Sjetite li se koliko ste sretni?

Prvo želim zamoliti sve ateiste da ovo pitanje za sebe preformuliraju tako da njih zadovoljava... Mislim da će svi razumjeti bit teme..
Brljam po forumu, gledam svoje prijatelje i rodbinu... Promatram ljude u teškim životnim bitkama.. Neki od njih su svjesni da nikada neće imati djecu, neki se muče sa mpo godinama bezuspješno, netko je zauvijek izgubio supruga i oca svoje djece a prije 30te, nekome dijete ima neki hendikep...

često promislim hvala ti bože za ova dva anđela... često promislim (teške trudnoće) koliko sam sretna što su stigli na svijet živi i zdravi.... zahvalna sam što ih imam, što su zdravi, što su takvi kakvi jesu tvrdoglavi, živi i znatiželjni... zahvalna sam na mm i ljubavi koju mi daje... i na puno sitnica koje čine moj život ljepšim... tad, kad o tome mislim...
s druge strane čini mi se da u usporedbi sa ljudima koje sam gore spomenula, čijoj se hrabrosti i upornosti divim, zapravo ne znam cijeniti ono što imam... da mi dani prolaze u trku s vremenom i da gubim nadragocijenije trenutke zbog drugih, tada važnijih, a zapravo puno nevažnijih stvari...
treba li se čovjeku zaista dogoditi nešto loše da bi zaista shvatio da je se ono što trebaš zapravo već odavno tu ?

svjesna sam i zahvalna. sretna i mirna. :heart:

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

svjesna sam i zahvalna. sretna i mirna. :heart:

---

Ovako i ja :heart:

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

treba li se čovjeku zaista dogoditi nešto loše da bi zaista shvatio da je se ono što trebaš zapravo već odavno tu ?

---

Ponekad zaboravim, upadnem u neku kolotečinu, ali nikada ne traje dugo.
Ne mora se nužno meni dogoditi nešto loše da bih se podsjetila, najčešće me i tuđa teška ljudska sudbina podsjeti na činjenicu koliko sam zahvalna i sretna što imam ovakav život.
Najzahvalnija sam, na prekrasnom mužu, za kojeg mogu reći da je stvarno moja srodna duša, i na djetetu koje raste u mojem trbuhu i čiji ćemo roditelji uskoro biti. :heart:
Ostalo sve spada u drugi plan...

mislim da sve ovisi o budnosti..
ja imam zdravog sina (20mj) i ne prođe dan da se ne zahvalim nebu,
itekako sam svijesna koliko smo sretni i počašćeni što nam dijete zdravo, lijepo, spretno, veselo...i znam koliko je malo potrebno da bude suprotno,
a koliko god se mi trudili, ako treba biti teško, biti će.
zato sam zahvalna na svemu iz dubine srca i nikad našu sreću nisam uzimala zdravo za gotovo.

često se zahvalim i Eriku što je tako divan i zdrav i dobar, kažem mu da smo počašćeni što nam je upravo on došao, govorim mu da je on Božije dijete, da uz sebe ima vojsku anđela koji ga čuvaju i pomažu i da može činiti čuda.

možda to nekome zvuči pretjerano, ali ja vjerujem da je tako.
i takva šaputanja su naša svakodnevica.

što se tiće gubitka dragocijenog vremena, ja se trudim ne napraviti sve što nije važno, biti što više s njim,
ali više vrijedi kvaliteta vremena provedena s djecom nego količina, tako da se na to usmjerim.
važna je ljubav i da su oni sigurni da je bezuvijetna, ako djeca to imaju, onda količina vremena nije važna,
iako će pokazati da bi željeli biti više s vama, raditi frku oko vašek odlaska... njihova će duša biti mirna i spokojna, a to ja najvažnije.

ne možemo biti savršeni roditelji ali možemo dati sve od sebe, pogreške koje kao roditelji napravimo važne su jer nam daju veliku priliku da uvidimo, priznamo, ispričamo se, objasnimo, ispravimo, i tako rastemo.

