Printable View
ima li cije dijete takav problem - B jako sporo pise i gotovo redovito pola toga ne stigne u skoli napisati/prepisati. Kako oni puno toga pisu, svaki dan, ja sam prosle godine to vise tumacila kao njegov otpor prema kolicini gradiva, no problem se i dalje nastavlja...
mislim ici kod skolskog defektologa da vidim sto ce mi reci. Do tada, je li tko od vas imao slicna iskustva s djecom, postoje li kakve vjezbice ili nesto slicno?
A u koji razred ide? Ako je u nižim razredima, mislim da bi trebala otići do učiteljice i pokušati zajedno s njom naći neko rješenje. Nekoj djeci jednostavno treba više vremena da ulove taj tempo. Ja sam imala učenika sa sličnim problemom u nižim razredima, pa smo nalazili različite načine da to stigne , a ne gubi od ostatka nastave, a na ispitu sam mu davala malo više vremena. Sda kad radim u višim razredima, malo mi je teže rješavati takve probleme, ali uvijek nađemo neki način.
po godištu u drugi razred...
ja sam u toj dobi imala velikih problema s koncentracijom. Bila sam nadprosječan učenik, znala sam čitati i pisati od 4 god, ali sam lutala bespućima svoje mašte dok su drugi prepisivali s ploče ili riješavali testove bez problema...
a jel kad napise to sto pise ljepo i uredno ili su skrabotine?
pazi, nije nis posebno uredno ali niti jako neuredno, nije pitanje perfekcionizma :mrgreen:
drugi razred. Ja nisam sigurna je li to pitanje paznje ili cega vec, evo i danas me izludi sa zadacom :(
a što kaže učiteljica? Je li stvarno sporo piše ili zjaka po razredu kad se treba prepisivati?
koje je njeno mišljenje? koliko on kasni u odnosu na druge? stignu li ostala djeca baš sve prepisati?
ne stigne njih dvoje, troje...
sve sam vise uvjerena da zjaka dok drugi rade, ali opet ne znam da li zato sto nece ili ne moze bolje... Moram ici defektologici da vidim sto ce ona reci...
A sto bi mogla reci?Citiraj:
Bubica prvotno napisa
Bubice,
imam ti i ja takvih u šestom razredu...ne bi ja baš brinula ako je sve prepisano s ploče pravilno. Možda mu se neda ili ga ne zanima...
Probaj mu zadati kod kuće da prepisuje nešto, ne nužno gradivo, nešto zanimljivo pa vidi da li se što popravlja....
:love:
da dobivaju previse zadaceCitiraj:
marta prvotno napisa
problem je u tome sto, redovito, zbog toga sto nije uspio prepisati to nadoknadjuje ili u skoli ili kod kuce, pa uz zadacu, mi potrosimo i dva (danas i tri) sata na pisanje zadace doma. problem je i u tome sto je uciteljica najavila sankcioniranje onoga tko ne stigne prepisati. Problem je u tome sto ne zelim traumatizirati dijete (a bogami, niti sebe) a da bi mogla nesto poduzeti moram znati sto je pravi uzrok problemu. Najlakse je reci da je lijen i inatljiv a tko zna lezi li nesto ozbiljnije u podlozi. Zato ocekujem pomoc strucne suradnice u skoli.
Ovo sa dodatnim vjezbanjem pisanja kuci meni nema smisla jer on i tako doma pise em zadacu em pola toga sto su druga djeca napisala u skoli :/
istina, sve se više priklanjam ivaričinoj ideji, ali ne kužim ovo sa sankcioniranjem, nekak mi to nije pedagoški, i još k tome ako ih je više u razredu...hm,hm
doduše nisam baš i 100% kompetentna jer predajem u višim razredima, ali pobogu pa što pišu toliko...?!
tri sata zadace :shock: da ne znam koliko brzo prepisuje...mozda prije def. otic kod uciteljice - sto ona kaze zasto on pise sporo?
tri sata - zato sto on rasteze, ali bez obzira na to zadace ima puno. on nema problema kod diktiranja nego samo kod prepisivanja - ocito tada nema dovoljno strukture, odluta, ne da mu se. U kombinaciji s kolicinom - katastrofa.
mozda je tip kojem treba vanjsko odrzavanje paznje - to ima u diktatu, da mu mozda citas to sto treba prepisati?
to i radim ali me strah da se do faksa nece osamostaliti i da cu mu ja citati. Morasmi reci malo vise o svemu tome ;)
Da podignem temu - imam prvašića...
