Rađati pod svaku cijenu?

Nezgrapan naslov, ali ne znam bolje.

Naime, riječ je o mojoj prijateljici-dijabetičarki. Ona i NJM (također dijabetičar) imaju dva prekrasna sina. Ona sad pod svaku cijenu želi još jedno dijete. Problem je u tome što su šanse da dijete ima dijabetes ako su oba roditelja dijabetičari zaista velike. Znajući sve posljedice koje on ima na organizam, na život s dijabetesom...ja joj jednostavno ne mogu biti podrška. I kad je željela drugo dijete bila sam malo skeptična prema toj njenoj želji. NJM je realniji, on nije za to-tim više što već oboje polako osjećaju posljedice dugogodišnjeg uzimanja inzulina (dijabetičari su od ranog djetinjstva).

Kako da se postavim? Što bi vi na mom mjestu? Glupo mi je govoriti joj o bolesti jer i sama zna sve o njoj, ali ne mogu se prisiliti da se skupa s njom veselim novoj trudnoći i da joj budem podrška jer mi je uvijek u mislima činjenica da se na inzulinu može biti i više desetaka godina, ali posljedice su neminovne.

Naročito me zanima što misle mame-dijabetičarke.

Nisam dijabeticarka , ali meni bliski ljudi jesu. Jedan je odlucio nikad se ne zeniti i otudio se od svoje familije samo da im ne bi bio na teret , a drugi se ozenio , ima dijete.
Svatko mora odluciti po svojoj savjesti! Odluka nije tvoja i ne mozes se mijesati u to , ali ako ti je stalo do prije budi joj potpora iako se ne slazes s njenom odlukom. :*

To je samo njihova odluka.
Prijatelj nesebićno daje podršku, rame za plakanje i tone druženja i razgovora, a nikako ne ulazi u odluke između muža i žene.

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

To je samo njihova odluka.
Prijatelj nesebićno daje podršku, rame za plakanje i tone druženja i razgovora, a nikako ne ulazi u odluke između muža i žene.

---

Ma ni u ludilu ne bih ulazila u njihove odluke. Problem je što joj za to što želi ne mogu pružiti podrušku. Kad je čekala prvu bebu zaista sam bila bezrezervno uz nju iako su joj govorili: "Oboje dijabetičari, zašto idete na takav rizik???" Kad je odlučila drugi puta roditi pomislila sam da je to za nju rizik, ali hajde-sve je bilo ok prvi puta pa može i opet. No sad.... Stalno se pitam zašto ne može biti zadovoljna s dva sina, zašto toliki rizik za nju, djecu...

U toj kombinaciji njih dvoje imaju 50% šanse da im dijete bude dijabetičar. Nije to baš lagan život. Prvo dvoje (još) nemaju dijabetes. Hoće li-ne zna se, ali je za to realno velika mogućnost. Zašto još jedno s takvim rizikom??

Problem je ustvari u tome što ona želi da joj pomognem nagovoriti NJM na novu bebu, a tek to ne želim jer je ni ja iskreno ne mogu podržati. Rekla sam joj sve to, ali ne da se.

Mislim da ona nije fer prema tebi jer te uvlači u nešto što bi ona i njm trebali sami odlučiti.

Da sam na tvom mjestu, ja bih malo ohladila kontakte.

vjerujem da je tvoja briga iskrena i da imaš najbolje namjere
ali to je stvarno samo njihova stvar
da bilo što kažeš možeš se samo zamjeriti
a kolika je šansa, u postocima da dijete naslijedi DM?
ovo dvoje djece, su zdrava?
mene bi, više od mogućnosti da dijete naslijedi DM, brinulo kako će se trudnoća odraziti na njeno zdravlje
ništa u životu nije sigurno, i najzdravija žena može imati teške komplikacije u trudoći, i čudi me da ona riskira komplikacije, čak i neželjeni ishod
ima dvoje djece, što se ne boji da bi se njoj moglo nešto dogoditi u toj trudnoći?
pitanje je i poroda, mogućnost djeteta velike porođajne težine, CR (a vjerovatno su i prve 2 trudnoće završene CR, i to je rizik)
ja bi se svega toga bojala, ali ne bi ništa rekla, odluka je na njima

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Problem je ustvari u tome što ona želi da joj pomognem nagovoriti NJM na novu bebu, a tek to ne želim jer je ni ja iskreno ne mogu podržati. Rekla sam joj sve to, ali ne da se.

---

Meni je u cijeloj prici samo ovo neprihvatljivo. Reci joj iskreno sta te muci, ali ne zaboravi da zelja za djetetom moze biti nevjerojatno jaka i duboka i teska - za one koji o tome odlucuju u situaciji u kakvoj je tvoja prijateljica.

nisam vidjela tvoj drugi post
onda je sve jasno, što se tiče tebe
ona zna svoje, a poznavajući tebe kroz forum, vjerujem da će morati naći nekog drugog da nagovori NJM

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Zašto još jedno s takvim rizikom??

---

Zato sto je zelja za djecom jaca od svega.

Mislim da malo pretjerujes oko toga koliko je dijabetes teska bolest - jest ozbiljna i jest za lijeciti, ali meni nikad ne bi bio razlog za ne imati dijete ili nekom tako savjetovati (meni su baka i djed umrli od komplikacija dijabetesa, dedi je rezana noga, imam prijateljice s dijabetesom tipa 1, imala sam gestacijski dijabetes, nije da govorim napamet). Trenutno je ocekivana zivotna dob djeteta s dijabetesom tipa 1 skracena za 7-10 godina u odnosu na drugu djecu, ali vrlo je vjerojatno da ce se u slijedecih 20-30 godina naci lijek; a vrlo je vjerojatno da ce u slijedecih par godina usmrkavati inzulin umjesto injektirati. Tehnologija je jako uznapredovala.

S druge strane, ne mogu si zamisliti da me itko pita da idem nagovarati njezinog muza na dijete... To je samo njihova stvar.

Citiraj:

---

pino prvotno napisa

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Zašto još jedno s takvim rizikom??

---

Zato sto je zelja za djecom jaca od svega.

Mislim da malo pretjerujes oko toga koliko je dijabetes teska bolest - jest ozbiljna i jest za lijeciti, ali meni nikad ne bi bio razlog za ne imati dijete ili nekom tako savjetovati

---

Želja za djetetom može biti jača i od želje da prvo dvoje djece imaju živu mamu???

A o dijabetesu govoriti kao o malo jačoj upali grla.... :/

Osobno znam za pacijenta koji je na inzulinu živio 39 godina. Umro je slijep, bez noge na dijalizi. Zaista ne znam ikoga tko je poživio duže od njega. Ovo dvoje su na inzulinu od ranog djetinjstva (ona od 6., a on od 9. godine ). Posljedice su već prisutne. Neminovno mi se nameće pitanje: koliko zaista mogu tako? I dvije trudnoće uzmu danak, a tek treća... :/

Meni je to neogdovorno. Nemam drugog izraza za to iako bih ga željela pronaći. Drugi izraz je ludo, na granici sa zdravim razumom.

Opcije na koje pomislim:
- dvoje male djece bez mame
- troje malo veće djece s oba roditelja invalida i teško bolesna
- troje djece bez jednog/oba roditelja i s drugim-teško bolesnim
- troje djece bez roditelja, oboljeli od dijabetesa

Svaka od njih mi je grozna, a nije baš da je sve u sudbini. Ovaj puta je ona itekako izazvana ponašanjem roditelja.

Uh. Moj bi savjet bio da se ne miješaš previše, već te ona početno umiješala time što te zamolila da zauzmeš stranu. Možeš joj diplomatski reći svoj stav i svoje brige, pazeći da je ne povrijediš, a nije niti od nje baš onako "najkul" da od tebe traži da joj nagovaraš muža. To oni stvarno imaju riješiti međusobno. Ne razumijem se puno u dijabetes, ali puno i naših gore (potpomognuta) trudnoća je mnogo ljudi izvan priče okarakteriziralo "pod svaku cijenu", to ti je tanak led, tko zna kako će to ona shvatiti i sl. Po meni, reci joj svoju zabrinutost, neka još jednom priča sa svojim liječnicima, nakon toga je zamoli neka to oni to međusobno riješe, a poslije, bilo ovako ili onako, budi uz nju u smislu "pasivne moralne podrške", bez obzira što ćeš joj ev. staviti do znanja da se ne slažeš s njenom odlukom. Koji put ljudske želje idu kontra razuma i dobro završe, ne možeš nikad znati (a to ti govorim ja, ziheraš na n-tu u mjeri da je to za preokrenut očima). Moje je nekako iskustvo s prijateljima u raznoraznim situacijama da se teško nekoga može skrenut s pravca, ako je baš naumio, a koji put i sami odustanu, bez pasivnog nagovaranja/odgovaranja (vezano za takve stvar, izbor partnera i sl.), koji put treba kratko reći svoju i biti podrška, ali ne "preupetljana" podrška.

treba ih pustiti na miru

a božija providnost je velika

Ja sam uvjerenja ako mi je najbolja prijateljica da joj imam pravo reći svoje mišljenje o tome i razgovarati o tome....
Smatram to "miješanje" u njen život u najboljoj namjeri.

Iako bi moj razgovor tekao na način da potegnem temu i vidim njeno mišljenje o tome i kažem joj svoje, raspitam se kod dr. kolika je stvarna vjerovatnoća opasnosti itd. i to joj iznijeti, a na njoj je krajnja odluka, na kraju krajeva...

Pa valjda i prijatelji služe za to?

A da mi nije tako bliska prijateljica ne bih se miješala...

mim, molim te informiraj se npr. na [url]http://www.jdrf.org/[url]. Npr. http://www.medhelp.org/forums/Diabet...sages/376.html je prica ljudi koji ne samo da zive 40-tak godina s dijabetesom tipa 1, nego su i potpuno zdravi. Za ljude tih godina smatra se da ce im dijabetes skratiti zivot za nekih 15-tak godina u prosjeku jer kad su oboljeli nije jos bilo adekvatnog lijecenja tj. "managementa", dok je s novijim tehnologijama i za mladje ljude ta razlika manja. Znaci 75-15=60 godina, sto su po meni sasvim pristojne godine za odgojiti djecu.

Poanta svega je da se moze dugo zivjeti s dijabetesom ako covjek ima dobru samokontrolu i drzi secer pod kontrolom. Ove komplikacije koje spominjes su najcesce posljedica nekontroliranog dijabetesa.

Sto se tice rizika da dijete dobije dijabetes tipa 1, nije sve u genima, jer je to autoimuna bolest i kao takva sigurno postoji neki "trigger" u okolini koji ce izazvat reakciju imunog sistema. Studije na jednojajcnim blizancima pokazuju da ako jedan blizanac ima tip 1 dijabetes, vjerojatnost da to dobije i drugi blizanac (s identicnim genima) je samo 50%. Vjerojatnost da dijete dobije tip 1 dijabetes ako oba roditelja imaju tip 1 dijabetes je izmedju 1 od 10 i 1 od 14, znaci manje od 10%. izvor

Ne znam gdje bi bili da zabranimo da djecu imaju bolesni od raka, od visokog tlaka, stariji od 40 (povecani rizik od Downa), oni koji rade u Iraku, oni koji imaju puno slucajeva ranog mozdanog udara u obitelji, neplodni, oni sa srcanim manama itd itd. Svatko ce odluciti po vlastitoj savjesti zeli li ili ne dijete uzimajuci svoju specificnu situaciju u obzir, zato je neumjesno da se itko sa strane mijesa u ono sto bi trebalo biti samo izmedju muza i zene.