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

treba li se čovjeku zaista dogoditi nešto loše da bi zaista shvatio da je se ono što trebaš zapravo već odavno tu ?

---

ne hvala. meni to nije potrebno, vec i sad znam sta imam i sretna sam zbog toga.

mislim da vrijeme i energiju ne trosim na gluposti i da jako cijenim ono sto imam. rijetko me uhvate krizice ali samo zbog jednog jedinog problema koji ce uskoro nadam se bit rijesen. :)

zahvalna sam, sretna i mirna. :heart:

Kao šta Točka kaže, ima dana kada upadnem u kolotečinu, svaki dan mi je isti, 24h/dnevno sam sa malim, to zna izluditi.
Ali sa druge strane, svaki dan je novi dan jer svaki dan on napravi nešto novo, kaže nešto novo, nauči nešto novo... Kad tako razmišljam, stvarno je neprocjenjiv svaki trenutak u danu proveden sa svojim djetetom :)

Prije trudnoće nisam razmišljala ni znala kakve sve sudbine mogu zadesiti ljude. Nakon svega šta je mene zadesilo zahvaljujem Bogu na Karlu i mm jer bi bez njih bila prazna i živjela bi u iskrivljenoj slici šta sam si godinama stvarala od života.
:heart:

Joj štrigice, pa baš često to mislim. I stvarno nekad ne mogu vjerovati kolika sam blagoslovljena svojim djetetom, ali ponekad i nisam opuštena, jer je roditeljstvo i strašna odgovornost. Gotovo je s onom lakomislenošću kad sam bila odgovorna sama za sebe.
Počevši od brige za fizičko zdravlje, pa za psihičko, čini mi se da ta briga neće nikad ni prestati, ni kad njoj bude pedeset.
Stvar je u tome da kad voliš i čuvaš nekoga, da samim tim voliš i čuvaš sebe, jer da se tom nekom nešto dogodi, raspada se i tvoj život.
I vjerujem da svoje dijete ne mogu zaštiti uvijek i svugdje gdje bi trebalo, pa tražim i Božju pomoć.

Citiraj:

---

zhabica prvotno napisa

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

treba li se čovjeku zaista dogoditi nešto loše da bi zaista shvatio da je se ono što trebaš zapravo već odavno tu ?

---

zahvalna sam, sretna i mirna. :heart:

---

O, da, i desilo mi se lose, pa sam od tada jos svesnija bogatstva koje imamo... i takodje sam zahvalna, sretna i mirna... osim onog malecnog nemira ceznje za trecim detetom... ali to je vec za drugu temu...

Sjetim se svaki dan, i zahvalana sam na svemu, na cijelom mom životu, i na mojim problemima sa kojim se mogu i znam nositi, i na mojim srećama koje nastojim što intenzivnije doživljavati.
Ne, ne treba mi se desiti nešto loše, dovoljno mi je da pogledam oko sebe.

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

svjesna sam i zahvalna. sretna i mirna. :heart:

---

isto ovako :heart:

I ja sam zahvalna dragom Bogu na svemu sto nam da :heart:
Sve sto prodjemo u zivotu bogatstvo je na neki nacin - pokaze nam koliko mozemo, ojaca nas, nauci nas zahvalnosti :heart:

svaki dan, a posebno kada mi je teško zbog neke stvari, podsjetim se što je ustvari bitno..oni su tu, zdravi su, divni su, krasni su...i to je sve što nam treba biti polazište za sreću svakog dana.
ponekad zaboravim na to, onda se ulovim u jadanju i samu sebe prekorim!

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Citiraj:

---

flower prvotno napisa

svjesna sam i zahvalna. sretna i mirna. :heart:

---

Ovako i ja :heart:

---

i ja :heart:

Presretna sam što imam svoje dvije ljepotice i jaaaaako dobrog muža. Ponekad ne mogu vjerovati da mi se sreća toliko široko osmjehnula, jer zaista nam je što se tiče obitelji sve na svom mjestu. :)
I to im svakodnevno i pokazujem - riječima i djelom.

Ja sam totalno negativna osoba :cry: , ja se uhvatim u razmišljanju "Bože, sve je tako savršeno, imam osjećaj kao da će se nešto ružno dogodit..." :(
eto, moja najgora osobina, užasna preplašenost...

Bilo je vrijeme kada sam sve što se ticalo mene osobno stavljala u prvi plan (moj posao, moje prijatelje, moje slobodno vrijeme), uistinu sam bila sebična. Onda mi se zbog toga raspao prvi brak (tome je doprinosio i posao kojim se MBM bavio) i nakon toga sam proživjela tragediju sa svojom starijom kćeri. Nažalost, trebalo mi se desiti tako nešto da bih shvatila prave životne vrijednosti.
Sad često pomislim na ono što imam, zahvalim Bogu i nastojim uživati u svemu. Ima 'ups and downs', ali kako bi bilo da je sve savršeno :mrgreen: ?
Moj posao više nije u 1. planu, imam svoje radno vrijeme i eventualno mogu ostati pola sata duže. Nakon toga se dižem i kažem 'žao mi je društvo, moram ići' pa kome drago, kome krivo. Subotu i nedjelju ne radim i to striktno napomenem kad me zaposle.
Nema više ludih provoda, izlazaka, ljetovanja/zimovanja sa prijateljicama, sad mi je draže sve u krugu obitelji. Uvijek sam za druženje, ali sa djecom ili da MM i ja odemo zajedno u kino ili večericu.

nije da sam baš uvijek svjesna, ali ti si me podsjetila s uvodnim postom i uljepšala mi dan. :heart:

inače, ovo me podsjetilo dvije moje situacije:
- na razdoblje kad je mm bio bez posla i čubio na kauču otprilike kao onaj marijin indolog, pa sam ga ja tješila u stilu imamo divno dijete, zdravlje i sl. na što je on rekao: a brate mili, dosta mi je i tog zdravlja (što je isto relativno jer boluje od kronične bolesti) - ja se uvijek moram tješiti sa zdravljem, a vidi ostale - imaju i zdravlja i novaca i sve :mrgreen:
- druga situacija: kad smo saznali da mm boluje od ulceroznog kolitisa, taman sam ja bila u mukama jer smo živjeli kod svekrve, bez svog stana, ja sam radila neki totalno jadan posao i sve nekako naopako (nismo još imali djecu). kad smo čekali njegove nalaze i kad se sumnjalo i na goru varijantu od ove, u istom trenutku mi više ništa nije bilo važno, taman i da smo na cesti bez prebijene pare - samo da sve bude u redu.

uglavnom, od kad imamo djecu - stvarno mi je za sreću potrebno jako malo: da smo svi zdravi i da se svi volimo.
hm, to u stvari nije malo nego jaaako jaaako puno. :mrgreen:

ja si uvijek velim, može biti i gore :mrgreen:

Sretna sam. Ispunjena. Naravno, imam svoje zelje i teznje, kakav bi zivot bio bez njih?

Ali zdravi smo, imamo dovoljno da nas ne muce egzistencijalni problemi, volimo se.

Ako slucajno zaboravim koliko sam sretna, pogled na moju dvojicu kako se igraju, ili svakodnevno usnivanje mog misa cvrsto priljubljenog uz mene me odmah podsjete. :heart:

I ne volim to tjesenje, tipa, ima i onih kojima je gore. Je, da, uvijek ima onih kojima je i gore i bolje, nije bas da me to nesto posebno tjesi.

ja sam jako sretna što sam dobila dijete koje me tjera na učenje, koje ima istraživačkog duha i čvrst karakter. isto misli i moj suprug.
osim nje, ne treba nam ništa drugo da nas podsjeća kako smo sretni, ponajmanje negativna iskustva, događaji i misli.

Kad mi u rijetkim trenucima prosvjetljenja između vađenja veša iz mašine i miješanja ručka dopre do mozga da sam stvarno jako sretna i zadovoljna, odmah se prepadnem jer se zapitam šta će sada poći po krivu (kao da je nedopušteno biti sretan predugo).
Ja ZNAM koliko sam sretna i to me pomalo plaši.

Od kad imam djecu, znam što znači "živjeti u sadašnjem trenutku". često osjetim veliku zahvalnost.
u nekoliko zadnjih mjeseci dvaput mi se dogodila situacija da sam bila u panici za svoje zdravlje- inače nenaviknuta na bolest (i tad mi znaju oni najgoriji scenariji proći kroz glavu, kako bi djeci ovako maloj bilo zbog mene)...u tim trenucima zaista shvatim koliko sam sretna, i ta mi spoznaja odmah izazove osjećaj zahvalnosti Životu na mom životu.

Sretna sam i zahvalna! :heart:
Spokojna i mirna... :heart:
Nadam se da ću i ostati!
Ima dana kada me uhvate strahovi i bojazni, ali njih potjeram pozitivom i prepuštenošću Bogu.

Evo jedan dio pjesme koji si vrlo rado pročitam.

"... Probuditi se zorom krilata srca
i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;

Smiriti se o podnevnoj uri i
razmatrati ljubavni zanos;

Vratiti se s večer kući sa zahvalnošću;

I onda zaspati s molitvom za zaljubljeno u srcu i
s pjesmom zahvalnicom na usnama."

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

Ja sam totalno negativna osoba :cry: , ja se uhvatim u razmišljanju "Bože, sve je tako savršeno, imam osjećaj kao da će se nešto ružno dogodit..." :(
eto, moja najgora osobina, užasna preplašenost...

---

Ovakva sam i ja.
Cijelo vrijeme kao da sam negdje u podsvjesti u nekom grcu.

Zaista sam sretna i zahvalna Bogu na toooliko lijepih stvari u zivotu,no stalno se bojim kako ne moze sve biti tako savrseno,bojim se da ce se nesto lose dogoditi meni ili mojim najmilijima.

Ja sam uvijek bila u neku ruku pesimist, ako je sve bilo super, ja bih tražila razloge da budem tužna... Jednostavno sam se bolje nosila s tim nego sa srećom.
Ali,
od kad se Lucija rodila, kao da sam se i ja rodila.
Život je dobio drugi smisao i ja sam istinski sretna.
I svaki dan sam zahvalna na toj sreći!!

trudim se biti zahvalna za sve što mi život donosi, kako lijepo, tako i ono teško.
jer sve što se zbiva ima neki svoj razlog, tako i ono teško, čega bi se ponekad rado odrekli.
ali baš te neke najteže situacije u životu su mi omogućile da najviše učim.

mislim da dosta toga leži u prihvaćanju ljepote života sa svim tim nijansama
i u činjenici da ne možemo kontrolirati i upravljati cijeli svemir.

šteta je protratiti život na grč od toga što se sve loše može desiti u budućnosti,
jer se tako možeš zakočiti do te mjere da si ne dozvoliš upoznati njegovu ljepotu.

kad god me svlada tuga zbog neke gluposti koja mi se nije ispunila sine mi koliko smo sretni što imamo dvoje zdrave, prekrasne djece.

Super tema i super odgovori, mislim da je mamma Juanita to savršeno rekla :).

Ovako ja mislim - kad si dijete, čudiš se i veseliš svemu jer je sve čudo. Onda upadne neko doba suludog učenja, zapošljavanja i sl. pa o sreći ni ne razmišljaš - tako do 25-te. S godinama, kako ljudi zriju, kako su dulje na ovome svijetu, kako dožive koje "skretanje" ili "izazov" ili mu budu blizu, tako se većina opet osvijesti onoga što su kao djeca znali - da je sreća u ljepoti svakodnevice svakog od nas, s time da se sada ne ljutimo na dječji način zbog tih nekakvih težih razdoblja.

Prekrasna pjesma, Ora (odakle je?)!

Citiraj:

---

mamma Juanita prvotno napisa

trudim se biti zahvalna za sve što mi život donosi, kako lijepo, tako i ono teško.
jer sve što se zbiva ima neki svoj razlog, tako i ono teško, čega bi se ponekad rado odrekli.
ali baš te neke najteže situacije u životu su mi omogućile da najviše učim.

mislim da dosta toga leži u prihvaćanju ljepote života sa svim tim nijansama
i u činjenici da ne možemo kontrolirati i upravljati cijeli svemir.

