Jakov-ovaj put u vinogratskoj

...I tako pijem ja kavicu sa svojom kumom kad počeše nelake kontrakcije. Veli ona meni: "stara, to je to, i tak već kasniš puni tjedan."
"Ma daj", velim ja, "pa to su ti one Braxton-Hicksove, vidiš da uopće nemaju nikakvog reda". I tako pijemo nas dvije kavicu još koji sat i pol, a mene još uvijek u navratima grči. Muž isprintao s rodine stranice kako trudovi trebaju izgledati, donio penkalu, pa da ja, kao, stavim plusić kraj svake istinite tvrdnje. Vidjevši kao nema razloga da ostaje, budući da su samo 3 tvdnje ocijenjene pozitivno, kuma se zaputi kući. Ne prođe pola sata, nakon što sam se ušuškala mužu da pogledamo novo izdanje bambija, puče meni vodenjak. "Stari, je.. te, to je fakat to! što sad!? Pa ponedjeljak je navečer, ne mogu roditi u ponedjeljak!" U panici, ali ipak nonšalantno, MM otipka puničin broj i izjavi da mi stižemo ostaviti psa kod mojih, pa ćemo laganini u rodilište. Ja još u bunilu, tim više da sam baš taj dan bila na pregledu i dr. me naručio u petak s doznakom:"ma,nećete vi još." I tako, mi kod mojih, brat preuzeo psa,mi moju majku, pa ko mušketiri hrabro u vinogratsku. Uglavnom, došla u 21 sat :"Gospođo, pa vi će te brzo, to je već 7 cm!"..i tako i bi. Pjevušila sam s mužem u rađaoni kroz trudove, dok su se u čekaonici okupili reprezentativni članovi moje obitelji moleći krunicu, rodila u 00:38 prekrasnu bebu uz muževe poklike:"uspjela si, uspjela. vuuuhuuu!!" I tako..a prva nam beba, a tako je dobar da stignem ovoliku gomilu teksta napisati dok on spava. Cure, bilo je to fenomenalno putovanje na doček novog života!
pusa od mame i bebe Jakova.

super prica, cestitamo mami i jakovu!!!! :D

Velika pusa mami i malom Jakovu!!!

Super ste :D

vidim kako ste se debelo raspričale o samom rađanju, pa, reko, da ne ostanete zakinute...smajl se izblesirao...dakle, stadoh kako me odveli u bolnicu pa da pošire opišem: na vratima me dočekala sestra s pitanjem: " Izvolte gospođo? Vi ste došli...?" Reko "jesam, eto, došla sam rodit." " a kaj vam je? Trudovi?". Ja u nevjerici da me to pita, zagrlila vrata i prostenjala " Samo malo...", dok me prao trud.." Pa da, i pukao mi je voden jak prije pola sata." "Aha.." veli ona.."Ajte onda nutra, bum ja pozvala doktora." Unutra, hvala bogu, preuzela me druga sestra, koja je očito završila školu za primalje, za razliku od ove druge. Dala mi spavaćicu, izvukla papuče iz torbe, "pa gospođo, kad budete gotovi izađite". Iz mene još curila ona plodna voda kao iz kabla, presvukla se i došla na razgovor s doc. Kad me pogledao, poslao me brzo na pripremu i tako ja i simpa sestra Marijana na klistir. Kako sam se doma obrijala, i k tome ostavila frizuricu, da mi ne bude totalni neugodnjak sa cjevčicom u guzi raspričala se ona o frizuricama i "Šta si sve te žene danas dole rade, da znate. I farbaju ih..ccc.." Ja umirem od smjeha i skoro zaboravih po što sam došla. Rijetki su takvi zbog kojih te ne boli. "OK, mama, sad vi na wc, pa se istuškajte, ja dođem za pol sata po vas." Poslušah ženu i obavih sve ( da baš i ne bi u detalje, ali to pročišćavanje bi se trebalo uvesti kao obvezatno,kao cijepljenje protiv tuberkuloze..hahaha.) U rađaoni tišina i vrućina, nakon što su me priključili na CTG stigo MM u finom plavom odjelcu s bijelom kragnicom i manžetama. Još smo se zafrkavali malo dok me nije počelo stvano gnječiti. Inače, one sve vježbe disanja i slične bedastoće uopće nisu palile, pa sam fino počela pjevati main theme iz Braveharta i to me spasilo..Poslije su na red došli svi uratci Lise Gerard pa je svako malo neko navirivao na vrata u čudu šta se tu događa. Btw, kažu da znam pjevati ( poluškolovani glas, i to..) pa me nisu pokušavali ušutkati već su dolazili sa glazbenim željama.Tipa:" znaš ti mala onu od Tomislava Ivčića?" Oko ponoći uletili svi na prepad ( 2 doktora, doktorica i 3 sestre), sjatili se oko mene vičući:" Dosta je bilo, ajmo roditi!!" Ubrizgali mi drip, raširili noge;" Tata, vi iza i pritisnite joj glavu ovak, s jastukom!" Drž-nedaj.."Piškite, kakajte, radite kaj god, ali tiščite,mama, evo bebe!!" Ja uprla ko luda iz petnih žila, i nit se okrenula, Jakov umjesto u trbuhu NA trbuhu. Plače kao da je izgubio kuću i ognjište, a ja ga počela ušuškavat, kao:" Nemoj sine, mama je tu.." Opet sestre odvalile od smjeha a MM zabezeknut i šokiran kako je to zapravo pravi, živi mali čovjek. Sestra Marijana naložila da mu damo puse i odvela ga.(Kasnije sam saznala da ga je odnjela pokazati mojima vani.)
Naravno da su me čvrknuli, pa šivali, a ja vičem doktoru: "au, štipate me, nemojte, au, au...I dižem guzu i trzam svako malo." Gospođo, nemojte to raditi molim vas, za vaše dobro, nemojte."..simpa neki doktor, bubica. Bilo mi ga žao pa sam pretrpila.
Ujutro mi doveli sina...mog sina..Bože moj, ja sam nekome mama...Kad se to dogodilo? Toliko ushićenje i sreću u životu nisam iskusila kao onda kada smo se ja i moj sin upoznali. I još uvijek me drži, svaki put kad pomislim na njega. Drži me stalno...ja sam najsretnija osoba na svijetu!

vidim kako ste se debelo raspričale o samom rađanju, pa, reko, da ne ostanete zakinute...smajl se izblesirao...dakle, stadoh kako me odveli u bolnicu pa da pošire opišem: na vratima me dočekala sestra s pitanjem: " Izvolte gospođo? Vi ste došli...?" Reko "jesam, eto, došla sam rodit." " a kaj vam je? Trudovi?". Ja u nevjerici da me to pita, zagrlila vrata i prostenjala " Samo malo...", dok me prao trud.." Pa da, i pukao mi je voden jak prije pola sata." "Aha.." veli ona.."Ajte onda nutra, bum ja pozvala doktora." Unutra, hvala bogu, preuzela me druga sestra, koja je očito završila školu za primalje, za razliku od ove druge. Dala mi spavaćicu, izvukla papuče iz torbe, "pa gospođo, kad budete gotovi izađite". Iz mene još curila ona plodna voda kao iz kabla, presvukla se i došla na razgovor s doc. Kad me pogledao, poslao me brzo na pripremu i tako ja i simpa sestra Marijana na klistir. Kako sam se doma obrijala, i k tome ostavila frizuricu, da mi ne bude totalni neugodnjak sa cjevčicom u guzi raspričala se ona o frizuricama i "Šta si sve te žene danas dole rade, da znate. I farbaju ih..ccc.." Ja umirem od smjeha i skoro zaboravih po što sam došla. Rijetki su takvi zbog kojih te ne boli. "OK, mama, sad vi na wc, pa se istuškajte, ja dođem za pol sata po vas." Poslušah ženu i obavih sve ( da baš i ne bi u detalje, ali to pročišćavanje bi se trebalo uvesti kao obvezatno,kao cijepljenje protiv tuberkuloze..hahaha.) U rađaoni tišina i vrućina, nakon što su me priključili na CTG stigo MM u finom plavom odjelcu s bijelom kragnicom i manžetama. Još smo se zafrkavali malo dok me nije počelo stvano gnječiti. Inače, one sve vježbe disanja i slične bedastoće uopće nisu palile, pa sam fino počela pjevati main theme iz Braveharta i to me spasilo..Poslije su na red došli svi uratci Lise Gerard pa je svako malo neko navirivao na vrata u čudu šta se tu događa. Btw, kažu da znam pjevati ( poluškolovani glas, i to..) pa me nisu pokušavali ušutkati već su dolazili sa glazbenim željama.Tipa:" znaš ti mala onu od Tomislava Ivčića?" Oko ponoći uletili svi na prepad ( 2 doktora, doktorica i 3 sestre), sjatili se oko mene vičući:" Dosta je bilo, ajmo roditi!!" Ubrizgali mi drip, raširili noge;" Tata, vi iza i pritisnite joj glavu ovak, s jastukom!" Drž-nedaj.."Piškite, kakajte, radite kaj god, ali tiščite,mama, evo bebe!!" Ja uprla ko luda iz petnih žila, i nit se okrenula, Jakov umjesto u trbuhu NA trbuhu. Plače kao da je izgubio kuću i ognjište, a ja ga počela ušuškavat, kao:" Nemoj sine, mama je tu.." Opet sestre odvalile od smjeha a MM zabezeknut i šokiran kako je to zapravo pravi, živi mali čovjek. Sestra Marijana naložila da mu damo puse i odvela ga.(Kasnije sam saznala da ga je odnjela pokazati mojima vani.)
Naravno da su me čvrknuli, pa šivali, a ja vičem doktoru: "au, štipate me, nemojte, au, au...I dižem guzu i trzam svako malo." Gospođo, nemojte to raditi molim vas, za vaše dobro, nemojte."..simpa neki doktor, bubica. Bilo mi ga žao pa sam pretrpila.
Ujutro mi doveli sina...mog sina..Bože moj, ja sam nekome mama...Kad se to dogodilo? Toliko ushićenje i sreću u životu nisam iskusila kao onda kada smo se ja i moj sin upoznali. I još uvijek me drži, svaki put kad pomislim na njega. Drži me stalno...ja sam najsretnija osoba na svijetu!

AAhhh, promijenit ću si nick u Plačimačak... Krasna pričica...

:smajl tuli ko lud i viče: kak je ovo prekrasnoooo:
:D
Čestitke!

Čestitam, za prvi puta zaista si brza! :D

"Nemoj sine, mama je tu......"Vrištim, vrištim od smijeha. Veeeelike čestitke! :D

:D :D :D
Ja sve te priče čitam na poslu i onda mi dođe stranka,a ja cmoljim :lol:

:D

super, čestitamo bembo i ja