fali mu tata

mm je već dva mjeseca vani, i doći će na go tek u rujnu...
mališa je to super prihvatio, čujemo se tel.3-4 puta tjedno, mališa priča s njim, stalno ga spominjemo, slikamo se i snimamo filmiće za tatu...
vrlo rijetko se rasplače što ga nema (možda svega par puta), ali odmah prihvati objašnjenje da tata radi daleko i da će doći kad završi posao...

ali zadnjih nekoliko dana je nastao drugi problem - traži tatu u drugim tatama u parkiću...
neki dan, igraju se mališa i mali prijatelj, a kraj njih smo tata od malog i ja... i mališa se zaleti i vikne mu - vidi me tata! čim je to rekao, lecnuo se, nasmijao i dotrčao meni i ponovio - vidi me mama... tata od prijatelja se nasmijao i mališi je to postala fora - pa mu je povremeno namjerno tako dotrčao, i onda bi se fakinski nasmijao
jučer - opet u parkiću, skočio je i tata od jedne curice mu je rekao bravo i ponudio ruku da da 5 - mališa je to bez razmišljanja prihvatio, i onda je nastavio trčati do tog tate po pohvalu čim bi nešto napravio (spustio se po toboganu, skočio...)

oba puta sam ga zaustavila, objasnila tko su i što te tata, gdje je njegov tata, i da to nije ok. prihvatio je, i odmah ih je počeo zvati striček xx, ali vidim da traži tatu...

već neko vrijeme preferira konobara u kafiću od konobarice, prodavača u dućanu od prodavačice, obožava majstore, poštara, dostavljača pizze...
nisam to prije povezivala, ali sad mi je to tako očito...

ne znam kako reagirati, što i kako mu reći...

žao mi je što vam je tata daleko.
:cry:
ALI, zara zna pored prisutnih mene i MM-a u parku tražiti pažnju i odobravanje i pohvale tuđih mama i tata, pa joj se i omakne da ih nazove mama ili tata.

a prijatelje s kojima se češće vidimo zna ciljano zvati "druga mama" i "drugi tata" i to baš u smislu da su to njeni drugi mame i tate.

Citiraj:

---

oba puta sam ga zaustavila, objasnila tko su i što te tata, gdje je njegov tata, i da to nije ok

---

ja ne bih ovako. eventualno bih se nasmijala i rekla "ludice, ma koji tata, pa naš tata je na putu :lol: ", u stilu "baš mi je smiješno kako si se zabunio". ali ne bih zabranila ili nabacivala neke ozbiljne razgovore o tatama.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

Citiraj:

---

oba puta sam ga zaustavila, objasnila tko su i što te tata, gdje je njegov tata, i da to nije ok

---

ja ne bih ovako. eventualno bih se nasmijala i rekla "ludice, ma koji tata, pa naš tata je na putu :lol: ", u stilu "baš mi je smiješno kako si se zabunio". ali ne bih zabranila ili nabacivala neke ozbiljne razgovore o tatama.

---

pod zaustavila, nisam mislila doslovce... i nije bio ozbiljan razgovor.
bilo je vrlo slično rečenici koju si ti napisala...

bojim se da se ne poželi vezati, da se ne zanese previše...[/i]

ma čim on bude vidio svog tatu, zaboravit će on na sve ostale rent-a-daddy-jevce. nemoj da te to previše brine. :love:

u ovim za mene kasnim satima si me uspjela rasplakat pa idem spavat.

ali ja sam rasla cijeli zivot bez tate, pa se u neku ruku poistovjecujem s tvojim klincem. i nemam pametno rjesenje.ali tata je tata i njemu nema zamjene!

mozda mu jednostavno fali musko drustvo (odraslih). pa mozda da se vise druzi s odraslim muskarcima iz obitelji...ne znam..

e kad bi bilo koga...

mm-ova familija - sličan odnos kojeg se ti bojiš (nema baš neke komunikacije)
moji kilometrima daleko, a i tamo je samo dide :)

tražiti ćemo supstitucije - danas je odjahao krug naponiju - sa samcat. ok, cura je vodila konja, ali on je sam sjedio i držao se...

To je normalna reakcija djeteta u takvoj situaciji, djetetu trebaju i majka i otac, i naravno, da kad jedan nestane, da dijete traži ajmo reći nekakvu zamjenu.

I kod nas vlada kroničan nedostatak muškaraca u kući, MM je odsutan 6 mjeseci godišnje, jedan djed je na nebu, tako da M. jako simpatizira svog dida i uju. Non stop trčkara za njima i ženski članovi obitelji ga vidno manje oduševljavaju od muških.

