Prije svega zelim pozdraviti sve clanove i clanice ovog foruma.
Vec mjesecima posjecujem vase stranice, citam vase price sa poroda i one lijepe i one manje lijepe, placem na svaku.
Trudna sam 4mj. i nakon prvog traumaticnog poroda imam strasn strah od drugog koji slijedi.
Prvo cu vam ispricati svoju pricu.
Svog malog andela rodila sam u ST-u prije malo manje od dvije godine.
Bio je to sve nego prirodan porod, isforsirano i nasilno cupanje dijeteta iz mog trbuha.
15.01 u kasno posljepodne osjetila sam da su mi gacice mokre, znam nisam se popiskila, puknuo je vodenjak.
Nije to bio onaj klasicni pljus sa puno vode, otjecalo je kap po kap, trudove nisam imala.
Rekla sam mami i mm i nas dvoje smo laganini otisli na tecaj za trudnice i tate, mm je zelio prisustvovat porodu od pocetka.
Tu noc smo mirno prespavali a ujutro 16.01 pocele su prve lagane kontrakcije kao malo jaci menstrualni bolovi ali nista strasno.
Plodna voda i dalje curi kap po kap i ja se odlucim javiti mom privatnom gin. koji mi je vodio trudnocu.
Pregladao me i kaze to je visoko prsnuce vodenjaka nije nista strasno idite kuci i cekajte kad trudovi budu svako pet ili svako tri min. tek onda idite u rodiliste.
MM i ja smo proveli predivan dan zajedno setali popili kavu sa prijateljima, cak sam bila na vec otprije narucenoj pedikuri i manikuri.
Citav dan sam imala lagane kontrakcije koje su se popodne pojacale ali opet ne toliko strasno.
Bol je bila tek toliko jaka da bi se morala zaustaviti u onome sto sam dotad radila i skoncentrirati se na trud.
Pala je i noc trudovi jos uvijek neujednaceni plodna voda jos uvijek otjece kap po kap.
Mislila sam kako cu jos tu vecer prespavati u svom krevetu podem se tusirati a trudovi se iznenada pojacaju i imam osjecaj da nadolaze jedan za drugim.
Muz pocme mjeriti, meni se nije dalo zivciralo me gledati na sat nisam se mogla koncentrirati.
Nazovem kumu nazovem mamu, trudovi su svako 3min. to je to idemo u rodiliste.
Na putu koji traje svega 5min. uhvatila me nevjerovatna tjeskoba, molila sam muza da vozi sporije, da napravi jos jedan krug oko bolnice.
Nije me htio poslusat cijelo vijeme mi je govorio neboj se pa bit cu ja sa tobom to mora bolit itd...
Nisam se bojala boli, naravno da mora bolit mislim da sam na bol psihicki bila pripremljena ali ne i na tretman koji me docekao.
U prizemlju me primila sestra, nije bila neugodna vec strasno hladna kao da radi u mesnici a ja dosla kupit snicel.
Dala mi je spavacicu da se presvucem i kaze mm idite vi kuci pa cemo vas zvat, mm govori ne ja cu ostat ovde dok je doktor ne pregleda i dok mi se ona ne javi na mob.
Tu smo se izljubili a ja sam za sestrom krenula uz stepenice na prvi kat.
Gore me docekao lijecnik specijalizant pregledao me, kaze otvoreni ste jedan prst idemo na pripremu.
Ja mu kazem kako zivim 5 min. od bolnice i kako bi ja rado kuci jer s obzirom na otvorenost necu sigurno roditi do jutra.
A on ce meni na to uz podsmjeh "ko ovdje ude taj vise ne izlazi"
Kazem ok ako je tako ja cu zvati mm da bude samnom (imali smo prazan tata-box i nisam vidila razlog da ne bude samnom) na to mi je doktor rekao da mm gore nemoze prije jutra i da ce mi on rec kad ce mi trebati.
Nazvala sam mm i rekla mu da ide kuci da se odmori da cu ja ostati i da ga zovem ujutro.
Mene je takva tuga uhvatila suza je suzu gonila nisam se mogla zaustavit nisam zeljela bit sama.
Priprema klasicna klistir (brijanje sam obavila sama ).
Setala sam sa curama na hodniku do 3h ujutro trudovi su stalno bili isti kao i oni kod kuce svako tri min.
U 3h dosla je sestra i nakon tusiranja odvela me u tata-box i kaze spavajte, kako cu spavati sa takvim trudovima.
Lezala sam tako u krevetu sama samcata bas onako kako nisam zeljela, okretala se sa boka na bo na ledima mi je bilo nemoguce izdrzati.
U 7 je dosla smjena 3 lijecnika su me pregledala sva tri kazu otvorena jedan prst treba busiti vodenjak i dati drip.
Mene nitko nista ne pita niti mi tko sta govori slusam ih kako razgovaraju medusobno.
Ja usljed te njihove price kazem da ne zelim drip da imam svoje trudove.
Kaze mi na to jedan dr. jeste li vi dosli roditi ili sta, imali ste devet mjeseci da se pripremite za porod a sad ne zelite rodit.
Otisli su a iz mene opet bujica suza, nakon nekog vremena dolazi babica i kaze slusaj te ih i sve ce brzo bit gotovo.
Nazvala sam mm, trebalo je sat vremena da ga puste unutra u meduvremenu meni su vec stavili drip i trudovi postaju sve jaci i jaci.
Ja sam vec i zaboravila na vrijeme i na sat kad mi u jednom trenu mm kaze da sam strasno blijeda i da ce on zvat nekoga (stalno smo bili sami)
Dode doktor pregleda me i kaze babici ova se uopce ne otvara i ode.
MM poludio al nije tip koji ce vikati i pravit nered pa mi na uho sapce da mu samo kazem sta mi treba da ce stvorit sve.
Rekla sam mu samo budi uz mene to je sve sta mi treba nedaj im da te potjeraju kuci.
Trudovi na dripu su bili sve gori i gori osjecala sam kosti kako se pomicu, a oni kazu ne otvaram se.
Dolazi anasteziologinja i kaze mi da mi preporuca da uzmem epi jer da mi planiraju dati jos bocu dripa da izgledam premoreno i da cu se namucit.
Ja kazem ok kad mi daju vi dodite pa mi dajte epi.
U 15h dolazi dr. i babica idemo busit vodenjak ona mi stavlja jos jednu bocu dripa vidim pojacanu na maximum.
Poslje toga sve mi je vise mutno trudovi kao da su se spojili nisam vise znala gdje sam ni ko je oko mene i kraj mene.
Sjecam se samo da je plodna voda bila mutna i da su na moje pitanje jeli sve u redu sa bebom rekli je.
MM kaze da sam bila strasno nemirna da sam se htjela okrenut na bok a da oni nisu dali i da sam nakon one boce dobila jos jednu.
Kaze da smo ostali sami i da se on zabrinuo kad je u jednom trenu shvatio da se ja izmedu trudova uopce ne pomicem i da vise ne reagiram na njega.
Zvao je sestru a ona mu je rekla da spavam.
Ja sam imala osjecaj da sam se odvojila od svog tijela a da se ono raspada na milijune malih komadica sve bih bila dala da sam se mogla okrenuti bilo kako osim lezati na ledima.
Epi kojiu sam dobila uopce nije djelovala na mene mozda ni nema smisla nakon 3 boce dripa.
U jednom trenu doslo je nekoliko lijecnika svi su me pregledali kopali po meni imala sam osjecaj da ti pregledi bole vise od trudova, namjestali su dijete rukom. Imala sam nagon za tiskanjem ali su mi to strogo zabranili.
U 19h odvali su me u radaonu mm je cijelo vrijeme bio samnom dosao je jedan lijecnik i rekao sad cemo vam malo pomoci vi samo suradujte otvoreni ste 6 prstiju beba mora van.
Pomogli su mi tako da su dvojica stokilasa pritiskala trbuh dok je babica od dole cupala u 5 tiskanja u 19 i 30 konacno je na svijet doslo nase malo cudo.
Odmah su mi ga stavili na trbuh taj osjecaj vjerovatno necu zaboravit dok sam ziva, zaplakao je samo jednom a ja sam pitala zasto ne place.
Babica je rekla plakao je kako nije sve je u redu dobili ste prekrasnog zdravog deckica.
Zamotali su ga u kompresu i stavili mi ga na prsa, izljubila sam ga po mokroj glavici i rekla mu bok ljubavi ja sam tvoja mama.
Neznam ko je vise plakao mm ili ja a on nas je samo gledao svojim sjajnim okicama.
Dosla je babica i rekla moram ga odnjet na kupanje i vaganje pa cu ga vratit.
MM mi kaze sad kad ga donesu odmah mu daj ciku tako je mrsav, pa naravno da hocu :heart:
I stvarno ga je brzo donjela natrag bio je tezak 3100g i 50cm dug.
Dok mi ga je davala ja kazem stavit cu ga na prsi da malo jede, a ona se stala derat "NE, ne ni slucajno tek nakon 12h"
Ostala sam sokirana pitam pa jel sve u redu zasto ga nesmjem dojit.
Ona kaze sve je ok al ovdje su takva pravila.
Opet sam pocela plakat ko kisna godina al sam se brzo primirila jer je rekla ajd pozdravite se moramo ga odnjeti da se ne pothladi.
Izljubili smo se nas troje i njega su odnjeli a mm su rekli da isto mora ic.
Sivanje i cupanje posteljice u ovoj prici cu preskociti, iako bi imala sta rec sad je skroz nebitno.
Odveli su me u sobu a dijete su mi donjeli prvi put nakon 17h jer nije bilo mjesta za njega na odjelu babinjaca :cry: .
Ja sam naravno ujutro kad su donjeli na podoj dijecu mojim cimericama pitala zasto moje dijete ne donesu na moj krevet da ga zelim podojiti, rekli su samo da oni nemogu raditi kako se kome prohtje.
Otisla sam tamo do te sobe gdje je on bio i jedva natjerala sestru koja tamo radi da mi ga pokaze sa vrata.
Kuci je dosao prehladen jer na odjelu prvi dan nije bilo paketine za njega.
Pronasli su je nakon sto sam napravila skandal i kasnije su mi ga stvarno donosili na podoj kad god je plakao.
Valjda se moras ponasati kao divljak da budu ljudi prema tebi.
I sad kad znam kakav me tretman ceka u ST rodilistu razumljivo je da bih najvise volila rodit kod kuce.
U svoja 4 zida sa svojim muzem.
On se toga strasno boji i otkad sam zatrudnila stalno mi govori nemoj molim te rodit kod kuce.
Bojim se i ja, jer sto ako nesto pode po zlu kako cu znati da je sa bebom sve u redu.
Kako se rijesiti straha i opet otici dole, bojim se da ce opet sve bit isto.
Da su me bar tu noc kad sam dosla pustili kuci da su me bar htjeli poslusati a ne me nadrogirali ko labaratorijskog misa.
Da su barem bili ljudi :cry:
