Najljepše iskustvo! ! ! !
Evo i moje pričice!
Sve je počelo 11.6. ujutro kad sam bila naručena kod dr. P. na amnioskopiju (pregled plodne vode). Još su me izvagali (71kg - 13kg od početka trudnoće), izmjerili tlak (130/80), provjerili mokraću i napravili CTG. Sve je bilo u najbolje redu. Doktorica me samo upozorila da ću možda malo krvariti zbog pregleda.
Navečer u 8h moja je mama ispekla palačinke, pa kako moj dragi i ja živimo s njima samo kat više u svom stanu, došli smo i mi.
Primjetila sam krvavi iscjedak, ali se nisam previše uzrujala jer sam mislila da je to od pregleda. Ali nije bilo. Bio je to čep koji je puknuo, prvi pokazatelj da je porod blizu. Sada su i trudovi počeli, ali bili su slabi i rijetki. Jači trudovi su počeli za vrijeme tekme koju smo gledali ( Europsko prenstvo), ali nisam ništa govorila mužu jer sam znala da će to trajati još neko vrijeme. I trajalo je bome do pola 4h ujutro. Probudila sam ga i otišla do probuditi mamu da joj kažem kaj je na stvari. Ona je skuhala kavu, a I je odnio torbu u auto. Još smo neko vrijeme bili doma jer me nije jako boljelo. U bolnicu sam došla oko 5h gdje me primila med. sestra. Ona je pozvala doktoricu da me pregleda i napravi CTG. Nisam bila jako otvorena, a CTG je bio uredan. Rekli su mojima da ću valjda do podneva biti gotova. Ta ista sestra me obrijala i napravila klistir - ništa strašnoga. Nakon toga sam se istuširala i bilo sam smještena u predrađaonu. Sada su trudovi bili već nešto jači tako da sam se frkala na krevetu ležeći na boku. Opet sam bila prikopčana na CTG. Tu sam ležala u bolovima (ne baš jako strašnima, ali ipak bolovima) do pola 8 kad je došla primalja i pregledala me. Bila sam skroz otvorena pa me premjestila u rađaonu. Svi su se čudili kako sam se tako brzo otvorila, a prvorotka sam. Meni, iskreno, nije to smetalo. Htjela sam da se to što prije završi da napokon ugledam ono malo bićence za koje živim zadnjih 9 mjeseci.
Oko pola 10 sam dobila drip jer su trudovi bili preslabi, a doktor mi je probušio vodenjak. Dobila sam i kisik jer mi je bilo strašno vruće pa da lakše dišem.
Mojem malom dečku je pupčana vrpca bila svezana oko vrata pa kako su ga trudovi tiskali van, ona ga je vukla natrag unutra. I zbog toga je primalja pozvala sestru koja je skočila na moj trbuh da Lukas izađe napokon van. U tom trenutku napravila mi je i epiziotomiju.
I eto u 10.05h Lukas je ugledao svijet. Ma, nema ljepšeg osjećaja od tog trenutka kad ti to najljepše malo zgužvano stvorenje stave na prsa. Više ništa ne boli!
Doktor me sašio, a Lukasa su izvagali i izmjerili. Bio je težak 2850gr i dug 48cm.
U rađaoni smo ostali još 2h na prvom podoju, a nakon toga smo prebačeni u sobu gdje smo bili zajedno punih 5 dana.
Za kraj želim samo pohvaliti svo osoblje KOPRIVNIČKOG RODILIŠTA jer da nisu bili tako divni i strpljivi s nama ne znam kako bi ja danas dojila. Imali smo nekih tehničkih problema (uvučena jedna bradavica), ali uz pomoć tih krasnih sestara sve smo savladali. Stvarno, PUNO VAM HVALA NA SVEMU!!!!!!!!!! :-* :-*
A vi koji ovo čitate budite pozdravljeni i uživajte u svojim malim čudima koje vam je priroda dala.
Oni koji još nisu blagoslovljeni takvim darom želim da ga što prije dobiju!!
Puno pusa od mene i Lukasa!!!!
:bye: :bye: :bye: :bye:
