jako me je strah

Pozdrav svima,
od 15.09. moj anđelić kreće u jaslice. Tada će imati samo 11mj. Srce mi puca i umirem od brige.
Sve moje prijateljice su svoju djecu dale tek nakon 2,5g u vrtić pa se nemam s kime savjetovati. Mnogi mi govore da ne kompliciram sa pitanjima tetama u vrtiću "jer će preživjeti", a niti jedna od njih nije bila u ovakvoj situaciji.
Svakom djetetu je teško, ali mislim da je lakše kada djetetu možeš objasniti da ćeš se vratiti po njega.

Muče me stvari poput:
1. Dali će mu dati tete jesti, jer on neće sam (samo keks jede sam, sve ostalo kao pasić spušta glavu i hvata ustima).
2. Dali postoji šansa da miksaju hranu, jer ja sam njemu probala više puta dati manje komadiće i on se uredno počne daviti (nikada se ni ne pokuša truditi da žvače nego samo guta)
3. Koliko često ih presvlače (moj malecki koji puta kaka i do 4 puta)
4. Dali koriste 1 kremu za guzu za svih (to mi zvuči jako nehigijenski, ali kada se sjetim duda i ostaloga dođe mi da se ubijem).
5. Najviše me brine spavanje koje je kući uz milovanje (ne nosimo ga, ali sjedimo i on na meni zaspi bez problema). U krvetiću neće sam nema šanse samo se razbudi i igra, a kada ga slomi umor dere se ako treba i 2 dana ali neće zaspati (jednom smo probali i nebi više nikada).
Dali oni ako baš nikako neće da zaspi pomognu tj. nose malo klince, jer njenu traba jako malo....
6. Strašno me muči i pomisao šta tamo rade kada nema roditelja (brijem svašta i najradije bi stavila kameru u vrtić).

Mislim da ću od svega poludjeti... (do neki dan sam se brinula gdje ću sa djetetom kada počnem raditi, a sada kad sam ga uspjela upisati brinem još i više.
Dali se i vi vrtite u ovakav neki krug (i riječ DALI koristite bezbroj puta :-)) ili sam stvarno komplicirana za poludit?
Hvala.

Sandra, nisam u tvojoj situaciji, ali dirnuo me tvoj post :love:
Ne brini, bit ce dobro.

1. Nahranit ce ga sigurno.
2. Za miksanje ne znam, ali sigurno ce mu zdrobiti vilicom. Naposlijetku, u jaslicama se jedu uglavnom cuspajzi i slicno (koliko znam, a fakat ne znam puno :oops: )
3. 2-3 puta, i kako se koje dijete ukaki po potrebi.
4. Ne, doneses svoju kremu za guzu.
5. Ovisi kakve tete imate... nadaj se najboljem.
6. Ne paranoiziraj :*

Želim ti svu sreće ovog svijeta također i tvom anđeliću :love: dođe mi da plačem kad ovo čitam jer sam ja pogriješila kad sam dijete dala u jaslice ali eto to je moje iskustvo i nisam imala izbora.Ali ništa nije crno ,večina djece se brzo uklope i nemaju problema. :D

savršeno te razumijem, moja ima 16 mjeseci i krećemo na adaptaciju 1.9. ako ne bude išlo dati ću svojoj sestri studentici 500 kn da ju ćuva, moja još doji....ja sam za kamere u vrtiću, a onda opet ona teorija o pedofilima..i ja se jako bojim, moja još doji.......jel ti ga može netko poznat čuvati :?

