Živost strijelca :-)

..dakle...mi skoro pa svaki dan muku mučimo sa recimo tvrdoglavošću našeg strijelca.Situacije su razne,npr.:
1. karlo dođi da operemo zube,vrijeme:jutro.-on-bježi po stanu i smijulji se...opet ponavljam da dođe prati zube,da to se mora i tako jedno dva tri puta pa onda se nekako udobrovolji doći ali onako to je njemu sve zezancija.Pa dok mu perem zube-vrpolji li se i vrpolji i pjevuši,mrmlja pa me tapša po licu po nogama i smijulji se i veli "dobra mama,dobra" .....-čim ja isperem mu usta-on tutanj!..bježi i bježi-za slijedeći korak oblačenje-situacija slična....
..pa za sakupljanje igračaka-najprije istrese svu kutiju nakon što me pita i ja mu kažem da ok ako će poslije pokupiti kao... ....-dakle kad treba sakupljati igračke-ima svakakvih odgovora i neću,i poslije ću i mama će, i tata će, i nono će i nona će...blablabla...-pa nekako oćemo skupa- i mi skupa pokupimo....
..pa za jelo..eeeee-hrana je poseban roman..karlo dođi za stol..nisam gladan..i tako jedno n puta..pa se odobrovolji pa malo jede ko ptičica pa on da bi pio..malo mu damo pa neće više jesti..pa mu kažemo samo još pet zalogaja i nekako pristane ali naravno nakon i prvog i drugog i trećeg i četvrtog i petog stalno zapitkuje jeli to peti.......majke mi nekad neznam bih li se smijala ili plakala..-pa kad nekud idemo-za oblačenje kako kad ali imamo situacije opisane od prije....i mi kao idemo bez njega i tek onda se krećemo oblačiti....-dakle,imate li sličnih iskustava?????
....-ima dana kada nas stvarno izludi...
p.s. znate li onaj crtić denis koji smišlja spačke onom svom susjedu-ma pljuniti karlo.
p.s. čula sam za način da mu se npr. broji do 5 i ako do 5 ne učini ono što mu se kaže-da ode malo na "hlađenje" u svoju sobu ili sl.-što mislite o ovome?


:roll: :mrgreen:

-podižem malo. :roll:

i kod nas ista takva situacija. Za sve moram moliti, kumiti, plakati. A pogotovo kad je hladnije ona bi baš u japankama išla van. :x Možda nije najbolje rješenje, ali ja kažem nema sladoleda 10 dana. I to pali, barem zasad.
Neki dan me isprovocirala i rekla sam joj, sutra nema sladoleda kad budemo išle iz vrtića. naravno nije me shvaćala što želim reći. sutra je shvatila kad joj nisam htjela kupiti. I odsad se prijetim s sladoledom, ali u krajnjim situacijama, kad vidim da nema izlaza. :oops:

To su jednostavno faze i testiranje granica.

Kod nas pomaže:

1. molba - npr. "Lovro, molim te pomogni mi ....bla bal!"

2. "prijetnja" - igračke spremamo zajedno. NO došao je u inat fazu pa kad se spremaju igračke on ih još više razbaca..No uglavnom, našla sam način. Mirnim odlučnim glasnom sa toplim :) emocijama: "Lovro, ove igračke su ti višak? Pogledaj ih još jednom..znam da imaš puno igračaka, mogli bi se riješiti viška. Idem sad po vrećicu, pa molim te stavi igračke koje ti više ne trebaju, dati ćemo ih drugoj djeci koja te igračke nemaju. Idem sad pogledati u kuhinju, pa kad se vratim, ako ih nisi stigao spremiti na mjesto ili u vreću, ja ću ti pomoći i spremit ću ih u vreću za drugu djecu." ...i onda još par puta pitam iz kuhinje: "ljubavi, trebaš li pomoć? :mrgreen: "
završnica: igračke spremljene. škrtica mirna.

