Odnos prema tajnama

Kupila sam L. knjigu: Imas li tajnu.
Da sada zaobidjemo cinjenicu da moj maleni jos uvijek ne razumije pojam tajna ;) (sto mi je s jedne strane bas drago, jer od rodjenja zabranjujemo bakama i dedi da tu rijec uopce spominju, a kamoli da nesto zajednicki taje od nas roditelja),
zanima me kako objasnjavate svojoj djeci odnos prema tajnama.
U knjizi tajne dijele na: dobre (kao cuvanje tajne o rodjendanskoj zabavi iznenadjenja) i lose (razne vrste maltretiranja).
No, trebaju li se tajne uopce dijeliti na dobre i lose?
Jer se time odobrava da djeca nesto taje, prema svom nahodjenju dijeleci tajne na dobre i lose, a mogu lako biti u krivu.
Nekako mislim da bi krajnja poruka ipak trebala biti: ne tajiti nista pred roditeljima.
Ili sam --> control freak :mrgreen:

tajne se moraju dijeliti s mamom do onog dana kad ti dođe iz vrtića i kaže da više nisi njegova čuvalica tajni jer ima sad curu koja će to radit umjesto tebe :lol:

s ovim tajenjem i onim laganjem (na bliskom topiku) se može povući paralela.
razmisli kriješ li išta svojoj mami?

jel ja, ma sve joj kažem :saint: :mrgreen:

pa kaj nije ok da djeca imaju neke svoje male tajne?

mama mora sve uvijek znati?

da si pišu neki svoj dnevnik (jel se radi to još danas),imaju neku svoju intimu, neku malu tajnu koju dijele sa svojim prijateljima?

znači, mama uvijek ima pravo kopati po ladicama, džepovima i torbi..

Citiraj:

---

sofke prvotno napisa

da si pišu neki svoj dnevnik (jel se radi to još danas)

---

u obliku svima dostupnog bloga :/
i ja sam za male tajne i male laži, a za velike - problem čući negdje drugdje

JEdan od odgojnih bisera moje mame je da su ona i Lea šuškale 'to je naša tajna hahaha' :roll: katastrofa.

E sad, ne krivim nju za to, ali Lei je zadnje vrijeme glavna fora 'Neću ti reći' :/

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

E sad, ne krivim nju za to, ali Lei je zadnje vrijeme glavna fora 'Neću ti reći' :/

---

Ma ne mora ti to biti od bake, Andrej ima istu foru, a nije smišljao tajne s bakom (hm, ili to ja samo tako mislim :/ :mrgreen: )

Zanimljivo, i A. ima posebne tajne koje dijeli s bakom. No, one se uglavnom svode na količinu čokolade koju pojede kod njih :mrgreen:.

I mojoj je pojam tajne ako tati pojede zadnji komad lubenice. :roll:
A za izraz tajna, iskreno, ne znam gdje je čula. Nije isključeno ni da je od nas :/

A što se tiče velikih tajni, potpisujem Cvijetu :)

Moja kći uopće ne zna za pojam tajne (bar ja mislim da ne zna), i mislim da je to dobro. U ovako nježnoj dobi (4pol) dobro je da znam sve što joj se događa kad nije sa mnom. U pubertetu mi je normalno da ima neke svoje tajne (tipa tko joj je simpatija, ništa drugo mi ne pada na pamet).
Zapravo ne znam bih li to uopće nazvala tajnom, više nečim što bi ona osjećala svojim privatnim, i što ne želi dijeliti ni s kim. (barem ne s mamom, s prijateljicama možda). Ja sam doživljavala da me neki odrasli, dok sam bila dijete, traže da nešto bude "naša" tajna, i to je u meni stvaralo nesigurnost.
Ja nisam bila tip za povjeravanje mami, možda ona bude, ali recimo kad se uda, normalno mi je da, primjerice, razmirice s mužem, svoj seksualni život i sl. drži za sebe, ali to ni ne smatram tajnom.

ja sam svoju naucila da sve mora mami kazat :mrgreen:
ali ona je to svatila krivo, pa sve govori mami, ali MOJOJ mami :lol: (i to moje tajne) :lol:

Citiraj:

---

malena beba prvotno napisa

ja sam svoju naucila da sve mora mami kazat :mrgreen:
ali ona je to svatila krivo, pa sve govori mami, ali MOJOJ mami :lol: (i to moje tajne) :lol:

---

joj, ovako i moja. podnese cijeli izvještaj babi šta je tko radio, koliko je tata ujutro spavao, koliko je mama visila za kompom, gdje smo bili, s kim smo se posvađali, a onda ja poslije dobijem jezikovu juhu. :/ a jedan od najbitnijih pravila u našoj maloj obitelji je: filtrirati informacije koje se govore babi (tj. punici). trebalo mi je pet godina da mm-a naučim toj filozofiji (sretnog) življenja, a sad mi dijete kvari planove. sad nju podučavam diplomatskim vještinama :mrgreen:

i ja imam denuncijanta

on me olajava mome dedi :roll:

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Moja kći uopće ne zna za pojam tajne (bar ja mislim da ne zna), i mislim da je to dobro. U ovako nježnoj dobi (4pol) dobro je da znam sve što joj se događa kad nije sa mnom.
U pubertetu mi je normalno da ima neke svoje tajne (tipa tko joj je simpatija, ništa drugo mi ne pada na pamet).

---

Ja sam vise na ovo mislila postavivsi pitanje o tajnama.
Zato sam premisljala hocu li topic staviti na 3-6, jer me bas zanima za tu dob.
A za uzrast moga djeteta, htjela bih, kao gore kvotano, znati sve. I mislim da je to dobar pocetak ucenja razgovaranja o svemu s roditeljima.
Kasnije, kada ce vise biti u mogucnosti sam prosuditi sto je dobro i lose, sto je bezvezna tajna, sto nije, ne zelim saznati one bezvezne, ako ih on ne zeli podijeliti, vec one koje ga muce, a ima li predlozak iz najranijeg djetinjstva kako se tajne dijele, znat ce to uciniti i tada.

A sto mislite o postojanju dobrih i losih tajna kod objasnjavanja pojma tajne cetverogodisnjaku?