evo drage/dragi moji ne znam gdje bi se smjestila pa ću se malo ovdje ugurati :P :P :P :P
naime MM i ja postali smo PONOSNI RODITELJI NAJSLAĐEG MALOG :saint: :saint: :saint: :saint: NA SVIJETU
:love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love: :love:
ne znam od kud da krenem jer bi mogla piasai kao navijena o njemu :P :P :P :P :P :P :P :P
ajmo redom :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:
kada su nas pozvali na razgovor ( kada smo ušli u UŽI krug ) iskreno rečeno nismo se baš puno nadali ( bolje rečeno nismo se htjeli nadati jer smo već par puta od silnog nadanja završili sa rolom maramica i neprespavanim noćima ) otišli smo u centar i kada smo smo obavili razgovor izašli smo van sa komentarom ( između sebe ) :mrgreen: -ok. još jedan razgovor, ništa od toga, prekratko je to sve trajalo itd. bilo prošlo idemo dalje...... kada su nas zvali da se ponovno pojavimo u centru -prva pomisao je bila OPET SU NAM ZABORAVILI DATI NEŠTO NA POTPIS!!!!! došli smo tamo, sjeli ( sva sreća pa smo sjeli inače bi upali ) :lol: prva rečenica je bila u komadu ČESTITAMO ODLUČILI SMO SE ZA VAS DA LI ŽELITE OTIĆI VIDJETI MALENOG !!!!!!!!! opet kažem SVA SREĆA PA SMO SJEDILI :lol: :lol: :lol: prvo pitanj koje smo u isti mah izrekli MM I JA BILO JE "KADA GA MOŽEMO VODITI KUĆI" žena se šokirala, krenula je s tim da ga prvo moramo vidjet pa onda se odlučit da li ga želimo ili ne pa neka to prespavamo par dana a da ga samo odemo malo vidjet pa da javimo. e sad vjerovao mi to ko ili ne, onog momenta kada su nam rekli da smo izabrani, taj mali anđeo bio je naš i tu se više ništa nije imalo odlučivat promišljat ili šta već ne. no dobro morali smo sačekati dva tri sata budući da je spavao pa ga nisu htjeli budit MAJKO SVETA TA DVA SATA SU BILA KAO DVA STOLJEĆA -- NIKAD PROĆ nakon što smo stigli i sjeli u "čekaonicu" srce je se popelo u grlo a ruke su se pošle tresti, onog momenta kada su ga unjeli onako malog, sitnog,veselog, MM i ja smo jednostavno zanjemili ( što je za mene iznenađujuće, ja nikad ne ostajem bez riječi ) :lol: :lol: :lol: suze su krenule same od sebe a nekoliko trenutaka se nismo uspjeli ni pomaknuti, kada smo ga primili u naručje nikada više ga nismo htjeli pustiti. naj bolniji trnutak je bio kada smo ga navečer morali ostaviti a on nije htio od nas još kad je počeo srčano plakati srce nam je puklo. dogovoreno je bilo da će mo vikend provesti s njim pa ovisno kako bude reagirao na nas odlučit će se kada ga možemo voditi kući. naravno još su nam rekli da u tih par dana razmislimo da li ga želimo. no za nas nije bilo potrebe da bilo šta promišljamo. E ONDA TIH NEKOLIKO DANA DO VIKENDA, AJME MAJKO MOJA MILA, NAMA KAO STOLJEĆA A MISLIM DA SMO SE ONIM TETAMA POELI NA VRH GLAVE ZIVKAJUĆI SVAKI DAN DA ČUJEMO KAKO JE, ŠTA RADI, JE LI PAPO, ITD. kad je došao petak odjurili smo kao rakete ( nismo imali pojma da nam auto može tako brzo ići ) :lol: :lol: i kada nas je naše malo pile vidjelo opet bio je to NAJVEĆI I NAJLJEPŠI OSMIJEH NA SVIJETU, JOŠ KAD JE PRUŽIO SVOJE MAJE RUKICE DA GA UZMEMO, OPET SU KRENULE SUZE ALI I SMIJEH. taj dan je odlučeno da ga možemo voditi kuću budući kako je reagirao a i nakon našeg odlaska nije se bio smirio cijelu noć. NIKO SRETNIJI OD NAS kada smo došli kući sve mu se jako svidjelo i sve ga je zanimalo, bio je oduševljen svojom sobom i zaspao je dok si rekao keks, a MM i ja-- e mi smo presjedili cijelu noć kraj vrata gledajući ga i diveći se našem malom anđelu koje smo čekali tri godine.... eto mogu ja još, ali opet cmizdram ovaj put od sreće :* :* toliko za sada svima sve naj naj -- i dalje će mo biti tu pa ako netko ima pitanj SAMO NAPRIJED"TATA" vveeeeeeelika pusa braci i seki od nas troje
