kako im pomazete kod strahova?
Proslogodisnja faza: idem sam u krevet, koja je ubrzo i prestala, nikako da ponovno nastupi.
A sada jos imamo problem strahova, iracionalnih, rekla bih.
Nakon sto sam mu neko vrijeme najavljivala kako ce uskoro morat sam u krevet i da odluci kada ce ili cu ja to morati, jucer sam mu ozbiljno rekla kako veceras moram raditi na nekim papirima (fakat moram), a on ce sam zaspati, nakon sto, ko inace, procitamo pricicu i poljubimo se. Dramio je od kada sam mu to najavila - kasno popodne, al sve onak cmoljio.
No, kada je dosao taj trenutak da izadjem iz sobe on je poceo onako za prav plakati (znate onaj feeling kad mozete razlikovati plac od placa i znati da to je ili nije cmoljenje), cak se i oznojio i bas je izgledao preplasen. Najprije sam ga umirila i pitala ga sta mu je, on je rekao da se boji. Ja ga pitam: cega, a on: cudovista. Ja :? kakvih sada cudovista...
No, vidim da na netu ima jako puno clanaka o tome da od 4.-6. godine djeca znaju imati iracionalne strahove.
E pa sad, s obzirom da bih rado da moje skoro cetverogodisnje dijete ide samo u krevet :mrgreen: trebam mu pomoci da rijesi te strahove nekako.
Ali kako?
Naisla sam na zanimljiv savjet na nekoj stranici da se ulije obicna voda u neki spray i kaze se djetetu kako je to poseban pripravak koji stiti od cudovista i onda se pospraya i ostavi se bocica kraj njega.
Mogla bih probati.
Naravno, njegove strahove nikad ne omalovazamo, ne govorimo mu: ajme kako se toga mozes bojati i sl., al mu, istina je, uvijek objasnimo kako postoje stvari kojih se treba bojati, a postoje i one kojih ne treba, da razmisli i vidi treba li se bojati buba (bila je i ta faza) itd.
Ajd da cujem i vasa iskustva, savjete...
Mozda mi koje pomogne :)
Re: kako im pomazete kod strahova?
ja se jako dobro sječam svojih strahova , moji su znali čega se bojim, razgovarali smo bezbroj puta, nikad me nisu plašili, ostavljali su mi upaljena svjetla, otvorena vrata, preselili krevet u svoju sobu, ali jedino što mi je u tim trenucima straha pomagalo bili su oni ( bilo ja kod njih u krevetu, bilo mama kod mene ). S obzirom da je briznuo u plač i oznojio se mislim da je riječ ( po mom iskustvu ) o stvarnom strahu, možda da ostaneš kod njega kao dokaz da nema čudovišta jer bi se inače i ti bojala :? . Razmišljam što bi meni ko djetetu pomoglo i mislim da bi mi to špricanje po sobi samo dalo dokaz da čudovišta postoje,možda bi me na kratko umirilo ali :/ . Naravno upalilo bi za neke manje strahove. Ma, zapravo nemam pojma, nadam se da ćeš nešto uspjet postić i onda to podjelit s nama. :love:
Re: kako im pomazete kod strahova?
Citiraj:
tajchi73 prvotno napisa
ja se jako dobro sječam svojih strahova , moji su znali čega se bojim, razgovarali smo bezbroj puta, nikad me nisu plašili, ostavljali su mi upaljena svjetla, otvorena vrata, preselili krevet u svoju sobu, ali jedino što mi je u tim trenucima straha pomagalo bili su oni ( bilo ja kod njih u krevetu, bilo mama kod mene ). S obzirom da je briznuo u plač i oznojio se mislim da je riječ ( po mom iskustvu ) o stvarnom strahu, možda da ostaneš kod njega kao dokaz da nema čudovišta jer bi se inače i ti bojala :? . Razmišljam što bi meni ko djetetu pomoglo i mislim da bi mi to špricanje po sobi samo dalo dokaz da čudovišta postoje,možda bi me na kratko umirilo ali :/ . Naravno upalilo bi za neke manje strahove. Ma, zapravo nemam pojma, nadam se da ćeš nešto uspjet postić i onda to podjelit s nama. :love:
I kod mene je ovako isto bilo.
Ocigledno je to onda nasljedno :)
Nisam jedino na taj nacin razmisljala o spricanju, vec kako bi spricanje pokazalo da ne omalovazavamo njihov strah :?