Do sada smo H dozvoljavali sve. kada dolazi vrijeme da joj "branimo" neke stvari i kako to uciniti?
Od uzimanja vrecica - opasno (npr od vatica), pa do grebanja i cupanja (tj kad toga postaje svjesna)?
Sada ima 6 mjeseci...
Printable View
Do sada smo H dozvoljavali sve. kada dolazi vrijeme da joj "branimo" neke stvari i kako to uciniti?
Od uzimanja vrecica - opasno (npr od vatica), pa do grebanja i cupanja (tj kad toga postaje svjesna)?
Sada ima 6 mjeseci...
za jedno ..... 10mj :mrgreen:
opusti se, još je mala
preporučujem knjigu: Vaše kompetetno dijete , J. Juul
ja mislim da joj vec sad neke stvari branis. ne vjerujem da joj sve ama bas sve dopustas
:dancingfever:Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
ajde, super... sad mi je lakse... mm i ja ju obasipamo paznjom i njeznosti i rece mm jucer, nemremo joj bas sve dozvoljavati, sto ako ju s vremenom razmazimo.. kad bi to trebali poceti.. cinilo nam se ne jos, ali da priupitamo iskusnije...
u raskoraku smo, kao vjerujem i mnogi... izmedju toga kako osjecamo da bi ju trebali odgajati i nekakvog pamcenja kako je nas odgoj izgledao
prvih mjeseci smo se cesto morali trpiti dobronamjerne savjete da ju ne smijemo stalno nositi, da nije dobro da nam stalno spava na prsima, pa kasnije meni na cici i tak... kad je bila mala to smo po kratkom postupku rjesavali al sad pocinjemo razmisljati kad pocinje pravi odgoj
pa znat ćeš i sama, kad počne radit nešto zbog čega bi se mogla ozljediti, npr. počne puzati pa dođe do utičnice i gura tamo prste
reći ćeš je da to ne radi i da je to opasno i maknut ćeš je odatle..doduše, neće te skužiti ni poslušati do jedno četvrte godine, ali ionako te zanima kad da počneš
ne bih se složila za ovaj konkretan slučaj.Citiraj:
sofke prvotno napisa
kad je L. počela istraživat svijet oko sebe utičnice smo zaštitili i to je jedina stvar u kući di smo napravili zaštitu ili da smo nešto makli s mjesta di inače stoji. nikad ništa. jednom je krenila na utičnicu, objasnili joj da je to pec-pec i nikad je više utičnice nisu zanimale. za razliku od drugih stvari koje joj milijardu puta samo u jednom danu objasnim.
tebi je ona još mala da bi je išla "učit" šta smije, a šta ne, šta je opasno, a šta nije. ili joj počela nešto uskraćivat jer osim tvoje pažnje dite od 6 miseci ni ne traži nešto puno više. ali uskoro ćeš morat počet postavljat granice i nije baš poželjan odgoj ama baš sve dozvoljavat.
utičnica je bila primjer..može povlačiti i stolnjak sa stola ili dirati peglu..ti izaberi
bitno je da kad to počne raditi i kad postane mobilna onda se određuju granice što se smije a što ne
pa kad napravi nešto što nije ok / opasno ili tome slično...
ono što neće bit ok da radi kad bude imala 2 godine nije ok ni danas... naročito opasne stvari...
npr. diranje utičnica nikada nije u redu - ni kad imaš 6 mjeseci ni kad imaš 15 godina (osim u slučaju pokazne vježbe iz tehničkog :mrgreen: )
B je imao posebnu ljubav prema utičnicama od dana kada je propuzao sa 8 mjeseci (u rikverc :lol: )... i od prvog dana su mu bile zabranjene...
ne vidim kakve bi veze imala zabrana sa dobi djeteta... :?
Nemoj me krivo shvatiti, što ste dozvoljavali bebi od 6 mjeseci?Citiraj:
smedja prvotno napisa
DACitiraj:
štrigica prvotno napisa
ali nečeš to objasniti na isti način djetetu od 2 god ili od 10, 15, 20
kužiš
bitan je način objašnjenja
malome djetetu masu stvari ne možeš objasniti, mozak mu se jednostavno nije još dovoljno razvio da shvati poruku
zato u početku sklanjaš sve opasno, do dana kad skužiš da je dovoljno zrelo za objašnjenje
za ono što ne možeš skloniti zabraniš
poanta je da dok ne dođeš do stupnja objašnjenja riječ NE koristiš samo za pojedine vrlo opasne stvari
ako koristiš NE neselektivno, za svaku i najmanju opasnost, onda mu umanjuješ značenje i važnost
uvijek misli na to da beba ne govori hrvatski
ona ga tek uči
ona pozna tvoj glas, tvoje emocije .. ali nema pojma o čemu pričaš
da bi naučila jezik mora početi povezivati riječ sa stvari
neće znati šta je kokoš dok ne vidi to pernato dvonožno stvorenje sa krilima
pec, pec ... šta je to? možeš reči i : krokodil, krokodil..
biti će jednako čudne riječi bez poveznice
utikač nije pec, on je utikač
pošto nemoš objasniti smrt strujnim udarom, onda prikaži svojim emocijama (to pozna) strah, opasnost, i jako važan: NE!
nikad smireno, jer smireno znači bezopasno
dijete ne zna hrvatski , tek ga uči
hm... pa najvise da me cupa, grebe i stipa jer ne znam dal joj mogu objasnit da to nije lijepo a i mislim da nije svjesna da je to lose, jos ne kontrolira ruke najbolje... pokusavaamo ju uciti draaaga mama, draaagi tata i draaaga h kad mi nju dragamo da skuzi da cupanje i grebenje bas nije lijepo...Citiraj:
Anci prvotno napisa
dozvolim joj da guzva papire i kartone :oops:
Aha :)
Ja sam si mislila pa što radi ta beba :mrgreen:
Ja sam Lucku rano odlucila nauciti sta je 'ne'. Naravno tek kad je pocela puzati...
Npr. postoji jedan kabel izmedju tv-a i dvd-a. Od pocetka joj je bio zanimljiv. Kad bi ga pocela cupati, ja sam joj govorila 'neee' i mahala glavom. Nakon nekog vremena bi ona došla sama do njega, ne bi ga dirala nego bi me pogledala i mahala glavicom :*
Nisam joj nista drugo branila, da se ne bi osjecala frustrirano zbog toga.. nek istrazuje! Ako je sigurna, meni ne smeta nered..
Sada nakon par mjeseci zna sta je 'ne' i upotrebljavam ga samo kad je u opasnosti... (penjanje po policama, kablovi...)
I slusa me! :mrgreen:
blago si ga tebi
I ja kažem
Ma ne vrijedi uvjek iz prve, ali stvarno mislim da zna sta to znaći.
Cak ona meni nekad maše glavicom kad joj guram vodu da pije, kao da kaže 'neću mama!'
Ja imam dvoje djece i još uvijek se ne mogu pomiriti s time da me ova mala apsolutno ništa ne može poslušati.
Sa starijom je bilo drugačije: mirno joj objasniš, ona te gleda, sluša i ne radi to ako sam joj objasnila što je i zašto je opasno.
A mala... :roll:
Što joj se jučer sve (moglo) dogoditi...
Jedva sam čekala da odu spavati pa da više nema opasnosti.
Ona divlja po cijele dane...
Mislim, da se razumijemo, ja sam za nju odgovorna, naravno. Ali, zeznuto je što nikad ne znaš što će njoj sljedeće pasti na pamet.
Moja Lucka je pocela izvoditi gluposti... Inat..
Tako je pocela u zadnjih par dana, kad joj nesto ne dam, baciti se na pod i ljutiti...
Ponekad ju ignoriram, a ponekad zagrlim i tako pokusam smiriti. Uglavnom ostajem cvrsto pri tome da to nesto tada ne moze dobiti...
Bojim se da to ne predje u histeriju. Vec zamisljam scenarij, mi u ducanu, a ona napodu udara rukama i nogama...
