Kako ste smogle hraborsti i odlučili se na drugo dijete?

Molim vas samo bez napada i insisnuacija na današnji egoizam i sebičnost nas mladih (33 su mi tek) :P
Zanima me ukratko, kako ste se vi mame koje radite između 9 -10h dnevno, u propulzivnoj i prilično okrutnoj branši gdje je razumijevanje za malu djecu jednako razumijevanju dobivanja one super čestice iz akceleratora..sa suprugom koji radi još više od vas, i bez ikakvih baka servisa odlučile se na drugo dijete?
Unatoč tim silnim logističkim ograničenjima (plaćamo sada tetu mjesečno 800kn da mi samo pokupi dijete iz vrtića), a mogu mislit koje bi komplikacije bile sa drugim djetetom, ja želim imati još jedno dijete.
Moja curica će napuniti u veljači četiri godine, ni ja više nisam rosni pupoljak glede reprodukcije, i stalno me razdire pitanje, da li ću zbilja pokleknuti ovom tempu i odvratnom kapitalizmu, i uskratiti sebi drugo dijete i radost imanja puno unučadi pod stare dane.
Jako sam neodlučna, pa molim savjete svih onih koji su bile u istoj situaciji.
nemojte me krivo shvatiti ni napasti, ali mame kojima se bake trgaju za unučadi, male koje rade od 7-15:00h ili od 8-16:00h i ipet imaju baka servis, te mame ne tražim savjet. Već samo mame kojima radni dan zavrsi oko cca 19:00h i koje su sa djecom išle ginekologu, zubaru ili na pramenove.
I savjeti tipa promijeni posao, me neće oduševiti.Nisam ja nezadovoljna poslom, samo njegovim dnevnim trajanjem, a krediti ne pitaju danas jeli nam se nešto dopada ili ne.

:mrgreen:

Ispričavam se,bilo je slučajno :*

Moj post je smiješan sam po sebi? Možda sam napisala neke stvari komično?
Ili je moja situacija komična? :?
Ne kužim baš poantu ali dobro.

Odgovarala sam na drugu temu a slučajno stisla na tvoju.Ispričala sam se i napisala da je bilo slučajno.Nisi vidila?

Imam 33 :mrgreen: i jedno dijete, valjda sam u sličnoj situaciji kao ti.

Valjda je kod mene prevelika želja, a što više vremena prolazi kako ne mogu zanijeti, to je želja sve veća.

Sa čežnjom gledam bebe oko sebe i ne mogu prestati misliti o jednom malom zamotuljku.

A što se tiče organizacije vremena? Nekako mislim, kad mogu drugi, pa valjda mogu i ja. Nekako ću se organizirati.

Nemam strahova u tom pogledu, jer imam prijateljice s managerskim ugovorima koje moraju biti dostupne 24 sata dnevno svom poslodavcu i koje se snalaze tetama čuvalicama, muževima, bakama, tetama i sl. pa valjda ću i ja tako moći.

Kad nešto jako želiš, onda se sve stvari poklope i šljakaju. Možda ti jednostavno još nisi sigurna u svoju odluku.

Hvala na odgovoru.
Nemamo baku koja uskače, tetu, nemam bogme ni managerski ugovor a shodno tome ni šansu platiti pored 2 kredita, još i tetu čuvalicu. Dakle, da imam ijednu stavku riješenu od ovih gore pobrojanih, drukčiju bi vunu prela :P
Plaćam već kupljenje iz vrtića 800kn i vrtić plaćamo 800kn. I imam jaku želju za drugim djetetoim,ali strah od toga da ćemo se raspasti po šavovima je jači. Ako zbog toga nisam načistu, ok. Moguće je. Ali tražih savjet mama koje su pobijedile taj strah i očajnu logistiku i danas su sretne mame više djece. kako nisam dobila u neradnu nedjelju nijedan odgovor ispade da takvih mama nema ovdje?

Od koliko do koliko ti dijete bude u vrtiću? Teta ga pokupi u 15, 16 i kud s njim ode? Možda bi bilo bolje da nadodaš još tisuću tom iznosu i netko bi bio s oboje djece kod tvoje ili svoje kuće? Naravno netko povjerljiv.

