Slanje djece doma s nastave

Naša učiteljica -treći oš- bila je jako razljućena ponašanjem nekolicine učenika --> držanje ruke u džepu, odgovaranje, plač, žvakaća... ---> pa ih je (uz lupanje šakom po stolu i povišene tonove) izbacila iz razreda/poslala po roditelje (kako tko to već interpretira) koji su btw bili na poslu ili u šetnji ili dijete s njima ne živi.
Koliko god ne opravdavam nepristojno ponašanje, ovo doživljavam kao napad topom na muhu.
Da se to dogodilo mom djetetu, bila bih očajna, jer smatram učiteljicu stvarno stručnom, pedantnom, inovativnom, vrijednom, ukratko ženom kokoj je stalo da nam klinci u školi doista i uče. A želim i da se moje dijete učiteljici divi, da mu bude uzor, a ne da je se boji.

Zanima me je li ovakvo ponašanje nastavnika uobičajeno i na kraju-je li dozvoljeno?

krajnja mjera je da roditelj dođe po dijete

i ja sam zvala ,ne sramim se toga

OK, dakle nema udaljavanja malodobnih s nastave bez pratnje odraslih?

mogu biti upućeni kod pedagoga ili psihologa ili ravnatelja na razgovor....

i onda ih vrate u razred

Ali ih se ne moze poslat doma da dovedu roditelje.

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ali ih se ne moze poslat doma da dovedu roditelje.

---

ne

nazoveš roditelja da dođe po njega

Helou, pa ja ne smijem srednjoškolca iz učionice poslati kući bez nadzora odrasle osobe, čak ni kad mu pozli, a kamoli istjerati zbog nepodopštine.

Osim toga ravnatelj nas na svakoj sjednici podsjeća na taj dio zakona. Kud bismo stigli kad bi svako dijete zbog nepodopštine istjerali iz učionice.

Bilo je slučajeva da nisam situaciju mogla riješiti sama (učenik u alkoholiziranom stanju), nazvali smo njegove roditelje, a dok oni nisu stigli, dežurni profesor se brinuo o njemu.




Meni je muka kad naša učiteljica (2.raz) pusti djecu ranije, a ja dolazim po svoje dijete na vrijeme.
Jedan put je (prošle godine) moja curka otišla s frendicom, ali je srećom njena mama nazvala mene. BTW ta mala je imala mobitel i nazvala svoju mamu da su završili ranije, a ja mislim kako su blesavi roditelji koji prvašiću daju da nosi mobitel u školu. Pitam se jesam li ja blesava? :tele:

U1. i 2. razredu je učiteljica puštala klince 5 min nakon završetka nastave, baš zbog roditelja koji kasne.
A mobitel, milijun razloga za i milijun protiv... Po meni, u prvom razredu potpuno suvišni, pogotovo ako učiteljica prikupi brojeve svih roditelja.

Citiraj:

---

nuna prvotno napisa

Naša učiteljica -treći oš- bila je jako razljućena ponašanjem nekolicine učenika --> držanje ruke u džepu, odgovaranje, plač, žvakaća... ---> pa ih je (uz lupanje šakom po stolu i povišene tonove) izbacila iz razreda/poslala po roditelje

---

Djeca vjerojatno nisu izbačena iz razreda zbog žvake i ruku u džepovima. Morali su učiteljici jaaaaako dići tlak jer, kako kažeš, ona je:

Citiraj:

---

smatram učiteljicu stvarno stručnom, pedantnom, inovativnom, vrijednom, ukratko ženom kokoj je stalo da nam klinci u školi doista i uče.

---

Citiraj:

---

A želim i da se moje dijete učiteljici divi, da mu bude uzor, a ne da je se boji.

---

Kako joj se tvoje dijete može diviti ako dozvoljava totalne nepodopštine u razredu? Takvoj osobi pada ugled u očima drugih.
Ako ti je dijete uzoran učenik ne mora se bojati učiteljice. Ako, pak, nije....hm...tad uopće nije loše da je se malo i boji.
Razmisli malo koliko djeca gube od nastave ako učiteljica stalno mora voditi rat s onima koji ometaju nastavu.

Učiteljica je nova,ali sigurno među najeksponiranijim i najpriznatijima u HR. Moje dijete među najboljima u razredu. Razred primjeran. Pokušavam biti objektivna. :mrgreen: :saint:

Mislim kako zaboravljena žvaka u ustima devetogodišnjaka nije pravi razlog za ovakvu reakciju. Tlak joj je diglo to što je dijete sa žvakom stavilo ruku u džep, vjerojatno od zbunjenosti, poznavajući dijete (koje u. ne pozna). Ja bih npr. prvo objasnila pravila, drugi put upozorila , a treći -nemam pojma što, vjerojatno bih i digla glas, ali mislim da nikad ne bih poslala dijete na ulicu. Makar mi to bilo 17. dijete u danu koje je prekršilo neko pravilo. Ja nisam nastavnik.
Ja sam mama. Ne želim sukobe s učiteljima. Bojim ih se. Imaju moć!

Ja u razredu nisam bila (naravno) kad se sve događalo. Sve je samo prepričano od strane učenika. Imaju možda sklonost preuveličavanju.

Neki roditelji su ljuti, a neki misle da djecu treba "stisnit i disciplinirat". Moje dijete nije u skupini koju treba "stiskat", a ako je - rado bih ga "stiskala" ja osobno. Nadam se da i u. dijeli moje mišljenje. Jer ako ne dijeli, morat će 8) !
Znam, nije lako s djecom, nije lako s roditeljima, ali nije lako ni s nastavnicima.

Citiraj:

---

Ako ti je dijete uzoran učenik ne mora se bojati učiteljice. Ako, pak, nije....hm...tad uopće nije loše da je se malo i boji.
Razmisli malo koliko djeca gube od nastave ako učiteljica stalno mora voditi rat s onima koji ometaju nastavu.

---

Ne bih se složila. Utjerivanje straha mi je bez-veze. Kod moje djece kontraproduktivno - strah ih koči, ne potiče ni malo. Vjerujem da se do velike većine ljudi može doprijeti nenasiljem, samo treba biti motiviran i otkriti pravi način.
Postoje sigurno neke metode mirnog vođenja nastave, koje se valjda uče na faksu. A i utreniraju se praksom.

Cijelo ovo postanje imalo je za svrhu saznati kako se nastavnici smiju ponašati (hvala, žene!). Želim imati razrađen plan za slučaj ponavljanja incidenta s/bez uključenog mog djeteta. Ovo je očito izoliran slučaj i nadam se da će tako i ostati.

nitko ne smije dijete poslati doma s nastave. mm radi u srednjoj, ni oni to ne rade, a kamoli osnovna!? :shock:
neki dan se mm pola sata svađao preko telefona s mamom jedne učenice koja moli da se njeno dijete svaki dan pušta s nastave 15 minuta ranije (u popodnevnoj smjeni) jer inače mora čekati vlak više od sat vremena pa dođe kući tek oko 9. mm je rekao da nema šanse da ON bude odgovoran za nju svaki dan, ne daj bože da se nešto dogodi (drmne je tramvaj, ma bilo što) on će biti kriv. na kraju su problem riješili tako da je dotićna gospođa potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika izjavu da se slaže da se dijete pusti ranije s nastave i da za dijete ONA preuzima odgovornost. ali svaki dan ravnatelj odlučuje dal može ranije ili ne (ovisno o ponašanju)
poanta mog podužeg posta: dijete ne smije izaći iz škole dok mu traje nastava.

Citiraj:

---

nuna prvotno napisa

Učiteljica je nova,ali sigurno među najeksponiranijim i najpriznatijima u HR. Moje dijete među najboljima u razredu. Razred primjeran. Pokušavam biti objektivna. :mrgreen: :saint:

Ja u razredu nisam bila (naravno) kad se sve događalo. Sve je samo prepričano od strane učenika. Imaju možda sklonost preuveličavanju.

---

nuna, s jedne strane razumljiv mi je tvoj strah od moguće rigidnosti i strogoće kod (nove) učiteljice. s druge strane mislim da si brzopleto otvorila ovaj topic a da uopće ne znaš što se točno dogodilo i zašto je učiteljica pozvala roditelje. nisi provjerila o čemu se zapravo radi, ali si ju gornjim opisom predstavila cijeloj RH :shock: ; ja živim u Zagrebu a gotovo pouzdano znam o kome pišeš (?!)

A možda i učiteljica prati forum .....
kao i hrpa prozivanih liječnika

Sve mi se manje sviđa atmosfera ovdje

I ja sada znam o kome se radi.

Pitala kolegicu.

samo čekam dan da imene neko razapne na forumu jer sam naredila da se nauče grafovi ili zadala previše zadaće

Eh, sad... nisam još provjeravala zakon, samo sam slušala na roditeljskom (djeca su mi 1. i 2. osnovne). Nadam se da ću točno navesti kako sam zapamtila.