Danas mi je učiteljica rekla da sporo piše. On je inače brzo pisao, pa svakako (neuredno i ukrivo). Razgovarali smo o tome, pa se sad pretvorio u kaligrafa i otišao u drugu krajnost... Eto, ljepote adaptacije na školu! On je ljevak, što dodatno komplicira stvari, ali nadam se da će s vremenom uspjeti uspostaviti ravnotežu.
Kako su ostali "sporopisači"?
hm, mislim da nema veze to sto je ljevoruk. ok, mozda malo veca adaptacija tu treba zbog "zbunjenosti" da on drugacije pise...
prmda, prvasic je, zar ne? pa ne mozemo od prvasica ocekivati da ultrabrzo pise....
@ autorica topica - obratite paznju na jos neke stvari - kako pise pisano "b" i "d" (malo), "m" i "n", kako čita riječi manje, a kako veće, kakav je rukopis opcenito, moze li se inace koncentrirati........? naravno, mozda je rijec o nezainteresiranosti za gradivo. pokusaj ono sto su i drugi rekli - uzmi njegovu najdrazu pricu i citaj mu, a on nek pise (diktat). ako problem zbilja postoji, pokusaj razgovarati sa njim, mozda mu se ne da, mozda ne zeli. moze biti puno razloga. ako je razlog "to mi je dosadno", onda si na konju, ako ne.....hm, odi do strucne sluzbe skole, moze biti puno toga - disleksija, disgrafija, ADHD.........samo polako i korak po korak, bez prevelike panike. :)
dobrodosao :)
cini mi se da jesam na konju, osim mozda blago fluktuiranje paznje. Ne mijesa slova, poceo je nesto brze pisati, problem je da kada se trudi brze pisati onda i vise grijesi (sto se odrazava na ocjene :/ ).
Vjerojatno bi sve skupa manje dolazilo do izrazaja da imaju nesto manje pisanja i prepisivanja, oni stvarno svaki dan pisu jakooo puno.
paaaa......kako cesto kazem "svaka medalja ima dvije strane". necu pljucati po kolegici nastavnici, ali mi se ipak cini da bi metodicki mozda to trebalo malo drugacije srediti. kod mene na nastavi (a profesor sam matematike i informatike) idem principom "ucenje otkrivanjem", naravno da pisu ono sto je bitno, rjesavamo puno zadataka, ali ono sto sami otkriju ce puno bolje i brze zapamtiti. :) naravno, sve to sada ovisi od predmeta do predmete: povijest se nema sto otkrivati ;)
p.s. hvala na dobrodoslici. :)
p.s.2. cestitam sto si "na konju" :)
Hvala na upozorenju, uvijek je korisno ponovno čuti takve stvari. No, mislim da panici nema mjesta. Mi smo, naime, fazu zrcalnog pisanja i čitanja "od desna nalijevo" prošli negdje u petoj godini.Citiraj:
YosephK prvotno napisa
Sigurno je riječ o nezainteresiranosti za gradivo. Ima tome razlog - imam starijeg sina, sada u 2. razredu, pa je mlađi cijelu godinu bio izložen tom gradivu (jer stariji sin ima poteškoće disperzivne pažnje i motorike - pisala sam o tome ovdje: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...=grafomotorika).
Sa starijim smo proveli duge godine kod logopeda (pa je usput logopedinja teta V. pogledala i mlađega i rekla "nisi ti moja mušterija!" ;) On je samo ljevoruko "desnomozgovno" dijete kojem je dosadno...). O ADHD kod ovog djeteta nema ni traga, pažnja mu je od rođenja savršena i kad ga nešto zanima, satima će to raditi. Stariji ima poremećaj pažnje bez izražene hiperaktivnosti (samo mu "misli odlutaju" ;) , ali i s tim smo izašli na kraj i puno je bolje nego u prvom razredu.
Možda zbog tih problema starijega pušem na hladno i kod mlađega.
Bit će da mu je samo dosadno... Diktat piše bez greške, ne samo riječi nego i rečenice. Nema sustavnih grešaka. Bila sam jučer na informacijama i učiteljica je zadovoljavajuće riješila problem - umjesto početnice, dobio je časopis Zvrk na stol i odmah se zainteresirao. U prvom razredu učitelji imaju zahtjevan posao "detekcije" razine znanja i pripremljenosti djece, pa tek nakon par mjeseci možemo očekivati uvažavanje nekih potreba koje imaju pojedina djeca.
i ne samo to. uciteljice imaju jako zatjevan posao jer su upravo one te koje moraju moci prepoznati poremecaj (ukoliko ga dijete ima). ok, kod tako malog skolarca je preuranjeno govoriti o disgrafiji, ona se uspjesno moze dijagnosticirati tek krajem 1. razreda os/2. razred os.
Moja je E. treći razred i sporo je pisala. Nije zbog toga imala nekih većih problema jer je pod odmorom prepisala, ponijela kući tuđu bilježnicu. Dogovrile smo se da že probati brže pisati. Išlo je. kad sam ju pitala zašto je prije sporo pisala, priznala je da je brbljala s prijateljicom, zjakala kroz prozor, nije joj se dalo,... A zaista i je pisala malo sporije od svojih vršnjaka. Sad piše malo ružnije, ali i to će se popraviti. I dajte, nemojte odmah misliti na dijagnoze i slične stvari, pa oni su mali. Ni meni se nekad baš ne da.
Btw. mojoj je E. jedna "jako pametna " psihologica s 2 godine dijagnosticirala dislaliju iako je dijete pričalo sve u 16! Toliko o kompetenciji. I da,nema dislaliju.
cek tren....... dijete je imalo 2 godine i ONA je dijagnosticirala dislaliju?! svasta...
Dislaliju moze dijagnosticirati logoped. Obicno se rade i druge pretrage (orl - sluh, neurolog, psiholog itd. - po potrebi) tj. kompletna obrada.
A takve smetnje kasnije i te kako mogu imati veze sa sporim pisanjem, jer u pitanju je cijeli "lanac" - sluh, razumijevanje, govor, motorika, pisanje.
Ovo s dvogodisnjim djetetom cini mi se pretjeranim (osim ako se ne radi o dijagnozi, nego o SUMNJI, sto bi bilo logicno), iakoooo mi smo i sami upravo u toj dobi otkrili da nase dijete ne cuje kako treba i to je pokrenulo lavinu koja je kasnije dovela i do dijagnoze dislalije (izmedju ostalog) ali u periodu od neke 2 godine. Na terapiju smo krenuli kad je dijete imalo 4 godine. Dislalija je vise-manje rijesena, ali moj sin i dalje pise nesto sporije od drugih, iako ne tako naglaseno kao prosle sk.godine.
Da. s dvije godine. K njoj smo, na žalost, morali ići zbog kompletne obrade jer je bila neurorizično dijete i sve druge pretrage su bile iznad prosjeka (između ostalog, bili smo i na orl gdje je bilo sve ok), a napisala je to u nalazu i nije izrazila sumnju nego tvrdnju. Koliko sam samo suza prolila zbog gluposti i površnosti. Kad je s 4 godine ponovno išla na obradu, tražila sam da idemo drugoj psihologici i nisam joj pokazala onaj nalaz. Žena je u svom nalazu samo nahvalila dijete i rekla da su joj sve sposobnosti na razini djeteta od 6 godina! Ona jednostavno ne voli čitati (čita jer zna da mora) i kaže da je hrvatski jako dosadan (mama je prof. hrv.!), a priroda i matematika su ok čak i kad se mora čitati!
Ja sam sa starijim klincem imala takvih problema, pomogla nam je skolska logopedica, ali sam paralelelno isla i u Suvag logopedu. Dijagnosticirana nam je dislalija i disgrafija (2. razred). Sad je sedmas, brzina pisanja je prihvatljiva, pise dovoljno brzo i sasvim uredno, ali sad imamo problema sa brzinom pamcenja (kratkorocno ide, dugorocno obicno prodje sa totalnom blokadom), tako da se ocito taj, ajmo reci poremecaj, na neki nacin ipak ispoljava.
U svakom slucaju obavezno preporucujem skolskog logopeda ili defektologa.
Evo dižem temu. Zanima me kako su danas vaši "sporići"? Što ih je "ubrzalo", kada i kako?
Mi smo na početku drugog razreda i spri smo, spori...valjda treba ugrijati i pokrenuti motore nakon dugog odmora. Iako smo i u prvom razredu bili u klasi sporih. Problem je što smo u boravku (8 sati provodi u školi) tako kada dođe kući odbija bilo kakvo vježbanje pisanja, učenja i slično. Dogovor je da se svaki dan nešto pročita i prepiše, ali to traje i traje, jednostavno ne mogu vjerovati da uspije potrošiti toliko vremena na 5 rečenica koje prvo treba pročitati, a nakon toga ih prepisati. Čita odlično, ali pisanje, uh....
Bas je fora citati te stare topike :)
Evo kako je nama islo: cijeli drugi razred je bio spor, jako spor, onda je u trecem poceo sve stizati prepisati ali je sve bilo jako neuredno zbog brzine. Dijete se spasilo sa 4. razredom i pisankama D - kako vise nije morao paziti na pricu "od crte do crte" sve je postalo puno lakše i brže.
No, njemu je i dalje glavni problem motivacija - škola i ono što se u školi uči njemu stvarno nije na listi prioriteta, nikada :)
Evo da dignem malo temu, ja imam isto problem s malim, ide 2. razred, ne znam bubica je li se kod tebe nesto promijenilo? I kod nas su najavili sankcioniranje. Uciteljica se ljuti jer je moj sin najsporiji a najtalentiraniji za pojedinice predmete:-) On je lijevak, i po mom misljenju problem je sto on stalno brise ako nesto nije lijepo napisano i preuredan je, onda mu se naravno nakupi za prepisivanje i stalno je u zaostatku, sto i njega u konacnici sve vise frustrira i frustrira, u 1. razredu su trazili da se lijepo pise, ali evo sad i brzoCitiraj:
Bubica prvotno napisa
moj hahar strasno sporo radi sve jer ga "sve izaziva" sve mu je zanimljivije od zadace i to onda traje i traje
tek je 3tj skole, on je u pb, a vec se dogadja da nosimo doma dz jer "nije stigao" to napisati. ja nikad nisam imala problema s tim tako mala (jesam kasnije kad mi se nemilo nije dalo raditi - na faxu i u srednjoj, al to su bili sasvim drugi razlozi i sasvim druge odgojne metode...) ima li tko prijedlog sto raditi?
ja sam nekako stava da mu pomognem na nacin da cim vidim da zuji dok radi da ga podsjetim (dakle, upozorim unaprijed da vidim da mu sporo ide, da cu ga podsjecati kad mu paznja skrene, kak ne bi ispalo da bzvz stalno visim nad glavom i dosadjujem mu) al je to meni straaaaasnoooo velik gubitak vremena - odjednom moram 2h sve staviti on-hold i stalno doslovno visiti nad glavom dok on ne paravi zadacu sto je gotovo nemoguca misija - sama sam s klincima i malo cudoviste ne razumije...ma izgubljena sam u startu pa pitam cisto ako tko ima iskustvo da ne istrazujem sad mjesecima koja metoda funkcionira..
postavila pitanje i na prvasicima...citam i nisam bas puno pametnija...
ma, da,nista nama nije pomagalo nego cvrsta struktura. Traži to ozbiljan angazman roditelja.
Inače Bubica slažem se s tobom.
I mi smo isto na početku nosili doma skoro svu zadaću (isto smo u pb) i onda nikako da je napiše kod kuće - gladan je, umoran je, sad bi ovo sad bi ono - uglavnom rekla sam ok, zadaće se mora napraviti ili ništa od slobodnog popodneva. Dogodilo se čak da je cjelo popodne cvilio i izmišljao ne znam što, mi se nismo obazirali na to, na kraju je čak otišao u školu, a da je jedan dio zadaće ostao ne napisan, to je bilo tada i više nikada. Zašto? Pa dobio je minus iz zadaće, a tri minusa jedinica, a njemu jedinica i nije draga.... sada je sve puno bolje. Nekada treba procijeniti i pustiti dijete da samo osjeti posljedice svog neodgovornog ponašanja.
da, jedna od caka s kojom sam se ja koristila je da mu upravo zadam jasan vremenski okvir koliko može pisati neku zadaću, npr. za ovo napraviti imas sat vremena, sve ono sto nisi uradio nakon isteka roka neces niti raditi - ides u skolu bez zadace. Nevjerojatno, ali ta metoda je bila najdjelotvornija...