Kako to sprijeciti? :/
Ne mogu vjerovati da nisam vidjela istu temu tu nize... :oops:
razgovor
ovisi o stvari o kojoj pregovaraš
zabranu koristi rijetko, pa je nečeš zatrpati sa NE- blokadama tokom dana
da ti netko kaže 2-3 NE, i ti bi ih prihvatila
no da svakih sat vremena slušaš NE ili na svaku tvoju ideju, počela bi se osječati sputano, skučeno, pritisak .... = frustracija
ako uzimaš sa polica ili dodiruješ i pregledavaš stvari očekuj da će i tvoje dijete htjeti isto (imitira te, tj. uči) , daj joj da ti ubaci stvar koju trebaš u kolica, da diohvati šta trebaš .. daj joj da sudjeluje u kupovini na taj način
reci da ti pomogne gurati kolica (u biti se drži za njih)
ako vidi nešto i uzme, čučni do nje, pregledajte skupa tu stvar , reci joj šta je to i čemu služi, i da to nečeš kupiti , da ne trebaš
- pošto ti kupuješ sebi šta trebaš, dopusti i njoj 1 stvar da si uzme
ako uzme dvije rečeš: koja? ta ili ta? može samo 1, mama neće kupiti dvije
ako ne želiš kupiti ništa njoj, onda .. bi bilo dobro da je ne vodiš sa sobom
ja se uvijek izvučem na 1 životinjskio carstvo :lol:
ovako nama funkcionira
tuljenje i sl. prosvjedi su način izražavanja ljutnje i frustracije, dijete ima pravo na to (sve dok se ne ozljeđuje)
ja sam bila spremna da se ona valja u dućanu i tuli kolikogod hoće u slučaju da joj odbijem nešto kupiti a ona baš zapne, bila sam spremna na "scenu"
trpljenjem takve scene (nisu drugi važni, bitno je da dijete shvati odlučnost u NE) ne bih joj dala formulu = malo se deri i mama popušta
dakako , takav sukob bi bio zadnja opcija
neko vrijeme je palilo odvračanbje pozornosti sa drugim stvarima
neko vrijeme bi ubacila u kolica stvar, pa bih ju ja iskrcala u sljedećem krugu (dok nije počela pamtiti šta uzima, ali tada je već bila dovoljno velika da shvati "mama to neće kupiti, uzmi 1 stvar....)
Paaaa, mislim da nikad nije prerano da dijete nauci i shvati znacenje rijeci NE.
Onog trena kad napravi prvu stvar koju ne bi trebalo, dobar je trenutak za pocetak. Na primjer, "NE prstom u moje oko" :heart: i lagano pomaknes rucicu na drugu stranu... Ponoviti po potrebi! ;)
Ne mora (i ne smije) to biti ni ostro, ni grubo, samo jasno i glasno I DOSLJEDNO.
I mi smo citali Moje kompetentno dijete, ali ta knjiga dosla mi je u ruke puuuno kasnije - kad smo vec bili debelo savladali znacenje rijeci NE.
Ne kazem da nije bilo i napornih situacija (na primjer, moj stariji u dobi od 2 godine nije htio probati nista od odjece i obuce i bacio se u trgovini na pod - jednom... SAMO jednom). Bilo je toga jos... a dogodi se i dan danas. I nasa dva sina traze RAZLICIT pristup jer su i oni razliciti.
Natrag na temu:
Ako pak propustis nauciti djecu znacenje rijeci NE u vrlo ranoj dobi, kasnije je teze, jer dijete misli da sve smije. Jucer je mom sinu dosao na igranje prijatelj - osmogodisnjak. Njegov tata cudom se cudi kako moji djecaci idu na spavanje u 20:30, kako jedu variva, kako jedu HRANU (a ne samo cokolino) za veceru itd. U normalnim okolnostima uopce ne razmisljam da li radimo dobar posao odgajajuci svoju djecu, ali ovakve situacije ukazuju na to da ipak mozemo biti ponosni na svoje decke :heart: :heart: i zadovoljni njima. Oni znaju granice, a njihov tata i ja smo uvijek tu za njih, kad god treba! :love:
Djeca su zaista ispala kompetentna. Zajedno (djeca i roditelji) smo to odradili! :love:
Meni ta metoda danas dam sutra ne dam nije baš.
Ja one stvari koje ne dozvoljavam sada, ne dozvoljavam od prvog dana.
Kako Ivi tako i Janku.
To mi je isto kao da meni sad netko kaže možeš svašta nešto raditi i onda odjednom preko noći nema više, ne može se.
Ja velika još ajde i mohu shvatiti i razumjeti, ali djeci je to puno teže prihvatiti.
Pa smatram da one stvri koje ne želimo da rade moramo braniti od prvog dana.
Moj će 10 mjeseci, ali on ništa ne radi da bih mu ja branila.Citiraj:
Anci prvotno napisa
Ako je na podu, igra se igračkama, daleko od opasnih stvari. Ima jedna vidljiva utičnica koja ima zaštitu (koja je tu od 2002.).
Vrećice, sitne sestrine igračke, sve je to izvan njegovog dohvata i pogleda.
A za grebanje i cupanje, pa njima je to igra. Ima samo 6 mjeseci.
sve ovisi o cilju
meni nije cilj poslušno dijete
meni je cilj da se naučiti boriti
-ako je naučim da NE znači 100% NE, onda će se teško kasnije izboriti u životu za ono što treba/želi samo zato što je naletjela na prvi NE
- a ako je naučim da se NE može i pretvoriti u DA, onda je učim: borbi, načinima nagovaranja, pregovaranja, "upornost se isplati" (je teži put, ali mi je bitniji cilj)
-ritam spavanja mog djeteta je usklađen sa našim ritmom spavanja-dizanja
-jede večinu onog šta mi jedemo (osim tikvica i kupusa, to ne voli ) , ne bih htjela da mene netko prisiljava da jedem tripice ili ananas , pa neću niti ja nju
Eh, sad smo mozda otisli malo predaleko. Kod djeteta od 6 mjeseci NE uvijek znaci 100% NE. To je bilo pitanje.Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Kod vece djece, oni sami s vremenom traze krivine. Zapravo, ovako bi to trebalo reci - kad dijete intelektualno doraste do te razine komunikacije kad je sposobno za pregovaranje, to ce i uciniti. To je prirodno i normalno. I to treba poticati. Kod mene doma zna se dobro kada nema pregovora (oko hrane - koja je zajednicka), oko vremena odlaska u krevet (koje je uvjetovano cinjenicom da ustajemo u 6 ujutro - cijela obitelj), oko udaranja i koristenja ruznih rijeci...
NE ne mora znaciti 100% ne ako se razgovara o tome da li cemo popodne ici na igraliste, da li i kada se dovode prijatelji ili odlazi k njima. No, za ovakvu vrstu diplomacije i komunikacije dob od 6 mjeseci je debelo prerano. U toj dobi NE je uvijek samo NE i nista drugo. I ne treba ga koristiti precesto, ali to je odgovornost odraslih. I kod male i kod malo vece djece.
6 mjeseci?
meni je to prerano
ja sam u toj dobi sklanjala opasno
Umu sam naučila kad me čupa, kažem au, pusti, pusti i dotaknem joj ruku. reagira na to (inače bi mivsu kosu počupala)
što se grebanja tiče- odrežem joj nokte čim ih naoštri
Moj klinac ima 10 mjeseci i već par tjedana cijeli dan govorim NE! Jer mu je zabavnije gurati prste u otvor za diskete na kompu i uključivati liniju neg se igrati igračkama-a posebni prostor za igru mu ne mogu omogućiti.
Mislim da itekako kuži što znači ne ,ali ga to puno ne tangira,čim se maknem malo ista stvar.Ako mu dopustim da to dira neće bit ok,a glupa sam sama sebi već od tolikih NE i micanja njegovih ruku sa uređaja.Ali mislim i dalje ustrajati sa zabranama gdje je potrebno jer sam vidjela neke primjere klinaca gdje im je sve bilo dopušteno pa su sad totalno"izvan kontrole".
X Potpis! Bravo!Citiraj:
rea prvotno napisa
Eh, da.... Odgoj djeteta traži beskrajnu ljubav I USTRAJNOST... Ja sam prvo morala odgojiti sebe, a tek tada sam mogla početi odgajati svoju djecu. (Valjda mi je zato i trebalo tak dugo da ih dobijem :mrgreen: - s 38 i 39 godina, he he he...!)