Odgoj djeteta ili karijera??

Još uvijek nisam majka :/ i znam da majčinski osjećaji dolaze po rođenju djeteta. Jedva to čekam, ali muči me ovo pitanje ( ne baš nešto posebno, ali bi voljela čuti i druga mišljenja). Naime, znam da bi se nakon godinu dana porodiljnog trebalo vratiti na posao i ostaviti bebača nekom na čuvanje. Moja prija ima malu bebu i kaže kako ona odmah zna da se više neće vraćati na posao jer nemože zamisliti KAKVA TO OSOBA MOŽE OSTAVITI SVOJE DIJETE?! :?
OK, cijenim i poštujem, ali onda stalno kuka, ajme nemam ovo, nemam ono, a htjela bi imati sve (od skupe robe, cipela do običnih sitnica ) Znam da jednog dana ( ako Bog da ) kad budem imala svoje dijete, da će mi to biti najteži trenutak, da ga moram ostaviti, ali Bože moj ne odričem ga se.. Idem mu obezbjediti budućnost...
Molim Vas da izrazite svoje mišljenje, jer ovako stalno mislim da samnom nešto nije u redu kad tako razmišljam...

karijera i sve na svijetu moze cekati, nece se svijet promijeniti zbog toga sto ja iducih par godina necu nista raditi ali ce se sebastianov svijet i zivot itekako u tih 5 godina formirati i njemu sam definitivno centar svijeta i vrlo bitna

ionako jako brzo rastu, i mogu se na posao vratiti kad on krene u skolu

jedino sto nemres kupit je vrijeme, i nema te love koja moze platit prve korake, i milion nekih stvari. prvi put izgovorenih rijeci, prvi put slozenih igracaka ....

ja radim otkad je david navrsio godinu dana. kao uostalom i vecina zena u rh. odnosno, cak mi se cini da velik dio krene na posao cim dijete navrsi 6 mjeseci. da sam si mogla priustiti, ostala bih doma barem do njegove 2,5 ili 3 godine. u ovoj situaciji o tome nisam ni razmisljala.

Citiraj:

---

Vodenjak prvotno napisa

nemože zamisliti KAKVA TO OSOBA MOŽE OSTAVITI SVOJE DIJETE?! :?

---

stray (iako ovo ne ide u biti tebe, samo se između ostalog osvrćem i na tvoj komentar)...jedno je izabrati ostat doma ili otić nazad na posao, ako imaš mogućnost ostat doma...Ja je igrom slučaja IMAM, barem za sada, ali nikako mi nije u redu ovakav komentar gore.

Vrijeme prolazi, to je točno, ali nažalost uvjeti u kojima neke majke žive ne dozvoljavaju da ostanu duže sa svojom djecom...pogotovo kod nas.

Druga krajnost je jedna moja prija koja je komentirala da bi ona dijete rodila i dojila ga par mjeseci a onda bi si napla dojilju kako bi mogla i radit i ponovo izlazit, pit, šušit...Ja sam joj iskreno zaželjela (u facu) da u tom slučaju ne ostane trudna minimalno još deset godina dok se ne ispuca, jer koji će joj vrag klinac ako ona misli na izlaske i cugu a odgoj joj je tlaka...

Opet - ako uvjeti dozvoljavaju, ako postoji mogućnost zarade od doma, sve super, ali hebemu, ne može se osudit nekog drugog na takav način...

onda sam ja nemajka broj jedan koja se radi gole egzistencije vratila na posao....

ma daj

isključujem se s ove teme

Sve Hrvatice skoro su nemajke u tom slucaju jer se vracamo na posao nakon godinu dana djetetova zivota.
Ja stvarno ne znam kako bi mi zivotarili, a doslovno bi zivotarili da se ja nisam vratila raditi. Od muzeve place bi poplacali rezije, kredite i kupili pelene i malo hrane.
Roditi djecu i voljeti ih, posvecivati im paznju, vidjeti njihove prve korake, biti s njima do 3 godine ... ma sve majke ovoga svijeta bi to htjele. Kad bi imale mogucnost i kad njima i njihovoj djeci ne bi egzistencija o tome ovisila.

ma,ovo mi je bolna tocka :(

vrijeme tako brzo ide i za cas cu morati ici raditi a muka mi je ostaviti malenu nekome dok ja radim....
sve vise razmisljam da se ne vratim na posao ali mislim da to nece biti moguce jer nam financije to ne dozvoljavaju...a tako bi voljela biti stalno uz nju.... :(

vecina zena,bar kod nas,se vraca na posao zato sto se ne moze zivjeti samo od jedne place,naravno da ima i onih koje se vracaju radi karijere ali mislim da su te u manjini.