Moj tetak je nedavno umro, ali ne od dijabetesa već od starosti i bio je pokretan do 2 tjedna prije smrti. Na inzulinu je otkad ja znam za sebe, a znam već dugo. :) Umro je u 94. godini i ništa nije amputirao. Mislim da se jednostavno dobro brinuo za sebe.
Ne želim reći da dijabetes nije podmukao jer je, ali isto tako mislim da svatko ima pravo sam odlučivati o sebi, svom zdravlju i svojoj obitelji i koliko će imati djece i kako će se skrbiti o njima.
Ako te pitala kao frendicu kojoj govori sve i želi čuti tvoje mišljenje - reci joj. Možda samo učvrstiš ili poljuljaš njenu odluku, ali odluka je njena i njenog supruga.
A to da ti je rekla da nagovaraš NJM na bebu - to ti ne vjerujuem. To mi zvuči ko SF.

A i ja da velim da u novije vrijeme imamo i neke vrlo obecavajuce terapije za dijabetes, kao npr. islet transplant.

A o tome da odlucujes dal da imas djecu zato jer mozes sutra umrijeti - po tom ne bi nitko trebao imati djecu.

Moja se sestrična udala za čovjeka čija cijela obitelj imaju dijabetes. Od baki, djedova, do ujaka, tetki, mama, tata, braće i sestara....baš svi. Njen muž se rodio zdrav....dakle nije imao dijabetes. Ali u dobi od nekih 7-8 godina ga je stekao. Sve predispozicije da ga dobije su bile tu.

Njih dvoje imaju 2 djece....oboje su rođeni zdravi i za oboje sam joj bila podrška....bila bih i za 5. ako treba! Nije na meni da odlučujem koliko će ih imati....samo se mogu moliti Bogu da budu cijeli život zdrava!

S druge strane imam prijateljicu čiji roditelji su gluhonijemi od svog rođenja. A ona čuje....nije li to čudesno?

S treće strane- operirala sam tumor jajnika u trudnoći.....kao što ga je i moja mama operirala u trudnoći samnom. Jesam li trebala ne imati dijete bojeći se da će i ono danas sutra morati na operaciju u trudnoći?

Kad si mislim koliko djece zdravih roditelja se rodi bolesno, mislim da tu nema nekog pravila!
Koliko puta čujem neku ženu da kaže:
"Imala bih ja petero djece, ali šta se sve danas rađa, čisto me strah." Da svi tako razmišljaju-ne bi se djeca ni rađala.
Da, i mene je strah....ali djecu rađam sebi....i volim ih bezgranično bilo da su zdrava ili bolesna. A nažalost, uvijek postoji taj rizik da će biti bolesna.

Ja ne poznajem niti jednu osobu za koju znam da bi bila sposobna nagovarati nekoga da nagovori njenog muža da idu na još jedno dijete.Bez obzira na bolest i situaciju,meni je to predjetinjasto i totalno nezrelo.Znači ti ustvari moraš na sebe pruzeti dio odgovornosti za to njihovo potencijalno dijete.Ja bi njoj rekla:"Draga moja,volim te i sve 5 ali ja nemam veze sa tako intimnom odlukom tebe i tvog muža.A uz tebe sam što god odlučila i to je to"

Puno hvala onima koje su razumjele moje dvojbe i problem. Pino, hvala ti na informacijama jer je sve zaista korisno za pročitati.

No, ponovo se pokazalo da čovjek jednostavno ne smije misliti drugačije, a da ne doživi svojevrsni napad. Ne znam u kojem ste postu primijetile da bih se ja petljala u odluke bračnog para. Dapače-takvo petljanje želim izbjeći.

Citiraj:

---

A to da ti je rekla da nagovaraš NJM na bebu - to ti ne vjerujuem. To mi zvuči ko SF.

---

Nažalost, ti ne vjeruješ, ali ima i takvih ljudi. Meni je samim time što je NJM protiv trećeg djeteta dovoljno da se od takvog problema odmaknem jako daleko i pustim ih neka ga rješavaju sami.

Odlučno sam protiv toga da ona rađa treće dijete. Ima posljedice dijabetesa na očima, jetra joj je lagano uništena od koječega, stalno se žali na trnce u nogama i usred ljeta je u čarapama (dakle-neuropatija je već tu). Može li s tim posljedicama poživjeti još 30 godina?? Puca mi srce, ali mislim da ne može. Isto kao što mislim da srlja u nešto što za nju nije dobro.