Inače, nikad nije baš tragično proživljavao tatine odlaske na brod, nije bilo plača ili tuge, ali je znao imati ispade poput udaranja glavom u pod ili zid nakon što bi tata otišao na brod, ali srećom to je iza nas.

Vjerujem da je maleckom teško shvatiti pojam tata radi, on jedino zna da ga nema a druge tate da su tu. Možda ne bi bilo loše da uvedeš svaki dan gledanje albuma sa slikama tate i pričama vezanim uz njega ( djeca nekak bolje povezuju kad su u mogućnosti nešto vidjeti ). :*

mislim da se ne bi trebala previse zabrinjavati oko toga svega.. vas tata ce doci uskoro i tvoje dijete ce osjetiti da ima tatu blizu. Nas dvoje smo sami, a mom malenom tata isto pocinje jako faliti, tocno mu fali to musko drustvo.. ali na zalost nema nekih sansi da ce na duze vrijeme osjetiti sto znaci imati tatu.. osim ako mu najdemo zamjenu ;)

Mene ali baš boli grlo od ovoga i nemogu a da si ne postavim pitanje za koje pare bi se to isplatilo :?
Nemojte me krivo svatit. Razumije da ljudi imaju kredite i zele osigurat djeci budučnost i ja im se divim na snazi koju svakodnevno moraju skupit da mogu funkcionirat. :)
Ja možda uvjek ostanem u svom stančiću zbog ne požrtvovnosti poslu :unsure:

Citiraj:

---

ssss prvotno napisa

Mene ali baš boli grlo od ovoga i nemogu a da si ne postavim pitanje za koje pare bi se to isplatilo :?
Nemojte me krivo svatit. Razumije da ljudi imaju kredite i zele osigurat djeci budučnost i ja im se divim na snazi koju svakodnevno moraju skupit da mogu funkcionirat. :)
Ja možda uvjek ostanem u svom stančiću zbog ne požrtvovnosti poslu :unsure:

---

negdje se mora popustiti - ili ćemo zauvijek biti u malenom stanu bez da mališa ima svoju sobu, ili ćemo 2 godine stisnuti zube, biti razdvojeni i kasnije imati izbor...
odluka nije lagana, ali je nama, dugoročno, jedini izbor...

kod nas će to biti samo na 2 godine, a koliko tata je pomoraca, radi na platformi, negdje vani...
koliko tata/mama radi po terenu ili dugo do navečer?

stvar je dogovora i izbora. i ne bih htjela da me se shvati da se žalim, to je naš izbor i prihvatili smo ga. ja ovdje ne tražim da mi netko pametuje i zapitkuje za koje pare se to isplati, to mi zaista ne treba, jer ja znam za koje. tražila sam savjet kako riješiti problem.
svi koji ne misle komentirati/savjetovati traženo, lijepo molim da se suzdrže od pametnih savjeta i komentara. to nisam tražila :)

ne znam hoće li ti biti ikakva utjeha, ali moj mali je ćorav, pa je često znao vani na ulici provaliti "tata" bilo kojem čovjeku
btw. njegov tata je doma, radno vrijeme od 8-17h :mrgreen:

kužim ja da je tebi veći bed što njemu stvarno fali tata, nego zbog drugih na ulici, ali jedino što možeš je pričati mu o njemu i dalje mu pokazuj slikice, nek i on priča s njim na telefon kad se čujete...

držim fige da vam vrijeme odvojenosti što brže prođe :love:

Otkad sam procitala tvoj "problem" svaki dan razmisljam kako ce se to vrlo vjerovatno i meni dogoditi jer, eto, i ja imam terenca, znam koliko je tesko, mi tako zivimo vec 6 godina i zivjet cemo sigurno jos 6 (osim ako dobijemo na lotu)
I jako sam tuzna zbog svega toga, zbog tebe, sebe, nase djece i svih ostalih koji to moraju prozivljvati.
Nemam ti pametan savjet za dati, samo podrsku, i zelju da izdrzis! :love:

Kad razmislim posolila sam ranu i to gadno :( i dobila što zaslužujem

Žao mi je da sam te povrijedila ili uvrijedila

Ni mi nemamo idiličnu situaciju po sam možda još osjetljivija po tom pitanju

I još jednom -

Citiraj:

---

ja im se divim na snazi koju svakodnevno moraju skupit da mogu funkcionirat.

---

A što se tiče savjeta ja vjerujem da si več našla ideju,način, formulu...i da če osoba poput tebe to izvest na najbolji moguči način :love:

Citiraj:

---

morena24 prvotno napisa

mozda mu jednostavno fali musko drustvo (odraslih). pa mozda da se vise druzi s odraslim muskarcima iz obitelji...ne znam..

---

O svakako, moji su s tatom stalno pa se ipak više vole s muškima igrati, nego žensko društvo!

I mi imamo istu situaciju, samo sta je nas tata na brodu vec cetiri mjeseca i dolazi doma valjda za 20 dana :heart:
N. isto stalno spominje tatu i ispituje kad ce konacno doc.
Najgore mi je kad dodje do mene i kaze da je tuzna jer je tata na brodu :cry:
A kad je bila manja svako malo bi pitala svog krsnog kuma "hoces ti biti moj tata?!" :lol:

koksy, ssss :*

magriž :love:

Baš mi je žao i nemam pojma kaj da ti predložim osim ovog kaj sama znaš, slikice, filmići, telefonski razgovori, pričanje o tati (gdje je, kaj radi, kako misli na vas kad ide spavati i veseli se kad ćete se opet vidjeti.. ma znaš već) .

Mogu si misliti kako je malcu teško. Moj Patrik se na dnevnoj bazi rastuži jer tada radi. Naime, odlazi kad je već zaspao (oko 13,30) i vraća se malo prije ponoći - kad već opet spava. Jedva čekam normalnije dane, ali i mi ćemo se još strpiti s tim, ne može se preko noći.

jel možete nekako organizirati da npr. odete na vikend kod tate, ali da ti uzmeš i petak slobodan pa da navratite nakratko do tatinog radnog mjesta da mu pokaže gdje i šta radi, da si malac onda to može živo predočiti kada budete pričali o tome kako tata radi.
ne znam, to mi je palo na pamet.
:love:

I nama je tata već 2 mjeseca vani i jako jako fali Dori. Svaki dan ujutro prvo kaže "tata radi!"! A meni je najgore kad vidim koliko njoj fali tata. I teško je jer joj ne mogu objasniti kad će tata doći kad ne razumije pojmove dani... zna samo ako joj kažem da će biti tu kad se probudi, li sad ga neće biti još par dana. Kad j prošli put došao i bio par dana doma, nisu se odvajali jedno od drugog, a D. mu je morala ispričati sve što se događalo kad ga nije bilo.

Draga Magriz,
ja sam ovakav scenarij primjetila već nakon 3,4 dana kad nam je tata na putu. Užasno žudi za muškom energijom. Ili se zalijepi za djedu ili si nađe nekog simpatičnog nečijeg tatu u parku i stalno nešto oko njega.

Meni je onda uvijek bar malo bad jer vidim kako djetetu nešto nedostaje, ali s druge strane, doista mislim da se radi o samo malo muške vibre koja im malo usfali i nije ni bad da si to nadomjeste tako da par puta puknu loptu nekom tamo tati.

Inače ok prihvaća kad nam nema tate, kad ga ljudi pitaju, lijepo kaze: "Tata je na putu."

Ma sve je to ok. Ponekad treba za viš cilj, malo pretrpiti. A doista ne mislim da dijete to doživljava traumatično, ako to zaista ne vidiš. OVo sve što si navela nije tako strašno, a osim toga, neće trajati zauvijek. :love:

U mojoj familiji je već tradicija da djeca odrastaju bez oca. Moja baka bez svog tate, moja mama i moj tata bez svojih očeva, nas troje bez tate....svi pomorci, takod a znam kako se tvoj maleni osjeća :( Zatim, povijest se ponavlja, MBM je umjesto na more, otišao u nebesa pa je starija opet bila bez oca i bilo je toliko očito kako joj otac fali. Svakom bis muškarcu bila sjela u krilo, kad bi nam došao netko u posjetu, ženu ne bi ni pogledala, a muškarcu poklanjala svu svoju pažnju.
Neću te obeshrabriti, ali mi djeca (moja sestra, brat i ja) još dandanas nemamo pravilnoo izgrađen odnos sa našim tatom. Ne kažem da nije dobar jer smo sad već svi odrasli, ali postoji neki 'ali' koji stalno visi u zraku.
Ne znam što da ti savjetujem osim da maleni što češće čuje tatu i da odete do njega ako ste u prilici (tako je barem moja mama radila).

Moj tata je putovao dvije godine, po 3 mjeseca u komadu, pa mjesec doma i u tom ritmu. Ja sam imala oko 9 godina.
Nisam taj period doživjela kao traumu, niti radi tih godina osjećam da nisam imala tatu. Svaki put kad je došao, dao mi je zadatak, knjižicu akorada za gitaru koje sam naučila do njegova slijedeća dolaska. A telefonom smo se čuli jednom mjesečno.
Znači, ja sam tada bila u dobi kad razumijem odlazak, pojam vremena i to je dob koje se još uvijek sjećam, pa eto, ništa, ali stvarno ništa ne osjećam vezano uz to doba.
Tako da mislim da je utjecaj na još manje dijete još manji jer nemaju pojam vremena i razumjevanje o "odlasku" na taj način itd.