kako s CZSS

Drage moje, već vas neko vrijeme čitam i konačno se priključujem. Par riječi o nama-imamo dijete, curicu šest godina staru i sada bismo željeli posvojiti dijete njezine dobi, možda malo mlađe (čitam da netko od vas predlaže da to bude malo mlađe dijete od našega kako bi naše imalo osjećaj zaštitnika, možda bi tako bilo manje ljubomorno). Prošli smo postupak procjene u CZSS, dobili papir da smo "pogodni" i ovih dana namjeravam pisati pismo i slati ga naokolo. Imam bezbroj pitanja-od toga što sve sve pisale u pismu, koliko je bilo dugačko, osobno, jeste slale obiteljske fotke i sl. Potom, kada şte počele zvati centre, jeste li zvale sve redom ili ipak samo neke.
Zanimaju me raznovrsna iskustva. Potom, o čemu razgovarate kad vas netko iz centra pozove kao potencijalne posvojite, kad imaju dijete za posvojenje.
Kako je s posvajanjem starije djece?Koliko se čeka, je li lakše pronaći straije dijete nego bebu? To se meni činilo, uostalom, MM i ja smo presatri za beb, ali sam se nadala da ćemo lakše doći do straijeg djeteta, a netko mi kaže da ni to nije lako. Što god imate za podijeliti, ja željno iščekujem.

Dado, dobrodošla! :)
Ima tu već lijepi broj posvajatelja starije djece, kao i onih koji su već doma imali posvojeno ili biološko dijete.
O molbi se puno pisalo, pročačkaj po pdf-u, a javit će se i Zdenka i Vlvl koje su friško prošle tu situaciju.
NA razgovoru (kad vas smjeste u uži izbor) je nama bilo jako ugodno, pitali su nas o navikama, svakodnevnici, hobijima, rodbini i međusobnim odnosima, odnosu prema poslu, stavljali nas u različite hipotetske situacije (što biste napravili u slučaju da...), uglavnom kroz taj "neobavezni" razgovor lagano su nas "skenirali".

Centre sam zvala redom sve, a ako bi baš iz nekog dobila negativnu reakciju tipa - ne zovite nas više, nemamo praksu odgovaranja na pozive, prekrižila sam ih.

Dado, tek sad ovo vidim.
Mi nismo imali potrebu zvati centre, jer su nam se centri javili relativno brzo. Molbu smo napisali prilično neformalnu i kratku, stala je na jednu stranu. Fotke nismo slali. Pokazalo se da je od sveg što smo napisali jedino važno bilo "dijete do 11 godina".
U roku od tri dana javili su nam se prvi centri, kasnije još nekoliko. Ukupno nam se javilo desetak centara, za djecu razne dobi, ali osim našeg sinka koji je imao 7, samo je dvoje djece bilo predškolske dobi, od toga je jedno išlo na posvajanje zajedno sa starijom sestrom. Saznali smo za više djece u dobi 8-15 godina, od kojih su neka išla u paru.

Tako da doista je lakše posvojiti veće dijete, međutim, to veće znači dijete školske dobi, 10,11, i tako. Za djecu mlađu od šest godina mislim da postoji više zainteresiranih parova, pa ćete se vjerojatno ipak morati okrenuti zvanju centara.

U centru našeg sina rekli su da su zvali samo nas, jer je među molbama zaprimljenim u zadnje vrijeme jedino u našoj pisalo da želimo veće dijete. Razgovor s njima bio je vrlo ugodan, mi smo pričali o sebi i o našem sinu, o tome kako živimo i što očekujemo od novog posvojenja, a oni o djetetu - nešto obiteljske povijesti, zdravstvenog stanja i o tome kakav je karakterom.