Ja sam za malu plaću čuvala djecu jer sam morala. Nikad se prema njima nisam odnosila onako kako ne bih željela da se sada s mojom postupa. Štoviše, bila sam mlađa i zaigranija, znali smo svi vrištati u igri...pravo uživati.

Nadam se da ćete uspjeti... :heart:

I da, krediti će izaći za par godina, jel da??? Računaj dok zatrudniš, rodiš...2 godine. Plus će biti što ćeš malu kupiti iz vrtića na porodiljnom a i krenit će u školu, biti samostalnija. Ma može se uspjeti.... :love:

Citiraj:

---

Ita prvotno napisa

kako nisam dobila u neradnu nedjelju nijedan odgovor ispade da takvih mama nema ovdje?

---

a di ću u nedjelju na komp? čekaj radni ponedjeljak, pa da vidiš odgovora. :mrgreen:

kod jedno tu i drugo ... kud drugo tu i treće ( sa kreditima je isto .. prvi, drugi treći :lol: ... nikada nisam o broju djece razmišljala kroz materijalno - sva trojica su moja želja moja ljubav i moja sreća !!!

ako se odlučiš na drugo dijete uštedjeti ćeš barem godinu dana po 800 kn mjesečno za tetu koja ti ide po dijete u vrtić - jer češ to moći sama učiniti .. a kasnije nevjerujem da češ puno više platiti za tetu da ti pokupi dvoje djece iz vrtića ?!

molim te gdje ti to radiš sa takvim radnim vremenom :?
gdje vrtić košta 800 kn ?

u karlovcu je državni 660

u dbk je oko 800 kuna vec vise godina
gradski

:shock: nisam imala pojma ... ja mislila svigdje su vrtići 400 kn :oops:

Citiraj:

---

marival prvotno napisa

:shock: nisam imala pojma ... ja mislila svigdje su vrtići 400 kn :oops:

---

svugdje :lol:

ne, ekonomska cijena je vjerojatno svugdje ista ili priblizno ista, ali onda sve dalje, tj dolje ovisi o tome koliko je grad spreman sufinancirati

Ja nisam razmišljala o nikakvoj hrabrosti, jednostavno smo željeli drugo dijete... nismo razmišljali ni o kreditima, stambenom pitanju, čuvanju...onda su došle blizanke... je , to nas je puno usporilo, pogotovo u novčanom napretku, al nije mi za ništa žao... s vremenom je sve došlo na svoje. Radim 8 sati dnevno, pola plaće dajem za vrtić, MM radi 16 sati dnevno. Bilo bi 100 puta lakše da smo ostali na jednom djetetu, koje je sad ide u školu, neovisno je, itd. 100 puta manje novaca bi trebalo, živaca... Ali jednostavno, to ne bi bilo to, naše srce ne bi bilo mirno kao sad :heart:

Ita,
mogu samo reći da djelimo iste želje i strahove.
:heart:

Berlin, hvala ti. Nisi me osudila ili se zgrozila "gdje to pobogu radim po 9-10h dnevno" i kako ne plaćam vrtić 400kn samo??
čudnog mi čuda danas u Zagrebu nabasati na talvo radno vrijeme u marketingu i PR odjelu privatne firme. Marival, jako mi je čudno da ti je takvo radno vrijeme čudno, ali eto, radim u takvoj branši. A ime firme nema potrebe spominjati. Ili možda da i firmu navedem, kad je tako endemska vrsta :D
Jednako tako, imam relativno solidnu plaću ali nedovoljnu da financiram pored kredita za stan, i tetu čuvalicu,pa mi je dijete upisano u vrtić u ZG gdje uči još 1 jezik. Htjela sam ju barem dati u solidan vrtić, jer mogu priuštiti kvalitetan vrtić.
Smatram da je iščuđavanjem nad podužim radnim vremenom zbilja deplasirano. I smiješno. Zahvaljujem toplo na svim konstruktivnim savjetima, jer mi trebaju. A zgražanje nad vrtićem od 800kn, i činjenicom da nakon 12h ne idem na plac, pa s cekerima doma.čuvajmo za neku drugu temu, tipa "Kako se zaposliti u nekom ministarstvu"?

Citiraj:

---

Ita prvotno napisa

Zanima me ukratko, kako ste se vi mame koje radite između 9 -10h dnevno, u propulzivnoj i prilično okrutnoj branši gdje je razumijevanje za malu djecu jednako razumijevanju dobivanja one super čestice iz akceleratora..sa suprugom koji radi još više od vas, i bez ikakvih baka servisa odlučile se na drugo dijete?

---

Ukratko-nisam se odlučila.

Potpuno te razumijem. Jedno kratko vrijeme sam bila u dilemi u kojoj si ti sada, ali sam odlučila da je jedno dijete za mene dosta. Želim biti mama kakvom sam se zamišljala, a to u ovoj situaciji (emocionalnoj, vremenskoj i inoj) mogu biti kvalitetno samo jednom djetetu. I sretna sam.

Nadam se da ćeš dobiti pametan savjet. Čitajući ono što si napisala, a i iz svoje perspektive mame s kćeri jedinicom, nemam ti što savjetovati osim da ti pošaljem :love:

Ja u potpunosti potpisujem mim (samo što bih dodala da imam dijete s pp pa samim tim puno obveza i angažmana što je bio još jedan uteg na vagi za odluku protiv).

Samo bih dodala - nažalost - što radiš 9-10 sati.
Najdublje i najiskreniije se zgrožavam na tim i sličnim tekovinama "kapitalizma".

Nisam u sličnoj situaciji, pa ne znam, ali htjela bih reči da je i u "našem malom gradu" cijena vrtića oko 800 kn (obični, državni, s poprilično kratkim radnim vremenom - tako da ljudi koji rade u Zgb., ne stignu pokupiti djecu, bez dodatnih programa, s "starim" jelovnikom, prebukiran, ... uglavnom prilično loš vrtić). :evil:

ja ne kuzim zasto je tako tesko odgovorit na pitanje iz prvog posta? :?

kakve veze ima itino radno vrijeme ni to koliko placa vrtic ni koliko kredita ima ni gdje zivi ni....?

zivi u situaciji u kojoj zivi, da moze/zeli ista od toga sto joj ne odgovara mijenjat - valjda bi mijenjala?


bez ikakve "domace" logistike, tesko se organizirat. fizicki jako naporno a ni financijski dio ne zaostaje. ja bih, naprimjer, spomenula i to da ce ti ovo dijete za dvije-tri godine krenuti u skolu. u koju ce ici? hoce li imati boravak ili ces morati opet nesto organizirati "iz svog dzepa"? hoce li skola biti blizu ili u suprotnom pravcu od vrtica u koji bi islo drugo dijete? kako bi mogla izgledati jutarnja "sihta" odvazanja u vrtic, skolu i na posao? kako popodnevna s povratkom? bi li voljela da ti dijete pored skole ide i na neku aktivnost? kako bi to mogla izorganizirat s jednim malim djetetom koje bi tada moralo ici s tobom? koliko jos vremena trebate raditi tako puno sati (ili je to posao koji ce zauvijek tako izgledati)? hoce li otplatom kredita ista bili drugacije (vremenski, financijski)?


ja sam dosta dugo vremena na porodiljnom (koristila trogodisnji za trece i sad za cetvrto), mogu se logisticki sama pokrivati za sve. od zubara do ginekologa, frizera i svih njihovih potreba (lijecnik, sport...). medjutim, nije lako vozat malu djecu sa sobom na aktivnosti starijih. netko to ne bi ni htio raditi. ja jesam. prakticki od rodjenja su svi mladji bili po nekoliko mjeseci na svakom treningu starijeg djeteta - rain or shine...

hocu reci - imati drugo (trece, peto) dijete nije stvar malog zamotuljka. to je najmanji problem. logistika ti treba kasnije, kad se vratis na posao, kad ovo manje krene u vrtic, kad ovo starije krene u skolu, na neki sport mozda ili klavir... trebas razmisliti puno puno u buducnost i pokusati zamisliti kako bi to izgledalo i moze li se...


