Ne želi ići spavati!

Moja ljepotica od 2 godine i 4 mjeseca već skoro 2 mjeseca odbija ići spavati. Kako po danu, tako i navečer. Na kraju zaspe u dnevnom boravku (uglavnom na trosjedu) kad doslovno padne od umora, što preko dana varira između podneva i kasnog poslijepodneva (jedan dan je zaspala oko 18.00), a navečer nikad prije 22.00, često i dosta kasnije. Neće sa mnom, neće sa tatom, neće sama, neće u svojoj sobi, ni u spavaćoj sobi, jednostavno neće nikako. :evil:
Ne želim je prisiljavati, ali ovo mi već stvarno ide na živce. Cijeli dan nam se na kraju vrti oko njezinog spavanja, jer je pokušavamo loviti na prepad. Imamo scene kao iz šaljivog kućnog videa - ili se klati na tuti ili kljuca za stolom, samo što joj glava ne padne u tanjur.
Prije nego je počela s bijesnim glistama oko spavanja, sama je tražila da idemo spavati, više puta nam je potjerala goste kući, jer joj se spavalo.
Mislila sam da će nespavanje biti kratkotrajna faza, ali nikako da se stanje popravi.
Najgore od svega je što ujutro ne spava dugo, najčešće se budi prije 7, pa se ni ne naspava dovoljno, zbog čega je onda još i nervozna i neraspoložena za suradnju.
Nisam više pametna što činiti, nikakve slikovnice, priče ni igračke ne mogu je namamiti na spavanje, zapravo uopće ne želi otići u svoju sobu, koju inače obožava.
Ajde, bar me malo utješite.

Joj na žalost ja te ne mogu tješiti jer mi imamo istu situaciju kao i vi, možemo se jedino skupa tješiti.
Dakle mi trenutno imamo 2 godine i 9 mjeseci i već neko vrijeme možda tak od istog perioda kao i vi imamo problema sa spavanjem. Najveći nam je problem dnevno spavanje.
Hoće on otići u sobu i svoj krevetić ali ja ili M moramo obavezno sa njim i onda to traje ponekad i do 1h. Konkretno sad je legao u krevet 14:10 i obavezno moramo pričati (nekih 10-20minuta), e onda počinje koprcanje po krevetu, pa se onda sjeti da je žedan ikli da mu se kaka, i nakon toga opet ordiniranje po krevetu, tako da je tek zaspao u 15:15. Za poluditi.
Ok ujutro se ne diže baš rano od 8:30 do 10h. I što se kasnije digne ide popodne kasnije spavati i kasnije se budi i onda navečer ide jako kasno spavati, grozno.
A ako recimo ne spava popodne onda ga u nekom perijodu uhvati hiperaktivna faza i zna biti jako naporan i zločest. I naravno navečer opet nebi išao spat a kljuca li ga kljuca.
Eto to je naša priča, savjeta nemam jednostavno se tješim da je to faza koja će vjerojatno završiti da više neće imati potrebe za popodnevnim spavanjem.

T. je sada 2 g. i 2 mj. i u zadnje vrijeme baš odbija navečer ići spavati. Za sada ga većinom uspijem nekako privoliti da se pojavi u krevetu (obećajem priče, čitanje, pjevam). No, priznajem ima dana kad se žestoko opire i kad se znamo natezati i po sat vremena.
Znači, faza :roll: .

I ja se nadam da je faza.
Dnevno spavanje bi nekako i uspjeli preskočiti (i dogodilo se više puta), ali najgore mi je navečer. Nikako da ode spavati na vrijeme.

Mi smo to riješili (zasad dosta uspješno) tako da zamračimo dnevnu sobu -po danu ili navečer ugasimo svjetlo i legnemo zajedno na kauč. Ja joj kažem: ajmo se malo maziti. Ona legne kraj mene, popije mlijeko, mazim je, ona gleda TV i ubrzo zaspi.
Mlađa je od vaših pa mi možda zato uspjeva....

kod starijeg smo noćno spavanje riješili kao i Ivany, zamračimo sobu, tata legne s njim ( sad je već naviknut da mora ići spavat), kod mlađe sad kreće faza nespavanja tak da smo trenutno ludi.
Podnevno spavanje mala odradi besprijekorno, ali zato stariji kad ga baka čuva ( 5 dana u tjednu ) neće ni čut za to ( naravno da je onda "super dobar" ), vikendom ga ja polegnem sebi u krilo, dobi flašicu i ima rok od pol sata da zaspi :mrgreen:, a ak ne zaspi u tom periodu povisim rok za 15 min i tak dok ne zaspi :roll: - naravno, ak ne zaspi do 15 h popuštam jer u protivnom nemre navečer zaspat ( pa onda niš od kavice :mrgreen: ).

Joj moje curke ja već duuugo hoću da se izjadam u vezi ovog odlaska na spavanje...
Moj malecki ima 16 mjeseci i nikada nije bio neki spavač ali ovo sada je zbilja prava mora.. Ujutro se diže oko šest vidno nenaspavan jer je noć prije zaspao u deset sati ili ti kasnije :? ako ga slučajno stavim spavati ujutro on poludi i plače kao lud. Pa ga ja onda zabavljam, vodim vani... i tako nekako do dvanaest ili jedan... Ali kada treba opet na spavanje on niti da čuje, a umoran je da više ne može hodati i onda tek počinju muke: neće niti slučajno ležati, ni u svom krevetiću ni u našem krevetu već se vrti, lupa nogama, prevrće... i tako zna raditi i po dva sata. Navečer isti scenarij, iako legnem pored njega opet je isto.... ako ga stavim u krevetić on je cijelo vrijeme na nogama i hoda :? Vidim da skoro svi imamo nekakvih problema sa uspavljivanjima ali eto meni je malo lakše kad sam se barem izjadala...

Jooj, vidim da nas ima s istim problemom. Ajde, bar mi je sad lakše kad vidim da nisam sama. Valjda će ih to uskoro proći.