Citiraj:

---

KAKVA TO OSOBA MOŽE OSTAVITI SVOJE DIJETE?!

---

Osobe koje bi sve napravile za svoje dijete, pa se vraćaju na posao zbog malih porodiljnih naknada ili poslodavca koji im prijeti otkazom ako se ne vrate na posao.

I odlaze na posao i nije im svejedno što ostavljaju doma ili u jaslicama svoje malo dijete.

Ja sam još uvijek doma, ostavila svoju karijeru u zapećak, ali moje ostajanje uz dijete me ne čini boljom majkom od neke druge majke koja radi. Dobra ili lošija, to ovisi o sasvim nečem drugom, a ne o odlasku na posao.

ja sam topic shvatila ko karijera ili ostajanje doma, nevezano za financije

to je ono najgore sto se zene u hr uglavnom moraju vratit na posao, i jos ih se cesto i degreadira i otpusta i milion stvari

ovdje je porodiljski jos kraci, sve skupa je 16 tjedana, i to je vrijeme i prije i poslje poroda. najcesce zene vode klince od 2 mjeseca u jaslice....

a kak je tek ici na posao i brinuti kak je dijete pa jos nakon posla odguliti doma sve kaj treba i jos se baviti klincem.........

Ja sam se vratila na posao bez da sam bila prisiljena na to zbog financija. Nisam tip stay-at-home mame. Sva sreca da sam nacisto s time, inace bih se osjecala izuzetno povrijedeno natuknicama koje bi se mogle interpretirati da sam zbog toga nemajka. Ovako, svakom kako njemu volja (ili kako mora).

JA sam nemajka broj jedan !

ja jedva čekam da počnem raditi, pa da malo budemo MM i ja sami :D

naime, mi radimo zajedno, odnosno imamo obrt, pa ne moram raditi striktno osam sati, ne moram doći točno u npr. osam ili koilko već, nema radnih vikenda, smjena itd., pa mi je zbog toga lakše i stvarno jedva čekam da se na jesen vratim, makar na par sati svaki dan. ;)

Odluka zaista jako ovisi od osobe do osobe i možda najvažnije - od financija kojima obitelj raspolaže. Mene posao ne čeka pa nemam niti o čemu misliti, i kada je već tako sretna sam što ću duži period ostati uz svoju curicu. Možemo si (i moramo) to priuštiti, ali opet, nije da nam moja plaća ne bi dobro došla. Tako sam odlučila da još cca pola godine neću ozbiljnije tražiti posao, tamo negdje do jeseni. Ja bih npr. doživotno potpisala rad na 4 sata. Nisam karijeristica i jako mi je važna obitelj, a opet smatram kako je važno svaki dan imati radnu obavezu, kretati se među ljudima, naravno zaraditi itd. Samo ne znam gdje bih i kako takav posao našla :P . A to je baš ono što bih ja htjela - "ovce i novce".

JaMajka i ja bi rado takav posao.
Odlučila sam iskoristiti porodiljni do treće godine,ali sad mi je već dosta.Kao prvo nisam navikla besposličariti i dani su mi fakat postali monotoni makar uz troje djece imam puno obaveza.Financije su nam u komi jer porodiljna naknada mi se smanjila za više od pola i bila bi najsretnija kad bi našla neki dodatni posao od par sati dnevno.Druga stvar-na svoj stari posao se više ne vraćam jer sam radila po cijele dane.Ustajala u 4 i nerijetko dolazila doma oko 18 i tada nisam bila sposobna za ništa.
Mislim da je najbitnije da dijete ima zadovoljnu majku koja će s njim provesti vrijeme kvalitetno,pa makar se radilo o par sati dnevno.
A ja još uvijek neznam što napraviti.Fali mi to kretanje među ljudima,a s druge strane bi imala grižnju savjest da malca upišem u jaslice.Da imam baku-servis ne bi uopče dvoumila.

