Zapjevajmo složno svi... :)

Nešto me zanima, čisto teorijski. Recimo, dijete se rodi u obitelji u kojoj roditelji apsolutno nemaju sluha (za pjevanje) i sve uspavanke i ostale pjesme pjevaju mu totalno falš. I tako godinama... Ima li nade za to dijete da se razvije u dobrog pjevača?

Inače, čula sam više osoba u životu koje baš onako ništa ne mogu otpjevati točno, ali najnevjerojatnije mi je da one to uopće ne čuju, nemaju komplekse i ponekad su najglasnije u društvu kad se nešto pjeva, na sveopće oduševljenje ostalih...

O čemu uopće ovisi sluh? Ima li tu netko tko bi to možda mogao malo stručnije objasniti?

moji mama i tata pivaju ko slavuji, meni je krdo slonova proprdilo u uši.
bratu isto.
mm je imao isti peh u životu, kako zine pivat tako dištonaje od prve do zadnje isto ko i ja.
ali volimo pivat i taj nas hendikep uopće ne sprječava da urlamo ko jazavci kad se društvo raspameti u pivanju :mrgreen:
vidit ćemo hoće li mala našim stopama ili mojih staraca.

svjesni smo mi toga da ukakamo lipu pismu svojim glasićima, ali šta možemo......ma ustvari, lipo mi pivamo samo nas nije najlipše slušat :lol:

Aaaa, znači ima i toga?! Bože...

Totalni antisluhisti - svi u porodici. A ko za inat ceo život se družim sa muzičarima. Najbolja mi drugarica svira violinu i celo njeno društvo iz muzičke škole je vremenom postalo i moje društvo :mrgreen:
Ali sluh se uči. Mislim nema teorije da ću ja ikada zapevati kao slavuj ali sam godinama naučila da "slušam" muziku - pa sad mogu mnogo bolje i da ponovim. Bar liči na pesmu a neko možda i prepozna.
I nikada me nije bio sram da pevam - ja pevam za svoj gušt u društvu i na veselju a ne u koncertnoj dvorani. Ako neko prepozna pesmu - pridruži mi se, pripomogne, pa to uopšte ne ispadne tako loše.

Kako vi, cure, znate da nemate sluha? Čujete to same ili vam je netko rekao?[/i]

ja na to gledam ovako: Pjevanje, pjevušenje i slično "prakticiranje" je stanje duha. Ako ja (ne bez sluha, ali bez ikakvih pjevačkih mogućnosti) revem i vesela sam, moje dijete obožava pjevati sa mnom. To što moja produkcija nije baš melem za dušu, apsolutno me se ne tiče.
Stvar je u tome da želim naučiti svoje dijete da se ne srami ničega. Pa niti svojeg glasa. Ako mu je želja da pjeva, neka urla.

Ako ću se cijelo vrijeme skrivati iza "nemam dobar glas pa ne pjevam", "nema sluha pa ne pjevam", "ne znam plesati pa ne plešem", "nemam dobre noge pa ne nosim suknju", "mršava sam - debela sam pa sa stalno u togama"....učim dijete nekim, za mene, apsolutno nepotrebnim kompleksima / ogradama / nesigurnostima itd.

MM okreće očima kad ja pjevam :roll: i govori da ću pokvriti L. sluh. :roll: A ja govorim: "Ne možeš pokvariti dar koji netko ima ili nema! Možeš samo naučiti koje su ti mogućnosti. I ne treba se sramiti sebe. Nikada."

I iskreno, mislim da je ovo dooobaaar topic za izazove roditeljstva. ;)

Ajme mamasanka, bas si me odusevila postom. :)

lorry - :lol: :lol:
ovako nekako i mi, samo si ti to bolje sročila.

meni ne treba nitko reći, čujem i sama da sluh nije talent s kojim sam se rodila. ali isto volim pjevati.
a čini mi se da je ljepota glasa genetski uvjetovana - ono, kao crtanje - mogu ja naučiti crtati do neke granice, ali dalje od toga nema šanse.
ako sam na nešto/nekog zavidna - onda je to pjevanje. oduvijek sam zavidjela onima koje je milozvučno slušati dok pjevaju.
u stvari, čitajući tvoj uvodni post, shvaćam da nikad nisam razmišljala u tom smjeru. ne vjerujem da možeš svojim pjevanjem pokvariti nečiji sluh. a uskraćivati sebi da radim ono što volim iz razloga što za to baš i nemam neki talent mi je totalno bezveze.
čuj, onda bi si vjerojatno trebala štošta u životu uskratiti - sebi i svojoj djeci, vjerojatno. :/

mamma san - istovremeno, pa se malo ponavljamo.
sramežljiva - ti imaš sigurno barem jedan talent, a taj je otvaranje novih, zanimljivih tema :*

ja sam jedno vrijeme svirala i dugo pjevala strasno me zanimala glazba ali nikad nisam mogla pjevat skroz kako treba. rekla je moja razrednica da imam dobar sluh i sviram super ali da ne mogu reproducirat tako dobro glas s obzirom na sluh. skuzila bi svaki put kad san falila ...

mm nema sluha uopce. ali nista od toga nas ne prijeci da pjevusimo, pjevamo i cvrkucemo kad god smo od volje. oboje djetetu pjevamo uspavanke, svako ima svoju :heart: to mi je bas lipo.

i kod nas se strasno postuje tradicija "sist, pojist i zapivat" :mrgreen:

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

meni je krdo slonova proprdilo u uši.

---

:lol:
Meni isto, nema dana da mi mm ne spomene kako nemam nikakav osjećaj za ritam ili barem ne zakoluta očima kad pjevam maloj. S druge strane, on s tri razreda muzičke i navodno velikim talentom nije se potrudio naučiti niti jednu pjesmicu nego uvijek nešto improvizira u hodu. A za to NEMA talenta. I jedan i drugi nastavljamo po svom, dijete se veseli, ali nećemo baš šparat za satove klavira...

Evo da te utješim moji mama i tata su totalno bez sluha a brat i ja imamo sluha. Ja sam čak dugo pjevala u jednom ansamblu.

Citiraj:

---

mamma san prvotno napisa

Ako ću se cijelo vrijeme skrivati iza "nemam dobar glas pa ne pjevam", "nema sluha pa ne pjevam", "ne znam plesati pa ne plešem", "nemam dobre noge pa ne nosim suknju", "mršava sam - debela sam pa sa stalno u togama"....učim dijete nekim, za mene, apsolutno nepotrebnim kompleksima / ogradama / nesigurnostima itd.


I iskreno, mislim da je ovo dooobaaar topic za izazove roditeljstva. ;)

---

Jeeeee!!! :D
Ja uopće nemam sluha za pjevanje, ali stvarno volim pjevati i plesati sa svojom djecom i neće me to spriječiti :mrgreen:

Ali, u osnovnoj školi sam svirala gitaru i voljela sam to (samo ne znam kako sam upala u glazbenu školu :mrgreen: ) i imali smo one vježbe da učiteljica svira na klaviru, a mi u kajdanke upisujemo note.
Da se malo pohvalim- tu sam bila super. A pjevanje... :roll:

No, bez obzira na to, zapjevajmo zajedno svi!

I pohvala Sramežljivoj za temu (neću reći topik!) :)

Završila sam srednju glazbenu, ali ne volim pjevati. Tj. imam sluha (i previše :mrgreen: ), ali glas mi je... khm :/
Svejedno, s Andrejem ponekad pjevam (on je jedina osoba pred kojom me nije sram i nemam komplekse :mrgreen: ), a češće sviram i super nam je.
On zasad pjeva dosta nečisto, ali što je veći, bolje "hvata" melodiju, tako da primjećujem vidljiv napredak.

Inače, na metodici u glazbenoj školi učili su nas da su rijetka djeca zaista bez sluha - to su ona koja ne mogu reproducirati ritam. Većina to ipak može. A što se tiče glasa i pjevanja - to se razvija vježbom. Kako je jedan pokojni profesor rekao: "treba vam netko glasnice povezati s mozgom" ;)

Za kontroliranje glasnica treba imati sluha, ali ako imaš sluha ne znači da možeš dobro kontrolirati glasnice.
Dobra vijest je da se sluh može izvježbati, a i kontroliranje glasnica isto - pa nitko se nije rodio ko operni pjevač.
Ne znam je li falš pjevanje šteti djetetu, ali mu sigurno ne koristi u razdoblju do 6-7 godine kad glazbene škole očekuju da dijete već ima dobro razvijen sluh. Izloženost lijepom pjevanju sigurno dobro utječe na sluh.

Mama san, ja mislim isto kao i ti. Jedino što meni djeca često kažu kad se raspjevam u autu "mama, ajde nemoj ti pjevati, molim te". :lol:

Ja nikad u životu nisam bila toliko raspjevana kao od kad sam postala mama.
Znala sam se derati na sav glas i nikad, ama baš nikad mi nije palo na pamet da se pitam šta okolina o tome misli.
Nakon toliko godina sputavanja zbog predrasuda ili ko zna čega već, nabijenih kompleksa i ostalih nepotrepština koje ti nagrizaju dobro raspoloženje,
kao mama dobila sam krila :love:

Citiraj:

---

Nataša,Sarajevo prvotno napisa

Nakon toliko godina sputavanja zbog predrasuda ili ko zna čega već, nabijenih kompleksa i ostalih nepotrepština koje ti nagrizaju dobro raspoloženje,
kao mama dobila sam krila :love:

---

:heart:

mm i ja smo totalni antisluhisti, a volimo pjevati, iako i sami sebi grozno zvucimo. ali zeko nam vec dugo, kad zapjevamo, govori NE! NE! :lol: mozda dijete ima nesto sluha pa kuzi kako falsamo...

Citiraj:

---

mamma san prvotno napisa

ja na to gledam ovako: Pjevanje, pjevušenje i slično "prakticiranje" je stanje duha. Ako ja (ne bez sluha, ali bez ikakvih pjevačkih mogućnosti) revem i vesela sam, moje dijete obožava pjevati sa mnom. To što moja produkcija nije baš melem za dušu, apsolutno me se ne tiče.
Stvar je u tome da želim naučiti svoje dijete da se ne srami ničega. Pa niti svojeg glasa. Ako mu je želja da pjeva, neka urla.

Ako ću se cijelo vrijeme skrivati iza "nemam dobar glas pa ne pjevam", "nema sluha pa ne pjevam", "ne znam plesati pa ne plešem", "nemam dobre noge pa ne nosim suknju", "mršava sam - debela sam pa sa stalno u togama"....učim dijete nekim, za mene, apsolutno nepotrebnim kompleksima / ogradama / nesigurnostima itd.

MM okreće očima kad ja pjevam :roll: i govori da ću pokvriti L. sluh. :roll: A ja govorim: "Ne možeš pokvariti dar koji netko ima ili nema! Možeš samo naučiti koje su ti mogućnosti. I ne treba se sramiti sebe. Nikada."

I iskreno, mislim da je ovo dooobaaar topic za izazove roditeljstva. ;)

---

:klap: :naklon:

vidi mudre sankovićke!

kako ona reče, ne možeš djetetu pokvariti nešto s čime se rodilo ili nije rodilo.
pjevajmo, revimo, njačimo, urlajmo...
(ali nemojmo o debljini, molim)

MM ima sluha, ja imam sluha...
Duje je okarakteriziran kao nadareno dijete, pozvan u najpoznatiji šibenski dječji zbor...ALI...nema volje.
Upisala sam ga i u glazbenu školu koju sam i sama pohađala, no jednostavno ga ne zanima...možda jednog dana, jer inače po kući cilo vrime nešto pjevuši...

U biti smatram da pjevanje i nema toliko veze sa sluhom, koliko sa duhom osobe koja pjeva, ta pozitiva, a naročito su mi simpatične osobe koje znaju da nemaju sluh, a glasnije su od drugih... :)

Pjesma razgaljuje dušu bez obzira pjeva li sa sluhom ili bez.
Mi stalno pjevušimo, i glasno i tiho, i odmah se osjećamo bolje. Nismo neki pjevači, ali me nije sram da šećem po parku i tiho svom junioru pjevušim. Ne biramo ni mjesto ni vrijeme.

potpis na mamu san

i mm i ja imamo sluh, čak vrlo dobar, ali nam glasovne mogućnosti i nisu pretjerane...
istina, nakon dužeg pjevanja i vježbe bude nešto bolje....
ali nas ništa ne sprečava da mališi pjevamo, a bogami, i okolo...

Citiraj:

---

Felix prvotno napisa

mm i ja smo totalni antisluhisti, a volimo pjevati, iako i sami sebi grozno zvucimo. ali zeko nam vec dugo, kad zapjevamo, govori NE! NE! :lol: mozda dijete ima nesto sluha pa kuzi kako falsamo...

---

vozimo se ela i ja prije nekih pol godine, ili više čak, stavila sam svoj omiljeni cd i zapjevala, iz petnih žila i iz dna duše, a ela iza u iskren gromoglasan smijeh. skoro sam se i ja upišala od smijeha kad se skužila čemu se smije.

Sviranje ili pjevanje je zanat koji moraš ispeć baš kao i svaki drugi, ali isto tako za svaki zanat moraš imati smisla/talenta.

MM ima apsolutan sluh, ja čujem jako dobro i muzika nam je posel.
Uz nas rijetko tko se usudi zapjevat :lol: .

Kod nas je genetika jaka, imamo i sa jedne i sa druge strane pozitivne gene za glazbu pa će valjda i mala imat sreće da je pokupila.
ALI...sestrična npr. obožava pjevati, a zvuči bez pretjerivanja katastrofalno, MM zaboli glava, a ja šutim i trpim.
Kako koga zadesi koji gen...

vezi osjetljivosti sluha na tonove, ili boje tonova -
koliko je ta osjetljivost stvar genetike a koliko stvar zanata, ili treniranja?

nekako sam uvjerena da je i osjetljivost sluha na prepoznavanje tona, razlikovanja oktava.... dio onih vijestina koje se selektivno ili razvijaju ili gube s vremenom, ovisno o tome koliko je glazba bila dio svakodnevice u ranom dijetinstvu.
Recimo beba koja je od malena slusa orkestralne skladbe, od malena uci prepoznavati timbre i ton.....
Mozda previse citam o continuum concept :mrgreen:

ovaj komentar je jako nespretno slozen, znam. ali mi rijeci danas ne idu. Uglavnom, paralela s bojama - koliko rijeci imamo za opis bijele boje?
jedna?
bijela
sve ostalo je: bijelkasto.

a eskimi kojima je cijeli svijet - led i snijeg - imaju cijeli rijecnik pun rijeci koje samo opisuju nianse bijele boje.....znaci oni to vide i sposobni su prepoznati nianse. Mi vidimo bijeli snijeg.
il zuti ak se neki pinguin popiskio....

tako nekako i sa sluhom.

Svi smo se rodili s potencijalom za ono sto se smatra dobrim sluhom, no pitanje je koliko smo ga zapravo razvili s vremenom. Ako smo od malena okruzeni bukom - s vremenom naucimo svrstat mnogo zvukova pod "vanjskim sumom" - i tako selektiramo ono sto cujemo, ono sto ne cujemo, i onda zavrsimo s nekim tupim sluhom.


a potpuno druga stvar - bi bila sposobnost reprodukcije tona svojim glasom. Ja npr cujem kako falsam kad pjevam. Cujem kako ne uspjevam reproducirati melodije. Znaci imam dobar sluh, jer cujem razlike i osjetim nianse, ali bome nemam dobar glas! nikak :/

pa da se vratim i na prvi komentar - da, ja pjevam totalno off-key svojoj djeci.
pjevam i sebi.
sva sam raspjevana doma!
al bome lose pjevam. No mislim da to nece lose utjecat na razvoj sluha moje djece, jer osim sto pjevam, slusamo puno glazbe - i to raznolike - pa recimo da je to protuuteg mom losem pjevanju :mrgreen:

i vidim kak mi stariji sin zna nesto sebi pjevusat, onda pokusat to odsvirat na klaviru. i uspjeva. znaci, ima dobar sluh.....

moji mama i tata jako lijepo pjevaju, sestra super pjeva, svira vise instrumenata i ima janis joplin glas
a ja...
nisu me primili u muzicku ko dijete i otad se skoro pa nisam usudila naglas pjevati :(
a mm mi, mogli bi njegovim glasom strugati plocice u kupaoni

ja nisam ivaru nesto pjevala dok je bio dijete, pustala sam mu dosta glazbu, ali melodije bi bas ne izlaze iz usta

a on- lijepo pjeva, ne ide u glazbenu skolu jer mu je ne zelim u raspored smjestati, ali razmisljam o instrukcijama jednom tjedno
ima ritma, ima sluha, bubnja, svira sintisajzer, pjeva, najavio osnivanje benda

Netko je već rekao: imati sluha ne znači dobro reproducirati pjesmu glasom. Dapače, to može ići tako daleko da vrhunski glazbenici, umjetnici svog zanata, daprostite-revu da nije za slušati. Da nisam doživjela na svoje oči (uši ) ne bih vjerovala.

Moja M. je naslijedila apsolutni sluh i savršeni osjećaj za ritam, ali ne pjeva lijepo. Jednostavno nema za to razvijene glasnice, ali čuje svaki falš i savršeno pogodi ton kad ga treba preproducirati. Vodila sam je na jedan divan koncert kojeg je otslušala bez daha i prva njena impresija nakon njega bila je: "Mama, pjevali su dva sata, a nitko nije falšao." Riječ je o zboru od 30-ak članova i nju je baš to impresioniralo.

Nažalost, ja već godinama izbjegavam društva u kojima su pojedinci koji izrazito falšaju dok pjevaju. Jednostavno to ne mogu slušati. Ne veseli me pjevanje u njihovom društvu jer mi je samo u glavi misao: "Dobro, kak čovjek može falšati za kvartu????"
Živimo okruženi drvećem i u pjesmi ptičica ne čujem cvrkut nego izmjenu kvinte i male terce. Tešto je živjeti s jako razvijenim sluhom.

Mene su 20 godina uvjeravali da nemam sluha. Onda mi je jedna cura sa savrsenim sluhom rekla, pa ne postoje ljudi bez sluha (nije mislila na gluhe ljude, da ne bude zabune). Pa me pitala znam li ja da fulam i cujem li druge da fulaju. Cujem druge kad fulaju. Poneki toliko fulaju da mi je gadno slusat. Cujem i sebe. Zapravo ponekad unaprijed znam da ne mogu reproducirati nesto.
Uglavnom taj razgovor mi je vratio zelju za pjevanjem... Pa sad pjevam. Naglas.

Citiraj:

---

mamma san prvotno napisa

Ako ću se cijelo vrijeme skrivati iza "nemam dobar glas pa ne pjevam", "nema sluha pa ne pjevam", "ne znam plesati pa ne plešem", "nemam dobre noge pa ne nosim suknju", "mršava sam - debela sam pa sa stalno u togama"....učim dijete nekim, za mene, apsolutno nepotrebnim kompleksima / ogradama / nesigurnostima itd.

---

rece miss foruma i nasmija siroke (doslovno misim na nas siroke) narodne mase
nego, jel crtas ili ipak kazes: neces znati jel to slon ili mis ako ti ga ja nacrtam?

ajme
ja volim pjevati, i sama sebi zvucim skroz ok (osim ponekad kad stvarno cujem da nije to ono kako bi trebalo b iti)
mm pjeva jako lijepo, pjevao u zborovima i klapama a ne voli pkjevati doma i u drustvu

zato ja pjevam kad god stignem i kad me nije stid od drugih (najdraze mi je kad sam sama u autu, onda na sav glas ojevam, ljudi me u cudu gledaju na semaforu :lol: )
a mislav na mene, ne zna pjevati

ali mm-u je jelena spas, ona i voli pjevati i zna i ima sluha i jako je osjetljiva na glazbu, jos od rodjenja....cudo kako se s tim rode....oduvijek je glavu okrecala prema glazbi, reproducirala je....


ali zato ja volim i znam plesati, imam ritma (Ua i msilav srecom bar to) a mm ne zna plesati....dvije lijeve...

luda obitelj, kad ja zapjevam a mm zaplese :lol:

Citiraj:

---

sva sam raspjevana doma!
al bome lose pjevam. No mislim da to nece lose utjecat na razvoj sluha moje djece, jer osim sto pjevam, slusamo puno glazbe - i to raznolike - pa recimo da je to protuuteg mom losem pjevanju

---

Ovo je istina!!!
Izlažite ih svim vrstama glazbe, oni će si sami odabrati kaj im paše.