3. klopa. - vječita borba. moraš naći mod. ja ga nalazim svako malo. No, uvijek upali, kad se počne vrtiti na stolcu, gnjaviti, raditi nered, maknem ga od stola i maknem mu hranu uz riječi: "Ako ne želiš jesti, molim te makni se od stola!!!!" ...obavezno se vrati za stol i nastavi MIRNO jesti.

4. ostalo....tek nalazimo (novi) mod. :/

Ne znam kakve to veze ima sa strijelcima, ja imam jarčicu koja se isto ovako ponaša. Najgore mi je moljakanje da ode na wc :evil: U zadnje vrijeme jako pali natjecateljski fazon "ja ću prije tebe: oprati zube, stići do kupatila, pojesti supu, obući čarape, leći u krevet i zaspati ...

Aha, znači, tajna je u tome što mi je dijete strijelac! A ja okrivljavala genetiku, naš ne baš stogi odgoj, utjecaj ovoga i onoga...

a moja je skorpion :lol:

:lol:

I moj je škorpion. Za zube je palilo kad sam izmislila pjesmicu Mi smo mali zubići, mi volimo grickati blabla kako mi je što palo na pamet. To sam mu pjevala kad sam mu prala zube. Za ostalo sam ja oladila pa kako je, je.

Rijetko jede za stolom kad je doma, ali mi smo obitelj u kojoj se često jede s nogu i solo, uz čitanje i slično, pa u tome ne mogu baš puno forsati kad sama ne dajem dobar/općeprihvaćen primjer. U vrtiću je sve 5, kako drugi, tako i on. Isto je dugo jeo strašno malo doma, za razliku od vrtića. Odbijam stavljati Vegetu i slične začine kad kuham pa mu je doma manje fino nego u vrtiću, to je sigurno jedan od faktora.

Igračke skupljamo skupa, to ide nabolje, sve manje se oko toga natežemo, s tim da on već ima 6 i pol godina. Gledala sam neki dan slike kad je bio mali, točno se sjećam kako je i tad htio samo po svome i ništa drugo, sad to ipak postaje lakše kad je stariji, kad može skužiti i kako je drugima i zašto drugi nešto hoće, sad se lakše prilagođava. U zadnje vrijeme mu je omiljena "Ako baš moooraaam" prije nego što nešto napravi ili onako kapitulirajuće "Ma dooobrooo."

da vas utješim: da vam je doma djevica tukle bi glavom u zid jer jedna takva koju ja gojim ne posluša ni nakon 505. puta što joj nešto kažem. :mrgreen:

ja: L. ajde da te obučem, idemo vani, već kasnimo.
L: pričekaj sekund, neka ti nešto ispričam, vidi crtani je sad, ja bi jela/pila/piškila/kakila......
pa onda jedno kilometarska trka po kući, pa ajmo se tražit, pa ajde mi ispričaj priču, pa ne dam ti nogu, ne dam ti ruku, ulovi me, malo ću skakat po krevetu.......
i na kraju balade dolazi čuveno (od čega se meni već koža ježi): sad sam ljuta na tebe i neću se oblačit i neću ići vani. :evil:

ja sam svaki dan jedno 100 puta na rubu živaca.

brojalica više ne daje rezultate. nije čudo, ja počnem brojit, a ona meni: oćeš da ja tebi malo brojim :shock:

He, ja sam djevica :). Doma bi slušala, inače bi me udarili, a vani kad nisam bila pod nadzorom sam radila po svom.

Prijavljujem i ja jedno malo tvrdoglavo jare. Sad mi je malo lakše kad vidim da ima još te .... uporne (nazovimo ih tako za potrebe priče) djece. Danas mi vani, usred polja (živimo u selu), pored igrališta na kojem je kad je tek počeo pljusak morala provjeriti je li baš svaka sprava mokra. Ja mokra do kože - ona još nije, do kuće još dobrih 15 minuta hoda po blatu (loš odabir rute). "Mama daj ribe" (Bobi ribice) ... nakon mog moljenja da sad ne jede (i kilometarskog objašnjenja zašto) - uzela ribice i u miru pojela par komada. Onda je nastavila hodati puževim korakom i svako malo zastajkivati da gricne još koju.