Printable View
Drage forumašice, zanima me vaše mišljenje koje su krajnje granice, odnosno krajnja djetetova dob do koje dojiti. Naravno da je pod poželjno do godine dana, ali što kada dijete doji s tri godine, pet godina, ili više. I da li uopće postoji dobna granica (ma naravno da postoji, bilo bi čudno da doje 15-godišnjaci :lol: ) Eto, nadam se da sam dobro formulirala pitanje i da ću zadovoljiti svoju znatiželju :*
ooo, pa ti si propustila raspravu :mrgreen:
bio je svojevremeno link na filmic na youtube gdje zena doji 7-godisnjakinju, pa je bilo, u najmanju ruku, raznih komentara :mrgreen:
ja sam s malim premasila dvije, zasad mi ne smeta, vidjet cemo kako ce ici dalje. iz ove perspektive mi se cini da nikako ne bi voljela da idemo duze od 4, to mi se zasad cini neki maksimum.
krajnje granice su one koje si ti i tvoje dijete postavite :)
znaci, dojte dokle god to oboje zelite :)
Slažem se s mikkom nekak m je sve iznad toga :/ . Zapravo ne vidim svrhu. Mi sad dojimo 20 mjeseci. Moram priznati da mi je malo naporno iako ne razmišljam o prestanku, tim više što je sad krenuo u jaslice. Naporno mi je samo zato što po noći jednostavno ne pušta cicu iz usta, a ja fakat ne mogu tako spavati. Ustajem se u 7 ko da me je vlak pregazio. Valjda ću mu uskoro moći dotumačiti onu o ciki koja ide spavati.
Potpisujem :)Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Jasno mi je da su krajnje granice one koje postave majka i dijete i da je to individualno. Ali ta granica nekome može biti i 10 godina, što se ipak ne prihvaća pod normalno, ili barem tako ja mislim :? .
Probaj ne razmišljati u terminima svrhovitisti lucij@, jer to jednostavno ne vrijedi kad su emocionalne stvari u pitanju :)Citiraj:
lucij@ prvotno napisa
Koja je krajnja granica "normalnosti", na to stvarno nisam u stanju odgovoriti jer nekome će naše dojenje bilo nenormalno dugo, a meni je bilo sasvim prirodno i prelijepo :heart:
Leona je imala četiri godine i tri frtalja kad je zadnji put pokušala dojiti, ali je zaboravila kako :lol:
Dojila sam je prvih par godina intenzivno, svakodnevno, pa onda svakih par dana, pa jednom tjedno, pa jednom u par tjedana dok nije sasvim spontano prestala. I sad zna pomaziti "svoje naaaajdraže titi" ili im da pusu, ali ne doji jer više nema potrebu za tim.
Ne mogu ti reći koliko sam sretna što su se stvari odvijale upravo tim tokom, što sam odavno senzibilizirala svoje ukućane na dugo dojenje tako da nakon nekog vremena baš nitko nije radio pritisak na mene da "prestanemo već jednom jer to nije normalno". Upravosuprotno, osjećala sam se najnajnajnormalnije na svijetu dojeći dijete kojemu to dojenje i dalje predstavlja jednu od najljepših i najdražih stvari u životu :heart:
A onda je dijete preskočilo još jednu razvojnu stepenicu i samo odlučilo da je vrijeme za nove stvari, citiram: "Mamice, ja ću obadvije svoje titi pokloniti mom malom Juri! Ja sam već velika i više mi to ne treba, a male bebe moraju puno cikiti da narastu velike kao ja!" :heart:
"Mamice, ja ću obadvije svoje titi pokloniti mom malom Juri! Ja sam već velika i više mi to ne treba, a male bebe moraju puno cikiti da narastu velike kao ja!" :heart:
Ajme preslatko :heart: !!!
Kloklo :heart:
:heart: :P pusa lutki maloj! :*Citiraj:
kloklo prvotno napisa
a kao odgovor na pitanje... pa ne znam... nekako uopce ne mogu zamisliti kako je dojiti dijete vece od ovog mog malog, a dugackog, velikog... pitam se je li postane lakse kad se dijete bolje zna "pristekati"...
Naravno da postane lakše, ali klincima. Moja čim vidi gole cice (ima 25 mjeseci) mora ih dirati, maziti, ljubiti i reći im da ih voooooli :heart:Citiraj:
manal prvotno napisa
Ne opterećuj se pitanjima tipa "do kad je normalno", to ćete vas dvoje (ili dvije) sami otkriti.
Lakše je. Ja sam imala velikih muka s prvim djetetom, tako da sam prva dva mjeseca prolijevala suze i povremeno uvaljivala bočicu kad baš nisam mogla izdržati, ali se stvar sredila.
Prvog sina prestala sam dojiti negdje s njegovih 11 mjeseci (išlo je svome kraju, a naprasno prekinuto kad sam otišla na čuvanje druge trudnoće).
Drugi je prestao u prvoj godini jaslica (tj. drugoj godini života) svojom voljom. Dojila bih i dulje, ali eto - kojiput je situacija takva da ne ide, a kojiput dijete kaže svoje i to je to.
moj svekar je imao sestru koja je dojila jos kad je krenula u skolu, dakle s kojih 7 godina. 8)
Moj je sin nakon samo 7 dana ZABORAVIO kako se sise, imao je 21 mjesec, dojili smo tandem. Odonda mi je lakse, sad doji samo kci koja ima tek 9 mjeseci.
Moja gornja granica, iza koje osobno ne bih dojila, su 3 godine.
primati (ostali majmuni) doje do ispadanja mlječnih zubi
oni su nam najbliži "rođaci"" pa ja smatram gornju granicu početak ispadanja mlječnih zubi
moja baba je dojena do 5 g :mrgreen: , djed do 4-te
zaboravila si dodat "...i sta im fali" :mrgreen:Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
ontopic: gornja granica mi se pomice kako L raste. ne razmisljam previse o tome koliko ce dojit, samo se nadam da ce meni prije dosadit, jer za sada mi je prekokrasno i najradije bi je dojila citav zivot :lol:
moja granica je 2 godine. da ste me pitali prije godinu dana, rekla bih da mi je granica godinu dana :mrgreen:
... a da su te pitali prije 3 mjeseca, rekla bi 18 mjeseciCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
baš me zanima :mrgreen:
:*
A ja sam stariju kćer dojila 15 mj kad smo (al stvarno) na njen zahtjev prestale. I to mi je onda izgledalo ko dugo dojenje :mrgreen:
Moj mali mišić će sljedeći mjesec navršiti dvije.
I ne mislimo još prestajat.
Samo čekamo da me cvijeta potpiše :mrgreen:
Doji do kada osjećaš da želiš, znati ćeš kada je kraj.
Nekako ne dođe odjednom, nego je taj kraj nekakva evolucija i dođe ti spontano.
Ja svima preporučam barem godinu dana (u mom društvu sam savjetnica za dojenje :mrgreen: ), po mogućnosti dvije, a dalje ćeš znati sama.
I ne slušaj komentare...
u trudnoći sam mislila 6mj max, a sad 26mj i ni blizu prekida
potpisujemCitiraj:
piplica prvotno napisa
dojim nešto manje od 7 mjeseci, ovih dana krećemo s dohranom, dojit ću zaista dok će mi god biti ugodno bez obzira na to što će drugi reć
malo mi je apstraktno zamisliti dijete veće od 3 godine da doji al s druge strane tko zna... možda ćemo mi do 4. bilo mi je apstraktno i kako funkcioniraš s trudničkim stomakom pa sam funkcionirala super :mrgreen: hoću reći teško je unaprijed isplanirati takve stvari i zato se više ne opterećujem s tim unaprijed
:)Citiraj:
piplica prvotno napisa
ptat cu te u svibnju :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Jucer sam citala ovaj topic i cijeli dan razmisljala o njemu i gledam jutros svoje malo stvorenje, probudio se, ja sam vec bila u kupaoni i bio je sam u krevetu i pospan i jako je tuzno plakao (a ja sam bas bila na WCu pa sam morala zavrsiti, pa oprati ruke i bla bla pa nisam mogla odmah na prvu dotrcati k njemu) i u tom njegovom tuznom placu legnem se pored njega i izvadim dojku i on se prikaci, onako pospan kao mis, toliko mu se spava da ni oci ne moze otvoriti nego onako dize obrve a kapci priljepljeni, i smota se kraj mene, ona mala koljena na mom trbuhu, one male rukice na mojoj dojci i umiri se i opusti u sekundi...
I mislim si kako je to vec veliki covjek, ima 20 zuba (prvo sam mislila da cu dojiti dok ne dobije zube i ne pocne me gristi, al prvi zub je dobio sa 6 mjeseci kad je bio jos tako mali mali mali), hoda (da hoda - trci, juri), prica ko navijen, a u tom momentu sam si mislila - pa kako da prestanem dojiti? Sto bi ga moglo u sekundi tako umiriti osim sisanja? U tom momentu je on jos bio mala beba kojoj treba sisanje...
Ne znam do kada cu dojiti. Do sada smo na 25 mjeseci.
"Vec" je dva puta uspio zaspati sam bez dojenja - nije trazio, a ja nisam nudila. Nekako se nadam da ce se dojenje samo od sebe prorijediti i da cemo bez nekog teskog odvikavanja ili odbijanja prijeci u fazu bez dojenja...
Eva, za tvog malog pospanog miša :heart:
Da, nekad nam se čine tako veliki, ali kad bude neka frka, kad su uplašeni/tužni vidimo kako su zapravo još maleni i koliko im treba naše nježne pažnje. Ja sam bezbroj puta bila sretna što je cica tako fantastično efikasna tješilica, a s druge strane bilo je prelijepo gledati Leonu kako odrasta i kako s vremenom pronalazi drugačije načine da se utješi i smiri :heart:
Tak da nitko ne mora osjećati strah da će se dijete prištekavati do ženidbe kad ga pritisnu frustracije :lol: oni s vremenom prerastu dojenje i za sve njegove blagotvorne učinke nađu dobi primjerenu zamjenu :)
eto, to je razlog zašto ja pomičem te svoje granice. svaku noć ih postavljam čvrsto, a svako jutro ih pomičem fleksibilno :love:Citiraj:
kloklo prvotno napisa
a cemu ih unaprijed postavljati?
one nas samo koce, sputavaju, unose nemir.....
kad dodjes do te granice, znat ces/cete oboje. ona uopce ne mora biti "vremenska" :)
po noći me zna užasno iznervirati to nacicavanje i onda kažem "e, dosta je bilo".Citiraj:
leonisa prvotno napisa
onda se ujutro ili kad dođem s posla desi ovo o čemu priča EvaP i kloklo i onda zaboravim što sam po noći mislila. i tako iz dana u dan... :mrgreen:
I mene smetaju ta nocna budjenja.
A onda ga opet pogledam kako rukicom mazi plahtu (jer trazi gdje sam) i mislim si - ma doci ce vrijeme kad ce se sam prestati buditi...
Taman je poceo spavati po cijelu noc kad sam pocela raditi i eto nas opet se budimo kroz noc...
Ja nisam imala neke granice, s L: je tako nekako njoj valjda došlo da više ne bi. Odbijala je nekoliko dana zaredom i tako smo prestali.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Imala sam više neke minimume koje sam priželjkivala- joj, da bar „imam mlijeka“ 6 mj, pa 9 mj itd. Tad još nisam znala da to s mlijekom ne ide samo tako da odjednom više nema.
A za ovih 15 mj L-ina dojenja vi su mi se na starom poslu čudili da još dojim
Tad još nisam znala za rodu, nek se leo zgraža :mrgreen: - no nisam imala ni Internet :mrgreen:
Sad isto uopće ne razmišljam o granici.
A mlijeka imam :lol:
sta da se ja zgrazam... :P ja sam kad sam zatrudnila znala za rodu, ali ne sta sve roda nudi.
sve sam to otkrila kad sam dosla doma :)
srecom, ne prekasno :)
vise se zgrazam sta nisi imala internet :lol: :P
e pa na to sam i mislila, na internetCitiraj:
vise se zgrazam sta nisi imala internet
ne na rodu :mrgreen:
Evu cu dojiti do kada bude ona to htjela. Nekako sumnjam da će htjeti duže od neke 4 godine, kaj ja znam...
Sina sam prestala dojiti kad je imao 8 mjeseci jer je jako grizao (8 zubića je imao) i to je trajalo nekih 3 mjeseca (grizenje) i nikako ga nisam mogla odučiti. Više nikad nije tražio, a ja sam par dana plakala zbog prestanka dojenja.
Da... lijepo mi je zvučalo (i još uvijek mi lijepo zvuči) to "dok majka i dijete to žele", tako sam i ja mislila, no... što kada dijete to još uvijek jaaako želi, a majka to više UOPĆE ne želi???
