prvi carski,drugi prirodni

Evo i moje priče s poroda.
Prvi je bio 19.05.2005.Beba je bila okrenuta na zadak pa sam išla na dogovoreni carski rez.Tri tjedna prije poroda sam bila tjedan dana u bolnici u Bjelovaru(tamo sam i rodila),radili su mi neke pretrage i više puta vadili krv.Budući da je meni to uvijek bio problem jer su mi teško našli venu,sve ruke su mi bile spikane i plave.Nakon tih pretraga poslali su me doma i morala sam se vratiti za tjedan dana.Napokon je došao i taj četvrtak,dok su me priključili na ctg,počeli su mi trudovi i htjeli su probat prirodno na što ja nisam pristala jer smo se prije dogovorili da će biti carski jer je sigurnije zbog bebinog položaja.Oko 8 ujutro su me odveli u operacijsku salu i uspavali.U 8 i 27 je na svijet došla moja princeza.Nakon par sati su mi ju donijeli pokazati i ubrzo opet odnijeli.Popodne su me preselili u sobu i tek drugi dan donijeli bebu.Imala sam jake bolove od reza pa su mi davali injekcije ali već treći dan mi je bilo super i mogla sam se bez pomoći kretati.
Drugi porod je bio sasvim druga priča.Termin mi je bio 16.07.2008,ali moja beba nije htjela do tad čekati. 10.07. u 6 ujutro,taman se MM spremao na posao,a meni je pukao vodenjak.Odmah smo se spremili,N odveli baki i u Koprivnicu u bolnicu(ovaj put sam tamo rodila).Tamo me je doktorica pregledala,bila sam otvorena 1 prst,odveli me brijati i klistirati.Tada su me smjestili u predrađaonu gdje su bile još dvije žene samnom ali uskoro sam ostala sama. Trudovi su me primili oko 11 sati,povremeno je netko došao vidjeti el ima kaj novoga a ostalo vrijeme sam bila sama.Doktorica mi je rekla da mogu MM pozvati dok me primu jači trudovi.Zvala sam ga oko 14 ali sestra ga nije pustila unutra jer kao to nisu pravi trudovi,ko zna možda se ni ne porodim danas itd. iako sam joj uporno tvrdila da imam trudove svakih 5 minuta.Oko 15 su ga napokon pustili unutra,cijelo vrijeme me držao za ruku,brisao mi znoj i močio ručnika da si namočim usta.Trudovi su bili sve češći i u 17 i 20 su me napokon odveli u rađaonu,počela sam krvariti i da mi nije muž pomogao do wc a i natrag sumnjam da bih mogla sama.Došao je doktor stavio mi lakat na trbuh i dok sam drugi put stisnula pritisnuo mi trbuh i moj dečko je izašao van.U to trenutku je bol prestala i odmah su mi stavili moju bebicu na trbuh.Jako me zaboljelo dok mi je babica stisnula trbuh da izađe posteljica.Nisam ni osjetila da su me rezali ali jesam dok su me šivali iako su mi dali injekciju.Bebica je počela sisati čim sam ju stavila na prsa.MM je bio s nama sve do 20 sati a onda su me preselili u sobu.Bebica je cijelo vrijeme bila samnom.MM mi je bio velika podrška i drago mi je da je mogao to iskustvo podijeliti samnom.Za bolničko osoblje nemam ni jedne loše riječi jer su svi bili poprilično ljubazni i spremni pomoći.

Ma joj....meni se to nalijeganje na trbuh nikak ne sviđa.....
Da te pitam ako se sijećaš,kako je izgledala babica koja ti je istisnula posteljicu?
Meni je na prvom porodu istisnula jedna mlada,mršava,plava s dugom kosom (i to ne do kraja,jer mi je kasnije dio ispao u wc-u :shock: ) i uuuuuuuužasno me boljelo,a na drugom jedna deblja babica kraće plave kose i nije ništa boljelo.
Znam da ne mogu izbjeći ovu mladu,ali da barem znam što me čeka ako je sretnem....
ČESTITAM NA BEBAČU![/b]

meni je bila neka crna,kosa do brade,možda 30-tak godina.malo niža.

Nikad vidla....
Ah,nema veze preživjet ću i ja to......
:* bebiju!

Ja sam mislila da nakon prvog carskog - uvijek carski.
Ovo mi je :D :D :D
:*

pa bok svima.Ja sam nova u ovome ali ova tema oko carskoga reza mi se sviđa.Inace majka sam Paole rođene 05.07.08' na Sv.Duhu.Nesto malo znam o tome da drugi porod nemora biti carski ako je predhodni bio ali me zanima dali su ti doktori možda detaljnije vodili trudnoću ili na neki određeni necin pripremali na prirodan porod?? Ja se nemogu pohveliti bajnom trudnoćom,imala sam kojekakvih komplikacija nesto manjih nesto vecih.Pored toga sto su mi prognozirali da cu roditi u 32.tj. trudnoce prenjela sam tijedan dana.Vodenjak mi je poceo curiti nesto prije 19h,u bolnicu sam s jakim trudovima dosla oko ponoci i trpila jos trudove noć,jutro,popodne da bi hitnim carskim rezom rodila u 18.15h prekrasnu,zdravu curicu tesku 4056g i dugu 51cm!Razlog zasto sam isla na carski poslije toliko muke je beba velika a ja se otvorila samo 5cm i stala. Pa me zanima dali itko zna koliko to ima utjecaja na drugi porod (mislim dali to znači da se neću otvorit ni drugi put).Stvarno želim imati prirodan,a i suprug bi volio sudjelovati. pusa :)

Ja sam i prvi i drugi put rodila na carski. Jako sam bila razočarana jer sam htjela bar drugi put roditi prirodno. Ne mora značiti da ćeš i ti tako. Nisu mi ništa drugačije vodili trudnoću kao i prvi put.

mozda je ovo pomalo glupo pitanje ali me zanima dali si zalila zbog carskog a ne prirodnog? znam da je to sad dosta iza tebe ali onako kad se sjetis??? meni je eto proslo toliko vremena i još uvijek neznam zasto ali sebi tesko oprastam sto nisam rodila prirodnim putem.znam da nije moja krivica ali tako sam zeljela osjetiti te cari,onda bebu nisam vidla do drugog dana,dosta dugi sam imala oporavak i sad imam neke posljedice,tako da u njoj nisam mogla uzivati stvarno koliko sam htijela..... :cry: :cry:

andrea2405, ukucaj u pretražnik VBAC i pojavit će se more topica o istom. nadam se da će ti neki od njih biti koristan.

Citiraj:

---

andrea2405 prvotno napisa

mozda je ovo pomalo glupo pitanje ali me zanima dali si zalila zbog carskog a ne prirodnog? znam da je to sad dosta iza tebe ali onako kad se sjetis??? meni je eto proslo toliko vremena i još uvijek neznam zasto ali sebi tesko oprastam sto nisam rodila prirodnim putem.znam da nije moja krivica ali tako sam zeljela osjetiti te cari,onda bebu nisam vidla do drugog dana,dosta dugi sam imala oporavak i sad imam neke posljedice,tako da u njoj nisam mogla uzivati stvarno koliko sam htijela.....

---

potpuno razumijem taj osjećaj. pokušaj ga osloboditi, izbaciti iz sebe i na kraju iskoristi kao dobru motivaciju, krila koja te nose u željenom smjeru :love:

ako je moguće o drugom porodu (nisam shvatila jesi li već trudna ili tek planiraš trudnoću) pokušaj razmišljati kao o DRUGOM porodu koji ne mora imati veze s prvim.

mama z čestitke i drago mi je da je drugi bio vaginalni :heart:

andrea evo ja sam isto prvi carski, ali drugi nadam se vaginalno. Sad pred kraj će me češće pratiti, ali sam isključivo naznačila da bih vaginalni ukoliko nema nekih većih komplikacija.
Gin. mi je rekao da nemora biti i drugi carski, ali da će svi doktori ipak imati i tu mogućnost.
Normalno ukoliko će beba opet biti ugrožena da ću ići na carski, ali ako bude sve uredu nema potrebe.
Međutim ja se pripremam i za jedno i drugo. Bilo mi je krivo nakon carskog jer je osjećaj kao da i nisam rodila, ali sad na to gledam drugačije. Rodila jesam i hvala Bogu sretno i zdravo dijete. I uopće se neopterećujem s tim šta je bilo.
tako i ti, neopterećuj se. A i drugi car

htjedoh reć da nedao Bog moraš i drugi carski, bitno je da sve prođe uredu
zato pozitivno naprijed :heart:

upravu ste ja sam neopisivo sretna sto je malena zdrava,sretna mala cura...ali eto tesko se rijesavam tog glupog i ružnog osjecaja.nisam trudna ali moglibi uskoro da drugo dijete.Pa me to sve pomalo strasi...nadam se da ces uspijeti prirodno roditi.onda ces mi reci kakav je to osjecaj :)

Citiraj:

---

andrea2405 prvotno napisa

mozda je ovo pomalo glupo pitanje ali me zanima dali si zalila zbog carskog a ne prirodnog? znam da je to sad dosta iza tebe ali onako kad se sjetis??? meni je eto proslo toliko vremena i još uvijek neznam zasto ali sebi tesko oprastam sto nisam rodila prirodnim putem.znam da nije moja krivica ali tako sam zeljela osjetiti te cari,onda bebu nisam vidla do drugog dana,dosta dugi sam imala oporavak i sad imam neke posljedice,tako da u njoj nisam mogla uzivati stvarno koliko sam htijela..... :cry: :cry:

---

Jesam, drugi put sam jako žalila što nisam rodila prirodno. Prva trudnoća mi je bila jako rizična, cijelo vrijeme sam krvarila, imala jako visoki tlak, beba je bila okrenuta na zadak i još sam rodila sa 34 tjedna tako da je morao biti carski. Druga trudnoća je bila super, nikakvih problema i ginekolog je rekao da bi mogao biti vaginalni porod ako se nešto ne promijeni. Nažalost, sa 37 tjedana pukao mi je vodenjak, opet mi se povisio tlak. Sporo sam se otvarala i kad bi imala jače trudove na ctg-u bi se djetetovi otkucaji izgubili, kao da je prestao disati. Da sam se brže otvarala bilo bi sve dobro ali nismo htjeli riskirati. Nakon 5 sati u rađaoni otvorila sam se samo 2 cm i opet su odlučili da mora biti carski. :(

bitno da je sve uredu...mozda se nebih toliko zamarala s time da sam nedo Bog imala tako neke komplikacije vec sam se borila za prirodan porod 30 sati.to liko sam imala trudove od toga 20 za porod onih "dobrih".ona inekcija protiv bolova nije dijelovala,epiduralnu sam odbila i mozda zato sto sam toliko truda ulozila je to tako...ali vidim da nisam jedina...jer oko mene nitko nije rodio carskim,pa to nerazumiju samo kazu "sta se zalis tebe nije boljelo" znate sto cu vam reci srce boli a to se neda opisati...

drago mi je da je s malim Svenom sve dobro proslo,da je on ok... :klap:

Citiraj:

---

andrea2405 prvotno napisa

bitno da je sve uredu...mozda se nebih toliko zamarala s time da sam nedo Bog imala tako neke komplikacije vec sam se borila za prirodan porod 30 sati.to liko sam imala trudove od toga 20 za porod onih "dobrih".ona inekcija protiv bolova nije dijelovala,epiduralnu sam odbila i mozda zato sto sam toliko truda ulozila je to tako...ali vidim da nisam jedina...jer oko mene nitko nije rodio carskim,pa to nerazumiju samo kazu "sta se zalis tebe nije boljelo" znate sto cu vam reci srce boli a to se neda opisati...

---

Da, istina. Ne znaju kako to boli. I još dosta dugo poslije poroda. Meni su nekaj zeznuli sa Svenom i morali su me nakon 2h opet otvarati. Imaa sam unutarnje krvarenje. I još kad mi je doktor u Vž-u rekao da mi je dosta dvoje djece, da mi ne preporuča više rađati skoro sam poludila. :cry: Sve bi dala da sam imala prirodni porod. :(

Da, i srce boli... Krivo sam malo pokopčala. :oops:

Nekako je tako i meni bilo.
Sve o prirodnom porodu sam znala, procitala sve sto se procitati dalo, bila spremna na sve, al nakon sto mi je pukao vodenjak, nakon 19 sati natezanja, u kojima sam se nakon i gela i dripa uspjela otvoriti valjda 5 cm sam zavrsila na hitnom carskom.
Sjecam se kad mi je dr rekao da idem na carski, nisam se mogla skontrolirati, suza suzu stiže, al nekako sam si u glavi to prelomila - ono, to je najbolje za moju bebu... Da smo 200g prije rodjeni, mozda bi i beba i ja umrli na porodu, ovako smo i on i ja super. I tako sam nekako pregrmila tu bol u srcu, s mišlju, tako je moralo biti (jer je bilo i ništa tu ne mogu promijeniti) i kad je već tako bilo, onda je bilo najbolje za nas oboje....
Znam da je off topic, al tako mi je bilo i s dojenjem - sve sam u teoriji znala o dojenju, imala sam podrsku najblizih vezanu uz dojenje, pa je mali s mjesec dana imao istu tezinu kao kad smo izasli iz bolnice, tj. manju od porodjajne tezine, pa smo se od mjesec dana na dalje dohranjivali s formulom... Al i to sam pregrmila s istom mislju u glavi - prije 200g bi umro od gladi na mojim grudima, sad imamo formulu i to je onda dobro za nas... I jos uvijek dojim, a malisa skoro ima 30 mjeseci... a to mislim da je bitno....