problemi vrtić!!?!?!?

Kristijan ima 3,3 godine. Krenuo je u vrtić i prvi dan odmah je ostao bez problema jer smo ga pripremali na to. Ja sam vidio na njemu da nije odmah shvatio da se u vrtić mora ići on je to doživio kao nekakvu igraonicu u kojoj će se malo poigrati i onda doma. I sve je bilo OK dva dana a onda je počeo navlačiti drugu djecu ili im se približi podraga ih po licu a onda ih pokuša stisnuti za oči. Osjećali smo se užasno ja i supruga i bilo nam je neugodno jer nismo mogli ni sanjati a niti želimo da on nekoga u vrtiću zlostavlja ili takvo nešto. Drugi problem je što od špočetka tete nam se nisu svidjele u jednom privatnom vrtiću u Zadru. Od početka kad su poćeli problemi teta nam je svakodnevno davla izvještaj o tome što on radi i uglavnom on je u vrtiću bio ''najgori'' jer uopće njih ne sluša. Kao što sam rekao zeza drugu djecu itd. S jedne strane sama kaže da je jako pametan, bistar, mudar itd ali nemoguć. Mi smo to doma pokušali riješiti on kod kuće obeća da će biti dobar ali kad dođe u vrtić haos jednom riječju. E sada tete imaju kao novi sistem rada po kojem se na djecu ne smije vikati itd. Ja sam im čak pokušao sugerirati da malo viknu na njega ili da ga čak pošalju u kut ili u tzv. tim-out ali ništa od toga. Poznajem svog sina i znam da mu treba malo autoriteta jer čim osjeti da mu ntko neće ništa počme sve raditi po svom a on je kod teta osjetio da nemaju baš autoritet. S jedne strane kao što sam rekao sa dvije godine već je znao cijelu abecedu napamet a do treće godine naučio je i mala i velika slova. Zna prepoznati brojeve od 1 do 100 itd. Čitao sam o darovitoj djeci pa sam se naježio jer on ima sve odlike takvog djeteta ali tamo piše da su takva djeca ujedno često puta i asocijalna, da se vole družiti sa starijima i da su individualci. Često prekidaju igru većine u grupi iz jednostavnog razloga jer unaprijed znaju igru i na taj način žele to pokazati itd.. Čitao sam i o hiperaktivnoj djeci ali ga ne mogu smjestiti u tu grupu. Na kraju krajeva djeca to tri godine i više su sva djelom hiperaktivna tako da je prerano o tome govoriti. Treća stvar su tzv. Tantrumi ispadi bjesa koroz koje faze djeca prolaze a njega i to djelom drži.

Već nakon pet dana osjetio sam da teta ujedno i vlasnica bi jednostavno željela se riješiti moga djeteta jer ga ona nemože obuzdati. Ja sam nisam znao što da radim. Onda je pet dana bio donekle dobar nije dirao drugu djecu ali je imao tipičnu fatzu bjesa neću ovo neću ono neda teti da mu skine majcu, pokušao bi sebe ugristi itd. Tete su se tome isčuđavale kao da nikad nisu vidjele ispad bjesa kod malog djeteta što je by the way normalna faza razvoja. Sve ovo što navodim kod kuće uopće ne radi ili jako malo jer ga mi smirimo. Nakon pet dana ponovno je počeo dirati drugu djecu. Tada mi je i počeo govoriti da ne želi biti sa tetama u vrtiću, tek je tada shvatio da mora u vrtić.
Nakon dvadeset dana teta je nazvala jedno jutro i rekla da je njoj neugodno ali da u pet godina iskustva nije imala slično iskustvo i da jednostavno dođemo po njega jer on baca kocke dira djecu itd i jednostavno nemaju utjecaja na njega. Ja sam ga drugi dan ispisao iz vrtića.

Ispričavam se na opširnom tekstu ali nemogu drugačije.

Molim ako netko ima slična iskustva sa ponašanjem djeteta neka napiše? Razoćaran sam tetama u privatnom vrtiću jer jednostavno one se nisu željele baviti sa njim. On je praktički beba jer sa tri godine i tri mjeseca nije ni odraslo djete. Ovo mu je sve promjena prvi put je bez nas sa drugom djecom i bez nadzora. Imamo još jedno mlađe djete njega obožava i nikad ne radi to što radi u vrtiću. Niti jednom teta nije sugerirala što da naopravimo kao da zajedno riješimo situaciju kao da se ne radi o vrtiću ona se jednostavno njega htjela riješiti. Sad nam je učinjena ogromna šteta jer on (Kristijan) je dobio što je tražio. Nije htio ići u vrtić pravio je ludosti i sad je kod kuće kao što je i htio. Totalno kriva poruka.

Razgovarali smo sa tetom u državnom vrtiću koja ima iskustvo rada dvadeset godina pa je rekla da je sram postalo njene struke. Za malog je rekla da su zbog svega krive isključivo tete. Da je to normlno ponašanje djeteta koja traži pažnju i treba se prilagoditi a ne zna kako. Trebala ga je npr. ako je takav neposlušan uzeti ga za ruku pa reći jedan dan evo ti ćeš biti moj pomoćnik danas pa ga zaposliš itd. I stvarno Kristijan kad ništa ne radi odnosno kad mu je dosadno on radi gluposti. Pričao sam s još teta i nekoliko ljudi konkretno sestra mi ima curicu u jednom Zagrebačkom vrtiću pa kaže da se tet tamo još uvijek deru u vrtiću tako da zvoni cijeli kvart. Iskreno to mome Kristijanu fali.

Eto sve naširoko ali tema je kompleksna, odlučili smo da pauzira pola godina jer ga nećemo sada traumatizirati s prelascima u druge vrtiće. Pslije će mo ga upisati u neku igraonicu. Već smo bili na razgovoru kod jednih i teta mi se svidila jer je odmah rekla da ona malo povisi ton :)) jer nemože dozvoliti da oni preruzmu kontrolu. Kad sam joj ispričao za Kristijan rekla je da ima jednog identičnog unutra i da mu je mam teta u vrtiću a on svejedno ide u igraonicu. Iskrenu neznam na koga sam sve ljut čak bih volio da mom sinu netko u vrtiću da ćušku (od djece mislim) tako da shvati da nemože dirati drugu djecu jer će mu biti vraćeno.

Eto

Iskustva molim!

:)

nemam pametan savjet, samo podižem jer smatram da ovdje ima jako puno forumašica koje svakako mogu pružiti koristan odgovor na tvoj post. :love:

Mislim-tvoje dijete prolazi adaptaciju na sebi svojstven način-ne plače nego se buni. Agresijom.
Teti se neda brinuti o tome, jer ne mora. U državnom bi ga vrtiću morala adaptirati kad tad osim ako je odista jako problematičan, a vjerujem da nije.
Tužno je da se nije bila spremna malo potrudit. :/

da, zao je što se teta nije "uhvatila u kostac" s tvojim djetetom. posebice ako se radi o privatnom vrtiću za kojeg se pretpostavljam plaćaju masne pare, moglo bi se očekivati malo više pažnje i zivaca (posebice ako je doticna jos vlasnica) :/ . po tvom pisanju, dragi oče, vidim da si shvatio situaciju (da nisi od onih roditelja koji vele, "ma moje dijete ne bi nikad, ono je zlato najbolje" :lol: ), i mislim da si ispravno postupio (i da inače imaš zdrav stav o svom djetetu).

napravite malu pauzu, koliko vam to prilike dopuštaju i počnite ponovo u novom vrtiću, s novom tetom (informirajte se prije toga, koja bi bila spremna posvetiti se njemu na njegov način), koja će znati hendlati (u pozitivnom smislu) tvoje dijete, znati mu ujedno pružiti zagrljaj utjehe, ali biti i autoritet koji mu je potreban. :love: sretno!

Hvala na postovima,

Mene dakle isto boli to što ona nije imala neko razumno objašnjenje ili savjet nego se odmah vidjelo da joj se neda s njim zafrkavati. To mi je opet kažem nevjerovatno i mislim das su državni vrtići bolji (čast iznimkama) zato jer imaju i logopede i psihologe itd i ne bi se sigurno desilo ja vjerujem da praktički djete bude izbačeno. Djete sa TRI godine , mislim da one nisu mogle na kraj s njim to mi nikako nije jasno jednostavno im se nije dalo to je naš zaključak. Ali učinjena mi je velika šteta jer smo također zaključili da je on sve to radio na kraju jer je htio prkositi a on zna biti takav, i sad je on dobio što je tražio odnosno ne mora ići u vrtić (zadnjih dana mi je govorio da on ne bi išao u vrtić i da ne želi tete ) to je jako loš primjer za djete.

I opet ponavljam neznam što mi je gore da on nekoga tuče ili netko njega zgražam se i nad jednim i nad drugim. On jednostavno nikad nije bio u prilici napraviti s drugom djecom sve što je htio jer sam uvijek tu bio ja a sada je ostao sam to je jedna velika promjena za njega a uz to tete nisu imale autoriteta što njemu treba.