noćno buđenje

hello! imam blizanke od 7,5mj i do prije mjesec dana nisam imala problema sa njihovim noćnim spavanjem, uredno bi prespavale cijelu noć.no od prije mjesec dana, njihovo noćno spavanje je KOMA. bude se po neznam ni ja koliko puta, one bi se igrale samnom, pa bi jele a o plakanju neću ni pričati...užas!veliki problem u svemu tome je što sam ja sama sa njima i po danu i po noći jer suprug zbog posla često nije kod kuće. molila bi iskusne mame i sve koje mogu pomoći da mi daju neki savjet i kako preživjeti ovo, ili ako ništa barem neku utjehu da je to samo faza...

bok!
da li im idu zubići možda? ima za kupiti gel za desni, zaboravila sam kako se zove. ili ako ne pomaže čepić Lupocet. a i to izbijanje traje samo par dana.
da nisu gladne/žedne? pelena im nije mokra?
pojačaj večernji obrok.
da im nije vruće?

za drugo ne znam što bih ti savjetovala. :?

nisu gladne,pojedu dosta, pelena mjenjana prije spavanja, vruće nije, to se događa i kad zahladi, zubići pomalo izbijaju ali to tek od prije par dana...doista neznam

Moji su u to vreme počeli da sanjaju pa su noću 'prežvakavali' dan. Takođe su tad počeli da smanjuju dnevno spavanje pa smo prešli sa 3x na 2x. A naučili su da se igraju, da se podižu u sedeći, da prepoznaju pesme, da zezaju mamu na razne načine, da primećuju da sam napustila prostoriju...

Doduše, moji su do 2 godine imali po barem 2 noćna buđenja, što zbog mleka što zbog žeđi, dude, night terrors-a...Nisam ti ja baš merodavna kad su u pitanu baš buđenja ali da su nemirnije spavali to stoji.

Inače, mi smo to noćno igranje imali od njihovih navršenih 3 do navršenih 5 meseci - dan nam je počinjao u 3:15 ujutru :roll:

Hmm... lijepo ti njima čim se probude daj mlijeko. Dojiš ili..?
Ako nije to.. :?
Da li se dovoljno najedu po danu? Mislim kalorijski.
:love:

ne dojim nažalost, imaju već 2 obroka dohrane u kombinaciji sa ad

bit će ovo gore što vele cure, malo zubi a i razvojno. jel pomaže dati im odmah piti ili dignut ju na ruke i zanunati da opet zaspi? šta činiš?

probam ih ne dizati odmah, ali ne uspijeva i na kraju ih ipak dignem ali ni to baš ne pomaže jel cendraju. na kraju im dam papati i UGLAVNOM zaspu. neznam, možda su doista gladne pa sam im sada pojačala mliječne obroke preko dana, kad popapaju kašice ponudimim i bčicu i prihvate. sinoć su spavale od 22h-05h bez buđenja

s tim da moram napomenuti da su preko dana dosta aktivne jer su propuzale pa su posvuda...

au, yena, izvini, ali ja sam tek sada srecna od 22-o5!!! sanjaju, placu, nesto izmisljaju, brbljaju... dakle, tek sada kod mene se desi cela noc!

ali nisu sve bebe takve. sin mi je bio nezgodan od rodjenja, pa se skoro smirio, a devojcica se mogla i uspavljivati sama, a od prvog rodjendana to vise nije umela... ima bolje dece.

u to vreme su poceli da zaglavljuju ruke, noge, da se pogresno nameste, da traze da sisaju, da sanjaju, da jedno drugo rasanjuju, da ih muce zubi. nemoj uvek davati mleko. nekad ne mogu deca ni ponovo da spavaju ako se prejedu. to se kod mene cak i sada desava! zagrljaj, mir, voda, saputanje, svezina u drugoj prostoriji, prelazak u neku bolju fazu, ali kojoj prethodi nesto tako burno...

ne znam, budi hrabra, prodje i to, mozda cak i za koji dan, pa se posle nekog vrena javi ponovo u drugom obliku, pa opet prodje

hvataj san u toku dana!

Ja ipak glasam za mlijeko!
Eto vidiš da pali. ;)
Tako mala djeca plaču zbog osnovnih potreba, i to je to.. drage mamice, pomirite se da ste za njih još uvijek uglavnom tu da im te potrebe i zadovoljite.
Sretno!

Citiraj:

---

Girica prvotno napisa

Tako mala djeca plaču zbog osnovnih potreba, i to je to.. drage mamice, pomirite se da ste za njih još uvijek uglavnom tu da im te potrebe i zadovoljite.
Sretno!

---

Zato je meni Hgb 92, Fe 4 a zaspati mogu kad god se desi tišina duža od dva minuta i to stojećki naslonjena na osrednje stabilnu podlogu :lol:

I ja bih rekla da je stvar u papici.

Yena, probaj paziti da im za večeru daješ jači obrok - kašicu ili veću količinu mlijeka (koliko obično popiju u jednoj turi mlijeka?), i da bočicu s mlijekom ponudiš tijekom noći ukoliko zatraže.

Moj slučaj - do 5 mjeseci života, SiS su se budili 2x noću radi presvlačenja i bočice (ni ja nisam dojila). Sa punih 5 mjeseci prvi put u večerali mliječnu kašicu i tada su prvi put prespavali čitavu noć. Od tada sam im davala mliječne kašice za večeru i spavali su svaklu noć od večeri do jutra. SVAKU, do dan-danas.

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

Zato je meni Hgb 92, Fe 4 a zaspati mogu kad god se desi tišina duža od dva minuta i to stojećki naslonjena na osrednje stabilnu podlogu :lol:

---

Bit će bolje! :love: A da uzmeš željezo? Mislim da Hb nema veze s njima. ;)

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

I ja bih rekla da je stvar u papici.

Moj slučaj - do 5 mjeseci života, SiS su se budili 2x noću radi presvlačenja i bočice (ni ja nisam dojila). Sa punih 5 mjeseci prvi put u večerali mliječnu kašicu i tada su prvi put prespavali čitavu noć. Od tada sam im davala mliječne kašice za večeru i spavali su svaklu noć od večeri do jutra. SVAKU, do dan-danas.

---

Super! :)

Citiraj:

---

Girica prvotno napisa

Citiraj:

---

clumsy mom prvotno napisa

Zato je meni Hgb 92, Fe 4 a zaspati mogu kad god se desi tišina duža od dva minuta i to stojećki naslonjena na osrednje stabilnu podlogu :lol:

---

Bit će bolje! :love: A da uzmeš željezo? Mislim da Hb nema veze s njima. ;)

---

Pijem Fe već mesecima i kao malo je bolje.

A da je Hgb loš zbog dece mogu da potpišem - dok se u martu nisam jako jako razbolela (tad su mi i potvrdili jaku anemiju) svaki moj obrok je bio povuci-potegni. Ili sam bila preumorna da bih jela ili bih prvo hranila njih a onda sebe pa pregladnela i na kraju natrpala 3 zalogaja u usta koliko da mogu da se zakunem da sam jela ili bi se barem jednom kakalo za vreme mog obroka (ovo mi rade i dan-danas, a sam sela i počela da ručam evo ih k'o po špagi, prvo Matija a za njim i Boris - prosto ne smem da preskačem obroke da bi mi deca imala urednu stolicu)...O danima kad uopšte nisam ručala neću ni da pričam jer je verovatnoća da ti je dete čendravo do besvesti prilično je velika kod blizanaca. Još ako me i mm nešto iznervira gotovo :/

Bez zezanja, meni su jedino doručak i prvi gablec pošten jer to odradim na poslu, sve ostalo je najbezobraznija lutrija :roll:

I sve ovo uopšte ne znači da imam nameru nešto da menjam u svom odnosu prema deci. I dalje se odazivam na svako ''mama!'', i dalje hranim i brišem guze dok pokušavam da ručam...Ma i dalje sam cela samo njihova, hbsh hemoglobin :lol:

To nikako ne valja, draga.
Naravno da su ti djeca najbitinija, ali ne daj Bože da se razboliš, gdje ćeš onda biti za njih?
Moji su manji, pa redovno jedem.
A to što ispadaš žrtva neće biti plus u njihovim očima. I nije draga Hb loš ZBOG NJIH, nego zato što TI ne jedeš kako bi trebala.
Jer za jesti, otići na WC i osnovne stvari uvijek se mora naći vremena, pa nije da te baš u tolikoj mjeri okupiraju. :?