Sve što znam o dijabetesu sam joj rekla, ali i ona zaista puno zna. Rekla sam joj i svoje dvojbe (nisam osoba koja govori "u rukavicama" ) i ne želim biti ta koja će joj reći da napravi to što je zamislila bez obzira na posljedice jer to ne bi bilo iskreno od mene. Ukoliko zaista odluči ponovo biti trudna naravno da ću biti uz nju, ali to neće napraviti uz moju podršku jer iza nje ne stojim.
I dalje ću misliti da se ne treba rađati pod svaku cijenu u nadi da će odlučiti biti sretna s onim što ima sada i da će što duže ostati zdrava.

Što se mene tiče-nemam dvojbi. Zanimalo me kako drugi razmišljaju, čula sam dosta i može se ključati. Ne želim da rasprava ode u smjeru: "Kud bi došli da zabranjujemo bolesnim ljudima rađati djecu", a već je krenulo prema tome.

I mene nervira smjer kojim rasprava kreće i moralna vertikalnost koja izbija iz nekih postova.

Ponavljam, zahladi odnose ,ni prva ni zadnja osoba koja je ušla i koja će izići iz tvog života.

A sad, molim vretikale da mi nalijepe etiketu hladnokrvne kučke :mrgreen:

Maria , hladnokrvna kucko! :*

mim ti si prvi post postavila tako da se bojiš te trudnoće jer postoji velika šansa da će dijete nasljediti DM
zato je rasprava i krenula u tom tijeku
znam da je lako govoriti sa emocionalnim odmakom, a kad je netko tko te tebi drag, onda se teško postaviti onako kako mare kaže

ali stvarno što se tiče tog nagovaranja NJM to moraš sasjeći, ne i gotovo, o tom nema govora, ma što ti mislila o trudnoći, i da si svim srcem za trudnoću, što nisi, to je stvar između njih, stvarno je van pameti dati nagovaraš NJM, pa to jedna tinejđerica ne bi tražila

a ovo drugo ponavljam, mene ne bi toliko brinulo (brinulo bi, ali mi ne bi bila primarna briga) da dijete nasljedi DM, ako i nasljedi ipak je liječenje DM jako napredovalo
ako ona ima već očne komplikacije, vjerovatno su tu i bubrežne, ako ima neuropatiju, još jedna trudnoća bi bila veliki i po meni, uz dvoje zdrave djece, nepotrebni rizik, kojim ugrožava svoje zdravlje i život, život tog nerođenog djeteta, kao i budućnost svoje obitelji

ako te pita tako joj reci, ali odluka je na njoj i NJM

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Nažalost, ti ne vjeruješ, ali ima i takvih ljudi. Meni je samim time što je NJM protiv trećeg djeteta dovoljno da se od takvog problema odmaknem jako daleko i pustim ih neka ga rješavaju sami.

---

Mim, :love:. Evo, ja ti vjerujem - imam jednu takvu blizu, ne u krugu prijatelja, nego obitelji (ono "reci mu ti"). Neka im je sa srećom, što god odlučili, a ti se nemoj baš toliko uzbuđivat, vjerojatno je teško, ako su ti bliski, ali - oni su odgovorni sami za sebe, ti si joj svoje rekla.

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

mim ti si prvi post postavila tako da se bojiš te trudnoće jer postoji velika šansa da će dijete nasljediti DM
zato je rasprava i krenula u tom tijeku
znam da je lako govoriti sa emocionalnim odmakom, a kad je netko tko te tebi drag, onda se teško postaviti onako kako mare kaže

ali stvarno što se tiče tog nagovaranja NJM to moraš sasjeći, ne i gotovo, o tom nema govora, ma što ti mislila o trudnoći, i da si svim srcem za trudnoću, što nisi, to je stvar između njih, stvarno je van pameti dati nagovaraš NJM, pa to jedna tinejđerica ne bi tražila