MM je neki dan ostao u šoku kad je vidio ozareno lice svoje nasljednice kak uživa i čaga na severinu!!! :lol:
Pital ju je: čija si ti mala?
Kaže ona : mamina!
:lol:

meni je moja rekla - ja ne volim kad TI pjevas, ja bi da mi pustis cd...
dovoljno :mrgreen:

Evo vam mali tekstić o sluhu da ne brkate apsolutni sluh s "običnim", prosječnim.

APSOLUTNA TONSKA VISINA I TONSKA "GLUHOĆA"

Neki ljudi imaju spospobnost da prepoznaju i imenuju muzički ton (tonsku visinu) bez zadane referencije (dakle, da čuvši ton na cca 440Hz znaju da je to A1). Ta je sposobnost vrlo rijetka, procjenjuje se da je posjeduje samo 1%populacije. Termin "apsolutni sluh" pri tom ne odnosi se na umješnost da odrede tonsku visinu u odnosu prema nekoj referenciji, na primjer najnižem tonu kojeg mogu pjevati.

Rakowski (1972) proveo je pokus u kojem su dvije grupe ispitanika, (od kojih su jednu sačinjavale osobe za koje se smatra da posjeduju tu rijetku sposobnost "apsolutnog sluha"), ugađale varijabilan ton u funkciji vremena koje je proteklo od eksponiranja referentnog tona. Kod velikih vremenskih razmaka, "obični" ispitanici ispoljili su značajno pogoršanje točnosti ugađanja zbog toga što im u memoriji blijedi auditivna slika tonske visine referentnog tona. Ispitanici s apsolutnim sluhom i nakon dužeg vremena nakon refrerentnog tona bili u stanju dovesti u sjećanje njegovu tonsku visinu uz pomoć neke svoje "unutrašnje" referencije, pa su točno ugađali tonsku visinu test tona. Ako je referentni ton pripadao standardnoj glazbenoj ljestvici (A=440 Hz), uopće nisu griješili. Takvi ispitanici nisu u stanju usvojiti novi standard: na pr. ton od 1000 Hz doživljavali su kao ton nešto niži od C. Uz referencijsku vrijednost od 440 Hz za ton “a” (što predstavlja najčešći standard u glazbi) frekvencija tona C je 1046 Hz. Treningom se može poboljšati sposobnost memoriranja tonske visine ali to nikad nije ni približno tako dobro kao kod osoba koje sposobnost imaju urođenu. Čini se da je to sposobnost koja se stiče u najranijem djetinjstvu "upisivanjem" ograničenog broja "tonskih standarda". Ward (1970) ima obrnutu tezu, da smo svi rođeni sa sposobnošću apsolutnog sluha ali smo tokom života kondicionirani upravo na relativno procjenjivanje tonske visine.
Termin "tonska gluhoća" je pretjeran. Naime, gotovo svatko može osjetiti razliku u tonskoj visini dva tona ako se oni po frekvenciji razlikuju (više od nekog praga). Međutim, mnogi nisu u stanju pjevanjem reproducirati zadani ton, naročito ako pada u područje izvan njihova "govornog" dijapazona. Ima ljudi koji su u stanju čuti da dva tona nisu ista po tonskoj visini, ali ne mogu razlučiti koji je od njih niži a koji viši. Vježbom se ova sposobnost bitno može popraviti. Često se pokaže da ljudi koji smatraju za sebe da "nemaju sluha" mogu čuti vrlo fine tonske razlike. Izgleda da je sposobnost slušanja tonske visine djelomično urođena i djelomično naučena.

Ako osoba koja falš pjeva uči dijete (koje ima sluha) pjevati ono će naravno pjesmicu reproducirati "falš" ako se nikad ne susretne s "ispravnom" verzijom.

A ako osoba koja fals pjeva odsvira recimo na blok flauti pjesmicu, djetetu koje ima sluha? :mrgreen:

Ili mu odzvizdi istu? Ja mogu puno bolje zvizdukat nego pjevat? Mislim, puno manje fals.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

A ako osoba koja fals pjeva odsvira recimo na blok flauti pjesmicu, djetetu koje ima sluha? :mrgreen:

---

:lol: jedino ako si sigurna da pritišćeš dobre rupe.