upomoć !!!!!!!!!

Drage moje !

evo da vam se malo izhjadam kad na žalost nema kome , moji su daleko , suprug i ja ne komuniciramo osim ono nužno a neki puta ni to .
Donedavno sam se osjećala super usprkos svim ljekovima koje pijem no u zanje vrijeme užasno me lovi tuga , melankolija osjećaj manje vrijednosti .
Staršno mi nedostaje ljudski kontakt , topla i lijepa rijeć ohrabrenja .
jednostavno nemam volje za baš ništa ma što pokušavala sve me umara .
Više neznam kome i kuda tražiti pomoć , želim biti bolje zbog svog sinčića ali na žalost to mi ne uspijeva .
:cry: :cry: :cry: :( :( :(

Draga Vlatka, sve ti piše u potpisu - nakon 8 godina postala mama, pa zar to nije najveći razlog na svijetu za izaći iz depresije?

Znam kako ti je, iskusila sam to na faksu, samo sam rodici pričala kako mi je jer je i ona u isto vrijeme prolazila kroz krizu. Lijekove nisam uzimala, popila bi pivicu za smirenje, a iz krize sam izašla kad sam posložila stvari u glavi. Kad mi je opet život krenuo normalnim tokom. (Kad sam nakon pada godine ponovno krenula na predavanja i osjetila se bitnom). Ti najbolje znaš šta te tišti i sama moraš ukloniti uzrok (ili znati da će se stanje nakon određenog perioda poboljšati kao u mom slučaju).

Neznam šta pametno još da ti kažem, osim da sam uz tebe i da ti želim pozitivne misli.

Ajde malo na kupanje negdje sa sinčićem, možda jednostavno uživajte u malom bazenčići, pozovi neku frendicu na kavu ili izađi van, povedi i malenog, tako ćeš izbjeći ljutnju na partnera zbog loše odrađenog posla ili opetovanog nerazumijevanja.

Našminkaj se ujutro, kupi si neki časopis, novu ljetnu majicu ili haljinu, naruči se za šišanje ili samo frizuru - neku brzinsku...misli pozitivno...ovo je samo razdoblje koje će proći, drži se...

evo cure su sve rekle pa da se ne ponavljamo... imas i moju podrsku... :love2:

svakog od nas zna uhvatit krizica.
i meni je dana s došlo da lupam glavom u zid.
vrijeme je ružno.
ali odu u šetnju sutra s malim ili frendicama, pojedi sladoled il čokoladu i
DON'T WORRY, BE HAPPY!!!!!

:* :love: :shykiss: :love2:

:love2:

Kad sam u takvom "filmu" samo se pokušavam sjetit koliko u stvari imam razloga za sreću.
Pogledaj samo svoje djete pored sebe i sve bi trebalo biti OK.
:*

Vlatkapeno, moraš si pomoći zbog sebe i zbog tog preslatkog malog mišića! :heart:

Jesi li probala zvati Plavi telefon: http://www.plavi-telefon.hr/
Ponekad samo jedan razgovor, riječ podrške, može vratiti energiju i promijeniti raspoloženje.

Ja kad sam u krizi trudim se stalno si ponavljati "proći će, proći će", kao mantra, jer znam da hoće, ne može trajati vječno, sve prođe :)

:love:

:love:
Vlatka! Svaki tvoj post odiše sa toliko tuge i melankolije. Moraš ženo pronaći neki izlaz iz toga začaranog kruga. I sama znaš radi koga moraš biti jaka, ali nekako mi se čini da ti previše snage odlazi na tu ogromnu tugu koju nosiš u srcu. Znam da ti je jako teško, ali hitno se obrati nekome za pomoć. Nekome tko ti je iskreni prijatelj i u koga imaš povjerenje. Neće pomoći ni dvije kile ljekova, tebi treba čvrsti oslonac i rame za plakanje. I nemoj posustati,jednostavno nesmiješ. Ako nema "lijepog izlaza", neka bude prisilan samo da se napokon nešto okrene.
Ostatak ti šaljem na pp.

rinama, divno je čuti tvoju snagu i hrabrost! Nisam zaboravila onaj topic na kojem sam uz tebe našla izlaz na kraju tunela. :heart: :love:

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

rinama, divno je čuti tvoju snagu i hrabrost! Nisam zaboravila onaj topic na kojem sam uz tebe našla izlaz na kraju tunela. :heart: :love:

---

:love:
Ponekad je nevjerovatno kako malo ljudskog suosjećanja, ljubavi i rijeć utjehe, okrene bezizlaznu situaciju u nešto prekrasno. Tako da mislim da svatko od nas u sebi ima ono nešto, samo nam je potreban netko tko će nam ukazati na to.

Drage moje !

Evo da vam se malo javim . Jućer sam imala predivan dan
probudile su me dvije predivne sms poruke :D .Digla se napravila svom sinu papicu , nahranila ga obukla onda sam ja doručkovala . Malo smo se igrali u dvorištu , oko 10.30 maleni je išao spavati a ja kuhat ručak . Popodne smo izašli van i vrati li se kasno navećer . Došli doma predvukla ga nahranila i satvila spaavti .
Dan ranije sam isto bila dobre volje zahvaljujući slijepim sms porukama podrške jedne meni drage osobe.
Jutros opet buđenje uz divan sms , bili smo u shoppingu , malo u parkiću , popodne se Jan-Renato kupa u bazenčiću . Ma curke ja se osjećam super dok mi nema muža doma jer me on izbacuje iz takta , satlno je živćan :evil: .

Eto to su vijesti od mog miša i men hvala vam svima na potpori , što bi ja bez ovog foruma. :* :love:

Bas mi je drago da se osjecas bolje :love:

A sto se tice TM porazgovaraj s njim i reci mu kako njegovo
(ne)raspolozenje utjece i na tebe. Ili neka se i ona prikljuci na forum pa ce odma i on biti bolje volje :mrgreen:

S nekim sam te zamnjenila, mislila sam da si ti rastavljena ili tako nesto... sve mi se pomisalo

Jupiiii!!!!!!!!!!!!!
Baš mi je drago da se super osjećaš i da ti je dan prošao super.Vidiš da ne treba uvijek sve biti crno i nemoj tako gledati na sve. Ima puno lijepih stvari u životu a vjerujem da ih ima i kod tebe i da ćeš se ubrzo osjećati više nego super.
Veliki pozdrav i ogromna pusa JR :* .

drzi se, vlatkapeno!

Curke moje !


Kao što sam napisala jutro mi je bilo famozno , no ko za vraga popodne se sve pretvorilo u kaos , muž i ja smo se gadno posvađali jel ne želi prihvatit posao a neželi se niti školovati , predbacuje mi da ne želi financirati mene i maloga . Konstantom mi nabija to na glaavu da je mali moj "projekt" i da on sa time nema ništa . Hvala bogu da iam dobre prijatelje koji me razumiju , poslala janovom krsnom kumu da se vidimo . odgovorio mi je da ćemo se vidjeti većeras. Hvala bogu da iam njega pa mi on malo diže ebergiju . U janovog krsnog kuma i kumu osjećam se baš super iakao se često ne viđamo , što mi jako fali .
Eto to je za sada sve drage moje . :love: :* :heart:

Vlatkapeno drži se! Budi čvrsta!!! :love:

Ima jedna dobra primorska poslovica: bolje sam nego loša kumpanija.....Ali ne mora sve bit tako crno: i ja sam bila u takvoj situaciji 2-3 godine, ali je BM onda došao "sebi". Sad i radi i usavršava se. Sretno!

Ne bih htjela da ovo zvuči kao pametovanje i sl..Ali slažem se s onom ranije spomenutom "Bolje sam nego loše društvo"..Zašto smo zajedno?Da jedno drugo konstantno unesrećuje?? :? Sigurno ne..Zaboravi da druge možeš mijenjat (ne mislim samo na TM, već općenito..);jedina osoba koju možemo mijenjat smo mi..I nije lako to prihvatit , ali tako je... Drži se!! :love: .. Čuvaj se... Odgajaš malo dijete, a to je posao i pol..i koliko je lijepo, toliko je i naporno.. i vjeruj, nemaš ni snage ni vremena trošit energiju na nekog tko to očito ne zaslužuje (mislim zvati dijete "tvoj projekt" :( ).. A biće bolje..Poslije kiše dolazi sunce.. :*

vlatkapenonemam ti što reći osim da ti ~~~~~~~~~da stvari krenu nabolje. Da se isključiš iz crnog kruga psihičkog ubijanja koje ti TM konstantno pruža i ako već morate iz kojekakvih razloga ostati zajedno, želim ti da pronađeš svoj svijet i svoj mir u kojem ćeš se naučiti samostalno brinuti o svom najdražem malenom biću i činiti stvari koje tebe zadovoljavaju. Kad nam je Bog već dao dva uha onda sve ono ružno što prijeđe preko usta TM neka tebi na jedno uho uđe a na drugo izađe. Samo se nadam da se vaše svađe ne dešavaju ispred malenoga. :*

Znaš, ja sam dugo godina čekala da se moj bivši promijeni, da se prizove svijesti i realnom svijetu. Dvoje djece je jedino pozitivno što sam dobila od njega, a zbog njih dvije sam na kraju i otišla od njega. Djeca imaju pravo na mirno odrastanje, na nasmijanu i zadovoljnu majku, na spokojne noći, a ne vrisku, tenzije i mlataranje. Ako u svom partneru nemaš doista partnera za život, i ako si tako kronično nezadovoljna i tužna kao što jesi, nitko ti neće pomoći, nego sama moraš odigrati najradikalnije poteze. Čuvaj sebe, svoju psihu i nađi na koncu svoj mir. Iz iskustva kažem, moglo bi ti proći još dosta dragocjenog vremena, vrtit ćeš se u začaranom krugu, a time nećeš učiniti dobroga ni sebi, niti djetetu. Nema ničega ljepšega nego vraćati se doma s posla, i znati da se vraćaš u spokoj i mir, a ne na minsko polje. Vjeruj mi. I ništa nije nerješivo, ma kako ružno izgledalo. I sve je u tvojim rukama.

