Još jedna beba varaždinka trudnice koja je maštala o pivi
Još jedna beba varaždinka mame trudnice koja je cijelo vrijeme maštala o pivi! :)
Obećala sam priču čim malo ulovimo ritam. Prvi zajednički mjesec je iza nas za vrijeme kojeg smo se upoznali i potpuno zaljubili.
A sada se vraćam na priču o porodu! Termin mi je bio 4.5., no čim je prošao počela sam tražiti po internetu na koji način se zapravo izračunava termin i pronašla informaciju da ovaj način računanja postoji od 1800 godine i od onda se koristi (266 dana od dana začeća). Našla sam i teoriju po Mittendorfu koji je napravio istraživanje na 17000 žena bjelkinja i dobio sljedeći rezultat: zdrava bjelačka trudnoća gdje se čekaju prirodni trudovi prosječno traje 274 dana (dakle 8 dana više), a kod crnkinja je to 8,5 dana kraće. U svakom slučaju, obzirom da sam znala točan datum kad je Tara napravljena izračunala sam si novi termin: 13.5. Mnogi prijatelji su me zezali da je upitno da li je i taj termin točan jer možda nisam uzela u obzir vremenske zone obzirom da je Tara napravljena u Los Angelesu. Možda su imali i pravo :) jer na kraju sam rodila Taru 14.5.
Kako mi je prošao termin, svaki utorak u 13 sati sam dolazila na kontrolu u VŽ kod dr. Špoljarić. Dva dana nakon 4.5. sam imala pregled i nisam bila nimalo otvorena. U razgovoru s dokoticom dogovaramo da čekamo prirodne trudove i ako ne prije, da se vidimo za tjedan dana. U međuvremenu sam obavila još jedan CTG kod privatnika u Zagrebu koji je bio za čistu peticu (tako je doktor rekao) – to sam javila doktorici koja mi je veselo potvrdila prvotni dogovor – dakle vidimo se u utorak, ako trudovi ne krenu prije. Stigao je utorak 13.5. (termin koji sam sama izračunala), ponovo na kontrolu u Varaždin. Konačno sam otvorena – 1 prst – dovoljno da se napravi amnioskopija. Doktorica pita da li želim. Pristajem jer ipak je prošlo već skoro 10 dana od termina pa želim biti sigurna da je plodna voda OK. Doktorica je izuzetno nježna i brza i potvrđuje da je sve u redu. Pričam joj Mittendorfovu teoriju koja ona s interesom sluša i veli da možemo dalje čekati prirodne trudove.
Moram priznati da sam ja već bila pomalo očajna i pomalo umorna. Bila sam si jednostavno pretrudna predugo. Iako sam bila aktivna do zadnjeg dana jednostavno mi je ponestalo strpljenja. A i sve poznate trudnice su već rodile čak i sa puno kasnijim terminima od mene. A kad ću ja? Činilo mi se kao da nikad neću roditi. Uvjeravali su me da ipak hoću :) Ma da... Stvarno????
Tog dana kad smo se vratili iz VŽ bila sam sretna jer sam ipak otvorena 1 prst, no vrag mi nije dao mira... pa sam otišla ribati balkon od 14 kvadrata i kupaonu. Oprala i nekoliko prozora, promjenila posteljinu. Kad sam s tim završila osjetila sam potrebu isprobati neki novi recept pa sam po prvi put išla raditi jelo koje inače obožavam: vegetarijanski sushi. Ispao mi je odlično!
MM i ja odlučili potaknuti porod i bacili se jedan na drugoga! OK, ja na njega...hihihih jer obrnuto nije bilo moguće... Nakon toga pogledali serijicu, i zavukli se u krevet nešto prije ponoći kad sam osjetila neku bol u predjelu leđa koja se kreće prema naprijed. Kao prvorotka naravno nemam pojma kako trudovi izgledaju pa molim muža neka pogleda na sat da vidimo hoće li se nešto ponoviti. I je – točno nakon 7 minuta. I tako svakih 7 minuta. Spajam se na net i tražim jel mi kuma on-line. Hvala bogu, je! I chatamo o tome kako se osjećam.
1:09 AM
me: kuma
si budna
Anita: jesam?
kaaaj?
me: mislim da se nekaj zbiva
Anita: ma daaa?
me: 7 minuta
Anita: wow!!!
me: 5 komada
kaj sad
nije jako
mislim buba
al nije jako ono sad jako
Anita: ma biti ce jači poslije, ne brini za to :D
jooj, mislis da krece?
me: ne brinem :)
budalice
Anita: :P
me: bude jače
nego kaj sad
Anita: slatka si!
pa daj jos malo mjeri
me: naravno
do kolko
kaj misliš
Anita: hm
nema pravila
ali ako se progušćavaju
na redovite razmake, polako se spremaj!
1:11 AM isuse, sad plačem!
me: čekaj
čekaj
nemoj još
Anita: plakat?
me: trebam te sabranu
nemoj
Anita: ma jesam
me: odmah je bilo...
idem na chat vidjet jel kuma
tu
Anita: haha :)
me: e da
Anita: a ja sam mislila ici spavati, ali me nekaj vuklo tu
…
.... chatale smo do 2:30. Puno mi je pomogla svojim savjetima i iskustvom – bila je genijalna ON-line doula! Preporučam!!! Zauvijek ćemo pamtiti te važne trenutke koje smo provele zajedno. Zahvalna sam joj na tim trenucima!
Muža sam zamolila da se odmori i odspava što više može, a ja sam otišla u dnevnu sobu hopsati. Od 2 ujutro su trudovi bili na 6 minuta sve negdje do 4 kad su krenuli na 5 minuta. Oko 4 sam si napunila kadu i uspjela u njoj, uz trudove odspavati 30 minuta. Polako sam se uređivala i spremala. Oko 6 ujutro sam imala trudove na 4 minute. Pasalo mi je lagano cupkati na mjestu kroz trudove i malo vrtjeti bokove, a što su trudovi bili bolniji ja sam više cupkala, a na kraju je to izgledalo kao trčanje na mjestu. Tako sam skakutala sve do polaska. Krenuli smo oko 7. Trudovi su i dalje bili na 4 minute. Bilo mi je dosta teško u autu jer nisam mogla trčkarati u trudovima. Cijelo vrijeme sam razmišljala kakva sam sretnica što ću moći trčkarati u boxu jer vidim koliko je teško biti u ležećem položaju kada prolaziš kroz takve bolove. Moram priznati da su bolovi bili intenzivni i jaki, ali svakako se tu bol može izdržati bez ikakvog sredstva za bolove ukoliko pustimo tijelo da nas vodi u položaj koji nam najviše odgovara. Moje tijelo je izabralo trčkaranje na mjestu... :)
Oko 8 smo došli pred rodilište. Sparkirali smo izvan kruga bolnice i došetali se do rodilišta. Javili se primalji Eriki koja nas je dočekala i pozvala našu doktoricu. Doktorica me je nježno pregledala i ustanovila da sam otvorena 4 cm. Odlično, idemo u box. Erika me niti ne pita za brijanje i klistir. Već smo prije o tome razgovarale jer je vidjela moj plan poroda.
I onda kreće moja „utrka" prema porodu. Dakle, apsolutno sve trudove sam prolazila trčeći. Muž i ja smo bili sami u boxu, povremeno bi nas posjetila Erika i doktorica. Pregleda nije bilo puno, možda 2 ili 3. Doktorica bi svratila i pitala me jel želim... a bila sam znatiželjna da vidim kako napredujemo, pa smo tako i napravili tih nekoliko pregleda. Obzirom da sam cijelo vrijeme bila na nogama nije tražila čak ni da legnem da me pregleda, nego je to radila na stojećki. U boxu smo imali svoju glazbu, bilo je lijepo zamračeno... sve 5. A cijelo vrijeme sam imala veliku želju na pivu – od prvog truda
me: a najradije bi pila pivu
Anita: luuuuuuuuuda
2:25 AM me: a fućkaj ga
Anita: super si mi!
me: nemrem si pomoć
Anita: ovo cu pamtiti zauvijek! :D
me: ja bi se sad počastila
:)
Anita: jel imas bezalkoholnu?
me: ma imam vraga
Anita: imam ja!
:D
me: evo sjedam u auto :)
Anita: haha
Evo ovo je dio razgovora sa kumom u pola 3. :)
Dakle, oko 8 ujutro sam stigla, oko 9 sam ušla u box... trčkarala... plesala, grlila muža ... koji je bio apsolutna najbolja doula na svijetu!!! I tako je to trajalo i trajalo... sve negdje do 17 sati, nakon toga je pukao vodenjak, beba se spustila i krenuo izgon. Postavila sam se na stolčić, no noge su od silnog trčanja bile toliko slabe da se nisam mogla držati na stolčiću. Pa smo probali na klečećki, no i to mi je bilo jako teško – noge su jednostavno popuštale. Erika je savjetovala da malo legnem na krevet i da se odmorim. To mi je zapravo odgovaralo u tom trenutku pa nisam previše silila natrag na stolčić. No, ja sam toliko silno željela roditi na stolčiću pa kad sam se odmorila vratili smo se natrag. Erika i doktorica su bile prepune razumijevanja i udovoljavale mojim željama da se smjestim kako god želim. No, na stolčiću je opet bilo isto. Jednostavno, te moje „trčeće" noge su protrčale toliko kilometara na mjestu da me sada nisu više mogle držati na stolčiću. Ništa, ajmo opet na krevet malo odmoriti. Uglavnom, sada je sam izgon trajao već skoro 2 sata. Otkucaji su bili super (povremeno ih je doktorica mjerila nekim malim aparatićem – tako da ne moram cijelo vrijeme biti prikopčana na CTG). I tako ležeći na krevetu sam par puta odlično uspjela tiskati i vidjela se glavica. Ali, jednostavno nikako je nisam mogla istisnuti. Zadnje atome snage sam skupljala ali nije išlo. Erika mi je zalijevala međicu litrama ulja, stavljala obloge... ali jednostavno nije išlo. Uvijek mi je falilo još malo snage da dovršim.
I onda jednostavno više nisam imala snage. Nisam mogla više niti tiskati.... ni ništa. Doktorica je predložila jako malu epi. Ja sam nakon 2 i pol sata tiskanja objeručke pristala. Nisam imala više snage čuvati međicu – bilo me baš briga, samo da bude gotovo i da konačno primim svoju ljubljenju djevojčicu. Tako je i bilo. Nakon vrlo male epi – 2 truda kasnije rodila sam svojeg Šilju (šiljila je u trbuhu jako, jako).
Stavili su mi je na grudi – nikad neću zaboraviti taj bistar, jasan pogled, i taj oštar karakterističan miris. Neponovoljivo, uzvišeno, prekrasno, savršeno! Moje i Bokijevo dijete – naša srećica koju smo čekali dugih 9 mjeseci – naš anđeo napravljen u gradu anđela!
Čekali smo da pupčana vrpca otpulsira, Erika mi je govorila da je opipam... Muž je prerezao pupčanu... Krenule su suze na sve strane... Radi ovog trenutka koji je potpuno neopisiv isplatilo bi se podnjeti i još jednu ovakvu noć!
Rodila sam u 20:15. Mogla bih reći i rodili smo. Iako u ovoj priči nije često spominjan, muž mi je bio velika podrška u trudnoći i pripremama za porod. Na porodu je bio nezamjetan, tih, baš kako treba i biti, a pojavljivao se u kadru čim bih nešto zatražila. Srećom po mene i supruga, u boxu smo gotovo cijelo vrijeme bili sami i nisam doživjela niti jednu situaciju u kojoj bi on trebao reagirati da me zaštiti. Savršeno!!!
Nakon poroda sam odmah mogla sjediti, šav je mali i nezamjetan i sada 5 tjedana nakon poroda uopće ne osjećam kao da sam ikada bila rezana. Tijekom poroda nisam tražila, a niti primila lijek protiv boli, niti drip. OK, priznajem, u jednom trenutku sam se malo premišljala i nazvala telefonom svoju ON line doulu koja mi je zapravo rekla da sve znam o lijekovima protiv boli – i da zna da ja znam što je najbolje za mene i bebicu.
Zahvaljujem od srca primalji Eriki koja mi je bila podrška u pripremama za porod te nevjerojatno divna za vrijeme poroda. Zahvaljujem dr. Špoljarić koja mi je izašla u susret i podržala u potpunosti moj plan poroda, ostala u drugoj smjeni i omogućila mi porod iz snova. Zahvaljujem svojoj kumi, on-line douli. A najviše od svega zahvaljujem predivnom suprugu Bokiju – na podršci, ljubavi i 23 kromosoma :)
A sada, nakon što je ljubljena djevojčica zaspala, pišem ovu priču i pijem svoju željenu pivu – crvenu Bavariu (skoro kao prava)!!!
P.S. Dan poslije, na viziti, dr. Jukić me je upitao želim li nešto protiv bolova u mišićima... za moje noge :)