:love:

Girice moja.....neka djeca nisu kao tvoja, i da - neka djeca zaista okupiraju.
možda dijelom smo i same krive jer se ne znamo postaviti. ali vjeruj mi, neka djeca traže cijelu tebe i izuzetno ih je teško staviti na red, a kad mama nema snage od umora i obaveza, nije ni čudo da nije uvijek dosljedna i jaka.

blago tebi s tvojima.
inače, slažem se s time da mama mora brinuti o sebi da bi bila zdrava i živa za njih...ali nije uvijek lako u praksi. :love:

da, glavno što sam htjela reći - noćno buđenje nema veze isključivo s gladi. kod vrlo malih beba najčešće ima, ali kasnije je to zapravo prvenstveno navika. moji su navikli zaspati na prsima i to onda kad se bude i traže. gladni sigurno nisu već godinu i nešto.
i tek sada kad smo ih naučili bar zaspati u svom krevetiću, malo manje se bude, ali opet pri noćnom buđenju traže mene i cicu, ništa drugo ne pali.

Sta sve napisah, i nestade struje, sve mi bre obrisa, uh

Strasno je odvikavanje njihovih slatkih navika, osecam se kao terorista. Imala sam srecu da se po nesto ispravilo dok smo bili na odmoru, u planinarskom domu. Hrana domaca, iako restoranska, i naravno, zasto bih se trudila da tamo kuvam kada je sve veoma ukusno. samo treba doci gladan na obrok. Tako su konacno izbrisali jutarnju napornu naviku "mama, api mekooo" - mama napravi mleko. Nego smo ujutru zurili da nam cika Rajko da dorucak. E onda cemo mleko, jogurt i ostale stvari.

nisam imala nacina da to jutarnje mleko izbacim. svaki mi je dorucak bio miniran! ovako, dobro je ispalo!

Moj sin je jedno vreme imao obicaj da kada se nocu probudi, toliko se jako dernja da sve probudi. nece mleko, vodu, hoce tamo, pa tamo, da ne sednem ni slucajno, da ne legnemo nikako, pa da gleda zvezde, pa da mu pevam, da ga nosim, da ga ljuljam, ali ne prestaje da se dernja. (njegova frekvencija je toliko neprijatna, da sad povremeno stavim i tufere u usi da mi ublazi dranje direktno na uvo) na kraju nisam znala sta cu, jer cela akcija traje direktno iz kreveta usred duboke noci... ja ga izgrdim kao nevaljalo petogodisnje dete, i on se umirio, i zaspao. Bilo mi ga je mnogo zao, uplasila sam se same sebe, ali, zasto se smirio tek kada sam ga izgrdila?

duplice, kazi mi kakva je carolija da se deca uspavljuju u svojim kreveticima? To mi za sad ne uspeva. Cim to postignemo velika spavaonica pretvorice se konacno u deciju sobu za igranje i njihov krs! ili da jednostavno odemo na jos neki odmor? hi, hi

na žalost, nemam čaroliju ni recept. naći ćete svoj modus da ih naučiš.
naravno, postoje tehnike - znaš one knjige "svako dijete može naučiti spavati" - to funkcionira, no ja ti nemam herca pustit dijete da plače i gotovo.
ja sam moje probala prije nekoliko mjeseci naučiti, nije išlo, pa sam odgodila. ovaj put je uspjelo.
samo sam ih strpljivo i uporno polijegala u krevetiće kad je vrijeme za spavanje, ali ne da su preumorni, i onda maženje, priča, lagana muzika....trebalo je živaca nekih tjedan dana pri uspavljivanju ih uporno vraćati u krevet, jer se dižu i izlaze, ili plaču i dižu ruke meni da ih uzmem - onda bi ih uzela malo, zanunala, umirila i opet u krevet. nije uvijek išlo glatko, no na kraju je poanta da skuže da to misliš ozbiljno i da si dosljedna jednom kad krenete.
brže ćeš ih naučit da ih pustiš da plaču i skuže da moraju tamo biti.
sporije, ali manje agresivno je ovako.

uglavnom, Niko - koji je inače teži karakter, i za kog sam očekivala veći otpor, je za par dana skužio i samo bi legao i za par minuta zaspi. Matija koji je nježniji, njemu je trebalo osjetno duže, tek sada nakon nekoliko tjedana treninga,to ide glatko.on bi ležao, opustio se, ali onda pred sam san, tražio da ga nosim, dignuo se na nogice, plakao...ili tražio cicu.
i ja sam polako - njega još tjedan-dva ako je jako tražio uspavala na cici, ako ne, na ramenu nosanjem i tako.
pomoglo je da je mm doma cijeli mjesec, pa sam to prepustila što više njemu, kad su skužili princip. izašla bih van u doba uspavljivanja, da ih on stavi, i brže i lakše mu zaspu je on nema cicu. :lol:
kasnije, kad je to krenulo, smo počeli i tako da sam doma, a on ih odvede u sobu, nekad bi vikali Mama, nekad ne. sada uglavnom odu u miru, tata im malo čita priču ili ih mazi, i to je to.

samo odlučno i strpljivo draga!!!

