Printable View
drage mame, mozda mi netko od vas moze objasniti: u zadnje vrijeme me sve vise zivcira kad mi sin trazi siku i sami cin sisanja. jednostavno ne mogu protiv tog osjecaja, a ne znam otkud dolazi! a on kao iz inata kao novorodence trazi siku svaka dva sata!....ima li to veze s trudnickim hormonima, s tim da me cike sve vise bole?
ima li netko od vas iskustva i zeli se podijeliti sa mnom? bila bi vam zahvalna!....pomalo me grize savjest
Citiraj:
Ivana B-G prvotno napisa
evo ja se želim dijelit :lol: al ne znam kak,daj upute :lol: . SORRY morala sam :mrgreen: .
Ja se ne sjećam kak mi je bilo u trudnoći jer sam dojila do cca 5 mj. ali znam da me sad nakon 21 mj. dojenja to cicanje već izluđuje i ponekad dobro debelo izbaci iz takta ( posebno noćno) a nemam muda naglo prestat. Sve u svemu, nisi jedina i za moj pojam je to normalno.
Moguće zbog trudnoće, tako je i meni bilo. Isto tako u početku - kad je Ian bio jako mali, a sad mi je sve lakše. Ali me zna koji put zasmetati nacicavanje..
Mene je isto živciralo već pred kraj.
E sad, ne bih ti znala reći da li zbog nove trudnoće ili što je on već imao preko dvije godine.
Mi smo na kraju ipak prestali prije nekih mjesec i pol i to relativno naglo.
Mislim, ja sam to priželjkivala, ali nisam znala kako će on prihvatiti.
Na kraju je ispalo sasvim bezbolno. Samo kaj je K. godinu dana stariji tako da tebi tu varijantu ne bi nikako preporučila.
Držim ti fige da što prije prebrodiš krizu... :love:
I mene je u trudnoći hvatala nervoza - to mi je dolazilo nekako u valovima, a G1 je volio duuuugo cicati, tako da sam mu to morala početi skraćivati. Najteže mi je bilo kad je veliki bio cca 2,5 g. (a mali cca 1/2 g.): baš me je strašno počelo smetati to njegovo dojenje, i to sam već napisala na tandemskom topicu - osjećaj iskorištenosti. Nemam što pametno da ti velim, osim da je taj osjećaj, valjda zbog male bebe, normalan :love:
zbog trudnoce.
neka te ne grize savjest, to je cesto i nema razloga da te grize savjest.
neke mame su i prestajale jer nisu mogle izdrzat i to je isto u redu.
ne sugeriram nista samo hocu rec da svatko ima svoje granice i da je u redu i nije neobicno da se tako osijecas. :)
sretno sa trudnocom! :love:
hvala vam, mamice!
kaze meni MM da je to normalan osjecaj, kao njega isto nekad zivcira to nase dojenje, a kako onda nece mene. :lol:
eto, nekako se snalazim, kazem mu koji put da mamu boli cika ili mu odvlacim pozornost - nekad uspije, nekada ne. ne bih htjela naglo prekinuti dojenje....vrijeme ce pokazat svoje.
hvala jos jednom.....znaci normalna sam. *haha*
ivana, nervira i mene, a nisam trudna. po noći, ako cica duže od 10 minuta to me tako iznervira da joj moram izvaditi cicu iz usta. jednostavno, ne mogu izdržati.
a kad dođem s posla onda me npr. ne nervira i može se nacicavati koliko želi.
a jadna mala, nije ni njoj lako - mogu misliti što joj je u glavi - nekad mama bez problema pusti da cicam i pol sata, a drugi put se naljuti i nakon 10 minuta. pa ajd sad ti znaj... :mrgreen:
ovdje se već dosta raspravljalo o tome.
Uglavnom, to je skroz prirodno i normalno i nema potrebe da te zbog toga grize savjest :heart:
Mene je užasno živciralo zadnja dva tjedna. Stalno smo u stanu zbog ružnog vremena, on je ubijao dosadu tako da se objesi na cicu 25 puta na dan; naravno, ni to mu nije bilo dovoljno - morale su obje cice biti vani, jednu bi cicao a na drugoj mijenjao radiostanice :roll: i svakih minutu-dvije mijenjao stranu. Onda se još i razbolio i tortura je postala danonoćna, čak sam dobila i ragade!!! :shock: Jednu noć sam toliko ispalila da sam mislila da ću vrištati ako me takne. Mo'š mislit kako me nije taknuo :roll: al progutala sam nekako jer je bio bolestan.
Onda se jučer nenadano dogodilo da je po danu dojio samo tri puta; danas sam pokušala isto i uspjela! :D Jednom za dobro jutro, jednom prije dnevnog spavanja, jednom za laku noć. Ne mislim prestati ali svakako želim naše dojenje strpati u neke neživcirajuće okvire. Dva dana i ja sam preporođena!!! Samo da se tako nastavi...
Evo, i ja sam ti jedna takva.Citiraj:
Ivana B-G prvotno napisa
Ostala sam trudna s njezinih 20-ak mjeseci i dojenje mi je toliko počelo smetati i boljeti me da sam je na brzinu odlučila odviknuti. Savjest me ne peče nimalo, jer je ona to dobro prihvatila. Već nakon jedne do dvije plačkave noći nije uopće tražila, samo bi se pomazila sa "svojim" cicama i sve pet. Da joj je to stvarno teško palo, ne bih inzistirala na prestanku. Ovako sam bila presretna što su moje potrebe mogle biti ispunjene uz minimum problema.
Mislim da se ne trebaš gristi što imaš svoje prohtjeve/ želje/ potrebe/ osjećaje koji se možda ne poklapaju s djetetovim. Dojenje je, na kraju krajeva, djelatnost u kojoj oboje sudjelujete. Samo je potrebno dobro procijeniti kome je što potrebnije u kojem trenutku.
Ivana,ja imam takve "napade" kod nocnih podoja-em sto imam jako malo mleka(mislim da je sada vec sve kolostrum),em me desna bradavica na pocetku podoja jako boli,a ona hoce BAS tu i krene da zalosno place,sve sto je pre toga levu natezala 15 minuta.....Danju se i iskuliram,u stvari,ok mi je i dam joj kad god pozelli(a zeli.... :saint: ),ali nocu..... :evil:
Mislim da postoji razlika izmedju periodicnih nervoza povezanih s dojenjem i necim sto bih ja nazvala instinktivnim pokusajem odbacivanja starijeg sisavca.
Ja sam se dosta mucila s ovim drugim. Tijekom druge trudnoce mi je dojenje znalo biti nesnosno. Tada nisam shvacala zasto, stalno sam plakala. Nakon poroda se malo poboljsalo. Onda u trecoj trudnoci sam imala iste osjecaje. Opet nakon poroda se poboljsalo, ali je osjecaj uvijek u nekoj blagoj verziji bio prisutan.
Iskreno receno, ne mislim da se tu bas puno moze uciniti osim pokusati naci ravnotezu izmedju tih instinktivnih pobuda i racionalnog ponasanja i balansirati. Pa dokle ide.
Ovo je dobra poanta, Zorana. Meni pak nije jasno čemu inzistirati na tandemu ako to majci stvarno smeta na svakodnevnoj bazi. Ako se radi o instinktu, čemu ga potiskivati? Naravno, u slučaju da se dijete, kao što je kod mene bio slučaj, vrlo lako oddoji (jel' se to tako kaže)?Citiraj:
Zorana prvotno napisa
Valjda, nemam pojma. :mrgreen:
Cemu inzistirati? Dobro pitanje. Mislim da to u prirodi sve skupa ide malo okrutnije, a mi kao misaona bica nastojimo uzeti malo vise toga u obzir. Pocevsi od toga da i to starije dijete ne prestaje imati potrebu za sisanjem i takvom vrstom kontakta pa nadalje.
I onda, nastoji se balansirati. Vjerovatno ima zena kojima je to totalno uzasno i odustanu. Ima i onih koji se uspiju izdici iznad takvih unutarnjih sukoba. (ko sto je npr. bilo kod Samaritanke....ona je s takvom lakocom pisala o tandemu i meni je to bas bilo skroz inspirativno i umirujuce, kod kriza bih isla citati njezine i Majine postove)
Ja sam bila jedna od onih koje nisu odustale jer sam isla uvijek na to da je vaznija djetetova potreba nego ono sto se desava u mojoj glavi. A nisam ni imala iskrenu zelju za odustajanjem. Samo te neke instintkima uvjetovane ispade koji su mi stajali na putu. (iako shvacam njihov smisao i cijenim ih) Pa sam pokusala balansirati.
Na kraju smo dogurali do toga da su sve tri cure dojile istovremeno pa smo imali i trio. Najstarija je prije cca dva mjeseca definitivno odustala pa sad imamo tandem, iako mi se cini da i srednja cura polako prestaje.
Ja sam vise puta kukala tu po forumu kako mi je tesko, kako mi je psihicki jako naporno (fizicki nije bilo) i kako sam povremeno znala imati poriv da bih najradije nekom divljackom snagom zgurnula dijete sa sise i da ne nabrajam dalje.
Medjutim, nas put je bio takav da ustrajemo i ustrajali smo. Nakon prve trudnoce sam se zaklinjala da necu vise nikad prolaziti kroz dojenje u trudnoci i opet sam prosla. Drugi put je bilo lakse.....bojim se da ni ovdje nema univerzalnog odgovora.
evo mene je u meduvremenu opet uhvatila neka "mirnija faza". vise me ne zivcira toliko, ali me zato bole cike - jaaako, pogotovo na pocetku.
meni bi bilo drago ako bi uspjeli prestat dojiti, ali mali ne da. maleni voli ciku i trazi ju za smirenje i spavanje.