šteta je protratiti život na grč od toga što se sve loše može desiti u budućnosti,
jer se tako možeš zakočiti do te mjere da si ne dozvoliš upoznati njegovu ljepotu.

---

X :heart:

MJ - u potpunosti se slažem sa svime što si napisala.

Ina33 - Pjesma je od Halil Džubran, "Prorok, prorokov vrt". Preporučam ti je jer ćeš naći prekrasne i mudre stihove, riječi...


Nakon poroda me uhvatio strah u vezi autizma...nemam pojma zašto... A nemam razloga za strah jer mi je dijete živo i zdravo.
To me držalo pa skoro mjesec dana.
Zaista mi je bilo teško, a opet bila sam si na teret s takvim mislima.
Bilo mi je teško i drugima se povjeriti jer kada sam jednom to spomenula rekli su mi da pretjerujem...nisam naišla na razumijevanje...
(pardon na malom jadanju... :/ )

Sada sam pozitiva i svjesna da mi je dijete zdravo! BOGU HVALA!
I kada mi navru negativne misli, sjetim se sveg što me veseli i što volim i negativa nestane.

"Život u strahu je polu-proživljen život!"

otprilike kao kod mamme juanite, da ne ponavljam.

a ima i još jedan citat kojeg se često sjetim:

Sve ima svoje... I vatra i led
U kap se spoje... I čemer i med
Sve ima svoje... Vrlina i greh
Tuge postoje da bi prizvale smeh

Sve ima svoje... Kad mrzne i vri
Kad menja boje... Kad vene i zri
Sve ima svoje... Početak i kraj
Tame postoje da bi prizvale sjaj

Načini svaki korak ovom istom strašću
I pregazićeš more na tom hodočašću

Ja sam sve samo ne mirna. Starija jedva preživjela porod, mlađa nakon 3 dana doma dobila sepsu, sva sreća da sam nešto skužila jer bi mi dijete umrlo. Tako da sam stalno u grču i pitam se šta će me sljedeće snaći... Zapravo bi trebala biti jako sretna jer su se cure izvukle, jer imam divnog muža, nemam nekih velikih problema...ali ja sam kronično nezadovoljna osoba i nema mi pomoći :(

Citiraj:

---

samba prvotno napisa

...ali ja sam kronično nezadovoljna osoba i nema mi pomoći :(

---

Ima ti pomoći, ali najbitnije je želiš li si pomoći?
To je "samo" htjenje i proces...

neprestano sam presretna.

ali sam isto tako neprestano svjesna da se sve moze rasplinuti kao mjehuric od sapunice.

... a jos sam vise svjesna da smo ovdje samo privremeno, prije ili kasnije sve ovozemaljsko propada. samo ljubav nosimo sa sobom s ovog svijeta :heart:

Citiraj:

---

Ora prvotno napisa

Citiraj:

---

samba prvotno napisa

...ali ja sam kronično nezadovoljna osoba i nema mi pomoći :(

---

Ima ti pomoći, ali najbitnije je želiš li si pomoći?
To je "samo" htjenje i proces...

---

Ne misliš valjda na tablete ili psihiće?

Ja se vodim za onom:
''Živi danas kao da ne postoji sutra''

Često se toga sjetim i pokušavam uživati u svakom danu, u svakom trenutku!

Citiraj:

---

samba prvotno napisa

Citiraj:

---

Ora prvotno napisa

Citiraj:

---

samba prvotno napisa

...ali ja sam kronično nezadovoljna osoba i nema mi pomoći :(

---

Ima ti pomoći, ali najbitnije je želiš li si pomoći?
To je "samo" htjenje i proces...

---

Ne misliš valjda na tablete ili psihiće?

---

i ja se slazem sa Orom.

ne mislim na nikakve tablete, a "psihici" su strucnjaci koji pomazu ljudima rijesit unutarnje probleme zbog kojih ne mogu normalno funkcionirat.

ako je potrebno, zasto ne popricat sa strucnom sobom u koju imas povjerenja?

da bi covjek bio sretan ja mislim da treba imat odredjen nacin razmisljanja, da u svemu sto se dogadja vidi ljepotu i pozitivne strane.

da bi dosao od faze "nesretan sam" do faze "sretan sam" treba promijenit nacin razmisljanja. treba htjet promjenit nacin razmisljanja istrpljivo radit na tome.

tu ne pomazu tablete.

razgovor sigurno pomaze, pa sad s kim god, sa samim sobom, sa bliskom osobom, sa lijecinkom, terapeutom, duhovnim uzorom ... s nekim tko prepoznaje problem i zna kako pomoci.

to je moje misljenje.

Citiraj:

---

zhabica prvotno napisa

da bi covjek bio sretan ja mislim da treba imat odredjen nacin razmisljanja, da u svemu sto se dogadja vidi ljepotu i pozitivne strane.
da bi dosao od faze "nesretan sam" do faze "sretan sam" treba promijenit nacin razmisljanja. treba htjet promjenit nacin razmisljanja istrpljivo radit na tome.
tu ne pomazu tablete.
razgovor sigurno pomaze, pa sad s kim god, sa samim sobom, sa bliskom osobom, sa lijecinkom, terapeutom, duhovnim uzorom ... s nekim tko prepoznaje problem i zna kako pomoci.
to je moje misljenje.

---

s ovim se slažem. i nekako mi se čini da Ora nije mislila na tablete i psihiće. Ora, ispravljaj me ako griješim! :oops:

sve je u životu stvar izbora, pa tako i osjećaj da smo sretni ili da to nismo. sve je misao. onaj film koji vrtiš u glavi je onaj koji će se s vremenom realizirati...

po sjećanju ću napisati nešto što sam jednom negdje pročitala:

pazi na svoje misli jer one postaju tvoji osjećaji
pazi na svoje osjećaje jer oni postaju tvoje raspoloženje
pazi na svoje raspoloženje jer ono postaje tvoj karakter
pazi na svoj karakter jer on postaje tvoja sudbina

tako nekako ide, ima toga, još, ali mislim da je poanta uhvaćena
misli su ono što možemo izabrati. da li ćemo misliti 'sretna sam' ili 'nisam sretna' ovisi samo o nama.
to pozitivno razmišljanje se vježba. kada dođe negativno misao, kažeš 'šic' i prisiliš se da ubaciš neku pozitivnu, bilo koju npr. 'svi smo zdravi', 'kako je danas prekrasan dan' i tako svaki puta..

Citiraj:

---

krumpiric prvotno napisa

Ja sam totalno negativna osoba :cry: , ja se uhvatim u razmišljanju "Bože, sve je tako savršeno, imam osjećaj kao da će se nešto ružno dogodit..." :(
eto, moja najgora osobina, užasna preplašenost...

---

i ja se cesto ovako osjecam. Kao sad na primjer :roll: malo pateticno, ali... :roll:


Slovenska - Djordje Balasevic
Nosen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Zasto, ko da zna, al' to sam jutro docekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teskim, olovnim,
I video svet sakriven iza zlatnih oblaka.

Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ruzmarin.
Ne dozvoli tad da naprave od toga tuzni treci cin.
Nek mi ne drze govore, nek drugom pletu lovore,
Ako umrem mlad, zaustavljen u koraku i snu.

O, zagrli me sad, jako, najbolje sto znas
I nemoj crnoj ptici da me das.

O ne, ne brini, proci ce za tren,
Ja sam samo malo lud i zaljubljen.

U mojim venama davni sever samuje
I ja ponekad ne znam sta mu je,

Sto luduje, od srece tugu tka
Moja prosta dusa slovenska.

Uplasi me sjaj milion sveca kad se nebom popali.
Gde je tome kraj? za kog su tako dubok zdenac kopali?
Zasto se sve to desava, dal' covek ista resava
Il' smo samo tu zbog ravnoteze medju zvezdama?

O zagrli me sad...