Vjekoslav je stigao

Evo drage moje,prošlo je već 4 mjeseca od kada je moj sin sa nama i na ovom "vanjskom" svijetu i u cjeloj toj velikoj opčinjenosti sa njime tek sada nalazim vremena da napišem svoju priču...
Devet dana,nakon predviđenog termina 19.12.2004. u 4 h ujutro pukao mi je vodenjak i iscurila mi je plodna voda.Ne mogu riječima opisati to uzbuđenje kada sam shvatila da ću uskoro imati svoga miša u naručju i da je napokon sve krenulo.Nakon što sam probudila MM koji se ovaj put začuđujuće brzo ustao,ja sam se otišla otuširati i spremiti za bolnicu dok je MM odlučio popiti kavu i javiti im da dolazimo.Naravno kavu sam popila i ja i da je po mome ja bi biser čekala da mi plodna voda prestane curiti ,jer kako ću tako mokra u bolnicu?! ;) Srečom MM je bio pametniji i u 6:30 smo bili u bolnici.Odmah su me primili na pregled,bila sam otvorena 6 cm,dali su mi klistir i to mi i nije bilo tako strašno kao što sam očekivala i odmah poslali u rađaonu iako trudove nisam imala.Moram, priznati da me je taj kratki trenutak dok MM nije bio sa mnom ulovila panika jer nisam znala kaj me čeka ali čim mi je muž došao sve je bilo O.K.Željela sam prirodan porod ali tu moju želju nisu poštivali tako da su mi dali drip i za drugi put znam da ću ga odbiti pa makar rodila na cesti.Isto tako uvalili su mi neku inekciju protiv bolova i ni MM ni ja nismo stigli reči da ne želimo to ali sestra je zaključila da će mi biti lakše.Ma na kraju mi je samo bilo zlo i strašno mi se vrtilo u glavi no brzo je prošlo.Trenutak da stiščem je došao i brže nego sam se nadala,recnuli su me malo i vjerujem da je to zbog cijelog ubrzanog poroda i nije bilo prilike za kontrolirano tiskanje ali moj Vjekoslav je bio u mome naručju u 9:50.Odmah su mi ga dali na prsa,imala sam priliku maziti ga i ljubiti jos onakvog neopranog i sa rezanjem pupčane vrpce su pričekali jos neko vrijeme. Nakon kupanja i vaganja su nam ga ponovno dali,tata ga je mogao poljubiti,malo smo se slikali a onda je tata morao otići i ja sam ostala sasvim sama.Taj dio mi je bio grozan i jedva sam čekala da ponovno zagrlim svoga sina.Sva sreća da su u 14h donosili djecu na dojenje jer ne bih mogla izdržati duže.U bolnici smo morali ostati 5 dana i jedva sam čekala da odemo doma.Sestre nisu baš raspoložene za pokazivanje i objašnjenja o dojenju,V. su mi uglavnom nosili sitog tako da i nije htjeo cicati a da nije bilo jedne divne sestre vjerovatno bi zaradila i mastitis.Doma su nas pustili na Badnjak i nakon rođenja moga sina to je bio najljepši dan u mome životu-doći doma,zagrliti svoga muža i djetei biti obitelj bez da nam netko nameće pravila.

Dobrodosao Vjekoslav! :D Bogami, krupna beba - cestitke!! :D

:* za Vjekoslava, a mami i tati cestitke :D

bravo za vjekoslava, mamu i tatu ! :love:

ps. u kojoj bolnici si rodila ?

Ah da, rodila sam u Vinogradskoj i to samo uz pomoć setre,doktor me je jednom pogledao i kasnije je druga doktorica pregledala posteljicu i šivala me.

:D Konačno se sjetila....Vjeko je lutka! Jel još uvijek onako čupav?

Je Ninet,je čupav je ;) Pada mu kosica ali mu i raste nova.Valjda budem uskoro našla vremena da stavim i nešto slikica. :* Viktoru!

Lijepi porod!!! :D

Iskrene čestitke mami, tati i Vjekoslavu !!!!

:D :D :D :D