a ovo drugo ponavljam, mene ne bi toliko brinulo (brinulo bi, ali mi ne bi bila primarna briga) da dijete nasljedi DM, ako i nasljedi ipak je liječenje DM jako napredovalo
ako ona ima već očne komplikacije, vjerovatno su tu i bubrežne, ako ima neuropatiju, još jedna trudnoća bi bila veliki i po meni, uz dvoje zdrave djece, nepotrebni rizik, kojim ugrožava svoje zdravlje i život, život tog nerođenog djeteta, kao i budućnost svoje obitelji

ako te pita tako joj reci, ali odluka je na njoj i NJM

---

potpisujem od riječi do riječi. i inače je jako, jako nezahvalno miješati se u odnose. kako god se okrene na kraju nadrlja osoba koja se miješala.

i ja sam isto tako mogla ponovo zatrudniti - dijete bi najvjerojatnije bilo nedonošće (s komplikacijama pretpostavljam), moji bubrezi bi možda još više nadrljali (možda bi završila na dijalizi), a možda me ne bi ni bilo. što bi moje prvo dijete imalo od toga!? ne treba izazivati prirodu, kao što je jedan (od mojih mnogobrojnih) doktora rekao. ovo govorim kao osoba koja je itekako osjetila potrebu za drugim djetetom, jaku i neopisivu, potpuno dijametralno suprotno razumu. no, razum (kao i uvijek :mrgreen: ) je navladao, a nije da mi nije teško. al' ne mora se sve u životu imati, pa ni (više) djece. život je takav.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

potpisujem od riječi do riječi. .

---

što se nadaš loncima? :P

MC :love:

mim i ja mislim da se ne bi trebala mijesati. to je njihova odluka i nepravedno je od prijateljice da te stavlja u takvu poziciju u kakvu te stavlja. :/

Citiraj:

---

ali stvarno što se tiče tog nagovaranja NJM to moraš sasjeći, ne i gotovo, o tom nema govora, ma što ti mislila o trudnoći, i da si svim srcem za trudnoću, što nisi, to je stvar između njih, stvarno je van pameti dati nagovaraš NJM, pa to jedna tinejđerica ne bi tražila

---

X

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

potpisujem od riječi do riječi. .

---

što se nadaš loncima? :P

---

pa nisam ja iz medicinske struke da se dam potkupit olovkama, blokčićima, loncima, fancy usisivačima. :raspa:

emso :lol:

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

potpisujem od riječi do riječi. .

---

što se nadaš loncima? :P

---

pa nisam ja iz medicinske struke da se dam potkupit olovkama, blokčićima, loncima, fancy usisivačima. :raspa:

---

ma kakvi usisavači
olovka, blok, još kakva kapica da mogu reklamirati ljek po plaži i ja sam kupljena 8)

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

To je samo njihova odluka.
Prijatelj nesebićno daje podršku, rame za plakanje i tone druženja i razgovora, a nikako ne ulazi u odluke između muža i žene.

---

Odlicno napisano.

Dijabetes zovu "gospodskom" bolesti, jer nista te ne boli, ali bez lijeka ne mozes zivjeti. Tesko je, ali je sve stvar navike.

Dakle, njihova odluka..njihov izbor. A s obzirom da su obadvoje dijabeticari, vjerujem da svoju djecu odgajaju na najbolji moguci nacin.

mim, razumijem te, ni meni ta njihova odluka ne bi bila razumljiva. Vec si joj iskreno rekla da joj ne mozes biti podrska, nije mi jasno sto jos ocekuje?

Sad sam opet pročitala o čemu se radi, tj. nisu mi bili jasni neki odgovori, pa sad vidim i zašto - zato što sam ja nešto previdjela...

