naglo intenzivno mucanje

Pozdrav svima. Moj sin će za mjesec dana imati dvije godine. Dosad je govorno izuzetno lijepo napredovao, čak je meni samoj bio nevjerojatan njegov vokabular, razumijevanje govora, korištenje raznolikih riječi, krasne pametne rečenice. Uz starijeg brata, sve je brzo i s lakoćom usvajao. Nema te pjesmice koju zna njegov stariji brat,a da je i on ne zna tečno otpjevati od riječi do riječi. Ustvari, znao je, točnije mogao, sve do pred tjedan dana :cry: .
Doslovno preko noći on je počeo jako mucati, bez ikakvog povoda. Ne zamuckivati, ne zapinjati, već jako, teško mucati. Srce mi se slama kad ga vidim kako se muči :cry: . Ponekad ga ne razumijemo, koliko muca. Moje veselo, znatiželjno, glasno dijete se povlači, ne govori, i toliko je iznerviran svojom nemoći da postaje agresivan :cry: . Npr. želi reći :"Idemo vani", ali uspije reći :"I-i-i-i-iiiiiiiiiiii-i-i-iiiiiii-i-i-i-i-i-iii va-va-va-vaani". Ne može ni riječ dovršiti.
Do sad sam pročitala iskustva mama čija su djeca postepeno mucala-najprije zamuckivala, pa se to pojačavalo.
Imali itko ovakvo iskustvo?

Bili smo kod pedijatrice, poslala nas je neuropedijatru koji je bio gotovo pa nezainteresiran, a kod logopeda ćemo ići drugi tjedan.

moj šogor je tako počeo preko noći kad je imao 7 godina!
bili kod dječjeg psihologa koji je zaključio da je dijete doživjelo šok i da zato muca. kad su razmislili o danu prije početka mucanja shvatili su da je stvarno doživio šok (toplana ispustila paru, to je fakat koma zvuk, i ja sam se prvi put uplašila!). odradili logopeda vježbice i sve je bio super.
e sad, šogor ima 40 godina i ponovo muca. to mu je počelo u ratu i nikako da se toga riješi (ima doduše opasan i stresan posao i očito je više pod stresom nego želi sam sebi priznati...). to je obrambeni organizam, njegovo tijelo očitotako odgovara na stres...
ajde lijepo kod logopeda, dječjeg psihologa (da se utvrdi razlog).
a prije svega, NEMOJ SE ŽIVCIRAT, sve će biti super. :love:

Hvala na odgovoru. Problem je u tome što je on jako mali za psihologa ili logopeda (nema ni 2 g.). Kad bih se mogla ne brinuti...ne ide to lako.

A ja bi ti savjetovala da ipak malo pričekaš. I da tome ne pridaješ pažnju. Kad ti dijete krene zamuckivat budi strpljiva i čekaj da završi, i kao da se ništ nije dogodilo. Znam da će ti bit teško al , dijete ne bi trebalo osvijestiti problem jer tek tada mucanje može postati problem. Često djeca povremeno ( češće dječaci) imaju problema sa mucanjem. I mi smo imali taj problem sa 2 i pol. Trajalo je intenzivno mjesec pa još malo ali slabije. Moje dijete je pri rečenici : idemo van, ponovio riječi 17 puta! ( ja brojila). I psiholog i logoped ( meni poznati ljudi) su mi savjetovali da čekam, da je vjerojatno faza, da je najvjerojatnije stres..i mogla bi to povezat sa stresom-moja trudnoća, kretanje u vrtić nakon velike pauze, doživjeli jako nevrijeme, odtada se boji vjetra , još i dan danas.
Iako mi se srce stezalo kad bi morala čekat deset minuta da kaže dvije riječi, iako sam svako malo htjela završit umjesto njega to se nesmije radit. Treba djetetu normalno odgovorit. I probat da ne osvijeti problem. ( Ja sam bila sigurna da moj sin ne kuži da teško govori, al ipak mi je jednom nakon neznam kojeg pokušaja da mi kaže nešto samo rekao, ma nema veze i otišao jadan u sobu..).
Uglavnom više nema ni m od mucanja. Bila faza.
A i u toj maloj dobi su stvarno mali za logopedski tretman.
Sretno i strpljivo.. ;)

minji otrok, o mucanju smo dosta pisali i da te odmah na pocetku utjesim, kad dvogodisnjak muca, radi se o funkcionalnom, a ne o patoloskom mucanju. Ukucaj "mucanje" u pretraznik i naci ces apsolutno sve o funkcionalnom mucanju kod dvogodisnjaka i trogodisnjaka. Sto se tice terapije, ona se na dvogodisnjaku ne primjenjuje vec se radi
daju instrukcije roditeljima kako tretirati dijete koje prolazi kroz fazu funkcionalnog mucanja. Hajde, ukucaj mucanje i sve ces naci. U google mozes ukucati "funkcionalno mucanje" i ako znas engleski "toddler's stuttering" , ima tona mucanju.

Hvala vam, cure, utješile ste me :love: . Iako sam ja ostala danas doma, teško mi ga je ostavit kod kuće, želim stalno bit uz njega, ljubiti ga i grliti. Meni je tako lakše (a vjerujem i njemu).

Nemoj još brinuti. Moja sad trogodišnja kćer je prošle godine počela mucati u vrtiću, trajalo je svega par dana. Radilo se o tome da je htjela toliko toga reći u malo vremena, nešto kao "skok u govoru", naglo povećanje količine riječi koje razumije i želi upotrijebiti. Jedna teta se zabrinula, druga rekla da je normalno. Mi je nismo požurivali, sačekali bi da nam kaže npr. - mmmmmmmmmama, ja ja ja ja ja bih... Zatim bi mirno ponovili ono što je rekla i nastavili normalno s aktivnostima.
Ljubi miša! :heart: :*

kakva je situacija?

Opusti se. Znam, skoro pa nemoguce. I mi smo imali situacije da je odustajao od pricanja, i mi smo imali situacije da sam se raspadala od muke i jada al mu nisam smjela pokazati... Prejadni smo bili. I proslo je. Kako je doslo tako je i otislo. Najcesce to bude razvojna faza bas u toj dobi - previse stvari uce odjednom i "sistem" se preoptereti i manifestira se mucanjem.


Potrazi malo moje postove na temu mucanja pa ces vidjeti sto smo mi prolazili.

Najbitnije je to da ti ne pokazujes da u tome vidis problem. Cool i eventualno ponekad recenica "znam, nekad je fakat tesko pricati i nama velikima". NISTA vise od toga. On ne smije vidjeti paniku u tvojim ocima. On ce to poceti percipirati kao problem kad vidi da to i drugi percipiraju kao problem, a to ne zelite - jer tada moze preci u patolosku.

Drzim fige da prodje kak je doslo i da zavrsi sretno kao i nama :*

Pozdrav, cure! Hvala Bogu, situacija je znatno bolja :* Razgovarala sam s psihologom, koji mi je rekao da dijete surađuje s našom zabrinutošću na jedini način koji zna - još jačim mucanjem. Kao što je ranije surađivao, te na našu radost zbog brbljavosti reagirao još većom brbljavošću. Smirili smo situaciju, ostala sam doma s njim, dopustila mu da spava sa mnom u krevetu (zaboravila sam reći da je par dana kad je počelo mucanje piškio u krevet prilikom spavanja, i danju i noću. Dakle, vjerojatno je ipak riječ o nekakvom jačem stresu, od nas neprepoznatoj traumi). On se počeo opuštati, nije više bio onako napet, nervozan i ljut kao prije. Nadam se da je ono najgore iza nas.
Sve me ovo tako potreslo, i podsjetilo da je on, iako glasan, krupan, bučan... još uvijek jako, jako nježan. :heart:

:love:

minji otrok :love:

Bravo, minji otrok. :* Kad su mali sve što nije opasno riješava cica/maženje/ druškanje/opuštanje/mama. sigurno je tako teško kad si mali, a toliko toga se zbiva. Moja di zna reagirati loše i na puno pozitivnog stresa. oduševljena je vrtićem, rođendanom... a po noći jeca, rita se, traži me po krevetu i ako ne olabavimo ritam i ne napunimo baterije doma, postane kronično cendrava, pa začas nešto navuče. Iako je sve bilo "super" , ali ipak previše za malu glavu.

Upravo tako. U našem brzom svakodnevnom ritmu, puno je doživljava koji ih preplavljuju, previše podražaja koji ih bombardiraju (vidnih, slušnih, ma svih osjetilnih...! Crtići puni zvukova, likova i boja; trgovine pune ljudima, prenatrpane stvarima, igraonice, djeca s kojom dolaze u kontakt i stvarajumakar kratkotrajnu interakciju, ljudi koji ih čuvaju... previše svega.), a oni tako znatiželjni sve upijaju, pa im bude previše svega. Ne uspiju sve "preraditi".

Sjećam se da je mom starijem sinu vuk iz Crvenkapice bio horror, i on je bježao u zaklon svaki put kad je bila kakva scena s vukom! :shock: Otada- stroga cenzura svih crtića! Samo nenasilni i oni bez likova koji su njima strašni.
Pozdrav :*