jedna priča... što odgovoriti?

jedna moja rastavljena prijateljica zamolila me za riječi utjehe i pomoći u situaciji u kojoj se našla... muči ju OSJEĆAJ krivice, i ne zna kako se s tim nositi...

rastavljena je, ima sina školske dobi... rastali su se prije nekoliko godina, jer nije išlo zajedno - ni pod razno...

oba roditelja sudjeluju gotovo jednako u odgoju djeteta. u tom dijelu nikad nije bilo problema. otac ima stalne (gotovo svakodnevne) kontakte s djetetom, vodi ga na putovanja, ljetovanja, zimovanja, dijete je često kod njega...

e, sad...

otac je počeo "obrađivati" dijete - kako bi bilo lijepo da su oni svi opet zajedno, i mali traži od mame da ponovo žive zajedno. ona se jako dobro sjeća zbog čega se rastala, i ne pada joj na pamet da se pomiri.
muče ju osjećaji tuge i krivice, zbog toga što joj je sin sve u životu - a ne želi se žrtvovati zbog njega (u tom dijelu).

što biste joj vi rekli?

Ako je ikako moguće - treba pokušati spasiti brak, nema veze ako su se i rastali. Uz savjetovanje, psihologa, svećenika, kakogod - ali oni su obitelj, i mogu se rastati sto puta - uvijek će biti obitelj, i ako su rastavljeni svi će to osjećati kao rez u svojoj duši. Možda frajer stvarno želi popraviti stvar. Ljudi svašta mogu kad se potrude i kad žele. :heart:

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

što biste joj vi rekli?

---

Rekla bih joj da obavi vrlo otvoreni razgovor s bivšim s naglaskom na to koliko njegova "obrada" može nanijeti štete psihi djeteta. Neka mu kaže kako je zadovoljna s njim kao ocem, da joj je drago što ima dobar kontakt s djetetom, ali da je njihova priča završila pred nekoliko godina, da svi troje nakon toga imaju mir i dobro funkcioniraju i da to ne treba kvariti "niskim" udarcima.

A sinu neka stalno naglašava kako su mu oni roditelji neovisno o tome što nisu zajedno, kako ga beskrajno voli, poštuje njegovog oca, ali s njim nikada više ne namjerava živjeti.

mim, potpis

a slušaj sorci ovo:

roditelji od mm su se rastali kad je bio mali i tako u toj nekoj srednjoškolskoj dobi on je čečće odlazio kod oca pa bi majci pričao o njemu, pa bi došao ocu i njemu pričao o njoj...u svakom slučaju je zakuhao stvar...

i roditelji su se ponovno vjenčali nakon 20godina od prvog puta i dobili su još jedno dijete...i, naravno, stvar nije išla, jer riječi su jedno, a djela drugo...on se nimalo nije promijenio, štoviše sa novim djetetom ju je držao u šaci i agonija je ponovno počela..trajalo je par godina i opet su se rastali.

pa sad, jel trebalo ponavljati istu grešku?
sa aspekta njegove majke i njenog slomljenog života sigurno da ne. ali opet, sada je tu jedna predivna 9-godišnja curica...

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Ako je ikako moguće - treba pokušati spasiti brak, nema veze ako su se i rastali. Uz savjetovanje, psihologa, svećenika, kakogod - ali oni su obitelj, i mogu se rastati sto puta - uvijek će biti obitelj, i ako su rastavljeni svi će to osjećati kao rez u svojoj duši. Možda frajer stvarno želi popraviti stvar. Ljudi svašta mogu kad se potrude i kad žele. :heart:

---

ifigenija, možda nisam bila dovoljno jasna?

pitanje je bilo - kako da ona prevlada OSJEĆAJ krivice, jer se NE ŽELI ŽRTVOVATI radi sina.

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

sa aspekta njegove majke i njenog slomljenog života sigurno da ne.

---

što kaže tm? kako se osjeća zbog takvog života svoje majke?
naime, njegovo mišljenje bi zapravo bilo jedno od bitnijih u ovoj priči...

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Ako je ikako moguće - treba pokušati spasiti brak, nema veze ako su se i rastali. Uz savjetovanje, psihologa, svećenika, kakogod - ali oni su obitelj, i mogu se rastati sto puta - uvijek će biti obitelj, i ako su rastavljeni svi će to osjećati kao rez u svojoj duši. Možda frajer stvarno želi popraviti stvar. Ljudi svašta mogu kad se potrude i kad žele. :heart:

---

ifigenija, možda nisam bila dovoljno jasna?

pitanje je bilo - kako da ona prevlada OSJEĆAJ krivice, jer se NE ŽELI ŽRTVOVATI radi sina.

---

Ovaj dio sam i ja previdjela.
Kad je uhvati grižnja savjesti neka samo pomisli kako bi bilo da je sve te godine koje je razvedena proživjela s tim čovjekom, kako bi se sve to odrazilo na dijete i kako bi sve to moglo izgledati da su ponovo zajedno. Onda neka pogleda oko sebe i osjeti mir u kojem trenutno živi, neka se sjeti koliko je truda za to trebalo, snage da ode, odlučnosti....
Ona se VEĆ žrtvovala za sina. Upravo zato jer je izašla iz lošeg braka osigurala mu je na taj način sretno djetinjstvo bez svađe roditelja. Ovo vraćanje nazad bilo bi... samo podgrijana sarma.

mim, ono što si prvo napisala - to sam joj i ja rekla.

a ovaj dodatak ću joj reći naknadno :mrgreen: . txs ;)

Citiraj:

---

sorciere prvotno napisa

Citiraj:

---

M.a.r.t.a prvotno napisa

sa aspekta njegove majke i njenog slomljenog života sigurno da ne.

---

što kaže tm? kako se osjeća zbog takvog života svoje majke?
naime, njegovo mišljenje bi zapravo bilo jedno od bitnijih u ovoj priči...

---

dok nije krenuo u vojsku sve je nekako funkcioniralo, bilo mu je i drago što su svi zajedno.
dok je bio u vojci otac se vratio na saro i počeo majku maltretirati, kao da se suzdržavao dok su svi bili zajedno.

danas je mm jako žao i smatra se krivim što ih je spojio. sa ocem ne razgovara.

Ja bih je bezrezervno podržala u odluci....

Dobro zna zašto je izišla iz takve zajednice.

I meni djeca svako malo spominju ideju o vraćanju na staro ali ja to odmah u korijenu režem da im ne bih davala nekakvu nadu. Znam da ih to boli ali jednostavno mi i pomisao o ponavljanju poznatog scenarija bude odbojna...

Kratkoročno - bit će tužna, dugoročno - bit će mirna i zadovoljna a i njezino dijete. :)

Ja ću komentirati sa stajališta djeteta kojem se roditelji nisu rastali iako su trebali.
Mislim da je tvoja prijateljica donjela tešku, ali pravilnu odluku kad se rastala (vjerujem da je imala dobre razloge).
Djeca često ne vide (i bolje da ne vide) kakvi su zapravo njihovi roditelji kao bračni drugovi. Ja svog oca volim jer je dobar otac, ali on i moja mama su se trebali rastati prije više od 10 godina. To znaju i oni, a i ja i moja sestra. Pretpostavljam da bi meni to onda bilo teško i nejasno, ali sad mi je jasno da bi u tom slučaju imala normalnu, sretnu i psihički zdravu majku...
Reci prijateljici da objasni BM-u da se neće pomiriti s njim i da bi bilo dobro za sina da ga ne opterećuje sa svojim nagovaranjima. A sinu neka objasni da on nema veze s time što su se njegovi roditelji rastali, da ga oboje puno vole, ali da su sretniji odvojeni.
Malac će vjerojatno jako brzo shvatiti kako izgleda nesretan brak (nadam se ne na svom primjeru) pa će znati zašto je majka tako odlučila. Bolje tako nego da ju cijeli život gleda nesretnu a ne može joj pomoći. Ili da jednog dana čak krivi sam sebe što ih je ponovo spojio.
A i ne vjerujem da propale brakove treba spašavati. Ako nešto nije valjalo...

ja je potpuno razumijem :love:
očito još nije raščistila njihov rastanak kada je muči osjećaj krivnje.
naglas nalazi opravdanje ali duboko u srcu sumnja.

trenutno sam u fazi početka kraja svog zajedničkog života s mm-om.
preispitujem se, zapisujem razmišljanja i osjećaje, razgovaram s prijateljima jer je s njim to teško ili nemoguće.
želim raščistiti stvari sama sa sobom prije definitvnog razlaza baš zato da mi se jednog dana ne dogodi da se ponovo krenem preispitivati.
želim staviti točku i znati da je to to, zbog toga i toga.
posložiti si stvari u glavi do najmanjeg detalja.

ukoliko stvarno vjeruje u svoje razloge zbog kojih su se razišli, domab je način onaj koji opisuje mim.

domab = dobar :oops:

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

ja je potpuno razumijem :love:
očito još nije raščistila njihov rastanak kada je muči osjećaj krivnje.
naglas nalazi opravdanje ali duboko u srcu sumnja.

trenutno sam u fazi početka kraja svog zajedničkog života s mm-om.
preispitujem se, zapisujem razmišljanja i osjećaje, razgovaram s prijateljima jer je s njim to teško ili nemoguće.
želim raščistiti stvari sama sa sobom prije definitvnog razlaza baš zato da mi se jednog dana ne dogodi da se ponovo krenem preispitivati.
želim staviti točku i znati da je to to, zbog toga i toga.
posložiti si stvari u glavi do najmanjeg detalja.

ukoliko stvarno vjeruje u svoje razloge zbog kojih su se razišli, domab je način onaj koji opisuje mim.

---

Ja sam bila jako jako sigurna u svoju odluku da iz braka moram izaći, iako je malo tko razumio (nije bilo vidljivog verbalnog ni fizičkog nasilja, naizgled je sve štimalo), ali svejedno me užasno dugo mučio osjećaj krivnje prema djeci. Osjećaj "imam li ja pravo na to" više je od godine bio sa mnom i u svakoj krizi je bio ono što me najviše pritiskalo. Vadilo me jedino to da zapravo nisam nikako mogla natrag, znala sam da se niti sekunde ne mogu zamisliti u tom braku i onda nije bilo druge nego krizu krivnje preboljeti.
Point je da vjerujem da će svaka rastavljena majka tu krivnju osjećati osim možda one koja je makla djecu od oca koji ih je zlostavljao.
Zapravo, mene je tog žrtvovanja bilo najviše strah kad sam onda davno razmišljala ostati ili ne u braku, sigurna sam da djeci ne treba da žive s majkom koja se na taj način žrtvovala, ja bih, poznavajući sebe, prije ili kasnije za tu žrtvu nešto "tražila", direktno ili manje direktno. Ne znam bi li im ikad prestala zamjerati, duboko u sebi.

ja bi joj rekla nekaj prosto da je osobno poznam :mrgreen: (npr. nek odhebe s takvim glupostima)


ovak povrsno bi joj rekla nek se opce ne sekira - ona duboko u sebi zna sto je najbolje za NJU i nek tak i napravi - on je mozda dobar otac tom djetetu, ali ona dobro zna da nije dobar partner njoj

pisem za NJU jer je u biti ona glavna
njezino dijete nikada nece biti sretno uz nesretnu mamu

ak mene pitas - skroz je oke NE ZELJETI bit necija zrtva (pa bilo to i vlastito dijete)

ako joj je zivot ljep i ugodan ovakav kakav je sada - nek se ne sekira i nek uziva u zivotu
dijete i onak ima oba roditelja
a na kraju ce i onak odrast
i otic...


i mene bi mozda malo peglala griznja - al nije to nista s cim nemres zivjet
a mislim i da bi me brzo prosla - cim bi se sjetila svega zbog cega sam se ono rastala
zato - nek ustraje i nek ne da djetetu da je izmanipulira tj. neka ne dozvoli klincu da joj tumaci kaj je najbolje za njega i za nju

I ja to mogu odgovoriti sa stajalista djeteta ciji se roditelji nisu rastali, a itekako su se trebali rastati.
Stalno trpjeti njihove konstantne svade, vrijedanja, svasta...
Zena dobro zna zasto su se rastali i nema zasto osjecati krivnju. To bi trebala rascistiti s bivsim i sinu dati do znanja da je situacija takva kakva je bolja za sve.

Prvo bi ja isto kao i mim posjela tatu i objasnila mu da ne pomaže djetetu graditi kule u zraku, jer kad se jednom sruše nastradaće dijete. Možda tome tati nije jasno da ona (tvoja prjateljica) ni pod razno ne želi više bit s njim. Čim on misli da postoji put do njenog srca/kreveta/stana/novčanika :mrgreen: preko djeteta. E pa i to mu treba isto objasniti.

A što se tiče grižnje savjesti (koju bi vjerovatno svak osjećao u tom slučaju) nek si lijepo predoči situaciju kad dijete npr. želi u 12oj godini imat motor. Ili usred ciče zime sladoled. Dijete ima želje. Nisu sve želje ostvarive. Neće je valjda peć savjest što djetetu u 12oj godini neće kupit motor? Jer dijete ŽELI motor a ona ZNA da motor znači i opasnost. I onda bi ja recimo djetetu rekla kategorično NE za motor ali i objasnila da motor ne znači samo vjetar u kosi već i mozak na asfaltu (asti šta san brutalna)

Oću reć da bih ja otvoreno razgovarala s malenim o tome što njemu (malenome) treba i fali. Što bi on to dobio mojim i tatinim pomirenjem? Jer tatu i ovako viđa. Dobio bi to da se kući svađamo i da smo namušeni? Mislim da to nije nešto što dijete ne treba znati?

Ciaos