vlatkapeno nisam mogla izdržati, a da ne podijelim jednu misao s tobom. Naime, MM je dijete koje je živjelo u jednoj bolesnoj obitelji, otac nikada nije previše mario za njega, maltretirao ga je zajedno s majkom, nije imao ni rođendane ni Božiće....još i sad pamtim situacije kad je MM dok smo još hodali naglo prekidao tel.razgovore jer je "stari radio cirkus"... Danas MM ne voli pričati o svojoj obitelji - jedino što kaže jest da mu je žao što se nisu rastali jer bi onda možda nosio manje gorčine i strahova u sebi....eto....danas kaže da najviše zamjera ocu što mu je unio strah da nikada neće biti dobar muž i brižan otac....

Glavu gore! Nitko te nije vrijedan! Nitko nije došao na ovaj svijet da bi mu netko drugi mogao maknuti osmijeh s lica, bio to muž, sveki, susjeda ili tko već. Problemi i depresije su sastavni dio života. Nisu poželjni ali su tu. Rješavamo ih kako znamo. Sve će to biti jednog dana iza tebe. Sada plači ako će ti biti lakše. Za 10 dana manje će te boljeti. Za mjesec dana ćeš se sjećati, a za godinu ni sjećati. Čuvaj snagu jer tko zna što te još u životu čeka.

Ovo mene održava među "mentalno zdravima" . Možda takvo razmišljanje i tebi pomogne. Sretno!

A što se tiće M., svi su ti oni u pet deka. Samo se mi na različite načine nosimo s njima. Ono što su neke moje kolegice sažvakale kroz želudac, ja ne bi mogla. A bome neke stvari koje sam si ja priuštila u životu, one sigurno nebi. Stoga....Tu ne znam što bih rekla. Da se razumijemo, nisam bezuvjetno za brak. Bolje zdrav razlazak nego bolestan odnos. Ali procjene su individualne.

Citiraj:

---

vlatkapeno prvotno napisa

muž i ja smo se gadno posvađali jel ne želi prihvatit posao a neželi se niti školovati , predbacuje mi da ne želi financirati mene i maloga . Konstantom mi nabija to na glaavu da je mali moj "projekt" i da on sa time nema ništa .

---

džizuz, kakvih ljudi ima, a ja svog muža još pljujem po forumu. Joj, moj je super.
Oprosti kaj te pitam, ali od čega vi živite? Nije valjda od tvoje porodiljne naknade.

oprosti vlatka, ali ja nikako da pohvatam tvoje postove. i koliko god mi je žao što si u takvoj situaciji moram priznati da mi više ništa nije jasno. dakle na jednoroditeljskim obiteljima si u lipnju napisala da si se odlučila za razvod. i sad odjednom vidim tu da si u srpnju ponovno na zapolenju i školovanju tvog muža. što se dogodilo s zahtjevom za razvod?
ovo će zvučati grubo,ali ti se vrtiš u krug. odlučiš se za razvod pa se vraćaš na početak, na svađe.
molim te razmisli koliko to šteti tvom toliko željenom djetetu.
i molim te javi kako stvari stoje jer puno nas misli na tebe, i nadam se da nisam samo je zbunjena tolikim preokretima.
a ako ti fali kontakt s ljudima, izađi u park, uvijek ima djece i mama, baka ili teta čuvalica. uvijek možeš s njima razmijeniti nekoliko riječi o djeci ili nabaciti neku laganu temu.
ja ti samo mogu reći da mi se možeš javiti na pp da probamo dogovoriti neki izlazak u parkić.

drži se i veseli se svom djetetu, jer kad je sve drugo crno, pogledaj ga i samo pomisli koliko si ga dugo čekala.

VP, ja savjetujem kao terapiju: smijeh...nemoj misliti da ne znam što je depresija i da nisam okusila, usudila bih se reći, i gore (gubitak koji nisam trebala po prirodi doživjeti...), ali uvijek sam zdrav razum čuvala humorom (doduše, ne moš sa svakim, ti znaš najbolje s kim ćeš)...a nije baš da si i ti bez razloga u krizi, nažalost, moram primijetiti....malo koga bi to ostavilo ravnodušnim...( meni bi svakako počelo gasiti ljubav prema MM, a to je tuža proces...u početku, najviše). Ako imaš prave prijatelje, baci koju crnu na svoj račun, ismiji se i isplači...to je moj savjet

p.s. gledam ti malog (to je on?) na avataru i topim se, koji anđeoski izraz, odmah mi neka milina dođe...stvarno ti može biti lijepo u životu...sretno

linolina, slažem se sa tobom, osjećaji ljubavi se ipak moraju sa nečim hraniti.