neki osjecaji totalno iznenada...

imam potrebu podijeliti ovo sa nekime tko je u situaciji kao ja... Kao sto sam vec pisala, maleni i ja smo sami, i to moglo bi se reci od pocetka... Ja sam u procesu rastave i bm mi uopce ne fali niti patim za time sto nismo zajedno, stovise, upoznala sam jednog drugog covjeka sa kojim mi druzenje stvarno odgovara i ispunjava moju potrebu za nekime..
Dakle, sto se desilo? Ja i maleni smo isli na more za moj godisnji., mislila sam da ce sve biti super, bas kao sto uvijek i je, medjutim iznenadili su me i sokirali neki moji osjecaji... najednom sam pocela primjecivati da su svi u kombinaciji: mama, tata, djeca i luftmadraci.. a nas dvoje sami :( Bas me uhvatila neka tuga i bijes sto mi uopce to pada na pamet, tako da sam jedva cekala da se godisnji zavrsti da se mozemo vratiti u sigurnosti naseg stana i svakodnevice..
Zakljucila sam da mi je ovo bio najgori godisnji do sada.. kad god bi tako vidjela neku obitelj, doslo mi je da uzmem svoje dijete u krilo i rasplacem se na sred ceste... on je jos jako mali, godinu i pol,. i uopce se ni ne sjeca da je tata zivio sa nama, pa on nije nista od ovoga dozivio na nacin na koji i ja.. ali mi radi toga nije bilo nista lakse..

Dali se ovako nesto desilo i vama? Jeli to normalno i hoce li vec sljedece godine biti lakse i ljepse biti sam? opet moram ponoviti da nama nista ne fali sto smo sami, ne patimo za b.m. kojeg vrlo rijetko i vidimo.. smo mi je nesto falilo na tom godisnjem...

MD i ja ne živimo skupa, ali se zajeno brinemo oko g. Jako mi je važno da njih dvoje imaju dobar odnos. Ali tata puno radi. I da redovito primjećujem da su vikendom u parku svi u "kompletu" osim nas, i na plaži ... Kod nas nekako je uvijek tu ili mama ili tata. Žao mi je zbog nje što su rijetko mama i tata zajedno.

Citiraj:

---

gitulja prvotno napisa

MD i ja ne živimo skupa, ali se zajeno brinemo oko g. Jako mi je važno da njih dvoje imaju dobar odnos. Ali tata puno radi. I da redovito primjećujem da su vikendom u parku svi u "kompletu" osim nas, i na plaži ... Kod nas nekako je uvijek tu ili mama ili tata. Žao mi je zbog nje što su rijetko mama i tata zajedno.

---

gitulja i mi smo u istoj situaciji :( . Svuda idemo same - u šetnje, na rolanje, igranje, shopping, na more... Kad MM i jest kući, obično je tako umoran da mu se ne da ići sa nama i onda mi je :x i :( . Mlađa je jako vezana za njega (on je bio kući sa njom do njene 3-će godine, ja sam se vratila na posao kad je napunila godinu dana) i ona stalno pita gdje je, kad će se vratiti, zašto tata nije sa nama... :( Pokušavam joj objasniti, ali ne znam koliko shvaća, tek joj je 5.

ja sam uživala na moru - sa svojim djetetom. toliko su mi bile divne stvari koje je ona otkrivala tamo - da mi nije palo na pamet gledat ko je s kim, i jel ima luftić.. :mrgreen: . i ne, nismo bile same. bile smo zajedno. :love:

samamama - da li ćeš se tako osjećati - ovisi samo o tebi.

Mislim da ima puno ljudi koji se na ovaj ili onaj način osjećaju sami. Znala sam i sa mm biti zajedno,a opet se osjećati kao Pale sam na svijetu. I ja sam sama sa svojom malom od 10 mj. i znam na šta misliš, to je faza koja dođe i prođe. Nisi sama. Ja uvijek pomislim kako ima ljudi koji su u goroj situaciji od mene, definitivno, ili bolest, nesreće...onda vidim svoju lijepu curicu...i zahvalna sam Bogu na onome što imam...i zadovoljna...i radosna :*

samamama - mališa i ja smo stalno sami, mm radi vani i viđati ćemo ga 3x godišnje po 1-2 tjedna. sami smo za vikende, u parkiću svaki dan, doma, za godišnji... i da, voljela bih da smo zajedno, ali postoji toliko stvari koje mališa i ja možemo raditi, toliko novog za naučiti, istražiti, da ne smijem dozvoliti ni sebi a ni mališi da patimo jer su na plaži do nas djeca s mamom i tatom...

vjerujem da ti je teško, ali nemoj dozvoliti da tvoj maleni to vidi... nađi brzo neku zanimaciju, i ti ćeš se bolje osjećati :love:

Možda vam je samo nedostajalo društvo?
Slijedeće godine povedite nekoga sa sobom, da bude veselo!

md i ja nismo rastavljeni, pa sam ja opet stalno sama, sada s njih dvoje. nekad mi je zao da ga nema, ali uglavnom uzivamo. idemo na more solo, ajd s nama! :*

samamama, nemoj se time opterećivati. Tko zna kako žive svi ti ljudi. Svatko nosi svoj križ, a on nije ovijek vidljiv - skriva se iza luftića. :mrgreen:

drage moje, puno hvala na odgovorima :love:
pricala sam jos sa nekim ljudima koji su prosli ovu fazu i svi su mi rekli da je to normalno.. tako da i ja vjerujem u to :) mozda je krivac to sto do sada nisam pustila niti jednu suzu za b.m. ni prije raskida, ni za vrijeme, vec tek sada nakon toliko mjeseci..
malo mi je mozda lakse jer sam sada to izbacila iz sebe., definitivno sljedece ljeto vodimo neko drustvo sa sobom, biti ce ljepse i njemu i meni.. ove godine je jos pre mali da bi ga drustvo previse zanimalo ( ima tek 16 mjeseci ) pa je sve skupa bila jaako naporno..

kako te sam kuzim :/
ali opet kod mene ti vrijedi parola : onaj ko nije ovdje bez njega se moze , jer iskreno tako je rijetko s nama da si u nekim situacijama nemogu ni zamislit da je s nama
Voljela bi da Tonko ima vise trenutaka provedenih s ocem cisto radi tog odnosa mada sam potpuno sigurna da kad on jos malo poraste da ce to biti puno cesce i da ce oboje uzivat u susretima jer kad ih sad gledam kako se "razgovaraju" i kakav su odnos do sad imali i imaju znam da ce u buducnosti biti jos bolji!

pusa velikom decku a tebi :love: i drzi se bit ce bolje samo treba vjerovt u to
Pozitiva je najbolji ljek u trenucima kad se osjecas koma i kad ti" fali drustvo" jer ja se sjetim da vise nisam sama da imam Tonka akad me pogleda onim svojim okicama i kad mi prisloni svojea mala usteka na lice ( to je njegov nacin da da pusu i na tej je nacin daje samo meni)a rucice stisne oko mog vrata i stegne koliko moze tada zaboravljam na sve ostalo i shvacam koliko sam sretna sto mogu uzivati u njegovom odrastanju i veeliti se njegovim novim otkricima, navikama, trenucima s njim, ma nema te rijeci da opisem koliko sam sretna sto sam MAMA
:love:

Ja si ne dopuštam tako razmišljati! I kad me uhvati kažem sama sebi: da je valjalo i da sam bila zadovoljna ne bi se rastavljali! Ja sam i sa svojim bivšim pored sebe BILA VJEČNO SAMA I TUŽNA tako da mi jednostavno nije žao niti mi može biti žao. JA i mali smo komplet, par, tim , tam+ndem kakogod.....i ako će ostati dok bog ne odredi dugačije ili dok mi mali jednog dana ne nađe curu :P

Drugi puta povedi nekog sa sobom, kad si sama s djetetom uvijek se javlja onaj osjećaj "Pale sam na svijetu", čak i ako si u braku i ako je sve ok.
Dok sam bila single s klincem samo sam jednom otišla sama na more... ukomirala sam se totalno (mali je imao oko 1,5 g.). Od tada uvijek s nekim (mama, prijateljica...).

da, skuzila sam i ja da je u drustvu bolje ... nes' ti otkrivenja :mrgreen:
sada i ja vodim jos nekoga sa sobom.. za vikend idemo na more sa bakom :)

