STRAH !!!

Izgleda da smo u novoj fazi! Sad ima 5 godina i 7 mjeseci i poceo je prije
kojih tjedan - dva navece bojati mraka odnosno suskanja (u mraku). Objasnim da su to vjetar i drugi zvukovi koji i inace su tu al ih ne cujemo od buke da smo mi odma tu u sobi, ima svjetlo, medu koji svijetli i nista ne pomaze umire od straha, jako place i moram biti uz njega a to traje i traje, a seka pita - zakaj je ona sama - i tako to u nedogled. Tek negdje oko 11 uspiju zaspat. Onda ujutro frka jel nisu naspavani! NEZNAM sto cu? Ja sam isto nervozna ... :?

Nemam neko praktično rješenje, ali baš me asociralo - u subotu smo bili na predstavi "Baukač - ili o strahu" u Maloj sceni - a tema predstave su upravo dječji strahovi.
Predstava nije loša, zapravo je dosta dobra - možda bi im pomogla relativizirati njihove strahove?

(ovom prilikom mogu spomenuti da se moj sin ne boji doduše mraka, ali je zato prije predstave zamalo doživio živčani slom kad je ugledao onog ogromnog Nesquikovog zeca koji se reklamira u predvorju kazališta - dakle, i nas muče strahovi, samo druge vrste...)

Nadam se da ce predstava i u Zadar doc iako sumljam.
Sto se tice tih velikih zivotinja ja se njih jos uvjek bojim :lol:

Kad smo kod velikog zeca, ja sam za 19-ti rođendan od tadašnjeg dečka dobila Bugs Bunny-ja koji je veći od mene (dobro, nisam ni ja neka sila sa svojih jeeeedva 160cm :oops: ). Momci ga našli u 'skladištu' pre mesec dana i raspametili se - morali smo ga oprati i obući pa su ga onda navlačili po kući. Raspamete se i kad vide one ogromne medeke u prodavnicama igračaka. Ali zato premiru na svaku životinju u predstavi ili na reklamnog Nesquikovog zeca :roll:

Citiraj:

---

ostojic prvotno napisa

Nadam se da ce predstava i u Zadar doc iako sumljam.

---

Sorry, nisam skužila da si iz Zadra :oops:
Iako, ovi iz Male scene često gostuju po raznim gradovima u Hrvatskoj, tako da nije nemoguće...

Inače, o strahu od mraka se već dosta pisalo, samo se više ničeg ne sjećam (nije nam bilo aktualno).
Ne znam kako bih postupila konkretno u vašem slučaju (jer mrak ipak nije nešto opipljivo), ali mi smo, u slučaju Nesquikovog zeca, išli ovom taktikom: ma taj zec ti je bezveze, ako ti se ne sviđa, nemoj obraćati pažnju na njega, samo ćemo proći pokraj, i sl. Onda, kad smo prolazili kraj THE zeca (i dok je A., naravno, prestravljeno gledao u njega): vidi kako zec ima krive brkove, kako je tako neuredan došao u kazalište...
Što reći - doma je rekao da ga više nije strah "zeca s krivim brkovima". Živi bili pa vidjeli :mrgreen: (do idućeg posjeta kazalištu)

Imaš dobre slikovnice a i crtane filmove winnie the pooh koji obrađuju strahove od mraka, strašne snove isl. da probaš s tim???

Mogu mislit da ti nije lako :love:

I Max je nedavno počeo sa strahovima u mraku. Boji se da nešto ne izađe iz ormara, ispod kreveta, iz igrački...
Riješili smo vrlo jednostavno, spavamo svi zajedno. :mrgreen:

Ja se sjećam svojih strahova, čudovišta koja čekaju ispod kreveta da zaspem, pa da me ulove. Taj strah je bio toliko jak, toliko frustrirajući, ponekad sam cijeli dan razmišljala o tome šta će biti kada padne noć i kada budem morala ležati sama u svome krevetu. A sve to samo zato što mi roditelji nisu dozvoljavali da dođem k njima u krevet :cry: , jer sam već velika curica.

O, da, maxovamama, zajedničko spavanje je isto tako super stvar, zajedni u krevetu ili u sobi

Moram priznat da spavanje zajedno nikako mi ne pase, nije mi ugodno, a i sad sam trudna pa je stiska, a za njegov krevet u nasoj sobi nema mjesta ali mi smo soba do sobe nemre blize. Stvar je i kad svijetlo gori nis mu to ne znaci. On nema čudoista nego neko šuškanje i lopov, stalno misli da ce lopov doc. A to i po danu se događa kad smo na katu svi oni ne zele sici dole u kuhinju sami. Jako je grozno taj plac jecanje... A naj gore zbog seke u susjednoj sobi koja to slusa pa sad i ona pocinje. Ja kod njega , muz kod nje pa obrnuto. Da bar odma oce zaspat ali ne onda te stalno nesto zapitkuju.
Pricamo price imamo Jakov se boji mraka i od pooha no ne vidim da mu to ista pomaze. Bas grozno nikad nisam mislila da ce se on bojati a i vec je veliki obicno manji pocnu. :(

