On je odlučio

Voljela bih podijeliti s nekim ovu priču. U svom okruženju nema baš nikoga tko bi to razumio...
Približava nam se 38 mjeseci dojenja, uglavnom noćnog i jutarnjeg, s obzirom da radim, a zatim smo do večeri u parkiću. Neki dan sam pomislila da bih možda mogla početi s odvikavanjem. Za Karla sam pretpostavljala da će mu teško pasti, a bogme i meni. Ali zbog totalne iscrpljenosti odlučila sam se na taj korak. Budući da za uspavljivanje oduvijek služi cika, plakao je, jako dugo, ali je na kraju ipak zaspao. Ja sam to nekako izdržala, ali mi je tijelo drhtalo, sutradan sam cijeli dan bila utučena i nikakva. Pa sam razmišljala, umor je vjerojatno uzrokovan i mnogim drugim faktorima, ne samo isprekidanim snom. Dojenje je oboma ipak užitak, nema smisla nasilno prekidati, naći ćemo valjda bolju metodu da prestanemo, i drugu večer vratili smo se na staro. Sinoć odlučih krenuti s "verbalnom metodom", pa ga u krevetu, onako usput, pitam kad će prestati cikiti. "Neću nikad!" Srećica mala...
I još jedna crtica... Malo prije sam prolazila gradom, u jednom od kafića, odn. vani za stolom, jedna mama doji malo dijete, ponosno okrenuta svim prolaznicima u Ilici. To je prizor, premda rijedak, koji me uvijek raznježi, a u ušima mi još ono Karlovo: "Neću nikad". Još uvijek mi titra osmjeh na licu... Pa ima li boljeg lijeka za umor?!?

:love:

Mi smo još daleko od vaših 38 mjeseci, nama je tek 21, ali uopće se ne opterećujem. Što se mene tiče neka sisa do škole. Uživajte i vas dvoje i zaboravi na broj mjeseci. A iscrpljena ćeš biti dokle god ti je dijete malo - vodit ćeš ga piškiti noću, tješit ćeš ga kad loše sanja itd.itd...

uživajte dok traje
što se spavanja tiče, starije žene su znale reći da više nema spavanja kada imaš dijete
uvijek je neka faza - cica, piški mi se... disco :mrgreen:

Ipak smo (vjerojatno) gotovi s dojenjem...
Kod mene su se stvari počele komplicirati sa žučnim kamencem, praktički svaka dva- tri tjedna sam imala glavobolje i teška povraćanja, razvila se i upala ž.mjehura, uskoro ću na operaciju, a tu upalu prije toga trebam suzbiti antibiotikom, koji sam počela uzimati u petak. Lijepo sam mu sve objasnila ("verbalna metoda"): mami nije bilo dobro (a to je i sam zabirnuto gledao vikend prije kad sam osam puta povraćala u jedno dopodne), pije lijek od kojeg mlijeko više nije dobro, trebamo prestati dojiti, ali puno ćemo se maziti i čvrsto se zagrliti kad odemo spavati i sve će biti kao da cikimo... Prvu noć je bilo malo teško, rekao mi je da bacim lijek jer je "prljav", ali se na kraju ipak dobrovoljno okrenuo na drugu stranu i nakon dugo komešanja zaspao, ali bez plača. Isto i za popodnevno spavanje. Drugu noć je bilo već lakše, sinoć nije više tražio ciku (ali je ipak pitao kad će mi biti bolje da može opet cikiti...).
Beskrajno sam tužna što je tih najljepših 40 mjeseci iza nas. Mislim, željela sam prestati, ali i sad se pokazalo, kao puno puta u životu, da nas ono, što mislimo da želimo, zapravo ne zadovoljava.

Sandra :love:
Zasuzila sam na tvoju priču.Dala si mu sve što si kao majka mogla,mislim da je uživao (a i ti)!

Mi smo na "tek" 16 mjeseci dojenja i teško mi je uopće razmišljati o prestanku, uživamo u dojenju i moja srećica i ja.
Divna mi je tvoja priča i znam da ti je teško, ali nemaš razloga biti tužna - vi ste baš lijepo guštali u ciki! Želim ti brzi oporavak, a tvom malom sisavcu šaljem veeeeliki :*

Hvala cure... Jedino ovdje mogu slobodno izraziti kako se osjećam. Na žalost u svom okruženju nemam se kome pojadati. Da im velim kako sam na rubu suza zato što sam prestala dojiti trogodišnjaka...
Inače Karlo sve dobro podnosi, tu i tamo prokomentira kako sad cika nije dobro i sl. Najradije bih se vratila dojenju kad sve ovo prođe.

slijedeće? :mrgreen:

Sljedeće..., da, možda je to najbolje rješenje.... Samo postoje određeni strahovi koje ne znam kako razriješiti. Otvorit ću o tome novi topic uskoro, vjerojatno bi spadalo pod Izazovi roditeljstva.

:love:

Ah kako mi to zvuči poznato... iako je naš staž puno kraći (26)...
:*

Sandra111, :love:
Lijepa prica sa, zapravo, lijepim krajem.
Budi ponosna na svoje zrelo i pametno dijete.
:* tebi i malom Karlu.

čestitam na svih 40 mjeseci
ljubi miša i ozdravi
:love:

Hvala velika. Evo ja se oporavljam od operacije, dijete je odlično podnijelo nekoliko dana razdvojenosti, baš se nekako osjećam smireno.

Sandra :love: Ljubi svog malog pametnog sinčića :*

:love:

Taman sam se našminkala i sad ovo... :mrgreen:
Bravo za velikog pametnog dečka i njegovu mamu punu razumijevanja!
:love: