kako muzici promisljaju o usvajanju

Meni je ideja o usvajanju uvijek bila bliska, otkako znam za sebe, puno prije braka i problema s neplodnoscu. Ja ustvari sada nemam nikakvih dilema oko toga, sad bih napisala molbu i uhvatila se u kostac sa svim sto prati molbu. Usvojila bih dijete, bez obzira da li cu roditi poslije. To bi bilo, jednostavno, moje starije dijete.
Ali... MM o tome jos ne bi razmisljao, niti razgovarao. Smatra da smo mladi i da cemo roditi djecu. Dobro, jesmo mladi 29 i 30g., ali ja bih da budem mlada mama, a godine prolaze, i zelim to!!!.

To me mnogo muci, par puta sam jedva zapocela pricu o usvajanju i jedini pomak je sto zadnji put je sutio i razmisljao, za razliku od prvog puta kad nije htio da cuje za to.

Svjesna sam da oboje moramo biti nacisto sta zelimo, da bi krenuli.

Kakva su vasa iskustva, kako vasi muzici razmisljaju o usvajanju?

Volim citati vase price, srce mi ovolikoooooooooo!

Draga magda njima sigurno treba više vremena već nama. Ja sam uvijek o tome razmišlala kao i ti dok MM jedno vrijeme nije uopće htjeo ćuti za to, ali sada je sve drugaćije. Mi smo predali za usvajanje i na čekanju sam. On je nestrpljiviji od mene da dobijemo malog :angel:

mi imamo dvoje svoje djece koju volimo više od iičega na svijetu....
ali...
od kad smo se upoznali pričamo o tome kako ćemo jednog dana kad budemo imali svoju kuću usvojiti bar još jedno dijete, nije važna dob, pa bar biti udomitelji i nekome od te prekrasne djece pomoći u životu koliko to bude u našim mogućnostima....
zanimljivo je da on stalno priča o tome ...
mi smo jaaaaaaako mladi, ja ima 24 g a MM 25g i tema posvojenja nam je jako bliska i jedva čekamo dovest svoj život u neku kolotečinu normalnog života i uhvatiti se u koštac s posvajanjem...za 5, 10 ili 15 g nije važno...ali ako budemo u mogućnosti ostvarit ćemo to i to će isto biti NAŠA DJECA koja će dobivati jednaku ljubav koju dobivaju i naša djeca.... :heart: :heart: :heart: :heart: :heart: :heart:

Hvala cure, dajte jos!

ovo mi je treci puta kako pokusavam odgovoriti na ovu temu ali nesto mi steka sa komp pa me izbacuje svako malo.


Magdic moja, suborko, sto da ti kazem.....razmisljam isto kao i ti. I sama sam od rane mladosti razmisljala kako cu jednoga dana usvojiti djete.
To kao da Bog daje snagu i volju bas onima kojima treba.....na neki nacin priprema ga za nesto......


Da neduljim (da mi opet ne iskoci)

MM se slaze u potupunosti samnom po pitanju usvajanja i nemamo nikakvih dilema po tom pitanju.

Zajedno smo 6 godina ali nismo se do sada vjencali. Nedavno smo zakazali datum vjencanja (16.7) i odmah nakon vjencanja cemo predati molbu za usvojenje. Meni su 32, njemu 31 ( u 8 mjesecu).

Magda draga, zelim ti kao i sebi, dva mala anđela, jednog koji ce ti rasti ispod srca a drugog koji ce ti rasti u srcu.

Molila bi sve koji imaju bilo kakva saznanja vezano na temu posvojenja, najvise me zanima literatura, gledano sa psiholoskog stajalista, roditelja i djeteta, i naravno iskustva koja su vezana za postupak.
:love: :heart:
bjezim ja dok me nije izbacio.

Nabrzinu pisem i mozda je malo zbrkano ali shvatit cete :love:

mi, eto, nemamo problema s neplodnošću, ali meni je oduvijek san bio posvojiti jedno dijete. i dalje to želim...

MM je protiv toga, i nikako mi nije bilo jasno zašto - a onda je jednom konačno rekao da ga je sram, ali da on osjeća i zna da to dijete ne bi mogao voljeti na isti način kao svoje i da se boji da bi se to jako primijetilo i da ne bi bilo fer prema djetetu...

hm, da još malo pojasnim - bio bi za posvojenje u slučaju da ne možemo imati svoje dijete - tada bi to bilo jedino koje zna i voli.

međutim, budući da imamo svoje, misli da bi negdje duboko u sebi pravio razliku između našeg i posvojenog ...

MM to želi već duže vrijeme, naime, on mi je to i predložio.
da usvojimo dijete, ali malo starije dobi; oni, na žalost, teže pronalaze usvojitelje.
ali nismo stambeno sređeni do kraja (treba nam veći stan), a i bojan je još jako mali, pa za sada ne razmišljamo o tome intenzivno, a za par godina...tko zna ?

andrea, prekrasno!

MM također želi usvojiti veće dijete iz razloga koje je navela Andrea, ali ja nisam baš načisto u glavi s tim.

Meni je isto san uvijek bio imati svoje dvoje djece i još jedno posvojiti.

Što se tiče razlike između biološke djece i posvojene, razlike ima. U svom srcu uvijek ćete imati različit odnos, pa i prema dvoje biološke djece.

Međutim, ono što je mene u toj brizi smirilo, je da sam shvatila da i moja ljubav prema njoj, koja je različita od ljubavi prema biološkom djetetu, je još uvijek velika :love: do neba. Mogu to biti različitio odnosi (neki frendovi kažu da kod njih nema razlike), ali oba su jedanko vrijedni.

Magda, kao sto ti je poznato, i MM i ja smo imali isti problem kao i vi. Isto kao i TM i MM je uvijek to na neki nacin odbacivao govoreci kako nema potrebe o tome jos razmisljati, jer cemo sigurno jednom imati svoje biolosko dijete, dok sam ja ozbiljno u sebi razmatrala kako to realizirati. Sad, Bogu hvala, imamo dijete, ali meni i dalje ideja o posvojenju nije tako daleka.

I meni je ta ideja bliska bez obzira da li cu imati biolosku djecu ili ne, a pogotovo ako ne. Ama ja bih sad, vec motam po glavi planove kako to ostvariti, ali najprije kako kod MM-a probuditi tu zelju.
No, dat ce bog da to sve dode na svoje mjesto.
Pusa svima!

MM i ja već dugo razmišljamo o tome,
on se načelno slaže i kaže da želi posvojiti ali kasnije, uvijek nekad kasnije :x

Ja mislim da on nije račistio još sve to u svojoj glavi pa ga puštam da to malo doradi.
Posvajanje je velika odluka i želim biti 10000000% sigurna da je to baš ono što OBADVOJE želimo.

Čekam i nadam se da će biti uskoro.

Ja i MM smo doneli odluku da ako ovaj treci pokusaj isci ne uspe u junu predamo dokumenta za usvajanje. On je idejom o usvajanju jednako odusevljen kao i ja :D

Dižem topic iz pepela.

Neki dan sam sa MM pokušala razgovarati o usvajanju. Reakcija je bila baš onakva kakvu sam i očekivala, nema ništa protiv toga, ali samo u slučaju da mi ne možemo imati svoje dijete.
Ja sam već 2 puta bila trudna, ali je nažalost, oba puta došlo do spontanog. Ako Bog da, imat ćemo mi i svoje dijete, ali ja želim još jedno usvojiti. Mislim da ne bih pravila razliku između svoje i usvojene djece.
Jedino što me brine, je okolina. Kako bi se ljudi/djeca postavili prema tom djetetu? S druge strane, to je manje bitno od činjenice da mi tom djetetu možemo pružiti pristojan život.
Ja u svakom slučaju uskoro planiram uređenje sobice za malog :angel: stigao on/ona na ovaj ili onaj način...

Meni se čini da je većina mužića, ko i obično, malo više "s Marsa". Sve oni deklarativno podržavaju i u principu su za, ali kad dođe trenutak za akciju onda će se puno toga dogoditi "sutra, pa jel' baš treba danas, bit će vremena, kud žurimo".
Zato, drage supruge, uzmite stvar (ko i obično) u svoje ruke i budite brze i efikasne. U našem slučaju MM je bio apsolutno 100% za, ali sam cijeli posao obavila ja i u svakoj fazi servirala mu gotova i optimalna rješenja koja je on samo "potpisivao". Da smo čekali njegovo aktiviranje još bismo grickali olovku smišljajući tekst molbe ;) .

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Meni se čini da je većina mužića, ko i obično, malo više "s Marsa". Sve oni deklarativno podržavaju i u principu su za, ali kad dođe trenutak za akciju onda će se puno toga dogoditi "sutra, pa jel' baš treba danas, bit će vremena, kud žurimo".
Zato, drage supruge, uzmite stvar (ko i obično) u svoje ruke i budite brze i efikasne. U našem slučaju MM je bio apsolutno 100% za, ali sam cijeli posao obavila ja i u svakoj fazi servirala mu gotova i optimalna rješenja koja je on samo "potpisivao". Da smo čekali njegovo aktiviranje još bismo grickali olovku smišljajući tekst molbe ;) .

---

Ovako je bilo i kod nas :lol:

Ja sam, prije nego sto se rodila Nika bio isto nacelno "za" ali postavljao sam si pitanja sta ce biti ako dodje do "ti nisi moj tata..." price, da li cu ga beskompromisno voljeti i td.
Nakon sto se Nika rodila nesto se okrenulo u meni i sada mi svaki dan dodje da onoj romkinji koja prosi na putu doma otmem ono malo slatko bice u njenom krilu, doma ga uvalim u kadu zajedno s Nikom, naklopam, stavim ih da se igraju i gledam.....

Mamai tata, mislim da i MM razmišlja šta će biti ako dođe to toga "ti nisi moj tata", šta ako se pojavi neko, da li bi ga mogao voljeti kao svoje dijete... Lično mislim da ga ne možeš voljeti manje do svog. Usvojiš ga dok je još malen, odgajaš ga, brineš se o njemu...pa kako da ga ne voliš kao svoje. MM je lud za mališom naših prijatelja, a brine ga da li bi nekog malog pilića, kojem si ti centar svijeta (i on tebi, naravno) mogao voljeti kao svoje rođeno...

nisam prije vidjela ovaj topic, a kad ste ga već digle iz pepela...mi smo oduvijek maštali o tome kako bi bilo divno usvojiti po jedno dijete od crne, žute i bijele rase. i nismo se šalili. kad smo odlučili imati dijete desilo se odmah tako da nismo dalje niti pokušavali realizirati našu maštu. i opet smo razgovarali o tome da bi pored svojeg djeteta (a mislimo imati još barem jedno) rado usvojili jedno malo zlato. u toj namjeri spriječava me samo složena, dugotrajna procedura. imamo još malo vremena za razmisliti pa ćemo vidjeti.

Citiraj:

---

emanuel prvotno napisa

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Meni se čini da je većina mužića, ko i obično, malo više "s Marsa". Sve oni deklarativno podržavaju i u principu su za, ali kad dođe trenutak za akciju onda će se puno toga dogoditi "sutra, pa jel' baš treba danas, bit će vremena, kud žurimo".
Zato, drage supruge, uzmite stvar (ko i obično) u svoje ruke i budite brze i efikasne. U našem slučaju MM je bio apsolutno 100% za, ali sam cijeli posao obavila ja i u svakoj fazi servirala mu gotova i optimalna rješenja koja je on samo "potpisivao". Da smo čekali njegovo aktiviranje još bismo grickali olovku smišljajući tekst molbe ;) .

---

Ovako je bilo i kod nas :lol:

---

A i kod nas :lol:

Citiraj:

---

Zorica prvotno napisa

Citiraj:

---

emanuel prvotno napisa

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Meni se čini da je većina mužića, ko i obično, malo više "s Marsa". Sve oni deklarativno podržavaju i u principu su za, ali kad dođe trenutak za akciju onda će se puno toga dogoditi "sutra, pa jel' baš treba danas, bit će vremena, kud žurimo".
Zato, drage supruge, uzmite stvar (ko i obično) u svoje ruke i budite brze i efikasne. U našem slučaju MM je bio apsolutno 100% za, ali sam cijeli posao obavila ja i u svakoj fazi servirala mu gotova i optimalna rješenja koja je on samo "potpisivao". Da smo čekali njegovo aktiviranje još bismo grickali olovku smišljajući tekst molbe ;) .

---

Ovako je bilo i kod nas :lol:

---

A i kod nas :lol:

---

Same here :lol:

mi imamo dijete.
ali smo predali i zahtjev za posvojenje još jednog djeteta.

za većinu Centara to što već imamo dijete je otegotna okolnost, a neki Centri su nas i potpuno odbacili kao potencijalne posvojitelje bez obzira što smo naveli da želimo posvojiti nešto starije dijete.

a ja toliko želim još jedno dijete da osjećam strašnu, strašnu bol pri pomisli da ga možda neću imati.

Camel, žao mi je da je situacija takva. Nije mi jasno kako vas mogu odbiti kada svi vrlo dobro znaju da se uglavnom traže mlađa djeca, što znači da su šanse za usvajanje, onim starijim, minimalne. Zar nije bit svega da se toj djeci omogući normalan i kvalitetan život!!!??? Stvarno mi nisu jasni :x

Imamo svojeg dečeca i još bi dvoje svoje dječice. No i MM i ja bi željeli posvojiti dijete, posebice ako bi se stambeno malo bolje sredili.

Moj bivši nevjenčani suprug nije htio niti čuti za posvojenje djeteta. Rastali smo se. Sada sam sa novim partnerom, opet na IVF postupku. O usvojenju ne razgovaramo. Kada ja spomenem tu opciju, on šuti..

Moj životni cilj jest osnovati obitelj. I moram priznati, obzirom da imam dijagnozu steriliteta, nisam našla partnera koji je dorastao ovoj životnoj situaciji. Da li je to stvar zrelosti, ljubavi, plemenitosti ili nečeg drugog, ne znam, ali ljubomorna sam na žene koje imaju razumne i dobre muževe.

To je rijetkost. Bila sam hrabra i raskinula svaku vezu u kojoj je moj potencijalni pokazivao izražene animalne želje da ima svog biološkog potomka. Nakon raskida svaki od njih bi u roku ne duljem od tri mjeseca "nekome" napravio dijete. Imala sam tri takva iskustva.

Onog "pravog" kojemu će biti važno moje zdravlje, moje iskrene želje i nade, nisam pronašla. Za usvojenje će uskoro biti prekasno.
Danas nesvjesno muškarce doživljavam kao rasplodne pastuhe i rashodovane ljubavnike. Ne osjećam grižnju savjesti zbog toga jer su me tako oni naučili razmišljati.
Mislim da bi zbog toga samim ženama trebalo omogućiti da usvajaju. U ovoj zemlji muškarci u većem broju (čast iznimkama) i puno većem postotku sebe doživljavaju jako animalno po pitanju reprodukcije. Nisu dobro odgojeni za očeve i muževe. Većina ih razmišlja primarnim instinktima, i o roditeljstvu brinu tek kada im se desi.

Znam da postoje i druga iskustva, no moje je životno iskustvo požnjelo ovakve rezulatate. Žene su puno humanije. Spasiti ljudsko biće od sigurne patnje i možda isto tako sigurne propasti veće je životno dostignuće no završiti dobar fakultet, dobiti Nobelovu nagradu, spasiti svijet, pobijediti u ratu.

Borimo se sa neplodnošću već 2-3 god. Sad se spremam na laparoskopiju.
Počela sam ozbiljno MM predlagati mogućnost posvajanja (ja sam jako za), no on ne krije nadu u uspješnost dobivanja našeg bebača. Htio bi radije ispucati sve mogućnosti za našu bebu, a tek onda (u slučaju neuspjeha) krenutu u posvajanje.
Dok ja bi paralelno radila i na jednom i drugom, želeći tako dobiti na vremenu.
Pitanje!
MM kaže da bi u slučaju da nas zovu na razgovor za posvajanje, bio problem kad bismo rekli da pokušavamo potpomognutom dobiti i našu bebu, kao, djelovali bi emocionalno nestabilni ili sl. Da li bi oni mogli dovesti u pitanje ljubav prema posvojenom djetetu, ili shvatiti to kao da ćemo posvojeno djete manje voljeti, onda kad nam se posreći dobiti našu bebu?
Malo sam ga zapetljala, ali nadam se da shvaćate što želim reći.
Zna li netko odgovor na to?, molim da me savjetuje.

(Inče, ja sam jako zainteresirana za posvajanje tajlandskog ili kambodžanskog djeteta, pa sam kontaktirala njihovo najbliže veleposlanstvo u Beču, čula se telefonom sa konzulom i rekao mi je da pošaljem sve naše podatke i koliko staro dijete želimo.
Radim na tome, poronašla sam vaše postove sa podacima koje traže, samo se borim sa prevođenjem, njemački nešto znam ali ne jako dobro.)
Sorry na duljenju, ali možda nekome bude od koristi.

Angelina Bell, mislim da nije nikakav problem u tome želite li vi dijete dobiti ovako ili onako. Za djelatnike u centru je bitno to da vama posvojeno dijete nije drugorazredna opcija, ako "vaše" ne uspije. Sada ima sve više parova koji paralelno planiraju jedno i drugo, prije je bilo drugačije.

Ivstarce, od srca ti želim da nađeš tog muškarca koji će prije svega biti tvoj par.

Mi smo roditelji posvojene djevojčice, i nema šanse da bi biološko dijete ni MM ni ja voljeli više. Svaki tren zahvaljujemo "tamo nekom" što nam je omogućio ovakvu sreću.
Dok smo mislili da ćemo bez problema imati biološku djecu, dogovorili smo i da jedno usvojimo ili udomimo - i tada smo na to gledali kao na "humanitarni čin".
Ali kada nakon nekoliko godina nismo postali roditelji, posvojenje je postalo skroz "sebičnim" činom. Nismo to napravili da postaniemo humanisti, nego zato što smo željeli biti RODITELJI.
To dijete smo mi trebali vjerojatno više nego ono nas. I to nikada ne želim zaboraviti.
Ne mogu vam opisati koliko nas usrećuje. I ne samo nas, nego i naše prijatelje, obitelj... Tko god je imao nešto "protiv" posvojenja prije, sada kada nas vidi jasno mu je da je to bio pravi put za nas. A naša srećica i trenuci koje djelimo s njom su jedinstveni.

I sada, kad govorimo o nekoj našoj budućoj djeci, i MM i ja bi odmah "potpisali" da dobijemo opet posvojeno dijete. Barem jedno.
I genetika nam ne igra nikakvu ulogu. Ja sam oduvijek uvjerena da roditeljstvo = ljubav. A moje maleno volim, volim, obožavam..

Isprike na srcedrapateljskom postu, ali.. kad god pomislim kako nam je to djetešce obogatilo život..
i smeta me kad me netko smatra "humanitarcem". Ja sam MAMA. Ponosna na svoje dijete. I to je sve.

Citiraj:

---

sanja74 prvotno napisa

Mi smo roditelji posvojene djevojčice, i nema šanse da bi biološko dijete ni MM ni ja voljeli više. Svaki tren zahvaljujemo "tamo nekom" što nam je omogućio ovakvu sreću.
Dok smo mislili da ćemo bez problema imati biološku djecu, dogovorili smo i da jedno usvojimo ili udomimo - i tada smo na to gledali kao na "humanitarni čin".
Ali kada nakon nekoliko godina nismo postali roditelji, posvojenje je postalo skroz "sebičnim" činom. Nismo to napravili da postaniemo humanisti, nego zato što smo željeli biti RODITELJI.
To dijete smo mi trebali vjerojatno više nego ono nas. I to nikada ne želim zaboraviti.
Ne mogu vam opisati koliko nas usrećuje. I ne samo nas, nego i naše prijatelje, obitelj... Tko god je imao nešto "protiv" posvojenja prije, sada kada nas vidi jasno mu je da je to bio pravi put za nas. A naša srećica i trenuci koje djelimo s njom su jedinstveni.

I sada, kad govorimo o nekoj našoj budućoj djeci, i MM i ja bi odmah "potpisali" da dobijemo opet posvojeno dijete. Barem jedno.
I genetika nam ne igra nikakvu ulogu. Ja sam oduvijek uvjerena da roditeljstvo = ljubav. A moje maleno volim, volim, obožavam..

Isprike na srcedrapateljskom postu, ali.. kad god pomislim kako nam je to djetešce obogatilo život..
i smeta me kad me netko smatra "humanitarcem". Ja sam MAMA. Ponosna na svoje dijete. I to je sve.

---

...................... D I V N O .........................
moje srce C E Z N E za jednom takvom bebicom.
I znam, ako mi samo Milostivi Bog podari zivot i zdravlje, da cu biti mama. Ovako ili onako, jednostavno MAMA.

Kako sam ja jednom davno zapocela ovu temu o muzicima, evo mogu reci da i moj muzic sada drugacije razmislja, i on je gotovo spreman za usvajanje.

za Sanju74 :love:
za bebu :love:
za sve :love:

I kod mene je kao kod Sanje. Ja sam isto htjela biti samo mama i nisam nikad gledala na posvojenje kao na dobročinstvo. Kad mi netko počne pričati o tome to mi zapravo ide jako na živce, ali, kako sam se odlučila za edukaciju, a ne za sukobe uvijek odgovaram pravom istinom: Ne znam tko je tu kome više pomogao, a za istinu reć, ipak mislim da je on meni više pomogao.

Posvojenje je jedna vrsta porođajnog kanala, jer dijete koje posvojiš je doista tvoje. Od prvog trenutka kad sam ugledala mog sina u njemu mi nije bilo ništa tuđe. Prošlo je već pet godina otkad ga imam i svaki dan, svaki puta kad ga pogledam, zahvaljujem Bogu na tom blagoslovu i pomislim kako sam sretna. On je sve što sam ikad mogla poželjeti od djeteta i još mnogo više.

Isto kao i kod Sanje i moja obitelj njega smatra velikom srećom za sve nas. Neki dan sam uhvatila jednu rečenicu svog tate koju je izgovorio jednom prijatelju: Meni je najvažnije da sam ja njega doživio (a moj tata ima još unuka, bioloških).

Mislim da cure koje razmišljaju o posvojenju moraju otvoreno razgovarati s muževima/partnerima. Nisam baš pesimist u pogledu njihova razumijevanja te stvari. Oni u većini slučajeva neće preuzeti inicijativu, ali slijedit će svoju ženu u tome. Nemojte se bojati, posvojenje je nešto predivno. Sretno svima! :)

Vraga mu, Zdenka2, i ti si me sad uspjela rasplakati :love:
Uf kako mi srce lupa kada citam vase postove.
:heart:

Zdenka, Sanja, kako ste to lijepo napisale :love:

Sanja 74, Zdenka2 :heart: :heart:

Cure uživam vas čitati! :love:
I zbilja ste vi sad MAME, vidi se iz topline vaših riječi, a sve ostalo je manje bitno.

Sretna sam zbog jedne svoje prijateljice koja je prije nekoliko dana dobila 2 dečkića, braća.
Nisam je još uspjela vidjeti ali čula sam samo da je euforična i sretna.
Vijest me rasplakala, a kad je vidim ne znam što ću...
Mislim da ću sve reći jednim velikim, toplim zagrljajem. :*

Čestitke tvojoj prijateljici i njezinim dečkićima. :love:

Citiraj:

---

ivstarce prvotno napisa

Mislim da bi zbog toga samim ženama trebalo omogućiti da usvajaju.

---

Omogućeno im je - barem zakonski. Ne znam kako to izgleda u praksi.

Ja znam jednu single curu koja je nedavno posvojila petogodišnjeg dječaka.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Meni se čini da je većina mužića, ko i obično, malo više "s Marsa". Sve oni deklarativno podržavaju i u principu su za, ali kad dođe trenutak za akciju onda će se puno toga dogoditi "sutra, pa jel' baš treba danas, bit će vremena, kud žurimo".
Zato, drage supruge, uzmite stvar (ko i obično) u svoje ruke i budite brze i efikasne. U našem slučaju MM je bio apsolutno 100% za, ali sam cijeli posao obavila ja i u svakoj fazi servirala mu gotova i optimalna rješenja koja je on samo "potpisivao". Da smo čekali njegovo aktiviranje još bismo grickali olovku smišljajući tekst molbe ;) .

---

ja sam jedan Mužić o kojima vi raspravljate...U našem slučaju je bilo tako da smo oboje donijeli odluku o posvojenju ( nakon neuspjelog N-tog IVFa), a dalje se sve odvijalo ovako nekako kako Čokoladica piše :oops: