mama misli da nema mlijeka

Šogorica mi se danas vratila iz rodilišta sa jednom prekrasnom malom Majom...... Mala zna kaj hoće - ciku..... a mama ima još gorak okus u ustima od neuspješnog pokušaja dojenja svoje prve curice, koje je prekinula zato što "nije imala mlijeka", a i patronažna nije bila od pomoći.

Ja nastojim biti nenametljiva, ali ona je totalno nesigurna u svoje tijelo.
Sad joj je mala cikila 2 h, i dala joj je dudu, pa sad spava..... Sve sam joj rekla.... da je to normalno, i da je i Irma bila mali priljepak, a ona se boji da joj je bebica gladna.
Inače porod je bio totalno prirodni, bebica zdrava, nakon prvog gubitka na težini počela dobijati.....

Molim dobra obrazloženja zašto Maja hoće ciku stalno!!!!!!!

E DA JOŠ SAM ZABORAVILA NAPISATI DA MI SE ČINI DA JOJ MLIJEKO JOŠ NIJE NADOŠLO, JER SMO NAKON PODOJA VIDJELE ŽUTU ŽUTU KAPLJICU - kolostrum, možda je i to razlog zakaj mala cica stalno????

Nemam dobro obrazloženje za malu Maju, ali imam iskustvo sa malim AA :heart: On je isto non-stop visio na ciki, ali sam mu pustila da sam diktira tempo. To je nekad značilo doslovno zavaliti se u krevet i dojiti cijeli dan ako on to traži. Rezultat je živahna, zdrava i vesela beba sa 1850 grama i 7cm dobivenih u prvih mjesec dana.

ma i I je bila ista takva, a ja sam se načitala knjiga ko nikad u životu......
I to joj stalno i govorim, da pogleda moj primjer.....

Nadam se da bu sve dobro......

Citiraj:

---

MI SE ČINI DA JOJ MLIJEKO JOŠ NIJE NADOŠLO

---

Nadam se da žena neće pomislit da nema mlijeka i počet adaptiranim.
Ja sam napravila takvu grešku. Naravno, pročitala sam sve i svašta u trudnoći, sate i sate provela na netu, ali nigdje nisam uočila da nekad mlijeko ne dođe odmah. Više sam čitala o izdajanju, mastitisima, položajima i sl. Sad znam da je moja greška jer sam ja pretpostavila da mlijeko odmah curi na sve strane jer svi pričali da beba nije mogla pojest koliko je bilo mlijeka pa ja eto mislila da će tako i meni. I bila sam jako tužna u bolnici kad je svima curilo i zavidjela na prepunjenim dojkama, a u mene ni kapi. I mislila sam da se u mene ipak zbog nečega ne stvara mlijeko, da imam neki poremećaj, bolest i da nisam sposobna dojiti... Kad sam došla doma cijeli dan sam pokušavala i beba vuče i plače.. 5 min prije zatvaranja je tata ipak išao u apoteku po adaptirano i flašicu... I tako je sve to počelo. Bila sam kolko-toliko uporna pa još i dan danas dojimo, ali mi je žao svake flašice adaptiranog što je pojela, a tek kasnije sam shvatila da nije morala...
Zato, budi joj velika podrška, ako treba isprintaj nešto s neta, nagovori sve da joj govore kako mlijeka ima i da će ga doći još više ali samo ako beba bude isključivo dojila... Poslije poroda smo emocionalno još uvijek u nekom drugom stanju i nismo sposobni normalno razmišljati i još kad je beba 24 sata na nama totalno smo iscrpljeni pa nam uleti netko sa spikom: "Kaj se mučiš kad nemaš mlijeka, vidiš da ti nejde, pa ne bude bebi ništa ak odraste na adaptiranom" I ti počneš razmišljati o tome kao o spasu i napraviš jednu bočicu, drugu, treću i tako sve krene još više nizbrdo...
Sad znam da je normalno da u početku beba stalno doji da joj dođe mlijeka koliko joj treba i da plače jer joj možda ide previše ili je krivi položaj pa premalo...
Sigurno će se javiti netko tko o tome može pričati bolje od mene. Ja sam samo htjela reći da ju podržavaš u dojenju jer joj to treba i da joj ne dopustiš da počne koristiti adaptirano i nadam se da će ti kasnije kad shvati biti zahvalna

da bar moja hoče ciku,da joj imam šta u njoj dati nebi me smetalo da mi je cijeli dan na njoj.............nedozvoli da tako glupo u startu izgubi ono najvrijednije što može bebi dati :love:
pa reci joj da se beba samo mazi s mamom,meni je beba ležala na mojim prsima (ne cikama) po cili dan i noč jer samo nije tako plakala,bebica se tješi i mazi :heart: :*

Meni je nadoslo mlijeko tek PETI dan. Sve sam preplakala. U bolnici su me sestrice pokusale sabotirati. Govoreci mi da da Mejri daju flasicu, posto su se navodno brinule za mene, da ja malo odspavam. Ali ja sam se budila svaki sat , isla po malenu da je podojim. :)

Kod kuce MM me je hranio, donosio mi vodu. Mejra je prva dva mjeseca disala na siki. Nisam cak ni marila za otkopcani grudnjak. Ali proslo je.

Sve najbolje Maji!

Moram dodati da sam koristila pumpicu prvih dana. Stvarno prvih pet dana nisam nista mogla napumpati. (upoznata sam sa colostrum). Pomogla maleckoj da navuce mlijeko.

bebe do mjesec dana ne smiju imati dudu varalicu jer moze upropastiti tehniku sisanja

ja nisam mogla izdojiti u pocetku nista, a imala sam veliku bolnicku izdajalicu, neke zene jednostavno ne mogu izdojiti

ima na rodinim stranicvama super objasnjeno kako se rucno izdojiti, meni je to bilo ugodnije nego elektricna izdajalica

maro, kakvo je stanje?
Nagovori šogoricu da nazove SOS - najbolje je da se ona osobno čuje sa savjetnicom, savjeti poznatih i bliskih osoba se češće dobro ne prihvaćaju.

molim nekoga da mi objasni-pomogne samo jedno shvatiti..
znači ako mlijeko nadođe tek npr. 5 dan, ne treba se zabrinjavati je li dijete gladno? Ali po svim zakonima bi trebalo biti.. :? Mene je to strašno mučilo jer mi mlijeko nije odmah došlo ko' cimerici u rodilištu, koja je par sati nako poroda mogla nahraniti cijelo rodilište..
Kako dijete tih par ili više dana utaži glad?

meni je tako žalosno kad mama u rodilištu pomisli da nema mlijeka. andrejček je prva četiri dana cuclao kolostrum, a ionako nije pokazivao veliku želju za jelom i više smo se učili cikiti. dan nakon povratka iz rodilišta cike ko baloni, a on baš tad poželio papati i počeo jesti svakih sat i pol. totalna usklađenost!

Zeludac tek rodjene djece je velicine omanjeg oraha (otprilike nekih 5 cc u zaprmini) tako da im je sa jaaako malim kolicinama koncentrisanog kolostruma lako utaliti glad. Osim toga djeca imaju masne zalihe, tako da nije problem da i budu malo gladne!

I kada još ne nadođe "pravo" mlijeko, kolostrum je prisutan i dovoljan bebici. Novorođenčad imaju želudac veličine oraha i treba im zaista mala količina da ne budu gladni.
Bitno je u početku bebu stalno stavljati na prsa da svojim sisanjem potakne proizvodnju.
Sve je to priroda izregulirala. Barem u nekih 95% slučajeva ;)

a zbog čega je onda Luce prva tri dana stalno >čitaj> urlala, dok ne bi pojela, sestre u rodilištu su me izluđivale i uvjeravale da mora popiti nakon dojenja bočicu, jer je gladna?

Nisam baš skužila tvoj zadnji post. Jesi joj davala onda ta tri dana i adaptirano ili nisi?
kako ste kasnije stajali s dojenjem?

Ja sam tada bila još mlada i neiskusna, nisam znala za Rode i nisam nigdje pročitala da joj ne treba, zato su joj one dodavale bočicu (kažem tvrdile su da je i dalje gladna i govorile da je proždrljivica i da joj treba jer se rodila velika). sada znam da to ne bi dopustila, ali isto tako pitam za objašnjenja jer želim znati sutra kako da objasnim svoju odluku, da stojim iza nje. Kasnije sam je nastavila samo dojiti, super je napredovala, ali sam znala nakon par mjeseci nadodati joj npr. jednu bočicu dnevno adaptiranog jer nije bilo dovoljno (to stvarno tvrdim, čak mi je i naša pedijatrica potvrdila). Mislim, pojela bi obe cike, čak bljucnula, a za sat-dva bi opet..Urlala bi, ja sam je stalno (na zahtjev) stavljala na dojke, ali nije bilo, išla bi mi krv, ali mlijeka samo par kapi..onda bi se nakupilo za recimo puni podoj opet za dvi, tri ure..

