"prvi rođendan"

bliži se 31.07.... Ivanov prvi rođendan...ufff....
ne znam uopće kako bi se ponašala na taj dan, šta da radim...da plačem, da tugujem, da ne mislim znam da ne mogu.Ne znam kako da se nosim s time na taj dan....termin mi je bio 23.07, taj dan ću nekako, nadam se, preživjeti, ali 31...boli me kad pomislim uopće...taman sam dobro napredovala, vidim po sebi a i drugi mi vele da sam konačno krenula na bolje, bojim se da sad opet ne krenem korak unatrag...nadala sam se konačno ga pustiti, ali od same pomisli već mi suze cure niz obraz....mislila sam možda na taj dan smognem snage i napokon da pustim da počiva u miru tamo gore, ali ne znam kako, možda podsvjesno i ne želim...mama mi veli da on neće imati mira dok ga ja ne pustim, i znam da neće, ali to je jače od mene....koliko sam noći znala biti budna razmišljajući što se mora preokrenuti u mojoj glavi da ga konačno pustim i pomirim se s time što se dogodilo...
unaprijed se ispričavam ako ova tema ne spada ovdje, ali nisam znala kud drugdje da ju stavim... :cry:

Draga iirraarraa, citam ti post, pa i meni naviru suze. Ne mogu niti zamisliti kako ti je i ne mogu ti dati savjet kako da nastavis dalje. Mislim da bi mozda najbolje bilo da porazis strucnu pomoc psihologa koji ce ti pomoci kako da se nosi s boli koja nikada nece nestati. Uvijek ce biti prisutna ali ti si ta koja mora nauciti kako se nositi s njome. Tvoj je Ivan sada s andelima i gleda te, sigurna sam da ne zeli da mu mama tuguje tako kao sto ti tugujes za njime. On je sada tvoj andeo cuvar i moras nastaviti dalje zivjeti.

:cry: :love2:

:heart:

:love:

:cry: :cry: :cry:
neznam sta da ti napisem, osim da se drzis...vrijeme donekle liječi rane...
:love:

:love2: Drži se... :love2:

:love:

jako mi je žao. nemogu si ni približno zamisliti kako ti je. nemogu ti dati savjet ali ti mogu poželjeti svu sreću. tako nešto se nemože zaboraviti nikada. ne znam šta bi ti rekla osim drži se.

:love2: :*

:cry: zauvijek će biti u tvom srcu i tvojim mislima...i pronaći ćete mir.. nekako... samo budi hrabra i polako ćeš dalje kroz život, ponosna što imaš svog anđela koji te čuva... :heart:

:cry:

:cry: ajme tuzno... ne mogu ni zamislit kako ti je...
ja mislim da trebas plakati kad si tuzna a ne drzati to u sebi...
nadam se da ce s vremenom biti lakse :love2:

:love: :taps: :love2: :cry: :( neznam sto da kazem drzi se i mozda su cure u pravu pa da potraziz psihologa da razgovaras s njim mozda ti pomogne

zasto se tako sto uopce mora dogadjati?
ne znam sto je bilo ali mi je zao, zao..
budi hrabra irraarraa..i nedaj se. :heart:

Budi hrabra, pretužno :cry:

Tako mi je žao, opće ne znam kojim bi te riječima pokušala utješiti pa ti šaljem jedan veliki, veliki virtualni zagrljaj :love: :cry:

draga iirraarraa,

stvarno mi je žao. Iz istog smo grada i znam tvoju priču :cry:

U jednom postu si napisala da pokušavaš krenuti dalje, ja se nadam da ćeš i uskoro uspijeti!

Malog anđela trebaš pustiti da mu se duša smiri, a on će te vječno paziti i živjeti u tebi :heart:

Pusa velika

vidim prema tvom potpisu da si rodila malo prije mene, tko zna možda smo se i viđale u bolnici ili išle na tečaj zajedno

iirraarraa, :love: :heart:

:love: :heart:

ja sam sad dušu isplakala, baš mi je to trebalo......muž je ugasio sviječu, ja nisam mogla, čim ju je ugasio ja sam se rasplakala opet...po zadnji put opisao mi je kako je izgledao, obećala sam da ga više nikada neću pitati.....moja beba, bucko moj, 3950....smeđa kosica, mali nosić i obraščići kao jabukice, veli muž da je bio kao da spava......
lijepo moje slatko........
neću ga više pitati, od sutra krečem dalje, zaokružujem ovu godinu, puštam svoje zlato da spava i da me pazi.......

draga, drži se, :love2: :cry: :cry:

draga..zagrli svog muža jako, jako
vašem anđeliću velika :*
nadam se da vas samo dobre stvari čekaju u životu ubuduće, stvarno vam to želim
vrijeme liječi rane, ožiljak ostane, ali naučiš živjeti s njim
držite se :heart:

:cry:
Žao mi je što ste sve to trebali proći. Jednostavno nije fer....
Ne poznam te ali sam uvjerena da ćeš uvijek misliti na svog sina, ali isto tako znam da ćeš ponovno biti sretna.
:love:

uh, iirraarraa.. :(

:love2:

:cry:

samo to izbaci iz sebe, nemoj drzat da te gusi. nadam se da ces prebolit i krenut dalje iako je takvo nesto jako tesko prebolit. zelim ti da uspijes! :love2: :heart: :heart: :heart:

nek te tvoj mali anđel čuva, nek bude tvoja snaga,...

nemam riječi, stisle su se u grlu u ogromnoj knedli.....

drži se. :love: :heart:

iirraarraa :cry:
ni jedna majka ne bi smjela do doživjeti

Suosjećam s tobom :cry:

Nemam riječi, samo veliki zagrljaj :love2:

iirraarraa draga, pustit ces svojeg deckica kada budes spremna. On sigurno razumije da ga njegova mama jos nemoze pustitit i cuva ju dok ona ne bude spremna ... Stisni se uz svojeg muza, zajedno ste jaci :heart:

Drži se draga :heart:

Draga moja! Ja ne znam kako bih ti riječima pokazala svoje suosjećanje i mogu ti najprije reći da si veoma hrabra i da imaš zlatnog muža koji ti je zaista bio prava podrška i koji je uz tvoje zlato još jedan anđeo na Zemlji!!! Ti ne smiješ zaboraviti tvoje zlato, on će zauvijek biti tu, uz tebe, u tvojem srcu i tvojim mislima. Molim te, drži se! Ti si krenula dalje i Bog će ti dati sreću, vjeruj mi! Ja ne mogu niti zamisliti kakvu bol nosiš i znaj da smo svi uz tebe! Jučer sam se uključila u forum i našla tvoju priču! Plakala sam od prvog do zadnjeg slova i htjela bih te utješiti i poslati ti malo mog veselja i sreće od mojeg klinca! Vjeruj mi, tvoj anđelčić ima misiju da vas čuva jer vas očekuje velika sreća i puno puno veselja! Nije sve izgubljeno, draga, ja sam s tobom, moj muž i još milijuni žena i muževa suosjećaju s vama i šalju vam nadu u bolje sutra! Zapamti: Uvijek poslije kiše dolazi sunce! Sutra je novi dan! Šaljem vam puno pusa sa svojim sinčićem!

hvačla ti draga na ovom lijepom postu......i ljubi svoje klince.....
ja sam ok, prošlo je već dva tjedna od prvog rođendana i mogu reči da sam sve bolje i bolje, pokušavamo zatrudniti, krenula sam dalje jer ništa drugo mi ne preostaje, ne mogu promijeniti to što se dogodilo, jedino mogu krenuti dalje sa svojim životom , a to i pokušavam, zbog sebe, muža obitelji a najviše zbog Ivana i druge bebe

Bok :heart: !
Moj maleni i ja ti opet pisemo!
On će 31.08. biti punih 17 mjeseci! Ja ti iz sveg srca želim da i ti što prije čuješ :heart: svojeg djeteta, da kuca za vas i da vam ispuni sve prazne dane, a maleno zlato da vam napuni kuću svojim osmjesima, tapkanjem nožicama i nestašlucima! To što vam se dogodilo je samo jedno gorko iskušenje i znam da ste se napatili, ali bit ćete sada snažniji i to će vas vodit dalje! Slušaj me, opustite se i nemojte se previše opterećivati ako ne ostaneš trudna! Mi smo dugo čekali za dijete, a dok smo htjeli toliko smo se razočarali, 15 mjeseci ništa! To nas je toliko pogodilo da nismo imali snage za dalje! Mi nismo imali tako tužno iskustvo prije, ali velim ti dok nešto čvrsto želiš, bit će. Već smo svašta pokušali i već htjeli od svega odustati. Lijepo smo uzeli vremena za sebe i otišli na jedan dvotjedni odmor u toplice. Već mi je tamo kasnila m. I ja ono iz šale kupim test i ujutro se testiram. Tako ćeš i ti biti najsretnija osoba kao ja onda, htjela sam u 5.00 probuditi cijelu ulicu! I dogodilo se konačno! Ništa mužu nisam rekla, ostavila sam mu pozitivni test na noćnom ormariću! Zanijemio je od sreće! I danas imamo ovog malog dobricu-zloćka! Želim ti puno puno puno puno sreće i molim te opusti se i voli i dalje svog Ivana, ne zaboravi ga, on je tvoje dijete i on će začas vama poslati bracu ili seku!!!!
Pusa

Ja za svaki rodendan od mog Tina zapalim svijecu, sjednem na terasu i pricam s njim. Kazem mu koliko ga volim, koliko mi je zao sto ga nikad nisam upoznala ali da cemo se imati priliku vidjeti se jednog dana. Pa mu pricam kako mi je lijepo s ovim mojim malim puzavcem i kako cu mu, kad odraste, sigurno reci da ima malog bracu koji ga cuva.

Znam da ti je tesko, ali probaj razmisljati o tome kako on zna da ti njega volis i sigurno nebi htio da mu mama bude tuzna.

Zelim ti da se sto prije pomiris s tim i da krenes dalje, vjeruj mi, kad dode novi mali smotuljak, tvoj zivot ce ponovno dobiti smisao.

Joj kako je ovo sve tuzno. Zaista je nepravda da se nekome dogode takve strahote. Placem dok sve to citam a ne mogu ni zamisliti kako se osjecas... Zaista ti od srca zelim malu kiflicu u tvom narucju da te veseli, da ti se smije i da uzivate u njoj. Drz te se! :heart:

Oh kako te razumijem :cry:
Nasem zlatu ce 11.9 biti mjesec dana kako nas je napustila i nastavila svoj put :(
Tesko je, ali draga moja, moramo dalje...oni su na sigurnom i cekaju nas da se jednog dana ponovno sretnemo :heart:

Ufff taman sam pomislila da sam prebolila moju bebicu a sad kužim da nisam... :cry: :cry:

Svako malo se uhvatim u razmišljanju koliko bi sad bila trudna, dal bi bila curica il dečko :love: i uvijek se mazim po stomaku :(

Sretna sam jer imam jednog malog anđela koji sad spava ali tako smo htjeli još jednog...pretužna sam... :(

Sada bi bila trudna 7 mj. Nadam se da ćemo se ubrzo opet radovati novoj bebici.