Uglavnom, moj odgovor se odnosio na Mim tvoj razgovor sa tvojom prijateljicom, a niti u kojem slučaju sa njenim mužem....
U stvari, nije mi jasno to što traži od tebe, ali eto...
Mislim da na kraju nije ni normalno, tj. djetinjasto...totalno....

moj savjet, ako ga tražiš: reci frendici da se ne želiš mješati u njihove odnose i da takvo što moraju oni zajednički odlučiti. Pusti sad kako će ta djeca, na to bi ona trebala misliti. I iskreno, šokirana sam da ne misli. Ali s druge strane, ne možeš ti nekome uliti pamet u glavu ako je nema (sorry, ovo je možda malo prejako, ali mislim da shvaćaš što ti hoću reći). Ako ne tražiš savjet, ignoriraj post.
Inače, mislim da ti o tome puno trezvenije razmišljaš nego tvoja frendica, tako da ti dajem punu podršku u tvom razmišljanju, ali moraš shvatiti da su ljudi takvi da kad si nešto utuve u glavu, nema tu odmaka, a ako joj kažeš što misliš samo ćeš ju raspizditi, pa bolje drži jezik za zubima i nemoj se mješati.

Kužim te, mim. :)
Radi se tu o puno većoj stvari od "petljanja" u prijateljičin život, a to je briga za taj isti život.
U ovom trenutku je ne možeš protivno svom zdravom razumu podržati, ali već u sljedećem si tu, za nju, ma kako god ona odlučila, zar ne?

Citiraj:

---

AdioMare prvotno napisa

Kužim te, mim. :)
Radi se tu o puno većoj stvari od "petljanja" u prijateljičin život, a to je briga za taj isti život.
U ovom trenutku je ne možeš protivno svom zdravom razumu podržati, ali već u sljedećem si tu, za nju, ma kako god ona odlučila, zar ne?

---

Apsolutno ovako i ja mislim...
Bila sam (i jos uvek sam) u slicnoj situaciji, samo sto u pitanju nije prijateljicina odluka da li da radja, vec da li da nastavi sa citostatskom terapijom kod karcinoma dojke. Ona je resila da prekine, ja sam joj predocila sve moguce rizike toga, pricala sa njenim muzem, probala da ga uverim da to nije ispravno, ali nije vredelo. Ostala je pri svojoj odluci, bolest se pogorsala. Tesko mi je, srce mi se cepa, ali sam bila i ostala uz nju. Jer, ipak, u pitanju je njen zivot i odluka je - samo njena.

stvari nisu uvijek onakve kakvima se cine izvana ;)

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Nezgrapan naslov, ali ne znam bolje.

Naime, riječ je o mojoj prijateljici-dijabetičarki. Ona i NJM (također dijabetičar) imaju dva prekrasna sina. Ona sad pod svaku cijenu želi još jedno dijete. Problem je u tome što su .

---

Nisam shvatila, imaju dvoje djece koja nemaju dijabetes, je li?

Što se tiče dileme "pod svaku cijenu", do kuda će ta dilema ići? Do granica etičnosti ili preko?

Recimo ovako, dosta bolesti je nasljedno, uglavnom uvijek kažu postoji sklonost itd...a i plodnost se općenito shvaća kao i odraz općeg stanja organizma (pogotovo kad je riječ o pcos-u , to sa sobom vuče i povećanu sklonost dijabetesu, problemima s krvnim žilama, moždanom, nekim vrstama raka, pretilosti...
ma svemu šta nas u najgorem obliku može dokračiti)
...znači li da se ovaj tvoj princip "pod svaku cijenu" odnosi uvijek na parove koji imaju problema s plodnošću (ajmo teoretski, oboje imaju i to kao posljedicu
nekih bolesti)?

Znači li to da je svaki dodatni pokušaj "pod svaku cijenu"? Da ne bi trebalo ni pokušavati previše?

Recimo, kad su oba partnera gojazna. Čak i ako smo uvjereni da je uzrok te gojaznosti isključivo stvar stila života, s medicinska istraživanja ne bi našla problem, ali bi ga sociološka potvrdila: teorijom o odgoju, on nije manje sudbonosan od biologije.
Vrlo vjerojatno će im djeca biti gojazna (sad, o postocima), a da ne govorimo o tome koliko i medicina tvrdi da je ovo isto nasljedna bolest....i jako opasna (isto se malo živi, nekvalitetno, bolesti...)
95 posto dijeta završi neuspjehom....(toliko o rješenjima).

(Nisam medicinske struke, uzmite u obzir, ali jesam etičar...)

Inače, ja sam na pragu dijabetesa, za koji kažu da je nasljedni.....nitko, baš nitko za koga znam u obitelji ga nema , bake i djedovi koji su doživjeli duboku starost (jedno nije, umrlo od raka) nisu imali ni starački dijebetes, 8 teta, ujaca, stričeva već sad u poznoj dobi-ništa, ni onaj starački, njihova djeca, niti naši preci za koje znamo....A netko očito jest...samo šta mi se čini da u ovom mom slučaju, kad bi radili predviđanja, ja sam ona genetska nesrića jer sam povukla to tko zna od kojeg koljena, valjda....i šta sad da mislim o tome, kakve su šanse mom djetetu...?
A okidač...o, da , imala sam ga, itekakav...
Imam i autoimunu bolest, isti slučaj s nasljedstvom...mislim da sam imala genetske šanse-nekako prosječne, ali stil života, okidači su sve izvukli...
Ne znam šta bih da MM ima dijabetes i da mi kažu da su djetetu šanse velike, iskreno...
A, iskreno, u mojoj užoj obitelji, fala Bogu, nema raka, ali u široj...ima i previše...šta s time? Razmišlja li se o tome?

Linolina , moram priznati da etičnost u ovom konkretnom slučaju nisam uopće imala na umu. Moj problem je (bio) u tome što prijateljici ne mogu biti podrška za nešto što osobno smatram.... recimo-lošim za nju, njenu obitelj, njenu djecu. Šire od toga nisam razmišljala.

Citiraj:

---

Nisam shvatila, imaju dvoje djece koja nemaju dijabetes, je li?

---

JOŠ ga nemaju. Ni moja prijateljica u njihovoj dobi ga nije imala. Ni NJM. Hoće li ga dobiti-ne zna se.

Citiraj:

---

..znači li da se ovaj tvoj princip "pod svaku cijenu" odnosi uvijek na parove koji imaju problema s plodnošću (ajmo teoretski, oboje imaju i to kao posljedicu
nekih bolesti)?

---

Ne, odnosi se samo i isključivo na ovaj konkretni slučaj. Kao što sam već rekla-ne želim da tema ode u krivom smjeru.

Citiraj:

---

Znači li to da je svaki dodatni pokušaj "pod svaku cijenu"? Da ne bi trebalo ni pokušavati previše?

---

Objasnila sam već. U ovom slučaju smatram da je njoj s njenom dijagnozom i sadašnjim zdravljem dosta dvoje djece. To sam mislila i kad je rađala drugo. Nije dovoljno zdrava da bi trudnoće za nju bile bez posljedica, a mogućnost nasljeđivanja dijabetesa raste ako su oba roditelja dijabetičari.

Cure, hvala vam još jednom. Iako sam bila na čisto sa svojim osjećajima mislila sam da bi me zbog njih trebala gristi savjest. Ipak-čovjek ne može protiv sebe. Rekla sam sve što sam joj imala reći. Sad čekam da odluči. Ako prevagne njena želja-bit ću tu, ali se nadam da neće.

procitala sam prvi post i napisala poduzi odgovor jer je pokojni djed djabetcar, tata mi je dijabeticar, moj inzulin pola zivota nije radio kako spada i znam sta me ceka....i sta ceka moje potomke i kako nikad ne b razmisljala na da li imat djecu ili ne jer ko zna sta bi bilo kad bi bilo... pa me uvodni post "uzdrmao"
tek onda sam isla citat ostale postove i skuzila sta te zapravo muci, pa odlucih krenut ponovo :)

ako maknem dijabetes na stranu, dolazim do dva odgovora na tvoja dva problema- 1. ne bi se uplitala na nagovaranje, niti bi se uplitala u odgovaranje.
2. ako si joj stvarno prijateljica, budi joj i dalje podrska. jos uvijek ima zdravu pamet i moc rasudjivanja, zar ne? ;)