ne znam tocno cijelu situaciju i ne mogu tvrditi, no djelomicno odgovor moze biti i u tome sto je
1. ona urlala - dakle nije bilo stavljanja na cicu na zahtjev, na prvo kmecanje nego su je izludjivale
2. sestre su tebe izludjivale, kako sama kazes, dakle malena je mogla biti i nervozna pa zato urlati

da je beba kraj tebe cijelo vrijeme, da joj je cica nonstop u ustima i da uziva kraj svoje mame, vjerojatno ne bi bilo ni urlanja ni 'gladi' koja to nije

osim toga, 'nadolazenje mlijeka' nije trenutak kad su dojke od praznih postale pune, nego je i do tog trenutka u njima necega bilo. to je toj bebici jedino i trebalo. :)

ivana mislim da si u pravu što se tiče izluđivanja!
Stvarno su me izluđivale, morala bih ići po njih u sobu na kraju hodnika da mi donesu Lucu koja plače, a jedva sam stajala na nogama (primala krv), bile su nezainteresirane i .. :x
Nikada neću zaboraviti, mala na dojci, dolazi sestra, odnosi je jer je prošlo vrijeme za mame i bebe, Luce odma plače, ja tužna, ne znam jel pojela, malo smo bile zajedno, počnem plakati a ona mi se nasmije u facu, kao vidi ove glupače..[/i]

Stvarno je teško ako beba nije stalno s tobom (rooming in) da joj možeš ponuditi ciku i kada se tek počnu javljati znakovi negodovanja. Kad počne urlati jako je teško bebu privoliti da ispravno siše jer je nervozna.

dakle, šogica se i dalje ¸trudi dojiti.
maja je¸stalno na ciki, ali je¸i dosta cendrava.
daju joj i dva puta u toku dana adaptirano i čaj :( , mala sve hoće, prava ovisnica o sisanju rekla bi ja......

sto put sam joj rekla da nazove sos, ali mislim da ne vjeruje :( , ona je više tip<koji vjeruje doktorima

ona je sto posto uvjerena da je mala gladna, zato što je prvu curicu pokušavala dojiti i mala je bila totalno izgubila na težini, pa su ti stahovi odtud, ja mislim da sam joj ja jedina podrška u njenom dojenju :(

Još<ću joj danas reći za sos i onda bum ju prestala gnjaviti, tko je danas na sos-u

Znam da se teško osloboditi strahova, pogotovo ako su svi "na drugoj strani". Ali ona ipak ima još volje i trudi se, jel tako... a i to je već nešto.

Od 15-17 sam ja, a od 17-21 je anchie.

e baš super!

probat ću ju nagovoriti

Citiraj:

---

mara prvotno napisa

sto put sam joj rekla da nazove sos, ali mislim da ne vjeruje :( , ona je više tip<koji vjeruje doktorima

---

Ja sam jedna od onih koje su zvale sos telefon. Još jednom se zahvaljujem tetama na pomoći. Ne znam što bih bez njih. Zvala sam 2 puta. Ne znam s kim sam pričala. Ali zanimljivo je bilo što sam najprije poslala mail i onda na telefon dobila baš onu tetu koja je pročitala mail. Krenula sam se izdajati (nemam bradavice, ali još uvijek povremeno "vježbam" s Alanom, jer još uvijek vjerujem da će možda jednog dana prihvatiti siku) kada je Alan imao 18 dana. Bila sam uporna (još uvijek jesam) i imam mlijeka. Govorim ti ovo jer su me svi kritizirali što sam se izdajala po sat vremena i što sam "pumpala na prazno", ali isplatilo se. Sada svaki dan, uz Alanove redovite obroke, još minimalno litru mlijeka pohranim u škrinju. :D
Koliko sam skužila, žena nema problema s bradavicama. Samo neka zove sos telefon, neka vjeruje u dojenje i da ona to može i neka bude uporna.
Sretno!

malo sam tužna......

dojenje smatram najljepšim činom koje radim za svoje dijete, i već sam u ranoj trudnoći odlučila da ću učiniti apsolutno sve da mi dojenje uspije.....

I jako sam tužna kad ostali nisu svijesni svih dobrobiti i blagodati dojenja, te ne znaju ili možda ne žele tražiti pomoć.

U tu grupu spada i moja šogica..... :cry:

I znam da radi najbolje što zna za svoju malu Maju, no ne vidim svijetlu budućnost za njihovo dojenje......

Ukratko, mislim da nikada niti neće nazvati sos :( , i meni treba terapija jer svud oko mene vidim jako male bebe koje jedu prah i čajeve, jer mame nisu bile informirane....

I kad je slijedeća školica za savjetnice?????

Mara, nemoj biti tužna. Ti si joj ponudila sve što si znala nebi li joj pomogla. Ona to nije zanala/htjela prepoznati i ti tu ne možeš ništa.
Takvih mama je bilo, ima i uvijek će ih biti.
Znam da je teže kada ti je to netko blizak, ali ne možeš glavom kroz zid. :love:

zašto skupa ne nazovete,mislim ti okreni tel kad si kod nje? :/

maro, nemoj ni forsirati - za dojenje je nužno da ga žele i majka i dijete. Ako je njoj lakše misliti na "njezin" način, nemoj se uzrujavati.
Ti si učinila najbolje što si mogla - dala si joj informacije o svojemu iskustvu, prporučila nas... a na njoj je da te informacije upotrijebi onako kako njoj najbolje odgovara. Pa čak i ako ih ignorira.