Potpisujem Ancicu. :)

Citiraj:

---

lidac2004 prvotno napisa

vecina zena,bar kod nas,se vraca na posao zato sto se ne moze zivjeti samo od jedne place,naravno da ima i onih koje se vracaju radi karijere ali mislim da su te u manjini.

---

apsolutno se slažem.

Ja sam se vratila na posao sa Tarinih navršenih 6 mjeseci i to ne zbog karijere, nego zbog financija. Taru je čuvala baka, i moja odluka je bila da se vratim raditi, što ne znači da je Tara bila zakinuta u nečemu, jel kada sam bila doma provodile smo kvalitetno naše vrijeme. Da mi je jako falila i je, pa danas je ona veća (skoro 4 godine) i isto mi jako fali kada sam na poslu, ali eto mislim da puno žena nema neki veliki izbor. Što se karijere tiče nisam neki karijerista, ali živim od te plaće koju zaradim, znači važno mi je da budem na poslu.
Npr. u Canadi moj bratić radi i ima dovoljnu plaću za sebe, suprugu i djecu, tako da je supruga sa svakim djetetom bila doma čak i dulje od 3 godine, ali eto .......mi ne živimo u Canadi :) .

kakva karijera??? ja sam se školovala dobar dio života, ali nemam karijeru nego posao od kojeg živim.
mm-ova plaća je takva da bi i preživljavanje bilo upitno, a kamoli iole pristojan život.
iako se on školovao još i više.
eto, to je naša realnost.

sretna sam da sam uspjela ostati doma godinu dana i da me nakon toga čekao posao.

a sve i da ne moram raditi, ne bih mogla stalno biti doma. samo što bih onda radila neki part time posao za gušt, uživala u struci na nekoj honorarnoj bazi a ostatak vremena provodila s andrejčekom... eh, snovi, snovi...

Mislim da ste malo pomiješale pojmove. Vratiti se na posao nakon godinu dana ili manje ne znači nužno ganjati karijeru, nego znači imati posao, što mnogima doslovno znači imati kruha na stolu i upaljenu peć za grijanje. Izuzetno je oholo i bahato, u nedostatku jače riječi, roditeljima koje su u takvoj situaciji, uz sve brige i poslove koje već imaju, predbacivati povratak na posao. Te mame su sretne da posao uopće imaju. Pa čak i ako se ne odnosi samo na osnovni egzistencijalni minimum, kruh i mlijeko, zašto bi se žena trebala ispričavati ako se nakon godinu dana života djeteta želi vratiti na posao??? To je više nego si velika većina žena u svijetu može dozvoliti.
Drugo, ako govorimo o karijeri, a ne samo o poslu (zašto ne?), meni je to uistinu životno pitanje. Imam dvoje djece mlađe od 5 godina, visoko sam obrazovana i teško sam radila i prije nego sam rodila djecu da bih postigla ono o čemu sam sanjala. I nikome se sad neću ispričavati zbog toga što mi je važna i karijera. Ja sam majka i to je moje možda i najvažnije određenje, ali nisam samo majka. Važno mi je dokazati se na poslu i biti uspješnom u onom što radim. To znači ponekad ostati i prekovremeno, i ponekad otići i na putovanje. Zna se dogoditi da i po nekoliko dana ne vidim djecu. Čini li me to lošom majkom? Baš bih voljela da mi iskreno odgovorite što mislite.
Istovremeno, moja djeca imaju i jako dobrog, požrtvovnog i predanog oca koji se zaista brine o njima. Imaju i bake i djedove koji uskaču kad god zatreba i pružaju veliku podršku i nama i djeci. Vrijeme koje ja s njima provodim, iako to nije 24 sata na dan nego je sat vremena ujutro i dva-tri sata prije spavanja nije ni vrijeme peglanja, ni pranja suđa ni čitanja novina nego igre, učenja i smijeha. Mislim da imamo jako dobar odnos.
Zapravo, osjećam se jako privilegirano. Imam karijeru u pravom smislu riječi i obitelj koja dobro funkcionira, a to sigurno i moju djecu čini sretnima.

Citiraj:

---

KAKVA TO OSOBA MOŽE OSTAVITI SVOJE DIJETE

---

ja bih samo naglasila da tu niko nikoga ne ostavlja. pa ne dajemo djecu u dom za napuštene.
ko si može priuštiti ostati s djetetom super, to je zbilja krasno.
mislim na financijsku, a i na psihološku stranu.
gledem i ocjenjujem po sebi.

mogli smo preživjeti s jednom plaćom i bilo bi ok, ne bi umrli od gladi, ali sami sad ne bi imao gomilu igračaka, ne bi imao majicu koja se meni sviđa (njemu je istina svejedno), ja ne bih mogla niti razmišljati o ljetovanju, ne bi vozili dva auta, ne bi kupovala cipele koje mi se sviđaju nego one jeftine ružnjikave iz dućana na kraju ulice itd. itd.

psihološki gledano umorila sam se biti 24 sata s vlastitim djetetom jer sam bila osoba i prije tog djeteta. znači, prvenstveno ja jesam majka ali sam i supruga (koja želi biti dotjerana i fit), amaterska sportašice (znači treba mi vrijeme za mene za trčanje, plivanje, badmingtonanje i sl), prijateljica (pa želim nekad kafenisati u tkalči i sl. mjestima s frendicama koje nemaju djeci makar me ponekad iživcirale), zatim sam inženjerka, zanima me struka, znanstvenica (volim u miru napisati neki članak, pa ga dati na recenziju pa sa strahom iščekivati kritike), shoppingašica sam također, znači opet jedna funkcija uz koju dijete ne ide, bezgranično isprobavanje odjeće i cipela s ciljem kupovine ničega ili nečeg jeftinog ili jednostavno najdraži razlog iživcirati prodavačice.
zatim sam i kćerka, snaha, domaćica, amaterska pjevačica pod tušem (ups ovo tu ne spada), Roda (hmmm angažman nekad mora ne uključivati samija inače ništa od posla) i još još još puno toga ne nužno ovim redoslijedom.

znači imati dijete i brinuti se za njega jest najljepša stvar na svjetu, neusporediva ni sa čim drugim ali ima tu još nečega...

Mamita, lijepo si to srocila...!

mama prije svega, ali ne iskljucivo mama....

Mamita.. :D :D

A zašto se stalno postavlja pitanje Majčinstvo ili karijera. Niko si ne postavlja pitanje očinstvo ili karijera. Zašto je uvijek žena na tapeti, a muške niko ništa ne pita ni ne traži.

Dok je MM radio na terenu i dolazio doma svaka dva tjenda na dva dana, on je jako puno zarađivao. Uz njegovu zaradu ja sam mogla biti doma s djecom i nisam morala raditi. Ali ni on ni ja to nismo htjeli. Napustio je posao i otad radi na loše plaćenim poslovima pa i ja moram raditi.

Mislim da nam je tako bolje. Iako su djeca ujutro u vrtiću, poslijepodne smo svi skupa i djeca imaju i mamu i tatu. Poslijepodne smo obitelj.

Ma, svasta :lol: ! Ne mres vjerovat' da to svako malo jos uvijek ispliva i da se rijec karijera povlaci kao psovka! A eventualni povratak na posao se mora objasnavati financijskim razlozima!

Dozvolite da se onda nasalim: koju onda poruku saljemo - da je materijalno vaznije od duhovnog - i u smislu djeteta (jer se moze povuci: prohtjevi se mogu smanjiti etc.) i u smislu posla (jer za one koji imaju srecu da su zadovoljne svojim poslom on je ispunjavajuci)? Prije nego me netko napadne, da naglasim da ovo navodim samo da ilustriram absurdnost opravdavanja iskljucivo financijskih razloga za povratak na posao, te da apsolutno shvacam financijske razloge za povratak na posao i oni su sasvim O.K., ali, postoje i drugi razlozi... i Ancica, i andrea, i Mamita, i dolega su pisale o tome... koji nisu manje vazni.

Jer zasto bi se onda zene uopce skolovale? Ne valjda zato da se kao u proslosti dobro udaju i onda im to sve obrazovanje, ako materijalni uvjeti dozvoljavaju, sluzi za ukras.

I zasto se to onda ne trazi i od nasih M-ova? Zasto njihovu "karijeru" i zelju za istom (bez obzira na ocinstvo) nitko ne dovodi na stup srama :).

Dakle, moj post je prvenstveno protiv negativnog prizvuka koje ponekad ljudi jos uvijek povezuju sa karijerama majki!

Ono za sto moj post je, je vrlo jasna i cinilo mi se trivijalna stvar:
mi smo razlicite i razlicite stvari nas ispunjavaju, kao i razlicite stvari u razlicita vremena, i ne mora se zbog toga nitko osjecati kriv, dokle god volimo svoju djecu i brinemo se za njih najbolje sto mozemo u bilo kojem smislu.

I iz literature je poznato da je zadovoljna zaposlena majka bolja od nezadovoljne nezaposlene, tj. bitno je da je majka zadovoljna - zaposlena ili ne. Naravno, potpuno zadovoljstvo je tesko postici jer se uvijek cini da jedna strana pati, ali treba viditi racuna o obje strane (i o zeninim interesima osim majcinstva, i o majcinstvu) i raditi kompromise :/ . Kao sto je vec spomenuto, nije ni zaposlenost i karijera jedino sto ispunjava zenu: to su i ostali interesi, hobiji, izlasci, nesto vremena za sebe... (pa, cesto se bas po forumu vuku savjeti da je dobro da roditelji ukradu i malo vremena za sebe bez djeteta i ne zapuste svoj odnos)...

Govoriti sto konkretno tebe pokrece za neku od odluka je o.k., ali ne moze se ocekivati da se situacije mogu proizvoljno preslikati. Vjerojatno to prethodni postovi i podrazumijevaju, te sadrze samo osobna iskustva, a ne i uputstva :).

Moje je iskustvo da me posao takoder ispunjava, da cu mu se rado vratiti i da ne bih bila sretna da ne radim, da bih rado imala i nakon godine dana mogucnost 1/2 radnog vremena (jer bi mi to dalo dodatnu slobodu za planiranje vremena za Luku, a sto se posla tice, ionako najcesce radim koliko treba, a ne koliko moram i zavrsavam stvari doma), no to (1/2 radnog vremena nakon 1 godine) nije zakonski omoguceno (zar ne?), a bilo bi financijski nepovoljno :). Drugo iskustvo je iskustvo moje majke koja je ostala doma samnom i nije mi djelovala kao nesretna zena, no uvijek mi je govorila da ne napravim tu "gresku" i zeli da se ne ugledam u nju vec da uskladim i dijete i karijeru. Toliko o iskustvima od mene...

Super je kad netko ima uvjete ostati doma - ako to zeli, super je ako netko drugi ima posao kojem se bez problema moze vratiti za par godina - ako to zeli, super je ako se netko treci moze vratiti na posao i uskladiti posao i brigu za bebu - ako to zeli ...
Bilo bi super da zakon i okolnosti mogu dozvoliti izbor...

Hej, brigita2, vidim da smo razmisljale u slicnom smjeru! Hocemo otvoriti novi tipic: Ocinstvo ili karijera :lol: ?! (Mislila sam napistati Ocinstvo i/ili karijera kako bih napisala i u kontektu majki, no vidim da je u imenu ovog topica "ili" pa neka onda i njima bude tako - kategoricki ili jedno ili drugo :lol:)

Moj odgovor je, zapravo, malo preuređen naslov ovog topica.

Odgoj djeteta i karijera.

To nije nespojivo i tako i živim.
I uvijek i iznova me zasmeta kad vidim veznik 'ili' u ovome kontekstu.

Citiraj:

---

SUNCE prvotno napisa

Moj odgovor je, zapravo, malo preuređen naslov ovog topica.

Odgoj djeteta i karijera.

To nije nespojivo i tako i živim.
I uvijek i iznova me zasmeta kad vidim veznik 'ili' u ovome kontekstu.

---

Potpisujem.
Po pola s mm.

Citiraj:

---

passek prvotno napisa

Super je kad netko ima uvjete ostati doma - ako to zeli, super je ako netko drugi ima posao kojem se bez problema moze vratiti za par godina - ako to zeli, super je ako se netko treci moze vratiti na posao i uskladiti posao i brigu za bebu - ako to zeli ...
Bilo bi super da zakon i okolnosti mogu dozvoliti izbor...

---

Potpisujem!

Citiraj:

---

Odgoj djeteta i karijera i pjevanje pod tušem

---

:D :D :D

Citiraj:

---

Mamita prvotno napisa

Citiraj:

---

Odgoj djeteta i karijera i pjevanje pod tušem

---

:D :D :D

---

Sorry, možda je tema trebala glasiti ODGOJ DJETETA ILI POVRATAK NA POSAO, ali vidim da smo se i bez toga razumjeli i hvala dragom Bogu da nisam Pale sam na svijetu. Već sam mislila da sam ja nenormalna i da nešto samnom nije u redu...

Ja sam onda nemajka br. 1

Ja volim raditi i po...... bih doma. Obožavam svoju djecu, ali mislim da sam ih ostavila u jako dobrim rukama (moja mama) i sa guštom sam se vratila na posao.

Mislim da ne bih bila ista osoba da sam ostala doma s njima. Naravno da je teško, uvijek negdje jurim, umorna sam, ali mislim da sam puno smirenija kad se nakon 8 sati na poslu vratim svojim klincima nego da sam cijeli dan s njima.

Ali bitan elemenat je i to da sam ih ja ostavila sa pouzdanom osobom koju oni obožavaju, a ne sa nekim strancem. E, to mislim ne bih tako lako podnijela i sigurno bih ostala duže doma.

Mammita to su moje misli. Samo što si ih ti puno ljepše sročila :D :*

I mene more te brige. Nikako mi se neide na posao. Stalno razmišljam što napraviti. Stvar je u tome što je posao koma, dosta je odgovoran a plaća crkavica od 2000 kn. A vjerovale ili ne i ja sam se školovala. Možda da mi je posao bolji (ne mislim samo na plaću) ne bi tako grozno teškog srca ostavila dijete u jaslicama. Ovako kad se sjetim kamo idem, a moja bubica u jaslice... :( .

Iako je Josip 3 mjeseca, morala sam ga upisati u vrtić, ako hoću da sa godinu dana (veljača 2006) krene u jaslice. i od tada razmišljam stalno o tome...
kao što netko gore reče-bilo bi divno da imamo izbor.
ali krediti, računi, hrana, pelene - sve te tjera da ideš ponovno raditi. nimalo ne mislim da sam zbog toga nemajka - kako stanujem u kući sa mojim roditeljima, dosta često je on kod njih na sat-dva (baka ga odvede u šetnju i sl.), a ja tih sat dva vidim kao poklonjeno vrijeme - samo za mene kada mogu pospremiti, okupati se, odmoriti se...
i onda kad mi se Jopica vrati, sva sam njegova - ne razmišljam ni o ručku, ni o usisavanju, ni o peglanju - samo se pričamo ili igramo.
ali to je sat-dva.
kad to bude 8 sati, ne znam kako ću to prevladati.
a moram.
i ne volim svoje dijete ništa manje zbog toga.

kad sam počela čitat ovu temu pomislila sam uffff ja sam nemajka.

al uostalom tko uopće može o tome suditi osim nas samih.

moja beba je poremetila moju karijeru,moj posao, moje planove,za dlaku iako je rađena sa željom da se začme (iznenadila nas brzinom začeća) i ja sam već razmišljala da nastavim gdje sam stala sa 6mjeseci. I još se mislim :/
Volim ja svoju bebu ali njoj u tih nekoliko sati neće biti ništa ako je čuva moja mama i tata kojima je mogu ostaviti bez problema.
moj posao je moja ljubav, moje zadovoljstvo i ispunjenje, meni je to kao da slikaru nedate da slika 2 godine,meni to treba,ja bi se po tome u biti vratila da ganjam karijeru jer novce imam s Hzzo-a.
nitko me ne ucjenjuje da se vratim radit al da mi se otvori ono mjesto koje me čekalo prije trudnoče ja bi pristala i strašno :heart: svoju kćer al vjerujte mi doma ionako odradim tih 8 sati kuhanja,peglanja,ribanja,sveg onog što me neispunja a ne igre s djetetom.