Do 7mj života noći su bile idealne, kolilo je to moguće s blizancima, spavanje cijelu noć do 6h, cika i nastavak spavanja do 8h. Onda su pocela začuđujuća noćna buđenja, tipa budi se jedno u 3h kao dan je bijeli dan i zeljno igre i smijeha zove na druženje i nikako zaspati do 5h, a kad zaspi drugo se budi u 6h, i ja sam opet budna i u akciji.
Kod curice se to normaliziralo nakon 2mj, s dečkom i danas svaki drug-treći dan imamo buđenja isto kao mici
"obicaj da kada se nocu probudi, toliko se jako dernja da sve probudi. nece mleko, vodu, hoce tamo, pa tamo, da ne sednem ni slucajno, da ne legnemo nikako, pa da gleda zvezde, pa da mu pevam, da ga nosim, da ga ljuljam, ali ne prestaje da se dernja. (njegova frekvencija je toliko neprijatna..."- draga kao da si nas opisala.
Problem nije bio u hrani, to su razvojne faze koje djeca prolaze, proživljavaju događaje dana i istražuju svijet oko sebe,
ovo ljeto smo na moru bili atrakcija, svaku treću noć u 3 ujutro šetnja po mjestu i imenovanje predmeta u okolišu. Ništa nije pomagalo, ni maženje, ni nošenja, ni hrana, ni voda, on bi se probudio, našao moju ruku u mraku, potezao me do vrata i urlao dok ne bi izašli van, a tad najednom mir i tišina,prešutno sam pristala na noćne šetnje, al kad smo se vratili u Zagreb na njegovu viku tata je odgovorio još jačom vikom i nakon minute svi smo spavali,stvarno nevjerovatno.
Najluđe u cijeloj priči je što seka cijelo to vrijeme mirno spava i ne trepne na noćna urlanja.

Hmm... ma sve to stoji.. ali ja imam troje djece i svi spavaju po noći.
Pa valjda se treba postaviti? Ne znam. Najvažnije je ne uznervoziti se kada plaču. Mi smo tu da ih umirimo i razveselimo. Dovoljno je da se ja nasmijem i odglumim kao neki štos, eto odmah je bolje. Je to mogu sada kada imam 35.. a s prvim djetetom sam bila tužna kad je plakao ali isto sam ga tješila i veselila. Sad kad ovi počnu samo ih zabavljam. Mogla bih u cirkusu raditi, ha? ;)

postoje i individualne razlike u osjetljivosti živčanog sustava,
nismo svi jednaki.
nekome smeta svaki šum, nekome ništa -i ne, nije stvar samo u tome kako ih od prvog dana naviknemo! npr. moj NIko je još u rodilištu bio beba koja je vrlo osjetljiva, budi se na svaki šum i neda se uspavati nikako nego na rukama i prsima. i ništa što sam kasnije poduzimala nije pomoglo. na kraju, najbolje mi je bilo poštovati to kakav je - i dati mu ciku. umorna- jesam. ali još sam živa. preživila sam to dvput, oni mirni i zadovoljni, a onda i ja.

Da slažem se. Moj R je jako osjetljiv isto. Ali ne baš u tolikoj mjeri. Od kad smo se vratili s mora dosta je nervozan i zahtjevan, kao da ga nešto smeta ili se boji. Dok ja nisam skužila da se stvarno prepao novog ambijenta tamo i uz to uvijek obavezno ide strah od odvajanja. Pa sam ga sinoć lijepo uzela k sebi i cijelu noć je spavao sa mnom. Danas, druga beba. Nit urla nit zahtijeva, uglavnom se smije. A. je čista suprotnot ali i njega uzimam iako ne traži, ali bude mu drago smije se od uha do uha. I. još i danas traži da mu čitam i dragam ga.
Eto ja se pretrgnem ali isplati se. Npr AiR su danas zaspali sami uz novi dječji CD dok sam ja vješala veš.
Iako kako ti kažeš DD, svi smo različiti.. ja spavam ko top sreća moja. :mrgreen:

I ja sam nekad spavala ko top, a sad sanjam da ću opet jednom spavati ko top :lol:

:lol:
i ja.
spavam ko top, kad me puste.... :lol:

Uh, ja se ne smijem javljati, spavam ko top već dobre 3 godine, osim kad se Stela oporavlja nakon operacije - tada dežuram cijelu noć kraj nje.

Kad smo kod topovskog spavanja... Dok su spavali u krevetićima budila sam ih redovno za vrtić. Rutina nam je bila sledeća: mene probudi sat u 6h, popijem kafu i prosurfam kojih pola sata, spremim doručak i odeću za taj dan, umijem se i obučem i onda ih budim malo ispred 7h. Od kako su pre 2 sedmice prešli da spavaju u velikim krevetima Boris redovno ustaje pre mene, gnjavi me i sapliće tako da sam baš nervozna ujutru. Takođe neće da spava u podne vikendom pa sad i zvanično nemam više ono 'svoje' vreme kad se rasanjujem ili radim nešto po kući.

A ako me neki nedajbože probudi noću iz ovog ili onog razloga spremna sam da ujedam :/ A nekad sam bila tako strpljiva i blaga noću, sad samo režim :roll:

Hmm.. cure plašite me. Da ja ne radim nešto krivo, kad moja djeca ovdje jedina spavaju po noći? :shock: :lol:

:*

daj, daj. nisi jedina - i mamasch isto spava mirno, piše gore.
još ja da ulovim noć.....

O pardon. Previdjela post.. ;) Znači ne radim ništa krivo, jeeee

Da, baš spavam snom pravednika :mrgreen: tak da se čak pitam kako bi prošao npr. požar u mojoj kući. Ja bih ga možda i prespavala :lol: .

Al baš mi je zanimljivo kako svaki zvuk od moje djece dođe do mog mozga kroz san i redovito ih čujem i u polusnu provjerim dal je sve OK, dok vatrometi, grmljavina, tulumi u susjedstvu uopće ne remete moj san.

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Al baš mi je zanimljivo kako svaki zvuk od moje djece dođe do mog mozga kroz san i redovito ih čujem i u polusnu provjerim dal je sve OK, dok vatrometi, grmljavina, tulumi u susjedstvu uopće ne remete moj san.

---

Potpisujem. :lol:

Citiraj:

---

Girica prvotno napisa

Citiraj:

---

mamasch prvotno napisa

Al baš mi je zanimljivo kako svaki zvuk od moje djece dođe do mog mozga kroz san i redovito ih čujem i u polusnu provjerim dal je sve OK, dok vatrometi, grmljavina, tulumi u susjedstvu uopće ne remete moj san.

---

Potpisujem. :lol:

---

Potpisujem i ponosno javljam da sve cesce uspijevamo prespavati cijelu noc u komadu (ako izuzmemo spominjani polusan)

stvano već počinjem sumnjati da nešto ne tima. mali se po noći pčeo buditi svakih 1/2sata, na rukama se ne umiruje- i dalje plače sve dok ne dobije sisu. naravno, obavezno probudi i seku (pa se i ona razbudi i javlja svakih 15 minuta) i nespavanju nema kraja.
Onda je neispavan, pa je i preko dana nemoguć i cendrav - sve u krug. I tako to traje već 6 mjeseci. Prvo sam mislila zubi, pa skok u razvoju, pa ne jede dovoljno, pa treba podrignuti,pa sanja, pa diže se okreće...e sad moj muž već komentira "a možda nešto nije u redu s njim"!!!
Pomagajte jer sam već takav zombi da ga tu i tamo puštam da plače - ne mogu se natjerat da se dignem, ali on ne prestaje, jednostavno tuli i vrišti. A da ne pričam da se i izderem koji put na njega, a ondase on još i uvrijedi pa se još jače izdere!!! MM kaže da ga treba pustiti nekoliko noći da tuli, ali čini mi se ovak kad ga pustim da to neće pomoći.
I znam da moram biti smirena i da ću mu samo tako pomoći, i ja doduše u cijeloj toj situaciji i jesam smirena, samo ne znam koliko još dugo mogu ovako.

Riba puuuuno strpljenja, najvjerovatnije je to razvojna faza koja će proći, kod nekog je izraženije a neki je ni ne osjete. Ako stvarno gubiš razum i strpljenje onda ga probaj ostaviti da odplače, svaki dan sve duže. Mi smo imali taj problem koji se periodično kod dječaka pojavljivao, a kod malene nikad. Ponekad smo ga ostavljali da plače i produžavali trajanje kroz naredne noći i to bi funkcioniralo neko vrijeme pa onda sve ispočetka, i tek sad nakon dvije godine san dolazi svima cijelu noć.
Samo hrabro, koliko god nevjerovatno zvuči, brzo će sve to proći, znam da ti nije lako.