Ja nisam jos prolazila taj strah, pa ne znam koliko su moji savjeti upotrebljivi kod stvarnog straha, ali ti ih slobodno odbaci ako su neprimjenjivi ili već isprobani :)
Dakle, Roko mi nekad zna reć da će mu doć čudovište (al on nije u strahu nego željan igre i da mu se ja zavučem u krevet i igram se s njim) - ja nekad i uđem u krevet i pravim se da sam čudovište ali to pretpostavljam ne bi palilo kod vas :mrgreen: (moj se Roko više boji mene kad mu uđem u sobu nego da ostane sam :lol: )

E ali jedan put se stvarno bojao jer sam ja preslagivala neke kutije baš uza zid dok je on s druge strane tog istog zida spavao. I on se probudio USTRAVLJEN a ja sam naravski kužila koji su ga zvukovi probudili, samo njemu su se još uz to vjerovatno dobro uklopili u neki san (probabli o onim žabetinama) - baš šuškanje kraj uha.

I ok, naravno tješenje i onda on ne može zaspat, na svaki šum se prepadne. Legla sam kraj njega i pokušala se ufurat u njegov strah i racionalizirat. Npr. utihnem i pitam "Jel se sad čuje?" Onda osluškujemo. Onda mi on stvarno ukaže na neki šum, ja oslušnem, skužim da je sat i objasim mu to. Donesem, slušamo sat kako kucka, da upozna zvuk. Vratimo. "Ima li još šta?"

E sad da ja ne ispredam film. Moj cilj je bio da pridam određenu važnost njegovom strahu, jer strah zaista i postoji, bez obzira što ja znam da je bezrazložan (i što sam ga ja i prouzročila :roll: ) Ujedno ne preveliku važnost (ne kao da se i ti bojiš), pokažem razumijevanje, stvarno HOĆU znat što je strašno, i dok osluškujemo, ja stvarno ČUJEM. A kuća stvarno ima puno šumova, koje mi odrasli ignoriramo, zaštićeni našim iskustvom. Kod nas se npr. čuje lift. I cijevi od vode kad je susjeda u kupaoni. Ili se čuje iz vana kako se kvartovska ekipa krevelji na parkingu. Eto. Puno za objasniti malim uplašenim okicama u mraku. Ujedno zapodjenemo i priču o nečemu i to mu skrene pažnju sa straha (npr. otkud cijevi u zidu kroz koje prolazi voda).

E baš me krenulo, raspisala se ja. Ti slobodno zanemari ako si već sve zvukove osluhnula :mrgreen:

Moj savjet je: ne odmahuj rukom "a mi smo u drugoj sobi" - on se stvarno boji. Neka ti verbalizira čega. I ako je to npr. šuškanje, i vi ste svo šuškanje preslušali, objasni mu da si tu i da te samo glasno zovne Mama! kad čuje neki novi šum. I nek ti kaže preko hodnika kakav je šum čuo. To će prepast lopova. Više nego uplašeni dječji plač. (ne znam jel dobro da mu ovo kažeš?) A možda je miš?

Super si objasnila i to bi moglo upaliti. Naravno da ne odem ja u svoju sobu dok je on u strahu. Jucer je bas muz sa njim jedno sat vremena lezao u krevetu i slusao šuškanje. Moglo bi upalit. Dala si mi jos par super idea, hvala!! :D
Danas nismo opće imali problema ali ova dva dana imali rockas pa su kasnije isli spavat i bili tolko umorni da su jedva dosli do kreveta. Napuhali se svijecica :)
Javim sutra navece kako proslo!
Hvala ti jos jednom!! :*

Mi smo se počeli bojati s 4 godine, ali ne baš mraka, nego ostajanja sam u prostoriji, ne daj Bože u kući ili u dvorištu. Kad se rodila seka postalo je prestrašno, nisam mogla ni u WC, sva sreća pa mi je sveki uskakala. Sad imamo 5 i popustilo je, iako ne do kraja. Cijelo vrijeme trudnoće, pa ni do sad nememo drugih znakova ljubomore, samo taj strašan strah od odvajanja ili točnije zalijepljenost za mamu.
Nije neko rješenje, ali možda je strah povezan s nekim događajima u obietlji, vrtiću ili slično...

Evo ovih dana smo sve iskusavali da saznamo tocan razlog nismo ga nasli ili nismo skuzili. Rekli i tetama u vrticu pa mozda one nesto saznaju. Sad je i u vrtic problem ic. Ova zadnja dva tjedna bas su mi koma a moji hormoni u 4 mjesecu divljaju i nisam bas naj strpljivija pa to sve zajedno jako me iscrpilo tako da sam sad i ja u komi :cry: .

Jupi :D
Nije mi htio reci nista da nemoze, onda sam predlozila da nacrta i
uspjela sam doc do 4 problema:
1- Lopov ispod kreveta
2- vikend je pre kratak
3 - mama i tata me nece voliti kad se rodi beba
4 - u vrticu me svi gnjave i ima ih puno
Sad znam kako i o cemu pricat sa njim.
Nakon onog groznog tjedna odlican. Bas sam sretna :)
Sve se moze!!!

bravo za mamu šerloka holmsa!!!
samo kako si to sve uspjela iščitat iz crteža (pa makar i više njih)?
fakat si psiholog, svaka čast...

Nisam bas iako proucavam djecje crteze (to mi je hobi).
Ovaj put mi je on sam pristao objasnit.
Sobzirom da sam trazila probleme on ih je od 1. do 4. i nacrtao.
Sada taj papir stoji na zidu i svaki dan pogledamo na njega da se sjetimo
sto treba napravit to jest popravit.
Situacija ide na bolje. ;)
hvala

ami (5,2 god) se pak sad pocela bojat da ce me izgubit. taj strah je postojao, ali sad je toliko jak da nas svih izludjuje i sputava nas u nekom normalnom funkcioniranju. ja sam doma s klincima, kamo god idem, oni idu samnom jer ih nemam kome ostaviti, i kad pricam s njom ona to sve zna, ali svejedno se boji da cu je ostavit. nikad nije bilo rijeci o tome ili necem slicnom. ne znam kako cu to rijesiti. help!!!!!!!!!!!!!
zao mi je kad je gledam tako tuznu i uplasenu.

Citiraj:

---

ostojic prvotno napisa

Jupi :D
Nije mi htio reci nista da nemoze, onda sam predlozila da nacrta i
uspjela sam doc do 4 problema:
1- Lopov ispod kreveta
2- vikend je pre kratak
3 - mama i tata me nece voliti kad se rodi beba
4 - u vrticu me svi gnjave i ima ih puno
Sad znam kako i o cemu pricat sa njim.
Nakon onog groznog tjedna odlican. Bas sam sretna :)
Sve se moze!!!

---

Svaka čast! Dajte dečku puno pažnje i ljubavi, frka ga je, za nekoliko mjeseci stiže lopov kojeg još ne može vidjeti. :)

hihihihi :lol: da, da! To ce biti zabavno.

Sto se tice ovog da ih nemozes ostaviti to ni mi nikad nismo uspjeli imam ducan jednu kucu od nas al ne oni moraju samnom, nema sanse da ostanu cak i u ducanu ona je u kolicima i ja samo odem sa police uzeti nesto i pustim kolica ona place (kolica od ducana - kosara) uz sva objasnjenja i uvjeravanja nis. Cak je Mak bolji nego seka.
Mozda zato sto oduvjek idu sa nama i nikad nisu sami pa jednostavno nisu se navikli na to a sad kuze i ne sviđa im se. :?

cure kako ste prevladale mrak???

Dominik je napunio 4 godine i počela je faza: ja ne bi bio sam (ja kuhinja on dnevna-4 m sve povezano), neću ići u kuhinju sad je mrak (gori svjetlo u kuhinji) vidi se kroz prozor, ajde samnom u wc tamo je mrak (a zna sam upaliti svjetlo) itd do zadnje dvije neprospavane noći kada se oko 3 ujutro probudi (s nama u krevetu) sjedne na krevet i gleda kroz prozor: meni se više ne spava ja bi išao u dnevnu (uz par suza). noćas pitam zašto: zato što je ovdje mrak a tamo imam televizor. prenijeli smo ga u dnevnu i zaspe kao top. večeras ostavljam upaljenu lampu u spavaćoj, ali do kada traje ta mrak faza... što je najgore u veljači bi trebao seliti u svoju sobu i baš se radovao, sad se bojim da os toga niš!

Mi imamo strah od...kazališta, koncerata, mase ljudi...!

Naš zadnji posjet i ujedno treći u njegovu životu, kazalištu lutaka, opet je završio i prije nego je predstava počela...čim smo ušli u prostorije kazalište (ne u dvoranu) bilo je ajmo van a kada smo ušli u dvoranu, nismo ni sjeli Jan je rekal "meni se ovo ne sviđa"...
onda smo išli prošetati do Trga i tamo je bio Djed Mraz na udaljini od cca 100 metara (mi smo bili kod hotela Dubrovnik a Djed Mraz na Trgu) i nije htio da odemo blizu njega...
I nije to prvi put..naš prvi posjet kazalištu trajao je 5 min, drugi posjet 20 min. ali smo tri puta išli van-unutra...

Za nas su događanja (koja, ako se ne varam, inače vesele djecu) poput koncerata, božićnih tramvaja, kazališnih predstava, luna parkova...otpisana stvar!

I to me nekada rastužuje :(

I mi se borimo sa raznim strahovima, što stvarnim što nestvarnim.

Sutra idemo na predstavu u Malu scenu "Baukač - ili o strahu" i već je rekao da on ne želi ići. Bili smo jednom na Pinokiu i cojelu predstavu je pratio sa zanimanjem, ali čvrsto stisnut u mojem krilu.

Moram i pripaziti na tog velikog zeca da ne doživi veliki stres.