Ne mogu ti pomoći, samo ti šaljem jedan zagrljaj podrške. Znam da ti je teško. Ja ću uskoro morati ostaviti svoju bebu svojoj mami i nije mi svejedno i mogu zamisliti kako je tek tebi. Želim da sve dobro prođe... :love:

Evo, cure malo utjehe od strane jedne tete ( a i mame ).
Kao i u svemu strah je naš najveći neprijatelj. Strah nas je svih nepoznatih situcija, a ovo je valjda jedna od najgorih situacija koju mama mora proći.
Grozno je teško ostaviti dijete u nepoznatoj sredini.
Zato mali savjet.
Vi imate pravo i trebate iskoristiti to pravo upoznati se sa cijelom situacijom u vrtiću. Sva ova pitanja iz prvog posta morate postaviti tetama i dogovoriti sa njima sve bitne stvari. Zato postoji vrijeme adaptacije. To je vrijeme bitno za djecu, ali isto tako i za roditelje. Ne dozvolite da vam netko kaže kada da ostavite dijete. Vi imate pravo odlučiti o tome i dogovoriti se sa tetama jer vi ste ti koji poznajete dijete i znate koliko mu vremena treba. Tek kada se uvjerite da ga možete ostaviti sa povjerenjem sa tetama tada to učinite.
A da se vratim na strah.
Djeca osjećaju naš strah isto kao što i osjećaju pozitivne vibracije. Ako je vas strah i ono će koliko god bilo malo osjećati taj strah i osjećati da nešto nije u redu. Isto tako dijete osjeća kada su roditelji pozitivni i imaju povjerenja u tete i da će sve biti dobro.
To govorim iz iskustva jer je ogromna razlika između prestrašenih roditelja i roditelja koji sa povjerenjem ostavljaju djecu. Tek kad roditelj prihvati vrtić i počne sa povjerenjem ostavljati djecu tada to prihvati i dijete. Zato probajte razmišljati pozitivno i tako olakšati i sebi i bebi. Vjerujte biti će svima lakše.
Iskreno mi je žao šta to uopće moramo prolaziti. Tako male bebe odvajati od mame. Užas. Njima zaista nije mjesto u instituciji. Na žalost, to je naša realnost i na nama je da u toj groznoj situaciji učinimo sve da im pomognemo da prebrode taj grozan period.
Puse svim mamama i bebama koje to prolaze :love:

hvala svima...približava se dan "D". kiss

Eto malo pozitive iz prve ruke!
Mi smo u privatne jaslice krenuli na privikavanje prije četri dana, dakle u utorak. Bila sam u jednakoj panici, lavić je jako vezan za mene i ja za njega i malo smo se odvajali...

Prvi dan smo bili zajedno sat vremena, drugi dan sam pola sata... i došli do toga da je danas bio 2 sata sam. Tete su divne a on privikavanje za sada prihvaća tako dobro da je mene pomalo strah i pričati o tome da ne ureknem ;) Uglavnom plakanja takoreći nema, igra se, smije, jede (da, po potrebi im i smiksaju i hrane ih one)

Mene je strah jedino djela kad dođemo do uspavljivanja, sljedeći tjedan... pogađate već, i mi se uspavljujemo dojeći u 90% slučajeva, ostalo su auto, marama i kolica. Znam da će tu doći do pobune ali s obzirom da mi tete kažu da će ga ako bude trebalo i nositi dok ne zaspi idem i dalje sa pozitivom i nadam se najboljem :mrgreen:

Sretno svima na privikavanjima i slušajte što Veki kaže, ako malci vide da mi imamo povjerenja u tete - sve je lakše!

Sandra potpuno te razumijem, i moj malac krece 15.9. svega 5 dana prije 1. rodendana.
I sve ovo sto tebe muci i meni se stalno vrti po glavi. Pogotovo ovaj dio sa spavanjem.
Ali ovo sto Veki kaze je istina, prericavalo mi je to puno mama. Ja sam vec odavno sama sebi pocela govorit kako me nema sta biti strah i da ce njemu biti sigurno lijepo u jaslicama i da je to nije toliko lose jer ce se druziti, igrati i uciti nove stvari s drugom djecom. Svaki dan sve vise vjerujem u to. Probaj i ti!

Iskustvo mame nakon prvih devet mjeseci u vrtiću (krenuli smo od Nove godine) :
1. Da, naravno da će ga nahraniti, jedu sama djeca koja znaju jesti sama, ostalu djecu teta hrani, jednog po jednog, ali nahrani ...... koliko hoće jesti naravno, ne trče za njima sa žlicom u rukama
2. Da, kod nas su miksali hranu (vtrić Travno). Moja curica je prvi zubić dobila sa 13 mjeseci, pa onda polako još par. Pogotovu u početku nije mogla žvakati baš Ja sam prvi tjedan dana na adaptaciji uzimala od njih hranu i davala joj za ručak, kašice su bile jako ukusne, mesne sa povrćem, nekada su bile ukusnije od onoga što joj ja spremim
3.Zvanično ih presvlače 3 puta, odnosno, prilikom dolaska ujutro, teti dajemo tri pelene. Ali presvuku svaki put kada vide da se dijete pokakalo, makar to bilo 6 puta. Možda nekada ne vide odmah (par puta nam je bila crvena guza), ovisi koliko ima djece i kolika im je gužva, ali čim su pored djeteta to se osjeti, namiriše. Naše tete su najmanju djecu i dosta nosile na rukama.
4. Možeš donijeti svoju kremu za guzu i zamoliti da koriste samo nju
5. Nekim čudom, spavanje u vrtiću je rješeno na potpuno drugi način nego kod kuće. Doma se nikada, ali nikada nije uspavala bez sike, u vrtiću spava nakon što ju spuste u krevetić (?????) i spava dva, dva i pol sata). Teta mi je u početku pričala da je spusti u krevetić, a onda mazi po glavici ili poljubi u glavicu i da ona zaspi.
6. Ja sam par puta uletala u vrtić u neobično doba (slučajno, ne zbog paranoičnih pomisli) i ovisno o tome koje je doba oni su : pjevali, crtali, bili vani i grali se, jeli užinu ili još uvijek spavali.

I da, vjerojatno ćeš luditi još duga, ja i dalje ludim, i brinućeš neprestano i kada dijete ostane sasvim raspoložno u vrtiću. Ja sam nekoliko puta plakala ispred vrtića, i u autobusu , i na poslu, a mislim da je njoj tamo sasvim dobro. Naravno da nije idealno, ali tko god da je čuva, bilo bi i pozitivnih i negativnih strana.

Držim palčeve da period adaptacije za bebu i mamu dobro i brzo prođu.

i ja imala takve brige
sad ce 2 g pa smo napokon krenuli
ako netrebas radit budit zajedno doma
poslije je lakse

prvo, držim fige da sve dobro prođe. na tvoja pitanja već si dobila odgovore od drugih, a budući da sam ja jedna mama čije je dijete s dvije godine krenulo u jaslice, nakon šest mjeseci ga ispisala jer nije bilo dobro, želim ti reći da nisi luda i da su tvoje brige vrlo stvarne. prvo, jako me ljuti kad kažu da sve ovisi o roditeljima! kao da dijete uopće nije važno, kao da nema svoju osobnost, ma koliko malo bilo. užasno puno toga ovisi o djetetu, a majke koje nemaju toliko osjetljivu djecu to možda ne registriraju, i ne moraju uostalom. ali kad mi u vrtiću kažu da sve ovisi o roditeljima zbilja se osipam. drugo, svaki psiholog, uključujući i onog vrtićkog ako će biti iskren, će ti reći da su jaslice nužno zlo i da je za djecu do tri godine najbolje da bude u obiteljskom okruženju. jer, a tu ulaze i ove stvari koje tebe muče poput kremica i kakanja, naravno da članovi obitelji najbolje paze i najviše vole to dijete, naravno ako to žele raditi. no, ako ti osjećaš da tvoje dijete može podnijeti sve ono što jaslice nose, i ako zaista, ali fakat nemaš neke bake, djedove ili bilo koga drugog, ostavit ćeš ga u jaslicama i imati vjere u to da ćete uspjeti. to znači da imaš vjere u sebe i svoju snagu da mu pomogneš kad zapne, i da u tome imaš podršku. tako ja to vidim. karlo inače kreće u vrtić za dva tjedna, znači sa četiri godine, u međuvremenu su ga čuvale bake i djed i to je relativno dobro funkcioniralo

Potpuno te razumem. Osecala sam se isto kada su moje misice polazile u jaslice sa 13, odnosno 18 meseci. Plakala sam krisom, brinula, cak sa olaksanjem docekivala upale grla i temperaturice da mogu otici na bolovanje i biti uz njih...
Ipak, nase iskustvo u jaslicama je dobro da bolje ne moze biti. Prosli smo period adaptacije, nakon toga je ponekad ujutro bilo malo suza, ali su malene rado ostajale, uvek bile nahranjene, ciste, naspavane. Tete su ih naucile osnovnim higijenskim navikama, na nosu su naucile vrlo rano, osamostalile se, bile radosne sto idu u jaslice. Kadgod sam dolazila, neko od dece bilo je u tetinom krilu, mazili su ih kao rodjenu decu.
Losa strana jaslica su cesto razboljevanje, previse dece u grupi, prerano ustajanje...

teško je to, ja sam isto sretna što mi mama čuva malu... ali baš sam zavirila na jedan drugi forum, i vidim piše neka cura koja živi u SAD-u... da mali ima 3 mj, ona je sva nesretna jer još uvijek doji i ne prihvaća dudice ni bočice, a ona ga mora ostaviti u jaslicama uskoro jer ide na koledž :? :shock: ja bih poludila... ima i kod nas svašta, ali ipak je neusporedivo s "civilizacijskim" blagodatima zapada.


evo, pokušaj se nekako priviknuti na sve to skupa i pozitivno gledati, kako bi malenom bilo lakše. Ali ne budi ni pasivna, s tetama uvijek iimaš pravo razgovarati i pitati sve što te zanima.

Mi bili danas "probno", na sat vremena - igraonica i upoznavanje.
I jako sam zadovoljna :D
Tete su vrlo pristupacne, prostor je super i pun igracaka.

Nadamo se najboljem za dalje.
Cure, sretno :heart:

Morska, nama nisu govorili da je sve u roditelju - dapace, stalno isticu da se svi mi skupa moramo prilagoditi djetetovim potrebama.
Naravno da to ne ide 100%, jer bih inace ja bila doma s njim (to je ono sto K. treba, koliko god mi sutjeli o tome :) )

Ali svi smo mi u interakciji, roditelji, djecica, tete.
Ja na njih ne gledam kao na cuvalice, nego kao na vazan dio zivota mog djeteta.
I jako, najvise me brinulo da nas ne "zakvaci" neka rospija...
ili mozda cak i ne nuzno rospija, nego neprikladna teta - bilo za mene, bilo za K.
Sad se lakse dise...

:D
Iako nisam majka mogu zamisliti strašnu brigu oko odlaska u vrtić. Ja sam odgojiteljica, i sigurno ću šiziti jednog dana odvodeći vlastito dijete u vrtić.
Ono što mogu sa sigurnošću reći- tete hrane djecu, mjenjaju pelene prije i nakon spavanja a ako treba i češće (kada dijete kaka). Uspavljivanje u vrtiću nije veliki problem, djeca se drugačije ponašaju u grupi, kolektivno hrču :)
Moj savjet - donesite vlastite vlažne maramice, pelene, kremice, i sve ostalo što želite, i napišite vaše ime i zamolite tetu da to koristi.
Radila sam u privatnom vrtiću, jezičnom, uh...
Sada radim u državnom, a jooooj, dijete bez razloga kaže "ebem ti mater" kao da mi je reklo dobar dan, bila sam šokirana, ali su samostalniji i nekako odrasliji nego "fine guze sa pantovčaka" . I smatram da je VELIKA šteta što u vrtićima nema više stranog jezika.
Toliko od mene za prvi put! :D

Sutra je prvi roditeljski sastanak i par dana nakon toga krećemo.
Baš me zanima što će biti sutra...zanimaju me detalji koje nam nisu stigli reći kod upisa, jer vrtić je novi tek se otvara za koji dan i još ga nismo niti vidjeli.
Kod nas je užasna gužva tj. na mome području je do sad bio samo jedan vrtić i oko 70-tero djece je bilo odbijeno na upisu.
Mi uopće nismo nit bili jer taj stari ne prima djecu ispod 1,5godine.
Tako da smo ovaj novi hvatali i bez detaljnih uputstva kako i šta...
Uglavnom javim vam detalje...