Ja sam si nekako u glavi složila i isplanirala kako ćemo dojenje završiti na lijep način, bez pritisaka, stresova, bilo za mene, bilo za njega.
Naravno, nikada ne može biti sve po planu. Ja sam sada u situaciji kada njemu to još uvijek puno znači i često me traži, a meni je dojenje (nakon toliko lijepih trenutaka, i nijednog problema u dojenju) postalo horor.
Divim se svim trudnicama koje doje ali ja VIŠE NE MOGU! 3 i pol mjeseca stišćem zube kad počne dojiti, isto toliko uopće ne osjećam LD (mislim da ga više ni nema), kad stisnem bradavicu jedva jedvice se pojavi jedna kap.
Pitam ja njega, onako u šali neki dan kad je počeo dojiti "Ima li što uopće tu unutra za papati?", a on će preko sise mrtvo-hladno: "Nema."
- "Pa što onda papaš" - (On sa osmijehom:) "Ciku!" :heart:
Poanta svega je: ne možeš ništa unaprijed odlučiti ni planirati, sve ovisi kako će se stvari razvijati.
I dalje ne želim da prestane na neki stresan način jer mi nema goreg nego nešto što je bilo tako lijepo završiti na ružan i okrutan način. Kada traži zabavljamo ga na sve mile načine, kad ide spavati češkamo ga, pričamo i evo VEĆ 3 puta je zaspao bez cike.
Dat ću mu fore do rođendana... a onda... vjerojatno kao i neke ovdje - popustiti :mrgreen:
teoretski bih rekla godinu, godinu i pol do dvije (u iznimnim slučajevima max. do dvije i pol). iz čistog razloga što je moja s godinu i pol prestala piti adaptirano. jednostavno je sama izbacila sve i prešla na... batake, krumpiruše i gravče ta tavče. :mrgreen: hoću reći, prešla je na čvrstu hranu i nije uopće više bila željna (u ovom slučaju) bočice.
da je dojila, tj. duže il da kojim slučajem još uvijek navlači bočicu... valjda bi šutila i poklopila se ušima.
moj se sa 6mj oduševio žlicom i od tad ju ne pušta... a batak je omiljen (čak i kuhan :roll: ), ali cici je cici... to nije mlijeko - to je cici s finim mekićom :PCitiraj:
mama courage prvotno napisa
kad sam bila trudna nadala sam se 3mj, kad sam rodila 6mj, kad je navršio 6 i ja počela radit planirala sam do godine dana, a kad sam shvatila da nam ide, nastavili smo...
mališa je s 18mj otkrio svečari i draži cici i do 28mj je bio konstantan noćni gost...
pa smo se malo odvikavali (zbog razdvojenosti), ali i dalje svakih par dana pocici malo ujutro kad se probudi :mrgreen:
do kad ćemo? ne znam... do kad bude htio, a ako ne bude pokazivao naznake do 3.rođendana, onda ću se uplesti (a to govorim još od ljeta...)
Bravo za mališu! I ja sam ostala na vrlo maloj količini mlijeka u polovici druge trudnoće... Priroda to rješava sama! Jest da sam završila preko noći na čuvanju trudnoće (inače bi se stvar možda razvlačila još mjesec dana) pa ne znam zasigurno kako bi išlo...Citiraj:
LIMA prvotno napisa
Ne mislim da je moj stariji nešto posebno time izgubio što je dojen "samo" do 11. mjeseca života (silom prilika). Kad mu se rodio brat, ponudila sam i njemu dio mlijeka, ali nije mu više padalo na pamet! :mrgreen: I njemu je batak (kuhani) bio i ostao zakon! :heart:
U trudnoći sam mislila ´aj dok ne napuni 6 mjeseci´, ali sada mi prestanak ne pada na pamet. Svaku noć šizim i šizim, ali kad se ujutro probudi sve zaboravim.
Zanimljivo je kako se granice pomiču, kad si u situaciji da dojiš dijete. Kad se K. rodio, ja sam mislila do godinu dana obavezno, a onda ako bude koji mjesec više bit će ok, iako mi je pomisao da dojim dvogodišnjaka tada bila :shock: sad kad se bliži treća godina mrvicu mi je manje šokantna pomisao da dojim četverogodišnjaka.... no ako se približimo i četvrtoj godini.... znam da će biti isto tako prirodno kao i svaki dan nakon nevršene prve godine :heart: čudesno!