Ometanje razgovora, upadanje u rijec ...

Kak vam stoje klinci s ovim?
Da li uspijevate obaviti nekakav normalni razgovor sa muzem/zenom, prijateljem itd dok vas klinjo/klinka vec pola sata nesto ispituje?

Kod nas to nekad postaje neizdrzivo i tesko je probiti se kroz bujice Vedranovih pitanja. S jedne strane, nekad MZ i ja razgovaramo i on upadne sa strane i inzistira na odgovorima/razgovoru i ne pomaze nikakvo upozorenje "pricekaj, molim te, samo minutu da zavrsimo". S druge strane, zna se desiti da npr. uz rucak covjek ne moze nista normalno pojesti (moj zeludac trazi posebnu paznju ... :/ ) jer on sipa bujice pitanja i ocekuje trenutacni odgovor. Ako ga ne dobije, onda pocinje nadvikivanje, povremeni protesti ...

Naravno, nije uvijek tako, ali kad jest onda covjeka nervira. Kuzimo da je to posljedica naseg principa odgoja da nijedno djecje pitanje ne ostaje neodgovoreno ili presuceno (ponekad se vozimo autom i Vedran je u stanju sat vremena bez prestanka postavljati pitanja i covjek se mora dobro koncentrirati na voznju u takvim uvjetima ... :roll: ) i da se u vrticu mora biti glasan i prodoran ako zelis da se cuje tvoje misljenje ... no, nekad je zaista too much.

Imate neki prijedlog za ovakve situacije?

Mi smo skuzili da pomaze kada, nakon molbe da pricekaju da zavrsimo misao (obicno ne cijeli razgovor jer to je njima vjecnost), pitamo ih sto su zeljeli pitati/reci. Al ne dugo nakon njihovog prvotnog upada, maks minutu-dvije, cim se pojavi pogodna prilika. I to uvijek slijedi nakon naseg upita osobi s kojom razgovaramo da li moze malo pricekati. Nesto tipa:

Ja: bla, bla, bla
Petra: Mama, mama, ...
Ja: Petra, molim te pricekaj trenutak.
Bla, bla (dok ne zavrsim misao)
Oprosti, samo trenutak, Petra zeli nesto reci.
Petra, sto si htjela reci?
Petra: Bla, bla, bla
Ja: Bla, bla bla (Petri)
Da se vratimo temi diskusije (MM-u), bla, bla/sto si ti htio reci?

Mislim da je vazno da klinci nauce da ne smiju samo upadat u rijec, da trebaju vjezbati cekati pogodan trenutak, ali isto tako ih ne smijemo samo iskljuciti kao sto moramo ocekivati od nas isto sto ocekujemo od njih.

Recimo, ako se P i R igraju i pricaju o necemu, a ja ih zelim zamoliti/upitati nesto, ne zelim cekati slijedeca dva sata da oni prekinu svoje zlabranje (koje je njima isto toliko vazno koliko i meni moje s MM). Nego pitam jel ih mogu upitati/zamoliti nesto i tek tada ulazim u razgovor (ili ako me zamole da pricekam, ja pricekam). Mada, to se ne desava uvijek jer za to treba koncentracija koju nemam bas uvijek kad bus ide za deset minuta a oni su jos uvijek goli, duboko u nekoj filozofskoj diskusiji :P

Uf, Ancica, sad si mi natjerala strah u kosti, mogu si samo misliti kaj nas ceka kad tek Zrinka progovori - i sa aspekta buke u stanu, a i mogucnosti za neometani razgovor sa ostalim ukucanima. :shock: :roll: ;)

Mi tako isto kao i Ancica, zamolim ga da malo priceka, zvrsim misao i onda ga pitam sto je htio. Pazim da ne ceka predugo ali mu ne dopustam da prekine nekoga u rijeci. Lukas je druga prica on nije tako "nasilan" na jeziku pa sa njim niti nemam taj proble,

Grga objašnjava i zapitkuje, čak i ako ja telefoniram. Zamolim ga da se strpi, ali on nastavlja s pričom, tako da ga samo zamolim da mi ponovi.
Tatek, super su ti teme.

Ja više uopće ne telefoniram kada su djeca budna. Frano stalno uskače u rječ i to me užasno živcira, jer znam kak me živciralo kada bi pričala s nekim (još nisam imala djecu) pa bi skužila da taj netko još mora odgovarati i djeci.

Kod nas je problem taj šta se Frano uopće neće strpiti i onda ak mu velim da malo pričeka, najuti se i kasnije neće uopće pitati što je prije htio. I još izjavi: mama pa ti me uopće ne slušaš.

Mirta ima 1001 pitanje kroz dan, tako da razgovaramo uglavnom kad ode spavati. Neki dan u autu, MM i ja pričamo, a Mirta:
"Oprostite što upadam u riječ, ali trebam nešto pitati"
Mi smo pali, dali joj riječ, pitanje je bilo totalno nebitno, ali sad, kad želi prekinuti razgovor koristi tu frazu.

I kod nas je situacija često takva da se Tara "uplice" dok s nekim razgovaram, ponekad pali kada joj velim da malo sačeka dok ne završim rečenicu, a ponekad i ne, pa joj onda odogovorim na njeno pitanje i problem je riješen. Često kada se igra ne pita puno, ako vidi da s nekim pričam, ali voli kada sam na telefonu zapitkivati tko je to, šta kaže, pa mama gdje mi je ova beba, i tako.............no jednostavno navikli smo na to, i eto...................

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

Ja više uopće ne telefoniram kada su djeca budna. Frano stalno uskače u rječ i to me užasno živcira, jer znam kak me živciralo kada bi pričala s nekim (još nisam imala djecu) pa bi skužila da taj netko još mora odgovarati i djeci.

Kod nas je problem taj šta se Frano uopće neće strpiti i onda ak mu velim da malo pričeka, najuti se i kasnije neće uopće pitati što je prije htio. I još izjavi: mama pa ti me uopće ne slušaš.

---

Da, i Vedran je cesto nestrpljiv ...
... a sto je najveca fora, u zadnje vrijeme pita me nesto, onda mu ja odgovorim, a on kaze "A kaj si rekao?" i to me zna nekad bas nervirati. Pa kad me vec nesto pitas, onda poslusaj i odgovor! :/
A znam ga nekad uloviti i da to kaze, a da je u stvari cuo (i razumio) odgovor pa mu to valjda izleti kao fora ... :P

Citiraj:

---

fiona prvotno napisa

Mirta ima 1001 pitanje kroz dan, tako da razgovaramo uglavnom kad ode spavati. Neki dan u autu, MM i ja pričamo, a Mirta:
"Oprostite što upadam u riječ, ali trebam nešto pitati"
Mi smo pali, dali joj riječ, pitanje je bilo totalno nebitno, ali sad, kad želi prekinuti razgovor koristi tu frazu.

---

E, ovo mi se svidja, moramo to predloziti Vedranu! ;)

Fran kaže: "mama/tata, mogu ja nešto reći?" Moram priznati da je nama ponekad teško nešo reći a da se ne upada u nekakav razgovor pa smo onda i malo tolerantniji.

Iskra stalno opominje druge ljude da "ne upadaju u riječ" - i uvijek budno pazi da ne bi ostali bili nepristojni (i u mojoj i MMovoj obitelji se priča u isti glas pa kad smo u posjetama kod jednih ili drugih I je kao policajac).
Ona kadkad isto zaboravi na pristojnost, ali kad ju se upozori pričeka. Trudim se da to ne bude predugo ili zamolim sugovornika za malo strpljenja pa joj odgovorim. I pohvalim je kad je pristojna.

Neki dan nazvala me kolegica da me pita kak sam (na bolovanju sam cijeli tjedan). Luka je bio toliko nasilan i hoce je na telefon :x Ja mu lijepo objasnjavam da tetu ne poznaje, ali on uporan i uporan. Na kraju sam se pokupila u drugu sobu.
Kad mi doma razgovaramo, obicno je strpljiv nakon sto mu kazem: "Molim te pricekaj malo da zavrsim".
Ali kad je telefon u pitanju :/

lucija isto ima 'problema' s upadanjem u rijec.
ja sam to pripisali nasljednom faktoru jer bi joj i mama progovorila na dupe tu sekundu kad ima nekaj za rec. :/ al ajde- bar mi je lakse kad vidim da i drugi klinci to rade.

ona je sad iz vrtica donijela foru sa dizanjem ruke ( ko u skoli)- digne dva prsta u zrak i veli 'imam nesto za rec'.
e sad- u vrticu to funkcionira tako da cim digne ruku u zrak i izrecitira svoje- teta ju odmah pita 'izvoli, reci'.
doma to nemre uvijek bas tako funkcionirat ( primjer sto su cure dale- pricanje na telefon u vezi posla i sl) pa se isto nekad naljuti sto joj odmah ne damo rijec :lol:

al uglavnom prekidamo razgovor nakon zavrsene recenice ( kad razgovaramo mm i ja ili netko od rodbine ili sl) i pitamo ju sto zeli reci.
kao sto rekoh- razumijem ju...