Članak o posvojenju, Vjesnik, 14.5.2005.

Tuga zaboravljene djece

U Dječjem domu Zagreb ustrojen je tim stručnjaka (pedijatar, fizioterapeut, logoped, pedagog, psiholog, socijalni radnik) koji prati razvoj svakog štićenika. Ako roditelji dijete ne posjete tri mjeseca, pokreće se postupak oduzimanja roditeljskog prava, a po njegovom okončanju dijete se može posvojiti
Psihički i seksualno traumatizirana djeca, djeca s poremećajima u ponašanju, zanemarena ili djeca bez roditelja, samo su dio »ukućana« »Dječjeg doma Zagreb«, u Nazorovoj 49, koji skrbi o 320 štićenika, od novorođenih beba do dvadesetogodišnjaka. Svatko od njih ima svoju priču koja u malom broju slučajeva završi sretno - ponajprije s novim ili čak biološkim roditeljima. Ustanova djeluje na četiri lokacije; u Nazorovoj i u podružnicama - »Ivan Goran Kovačić«, gdje su smješteni srednjoškolci, »Dječjem domu A.G. Matoš« sa osmoškolcima, »Stambenoj zajednici Borovje«, u kojoj se nalazi dvadesetak bivših štićenika doma koji studiraju ili traže posao. U sjedištu ustanove u Nazorovoj ulici nalaze se najmlađe skupine djece, njih 120 u uzrastu od novorođenčadi do sedmogodišnjaka. Dječji plač i smijeh, izmiješani tužni i radoznali pogledi pozdrav su dobrodošlice svakome tko posjeti njihovu kuću i tete. Upravo tete zamjenjuju i pružaju djeci ljubav koju spletom životnih okolnosti nisu dobili. Ravnateljicu, dr. Jasnu Ćurković - Kelavu pitali smo o mogućnostima za tu djecu, da dobiju novi dom, skrase se i žive s onima koji ih žele posvojiti i pružiti im roditeljsku ljubav.
»Sva nam djeca dolaze po rješenjima Centara za socijalnu skrb, a od ukupno zaprimljenog godišnjeg broja štićenika (oko 120 njih) imamo do 60 novorođenčadi. Prosjek dužine boravka u sjedištu ustanove u Nazorovoj je od četiri mjeseca do godine dana«, rekla nam je ravnateljica. Dodala je kako su mališani kod njih smješteni nerijetko kao »posljedica« neželjene trudnoće mladih majki koje se još školuju, odnosno onih koje nemaju posao i uvjete za odgoj djeteta. Ima i majki s asocijalnim ponašanjem, nedovoljno zrelih za roditeljstvo, s problemima ovisnosti... Potonjih je, doznajemo, unazad nekoliko godina sve više. Ćurković - Kelava kaže kako su neki njihovi štićenici izdvojeni iz obitelji zbog nedovoljnog angažmana roditelja ili drugih skrbnika, jer su ih zanemarivali i nisu se brinuli o prehrani djeteta, zdravlju, odijevanju... Sve su češći i slučajevi zlostavljane djece od jednog ili oba roditelja, odnosno nekog člana obitelji. U posljednje vrijeme emocionalni i psihički oblici traumatiziranja su sve teži, a značajan broj djece je i fizički i seksualno zlostavljan.
Ravnateljica nam je spomenula slučaj mališana koji je zbog nasilne majke završio kod njih u domu, gdje je bio oko godinu dana. Potom je vraćen roditeljima, no kako se situacija u obitelji nije popravila ponovno je završio u domu na intenzivnom tretmanu. Djeca pod intenzivnim tretmanom nalaze u manjim grupama, i u njima se radi s dekoncentriranom djecom, ali i mališanima s poremećajima u ponašanju. O tome koliko djeci ponekad teško pada vraćanje u loše obiteljsko okružje ( nerijetko se ono ne može popraviti) potvrđuje i spomenuti mališan koji je tetama u domu rekao kako bi volio da »tata (koji mu je zapravo očuh) nađe drugu ženu umjesto mame (njegove biološke majke) da bi mogli lijepo živjeti«.
Kako bi djeci omogućili bolji život u domu je ustrojen tim stručnjaka (pedijatar, fizioterapeut, logoped, pedagog, psiholog, socijalni radnik) koji prati razvoj svakog štićenika i kontaktira s biološkim roditeljima, ako oni postoje. Ako roditelji dijete ne posjete tri mjeseca u domu se pokreće postupak oduzimanja roditeljskog prava biološkim roditeljima, a po njegovom okončanju ono se može posvojiti. Posvajanje se događa, najčešće, kada majka potpiše izjavu kojom se odriče roditeljskog prava nad djetetom, odnosno kada je roditelj lišen roditeljske sposobnosti zbog psihičkih ili nekih kroničnih bolesti. Također, dijete može ići na posvajanje ako se ne zna tko su mu roditelji, ili se roditelju ne zna prebivalište. Iz Dječjeg doma u Nazorovoj ulici godišnje na posvajanje odlazi oko četrdesetoro mališana, najčešće u dobi između treće i četvrte godine. Posvajanja starije djece su rijetka, pa ne čudi što su u prošlih deset godina u toj ustanovi zabilježena samo tri takva slučaja. U Hrvatskoj se ukupan broj posvojene djece (godišnje) kreće oko 150.
»Od ukupnog broja štićenika, njih 120, u sjedištu našeg centra njih oko deset posto je s problemima u psihofizičkom razvoju. Za tu djecu potencijalni posvojitelji nemaju interesa, čak i kada se steknu pravni uvjeti«, otkrila nam je Ćurković - Kelava. Dodala je kako se podaci o djeci tada »prosljeđuju« u inozemstvo gdje ima interesa. Najčešće se javljaju potencijalni posvojitelji iz Italije, Njemačke, Švedske, Austrije...
No za taj proces ističe ravnateljica, na rješenje Centra za socijalni rad suglasnost treba dati i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Dok ne nađu nove roditelje ili im se drukčije ne riješe životne okolnosti djeca u domu u Nazorovoj u prosjeku borave oko dvije godine, što je najniži prosjek od svih takvih ustanova u Hrvatskoj. Valja napomenuti kako u sklopu Dječjeg doma Zagreb egzistira i manji broj štićenika, koji u toj ustanovi ostanu sve do punoljetnosti. Prema riječima ravnateljice oko 40 štićenika godišnje vraća se biološkim roditeljima i to u situacijama kada centri za socijalnu skrb procijene da su se uvjeti u obitelji »popravili«. Na žalost, značajan broj njih ponovno se vraća u dom, a nakon toga nerijetko im se javljaju problemi - od poremećaja u ponašanju do raznih traumatičnih ispada. To nas ne treba čuditi, rekli su djelatnici, jer »roditeljska se ljubav ne kupuje i ne prodaje«. To na žalost potvrđuju sudbine nekih mališana čije su biološke majke njihovi poslodavci trebali opominjati, skoro i otkazom, i to kako bi posjetile vlastitu zaboravljenu djecu!

Tko može biti posvojitelj
»Posvojitelj može biti svaka osoba od 21 do 35 godine, koja od posvojenika treba biti starija najmanje osamnaest godina. Iznimno i ako je to od osobite koristi za onoga tko stječe novi dom i roditelje posvojitelj može biti stariji od 35 godina, ali dobna razlika među njima ne smije biti veća od 45 godina«, rekla nam je Marija Pavić, ravnateljica »Centra za socijalnu skrb Zagreb«. Dodala je kako je tijekom prošle godine kod njih provedeno 20 postupaka posvojenja, a istodobno ih je zaprimljeno 146. U »banci« podataka centra evidentirano je oko 450 zamolbi potencijalnih posvojitelja koje za takvu vrstu odgovornosti tek trebaju procijeniti. Osoba koja želi posvojiti dijete najprije se obraća područnom Centru za socijalnu skrb radi pribavljanja njihovog mišljenja o tzv. podobnosti. Nakon prikupljene dokumentacije (dokazi o državljanstvu, izvodi iz matične knjige rođenih, podaci o plaći, nekažnjavanju...) u roku od dva mjeseca potencijalni usvojitelj ulazi u proceduru. Roditelji djeteta pristanak za posvojenje mogu dati i prije pokretanja tog postupka, no tek nakon što dijete navrši šest mjeseci. Također se u roku od 30 dana mogu i predomisliti. Prema riječima Marije Pavić posvojitelj mora biti hrvatski državljanin, a ako će dijete od toga imati iznimnu korist ono se može posvojiti i od stranih državljana uz odobrenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. »Praksa je pokazala da su posvojitelji pretežno visoke, odnosno srednje stručne spreme, te u pravilu dobrih materijalnih prilika« rekla je ravnateljica.
Dodala je kako je razlika između posvojitelja i udomitelja (potonji su regulirani Zakonom o socijalnoj skrbi) u tome što udomitelj osobi koju udomljuje - bez obzira na godine - pruža stanovanje, smještaj, prehranu, a posvojitelj zasniva i roditeljski odnos.