Kad sam se razvela (što je bilo opće olakšanje, jer je bilo terora, horora i nasilja), isto sam osjećala ljetujući sama sa svojim curkama (tada 5 i 8 god). Zapravo, imala sam dvojake osjećaje. Nije to bila nostalgija za bivšim, nikako. Bila je to čežnja za lijepom i skladnom obitelji, za nekim čovječnim muškarcem koji bi se igrao sa djecom. A s druge strane, postala sam pretjerani cinik, pa su me idilične scene nervirale, sprdala sam se na račun "zatočenih" žena i djece. Počela sam se izvlačiti iz raspoloženja polako i lagano, tako da sam počela pisati podjednako cinične - crnohumorne pričice, koje su mi prilično pomogle. Tek toliko da se istresem, a da stalno ne tulim i oplakujem svoju samoću. Da, kad ostaneš samohrana majka, neobično je kako počneš primjećivati sve ono što nikad ranije nisi; ljetovanja, kupovine, izleti, sve što obitelji čine zajednički. Mene je u konačnici definitivno spasila nova ljubav. Ali, osjećaj je normalan i ljudski, samo jedna od faza koje ćeš tek prolaziti.
Sretno, i brzo nađi novo sunce za malenoga i sebe. Svijet je ipak lijep!!!! :love:

Bash tako!

A i mi smo poveli baku s nama na more ovo ljeto...I bili smo jako zanimljiv trio ljudima na plaži...Baka uvijek punog naručja dječjih vodenih rekvizita, mama uvijek s cicom na raspolaganju :lol: Nisam imala cajta gledati druge, alo su zato oni itekako promatrali nas! :lol:

Sve su to normalni osjećaji, i ja sam ih imala, imam i sad , no u puno manjoj mjeri! Prepoznam ih i sasječem u njihovom začetku!

Nekako sam to sredila u glavi, kako je normalno i sve učestalije, sretati različite obiteljske kombinacije:
mama-dijete
tata-dijete
mama-tata-dijete
mama-baka-dijete
mama-baka-deda-dijete
mama-dijete-povremeno tata
mama-dijete-baka-ujo
tata-deda-dijete
deda-baka-dijete
s madracima ili bez njih
.................................... :mrgreen:

Citiraj:

---

s3ja prvotno napisa

s madracima ili bez njih
.................................... :mrgreen:

---

lol :lol:

sta bi rekla.. imam i ja neku novu polu-ljubav... strah me reci da je ljubav jer stvarno mislim da je mozda proslo pre malo vremena, ali svakako je to netko sa kime se super slazem.. on ima dvoje djece iz proslog braka, a sa mojim malenim se poigra i vidim da mu je ok ( pa je i meni u ocima odmah narastao zbog toga ). Htjeli mi ili ne, kasnije ljubavi nekako gledamo prvo kroz to dali ce prihvatiti moje dijete ili nece., mislim da on hoce ..
u svakom slucaju, sada mi je malo lakse, isli smo jednom prilikom na more nas troje, bas mi je bilo ljepo :)
Nadam se da ce ovaj puta ici stvari nesto normalnije :)

Citiraj:

---

Htjeli mi ili ne, kasnije ljubavi nekako gledamo prvo kroz to dali ce prihvatiti moje dijete ili nece.

---

jednom prilikom sam ustvrdio kako se kriteriji izbora partnera s vremenom života, proticanja godina i životnog iskustva smanjuju, pa me netko nije razumio baš tvrdeći suprotno da se upravo izoštruju, ali sam upravo pri tom na evo ovakvu situaciju mislio... pa neka mi onda netko kaže da se prave ljubavi ne kale u mladosti i jedino tada istinski srastaju... kasnije su to samo neka polurješenja, baš kao što nam i samamama ne može zaključit jel to ljubav ili poluljubav i potpuno je razumijem kada to kaže...

i ne gleda se više da li ima škrbavi osmjeh, ćelavu glavu, pivski trbuh, osnovnu školu - već je jedan veliki, gotovo najbitniji kriterij - da prihvati dijete... iako nisam sretan što nam se društvena scena toliko promjenila da je brak postao toliko marginalan i površan, s jedinim veseljem tek na "tulumu" vjenčanja, davno zaboravljenim, ipak se nadam da će se i sveopća kulturološka klima oko tog "fenomena" promjeniti u društvu i da majka s djetetom, kao ni otac s djetetom, neće biti više nikakav bauk, niti, kao partner u ljubavi, neprihvatljiv element!

lijepo je da vas je opet troje i nadam se da će sada biti puno više sreće, razumijevanja i međusobne tolerancije! Tim više što je odgovornost novog čovjeka već u startu dokazana prihvaćanjem odgovornosti prema tvom djetetu, što je velik korak i izraz plemenitosti nečijeg karaktera...

sretno!