sretno :)

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

bez ikakve "domace" logistike, tesko se organizirat. fizicki jako naporno a ni financijski dio ne zaostaje. ja bih, naprimjer, spomenula i to da ce ti ovo dijete za dvije-tri godine krenuti u skolu. u koju ce ici? hoce li imati boravak ili ces morati opet nesto organizirati "iz svog dzepa"? hoce li skola biti blizu ili u suprotnom pravcu od vrtica u koji bi islo drugo dijete? kako bi mogla izgledati jutarnja "sihta" odvazanja u vrtic, skolu i na posao? kako popodnevna s povratkom? bi li voljela da ti dijete pored skole ide i na neku aktivnost? kako bi to mogla izorganizirat s jednim malim djetetom koje bi tada moralo ici s tobom? koliko jos vremena trebate raditi tako puno sati (ili je to posao koji ce zauvijek tako izgledati)? hoce li otplatom kredita ista bili drugacije (vremenski, financijski)?

---

da sam razmišljala toliko unaprijed nikad ne bih imala ni ovo jedno dijete koje imam! :P
ja mislim da se sve može kad se hoće i kad se male ruke slože :love:

ok, ali zena je trazila konkretne savjete ne "kad se male ruke sloze" :P

Svako dijete ima svoju NAFAKU :love:
Ja imam troje :D :D :D

litala, mudro i konkretno zboriš

Citiraj:

---

Ita prvotno napisa

A zgražanje nad vrtićem od 800kn, i činjenicom da nakon 12h ne idem na plac, pa s cekerima doma.čuvajmo za neku drugu temu, tipa "Kako se zaposliti u nekom ministarstvu"?

---

Moram se osvrnuti na ovo!! :mrgreen:
ukoliko ima VSS zainteresiranih za rad u ministarstvu za 4300kn mjesecno neka mi se slobodno jave na pp!! (skoro uvijek nam fali ljudi)!!

Puntica, nisam tražila klišeje u stihu, nego konkretne savjete. Zbilja nevjerojatno da se topik pretvara u zgražanje nad radnim vremenom (da, sipajte mi sol na ranu :) i pjevanje parola :D
Preformulirat ću pitanja, pa možda malo isfilitriram mame koje se zgražavaju i prebrajaju radno vrijeme za koje nisu nikad čule, ili nad skupim vrtićem.
Daklem, da li je itko od vas radio i probio u trudnoći onaj zakonski rok od 45 dana obveznog porodiljnog (a sve od straha da neće računati na vas nakon povratka), da li ima mama koja se u strahu od egzistencije umalo porodila za uredskim stolom? (puno radno vrijeme radeći.)
Da li ste ostavile dijete koje je još puzalo u vrtić, sa nepunih 12 mjeseci jer ga niste imale kome ostaviti?
da li ste bile primorane plaćati kupljenje djeteta iz vrtića jer ga nema nitko pokupiti od daljne i bliže rodbine? a dijete je premalo da bi provodilo po 10 sati u vrtiću.
Da li ste dijete vukle sa sobom na pregled ginekologu, da li je dijete s vama čitalo novine kod frizera, da li je dijete poznaje vaš ured gotovo kao i svoj stan :D
Ako je ijedna odgovor od navedenih da, možemo nastaviti daljnu diskusiju. I ako ste bile u sličnim situacijama, i smatrate da su to prolazne teške situacije koje je bolje istrpjeti i poslije uživati u u više djece, super.
Jer ja obožavam svije dijete, i htjela bi imati još jedno. No trebaju mi KONKRETNI savjeti žena koje su bile u toj situaciji. Ne trebam parole, patroniziranja i moraliziranja. Hvala.
p.s. Litala,hvala na potpunom sagledavanju situacije sadašnje i buduće. Moraš probat da bi znao. :heart:

Ita,

ja spadam u one koje si u prvom postu isključila jer em imam baka -servis, em ne radim prekovremeno i radim tek od nedavno.. ali ja ti mogu reći da se i uz sve te beneficije koje imam ne uspjevam olako odlučiti za drugo pa mi je sasvim jasna tvoja "borba".

ALI čitajući ovaj tvoj zadnji post mogu samo reći da se nikako ne mogu zamisliti u situaciji u kojoj se toliko prepuštam tim egzistencijalnim strahovima da ugrožavam trudnoću, da sebi i djetetu uskraćujem vrijeme koje nam zakonski pripada itd... To mi je u svakom slučaju too much i mislim da uvfijek postoji bolje riješenje

Citiraj:

---

da li ste bile primorane plaćati kupljenje djeteta iz vrtića jer ga nema nitko pokupiti od daljne i bliže rodbine? a dijete je premalo da bi provodilo po 10 sati u vrtiću.
Da li ste dijete vukle sa sobom na pregled ginekologu, da li je dijete s vama čitalo novine kod frizera, da li je dijete poznaje vaš ured gotovo kao i svoj stan

---

Da.
Plaćam ekonomsku cijenu vrtića i dok sam radila plaćala sam i ženu koja je podizala dijete iz vrtića (i tako ću morati i s drugim djetetom) i bila još dva-tri sata s djetetom, vodila je i na aktivnosti.
Djecu vučem svuda sa sobom jer ih nemam kome ostaviti. Na zadnjem pregledu kod ginekologa junior je bio na podu u AS dok sam ja bila na stolu na pregledu. Na posao ih ne mogu voditi, ali sam jednom bila u situaciji da je dijete skoro bilo prisutno sastanku koji sam trebala voditi, MM je došao u zadnji tren.
Kod frizera nisam išla s njima, a ni ne pamtim kad sam zadnji put bila, samo zbog toga jer ih nemam kome ostaviti.
Grdo mi je bilo kad sam stariju vodila na aktivnosti, vani kiša, hladno, skoro pa noć, a s nama mora ići i bebač od mjesec dana. I za tih 45 minuta meni se ne isplati doma, već smo se šetali dok ona ne završi.

Ma bilo je svašta. I znala sam da će mi biti teško, ali kad odrastu malo će biti lakše, to je sve kratkotrajno, a da ne govorim što znači imati brata/sestru (jednog dana i brojne unuke ;) ) za cijeli život.

Nisam završila.

Ita, hoću reći da te potpuno razumijem.
Ja nemam takvo radno vrijeme kao ti (ali svaki drugi tjedan ne vidim dijete cijeli dan), ali ima MM (ode u 8, vrati se u 8), pa smo dobro izvagali i postavili se u situacije koje će nam donijeti drugo dijete.
Činilo nam se jako teško, ali plivamo, dan po dan.

ja sam ostavila dijete od dva mjeseca doma zbog posla... često žalim zbog toga, ali tu gdje ja živim takva prilika mi se ne bi više niakda ukazala... radi toga nisam isključivo dojila 6 mjeseci, nisam bila tu za njega... i jako mi je žao zbog toga...
ali ja imam baku servis...

samo ti želim reći da ako razmišljaš (objektivno) o svim razlozima zašto ne imati dijete - nećeš ga ni imati... jer rijetko se nađu ljudi koji kažu -evo baš sad mi je najidealnije vrijeme... uvijek je tu neki kredit, faza u razvoju starijeg klinca, neka obiteljska ili poslovna situacija koja ti govori ne sada... zapravo, nekako ispadne da nikada nije pravo virjeme za imati djecu :shock:
moja mama je tako čekala neko bolje vrijeme i na kraju rodila brata taman pred rat... ona nakon godinu dana otišla radit a nas dvoje ostali sami pod uzbunama...

ali ono što srce kaže je da je svako vrijeme baš idealno za djecu... :heart:

mi ti sada možemo davati izvedbene savjete vezane uz tvoj slučaj ali ti si jedina koja zaista može o svemu promisliti...

meni se treće dijete nikako ne uklapa u životni put sljedećih najmanje 10 godina... (posao, nova kuća, čuda i krediti) - ali znaš što... ja osjećam da nisam potpuna i da mi nešto fali... i imat ću to dijete i sigurna sam da je upravo ono to što mi fali.... i da će sve biti dobro bez obzira na sve ovo što mi smeta na tom putu...

Na neka pitanja odgovor je DA, na mnoga nije jer sam sretnim spletom okolonosti naletela na poslodavce koji su spremni izaći mi u susret, dok god izvršavam svoje poslovne obaveze, naravno. To znači sljedeće : radim šest sati u uredu, ja uzimam dijete iz vrtića oko pola četiri, četiri i cijelo popodne smo skupa, sve moje vrijeme je posvećeno njoj, doslovno. Šetnja nakon vrtića, igranje, papanje, kupanje i uspavljivanje (još uvijek sisa). Nakon što dijete zaspi ja trebam : pospremiti kuću koliko mogu, spremiti ručak za sutra, posložiti tko će što sutra obući, ubaciti novu turu veša u mašinu, ispeglati što je hitno ..... Ukoliko me u međuvremenu malecka traži, opet legnem pored nje, opet siki, ovisi kako kad, nekada to potraje, nekada je kraće .....
I tamo negdje oko 23:00-24:00 sjedam za stol da radim dalje što na poslu nisam stigla napraviti.
Da, još je sretna (nesretna) okolnost ta što mogu dio posla odraditi doma.
Uglavnom ležem oko 2:00, ustajem oko 7:00.
Prečesto sam umorna, neispavana, organizam mi je iscrpljen i svaka me prehlada dotuče, ali nekako guram dalje, srce mi je na mjestu kada osjetim da mi je dijete sretno i zdravo, onda mi stvarno nije teško (mislim teško je, ali i nije, ne želim da zvuči kao kliše, ali to je taj osjećaj).
Ponekad mi uleti neki provatni posao, za dodatni prihod. Tada bude stvarno pakleno, što se tiče fizičke izdržljivosti. Izguram sve, ali poslije puknem i onda danima pokušavam organizam dovesti na nulu.
I želim drugo dijete, nadam se da će uskoro (samo da prestanemo da sikimo :heart: ).

Eto, to je eventualni prijedlog : odraditi dio posla doma. Tako se barem malo duže može biti sa djecom.
Sretno :love:

Evo ja bih ti, ako smijem (jer si me već prije "isfiltrirala") odgovorila na tvoju dvojbu. Ako radiš od 7-19 mislim da nije pametno roditi još jedno dijete jer i ovom većem vjerojatno strašno fališ.Moje mišljenje je da se mama mora odlučiti na nekakvu karijeru ILI dijete,znači ovakvo radno vrijeme i djeca teško idu glatko skupa.

Nadam se da se nećeš uvrijediti.

Citiraj:

---

Ita prvotno napisa

Puntica, nisam tražila klišeje u stihu, nego konkretne savjete.

---

ovo je bilo moje mišljenje:

Citiraj:

---

da sam razmišljala toliko unaprijed nikad ne bih imala ni ovo jedno dijete koje imam!

---

a ovo je trebalo ispasti malo šaljivo

Citiraj:

---

ja mislim da se sve može kad se hoće i kad se male ruke slože

---

inače ovako: nemam baka servis, nemam nikoga ko bi mi mogao pomoći oko bilo čega. dijete ide sa mnom kod frizera, zubara i svugdje gdje i ja idem. ponekad bude sat ili dva bez mene (npr. ako idem kod ginekologa) pa je pričuva moj muž (šeće s njom oko doma zdravlja). nisam mislila imati djece barem sljedećih par godina dok se neke stvari u našem životu ne srede. ali očito je priroda htjela drugačije. zatrudnila sam 4 mjeseca nakon što sam počela radit na super radnom mjestu. morala sam ostati kući zbog komplikacija u trudnoći (u 5. mjesecu), mislila sam se vratiti na posao nakon 6 mjeseci ali nisam mogla jer nemam kamo s djetetom (nemam novaca za privatni vrtić...). Muž ima usrani posao s još usranijom plaćom, tako da sad drugih 6 mjeseci porodiljnog jedva krpamo kraj s krajem (iako smo zamrznuli stambeni kredit koji bi inače bio veći od naših zajedničkih prihoda u ovom razdoblju). šef, da i ne govorim, ljut ko pas ali šta da mu ja radim, stvarno nemam gdje s djetetom. e da, nisam napomenula da smo se prije trudnoće taman mislili seliti (jer je moje radno mjesto nekih 300km udaljeno od mjesta gdje živimo). sad ne znam šta ćemo. ako odemo tamo muž neće imati nikakav posao, bit će kući s malom, ali opet ja neću dovoljno zarađivati da možemo svi živjeti od mog rada. da ne govorim da bi morali prodavati naš novi prekrasan stan i kupovati drugi i... Zapravo, ne znam dal ću uopće imati posao kad prođe porodiljni jer mi se nitko s posla nije javio od kad sam rodila.
muka mi je svaki dan kad se sjetim da još malo pa će malena imati godinu dana. ali živimo iz dana u dan i nekako sve štima za sad. a vjerujem da će i kasnije. najvažnije je da smo mm i ja tim i da kroz sve prolazimo zajedno. ne bojim se budućnosti. znam da će biti teško ali da mi se vratiti natrag opet bih učinila isto. volim svoje dijete najviše na svijetu i nema toga što ne bih napravila ili ne napravila zbog nje.

Ne radim toliko dugo tokom dana, ali: - odgajamo dvoje dece bez ikakve pomoci sa strane, ni logisticke, ni materijalne; - ne zivimo bas u izobilju, nas dvoje vozimo jedan auto i "pokrivamo' obaveze obeju devojcica (engleski, odbojka, gimnastika, lekar, zubar, rodjendani...). Ima dana kada bukvalno ne sednemo niti se sretnemo do uvece. Zbog prirode posla (naucni rad) ponekad zaglavim u laboratoriji vikendom i praznikom. I da, moja su deca bila i kod mene na poslu, i kod ginekologa, i kod zubara...Pisala sam magistraturu u prvoj trudnoci, dovrsavala eksperimente za doktorat u drugoj. Na po par godina zaboravljala sta znaci normalan san, jer sam radila nocu da njima ne uskratim sebe tokom dana. Danju bila na poslu, pa potom full time mama, kuvarica i spremacica...
I jos uvek zelim jos jedno. Mada znam da ce mi biti lakse samo tokom bolovanja, a potom ponovo pocinje luda organizacija...
Tako da potpuno shvatam tvoju dilemu, i mm je ima...
Ipak, verujem da, kada nesto zaista zelis, uvek postoji nacin da to i ostvaris. Sretno kako god da odlucite. :love:

ZA Sun pitanje.
Možeš mi pojasniti zašto sam i čime ugrožavala djetetovo zdravlje?
Imala sam školski urednu trudnoću i mogla sam raditi do zadnjeg trena. Nisam bila najsretnija time, i danas bi vjerojatno napravila gomilu stvari drukčije. Ali kvalificirat moje ostajanje do kraja na poslu time da sam ugrizila djetetovo zdravlje zbog svog hira (a ne nasušne potrebe) je maliciozno, podlo i jako bezobrazno. Dijete mi se rodilo zdravo ko dren btw.
uostalom kako znaš da bi imala istu plaću da sam išla na bolovanje? kako znaš da tamo gdje sam radila, sam bila recimo prijavljena na puni iznos?
Nemam se više namjeru ponavljati jer sama kažeš da imaš i baka servis, i da radiš tek od nedavno. Lako je palamuditi kada nisi u koži onoga o kome se palamudi. Pošto je ova tema otišla u kranje pogrešnom smjeru
(ispadam uza sve i nemajka koja riskira djetetovo zdravlje),molim ljubezno moderatora da je zaključa. Molim vas toplo. Malo me je štufalo u ova 2 dana slušati kako se mlate naveliko gloginje tudjim xxxxx. Eto, postajem uza sve i kandidat za odstrel s foruma, :D

Počela sam naime i sama zbijati šale i poslovice u kojima se spominju proste riječi, pa je stoga vrijeme da ovoj lijepoj temi dođe kraj. A šteta jer je imala potencijala.