Učiteljica je rekla da je po novom Zakonu o školstvu dozvoljeno isključiti učenika koji ometa nastavu (i druge) tako da mu se pozove roditelja da dođe po njega. (Daklem, nema slanja doma - roditelj se mora UKAZATI na razgovor, pa onda odvesti dijete doma. Nije to lako organizirati, ali bi se moglo, jer to su krajnje mjere. Učenici bi trebali znati da se to može dogoditi i otprilike u kojim slučajevima.) Pretpostavljam da prije pozivanja roditelja dolazi razgovor kod pedagoga, psihologa, ravnatelja... već prema tome kako je organizirana stručna služba.

Dozvoljeno je čak da Učiteljsko vijeće izrekne mjeru zabrane pohađanja škole do 2 tjedna, za koje vrijeme učenik mora samostalno nadoknaditi propušteno gradivo. Mislim da sam dobro zapamtila.

To su drastične mjere, ali mislim da bi mogle biti i korisne, ako se budu primjenjivale kako treba. Ne možete dijete/učenika početi odgajati u njegovoj 14. godini. Neki se ponašaju kao zaštićene životinje i otežavaju život drugim učenicima i učiteljima/nastavnicima. Znaju sve o svojim pravima, a dužnosti i obaveze - 0 bodova. Neki ljudi razumiju jedino ovakav jezik restrikcije, a neki - nažalost - ni to. Moji sinovi su mali, ali smo već imali prilike osjetiti kako je to kad postanu meta nasilnika. (Rijetko je problem u djetetu, sve to dolazi iz obitelji... )

Upravo o tome svi i govorimo.

Malodobno dijete ne smijemo poslati na ulicu ili bilo kamo izvan škole.
Možemo jedino pozvati roditelja/staratelja da dođe i preuzme odgovornost.

I to ne samo u slučaju nepodopštine, nego i u slučaju ozljede, mučnine i sl.

Ne pada mi na pamet da dijete kojemu je muka pustim da ide kući samo.
Čak i kad hitnu zovemo, jedan profesor ide u pratnji učenika s hitnom, sve dok se ne pojave roditelji.

Da, možda sam pogriješila kad sam opisivala cijelu situaciju pokušavajući prenijeti što znam. Roditelji nikad nisu na nastavi i ne borave u razredu svoje djece pa se za sva događanja moraju oslonit na ono što mu kaže dijete - koje će reć da nije krivo- i što mu kaže učitelj- koji će reć da dijete je krivo. (I obično više vjerujemo učitelju.) Iz toga slijedi kako nikad ne možemo imat pravu sliku stvari.

Trebala sam samo pitat ima li učitelj pravo udaljit dijete iz školske zgrade.

Priznatih i eksponiranih ima više od jednog. Iz ovog razgovora sam zaključila da ni priznati, poznati, pametni, stručni, najsve nemaju pravo udaljit dijete iz ŠK zgrade bez odgovarajuće pratnje. Svi možemo pogriješit, svi možemo i oprostit.
Ako uči čita forum i prepozna se u njemu-svaka čast! Možda će tako moć vidjet situaciju iz roditeljske perspektive. Znači da joj je stalo što roditelji misle, da zna da žele pomoć svojoj djeci, a kad dođu na (ponovni?) razgovor s njom - već će imati spremne sve odgovore.
A ja, u slučaju da mi se dogodi tako neugodan razgovor, znat ću bar koja su mi prava i gdje mi je mjesto.

Citiraj:

---

nuna prvotno napisa

Ja sam mama. Ne želim sukobe s učiteljima. Bojim ih se. Imaju moć!
Ja u razredu nisam bila (naravno) kad se sve događalo. Sve je samo prepričano od strane učenika. Imaju možda sklonost preuveličavanju.

---

Draga, ovo je krivo - potpuno krivo! Osnova za dobar uspjeh učenika je DOBRA KOMUNIKACIJA roditelja s učiteljem. Moji klinci od prvog dana znaju da ja podržavam učiteljice i da "pušemo u isti rog".

Nema nikakvog razloga za strah ako nismo zakazali kao roditelji. A o tome koliku učitelji imaju moć dalo bi se diskutirati (ne bih širila temu - NISAM učiteljica...). Od svojih učiteljica tražila sam da me uvijek obavijeste o neprihvatljivom ponašanju moje djece (informativka je zakon) i ne propuštam informacije.

Moja djeca o odnosu prema učiteljima uče od mene - učitelje poštujemo, a i oni nas. Ako ima problema - o njima raspravljamo odmah.

Događaj opisan u prvom postu zaslužuje da ga se pomnije istraži (ja bih pitala na prvim informacijama, da čujem i što ima učiteljica za reći) a vjerujem da će o tome i te kako biti riječi i na roditeljskom sastanku.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Citiraj:

---

nuna prvotno napisa

Ja sam mama. Ne želim sukobe s učiteljima. Bojim ih se. Imaju moć!
Ja u razredu nisam bila (naravno) kad se sve događalo. Sve je samo prepričano od strane učenika. Imaju možda sklonost preuveličavanju.

---

Draga, ovo je krivo - potpuno krivo! Osnova za dobar uspjeh učenika je DOBRA KOMUNIKACIJA roditelja s učiteljem. Moji klinci od prvog dana znaju da ja podržavam učiteljice i da "pušemo u isti rog".

Nema nikakvog razloga za strah ako nismo zakazali kao roditelji. A o tome koliku učitelji imaju moć dalo bi se diskutirati (ne bih širila temu - NISAM učiteljica...). Od svojih učiteljica tražila sam da me uvijek obavijeste o neprihvatljivom ponašanju moje djece (informativka je zakon) i ne propuštam informacije.

Moja djeca o odnosu prema učiteljima uče od mene - učitelje poštujemo, a i oni nas. Ako ima problema - o njima raspravljamo odmah.

Događaj opisan u prvom postu zaslužuje da ga se pomnije istraži (ja bih pitala na prvim informacijama, da čujem i što ima učiteljica za reći) a vjerujem da će o tome i te kako biti riječi i na roditeljskom sastanku.

---

U cijelosti potpisujem!

Lijpi pozdrav svim roditeljima!
Ovdje sam nova, ukoliko sam pogriješila temu, molim da me lijepo ispravite i uputite na neku drugu temu.
Htjela bih podijeliti svoje razočaranje s vama povodom odlaska tj. "otpuštanja" djece iz dnevnog boravka.
Nina.

dok je ucenik na nastavi, skola je odgovorna za njega. dakle, nema slanja sa nastave. :judge:

ALI --- svaka medalja ima dvije strane - prije drvlja i kamenja je jako uputno PROVJERITI o cemu se tocno radi. svi smo bili djeca i uvijek nam je netko drugi bio kriv. :peace:

Ma nema frke za to, spremna sam na razgovor o obje "strane medalje". No, ja konkretno imam i pitanje i problem. Kao npr. što se događa s djecom nakon dežurstva koje traje do 17:00 sati? Tko tu djecu pazi ili brine da odu kući s osobama koje ih inače podižu iz škole. Jer, ukoliko je potrebno napisati učiteljicama ime i prezime osobe koja ih inače podiže za vrijeme njihovog dežurstva, zašto onda iza 17:00 sati ta ista djeca mogu kući sama?!!!!!

pa ne bi smjela. uciteljice ih mogu pustiti sa nekim drugim. naravno, pod uvjetom da ta persona potpise izjavu tipa "ja_i_ja sam tog_i_tog dana iz te_i_te skole odveo kuci to_i_to dijete". ali kuci pusiti solo, to nikako. pa makar zive odmah do skole. a opet...........zamisli slijedecu situaciju - uciteljici je dijete bolesno, zuri se kuci, a roditelja nema....i nema.....i nema...... kao sto rekoh - dvije su medalje, a i uciteljice su osobe od krvi i mesa sa svojim obavezama, svojim problemima.......(koliko god se trudile to ne pokazati!)

Naravno, kao što rekoh, postoje dvije stane medalje. Ali, kada je u pitanju dijete i, još pored toga, obavezno školovanje, za kojega smatrate da je o.k., poželjo i poučno, onda očekujete da se "tamo" nalaze osobe koje će brinuti i odgoju i obrazovanju vašeg djeteta. I, opet vas, nekako, ponesu ti osjećaji suosjećanja prema tim ljudima (naravno, i oni su kao i mi, ranjivi, od krvi i mesa), ali mi njih nismo odabrali: putem nekakvog natječaja, putem oglasa, putem rodbinskih veza ili već nekako...). Oni su ti koji su završili TU školu, odabrali TO zanimanje, odrekli se nekih SVOJIH neispunjenih želja ili .... nečeg drugog. Sva pohvala svim zanimanjima, pa bila čak ona i učiteljska. Zamislite primjer ili sliku; blagajnica u nekom dućanu-otkucava vašu kupljenu robu-u jednom trenutku-već je 20:00 sati (kraj njenog radnog vremena)-ona, jednostavno zaključava svoju zaduženu kasu i uz priopćenje da je njeno radno vrijeme završilo, odlazi sa svog ranog mjesta. Vi, možete: ili pričekati sutrašnje jutro ili vratiti lijepo svoju robu ponovno u košaru ili kolica, rasporediti ih lijepo po policama gdje ste ih i našli i sve to u roku od nekoliko minuta, izaći van!.
Mislim, da slika nebi bila niti malo lijepa a niti zabavna.
Razumijem sve i svakoga, ali kada su u pitanju tuđa djeca, nema milosti. Ružno zvuči ali je tako.

uza svo duzno postovanje - mislim da je velika razlika u sacekati jos "nekoliko minuta" jer VIDIS da ljudi dolaze prema kasi i sacekati xy minuta roditelje koje NE VIDIS gdje su, zar ne? :trep:

p.s. blagajnicama u ducanu je radno vrijeme obicno jos pola sata, sat vremena nakon zatvaranja jer ipak moraju prebrojati utrzak :) profesorima to nije

Ma naravno, nije stvra u nekoliko minuta, ali bi TA ista, obrazovano-edukativno-odgojna ustanova, morala imati "rješenje" i za takve "slučajeve". Jer, svi dobro znamo da je općenito radno vrijeme u nas Hrvata od 8:30 do 16:30. Neki imaju tu privilegiju pa rade od 8:00 do 16:00. I uz svu želju pa i spretnost, ponekad i sreću, u prometu, nemoguće je za pola sata stići na to famozno odredište koje se zove ŠKOLA. Jer, ipak, tamo nas čekaju naša djeca. Znam, i oni (učiteljice) imaju svoju djecu i obitelj ali to nas roditelje nebi trebalo previše interesirati. Imaju, zaista, potpuno "odriješene" ruke pa mogu organizirati sve i svašta kako im odgovara. Ne kritiziram zaista nikoga od učiteljica ili bilo koga iz "viših" struktura, ali ne mogu vjerovati da se škola nakon 17:00 sati doslovno ZATVARA ZA SIGURNOST NAŠE, napominjem, NAŠE DJECE. To je danas, moje dijete, sutra, od nekog drugog. A novine su, na našu žalost, pune loših primjera i sudbina za malu dječicu. Znači, očigledno postoji neki ALARM!!!!!!!!. I da se ponovno vratim na svoju početnu temu ili bojazan, što s djecom nakon 17:00 sati?????????
[/b]

u vecini skola postoji inicijative i mnoge su to vec do sada obavile.....da se skolske dvorane, informaticke ucionice, knjiznice.....otvore za djecu i u te (po nekima) nebulozne sate, pa cak i vikendom. hvalevrijedna inicijativa. ali opet tu postoji nekoliko problema koji nisu bas toliko u nadleznosti skole, vec u jedinicama lokalne samouprave, pa cak i vlade, ali i cjelokupnog obrazovnog sustava lijepe nase - prostor i kadar - dva goruca problema u hrvatskom skolstvu. neke skole jednostavno nemaju prostor za tako nesto, a neke nemaju kadar. sto je - slazem se - problem za neke vise strukture, pogotovo kadar. puno puta sam cuo "pa zasto si profesor, kada mozes puno vise zaraditi radeci u banci, osiguravajucem drustvu, programerskoj kompaniji.....?"........ali eto, ja sam valjda jedan od onih nadobudnih koji zapravo vole ono sto rade. ali znam da dosta njih tako razmislja i nece htjeti ici raditi u skole dok god su place takve kakve jesu, uvjeti takvi kakvi jesu.......let's face it - nasa drzava nema obrazovnu politiku! godisnje ekonomiju upise mali milijun studenata, neka ih 25% zavrsi (a zavrsi ih vise!) - gdje cemo mi sa svima njima? trebala bi nam ekonomija cvjetati! upise se mali milijun pravnika - gdje cemo sa njima? trebali bi biti pravna drzava s obzirom koliko ih ima. zasto nema ucitelja, nastavnika, profesora? losa kadrovska politika i jako lose odredjene kvote na fakultetima.

ok, mozda sam malo zastranio, poanta je slijedeca - za vecinu toga ipak treba odgovor potraziti kod visih struktura. :)

Zahvaljujem na ovoliko opširnom odgovoru koji, nadasve govori više o stanju i u školstvu i u ostalim područjima obrazovanja i djelovanja. (Hvale vrijedno-poznavanje statističkih podataka). Sve je to istina i činjenica i sve je to oko nas već neeeeeeeko vrijeme ali mi, mladi, koji želimo, ipak nešto bolje za našu djecu, od onoga što smo mi (ne)imali, imamo valjda pravo nešto pokušati promijeniti-na bolje, naravno! Niti u jednom segmentu našeg društva sjajno i bajno, ali zar naša djeca ne zaslužuju bolje ili drugačije. Moja bojazan se odnosila na "nebrigu" o djeci koja su silom prilika "dodijeljena" društvu, bez imalo milosti i osjećanja. Tko smo mi roditelji da upućujemo osjećanja prema njima. Oni, naravno nisu tome krivi, ali su, za nas, predstavnici istog tog društva. Možda smo malo otišli predaleko ili skrenuli s teme. Samo sam željela prokomentirati s ostalim, zainteresiranim"roditeljima o ovom problemu, jer ne mogu vjerovati da se baš nitko nije ikada susreto s ovakvim ili sličnim slučajem, Moguće je da se roditelji i ne žele zamjeriti na bilo koji način učiteljima ili profesorima jer bi to kao loše utjecalo na učenike tj. na njihovu djecu. Pa od nekud ili od nekog se mora početi, zar ne?

hehehe imam 25 godina, ali sam dovoljno ucio i bio u tom sustavu da znam kako stvari idu.

evo ti jos jedan podatak koji je jako zanimljiv - u podrucjima od posebne drzavne skrbi nema tko predavati, osim onih koji idu studirati, pa se odluce jednog dana vratiti u svoje selo. ali sto je sa onima koji se ne zele vratiti. sto se dogadja sa tim selima koji imaju skole, a nemaju kadra? evo - moj prijatelj je zavrsio talijanski u zadru, neko vrijeme je radio u lici. predavao je talijanski i TJELESNI (koji nije studirao) jer to nije imao tko. navodno je u istoj skoli uciteljica bila zena koja je zavrsila predskolski odgoj. razumijes sada u cemu je problem? nema kadra, a drzavu valjda nije briga, na zalost. subvencije, stipendije, vece place, povoljni stambeni krediti - mozda bi moglo pomoci.

riba smrdi od glave, ali se - NA ZALOST - cisti od repa, a to je ono sto velis da se od nekud mora poceti. naravno da nisu svi super, divni, krasni i bajni. ja bi recimo, sa tim ucenicima pricekao da roditelji dodju. ali mozda neki ne bi - koga kriviti? da, mi smo u ocima roditelja predstavnici skolstva, ali ne moze i ne smije sva odgovornost biti na nama. neke stvari su u domeni visih struktura.

O.K. Sada mi je pomalo jasno: Vi ste i čovjek i predstavnik tih nekih struktura. Ne bih željela da Vas na bilo koji način kritiziram ili optužujem za nešto. Niti sam ja tu a niti ste Vi tu za to. No, činjenica je, da je ovo ipak 21. stoljeće i uz svu moguću i silnu tehnologiju koja nas sve, vas, nas, našu djecu, pa i te famozne blagajnice, okružuje, morali bi se ipak neki zapitati: dali su spremni i željnji učiti i "živjeti ovo doba". Nije lako nositi se s teretom napretka i tehnologije i novih saznanja, i vjerojatno novih metoda rada i življenja. Znam to i mogu to razumijeti. Ali ponovno podsjećam da naša djeca za to, tj. za neke, nisu kriva zbog toga. Ona ipak zaslužuju puno bolje ili barem nešto novo u odnosu na nas. Napisali ste da imate 25 godina, nema veze, i to je puno ukoliko je kvalitetno i korisno. Nekada davno, učitelji su bili ZAKON i roditelji su bili samo ti jadni mali ljudi koji su dolazili u školu se ili sramotiti ili odlaziti kući uzdignute glave (jer su za njih učitelji ili profesori bili ZAKON). Danas, ukoliko nećeš vjerovati svom djetetu nego njima (a priznajte, ima ih svakakvih), od svojeg djeteta nećeš dobiti niti malo poštovanja i samilosti. Naravno, mi kao roditelji smo jedni od rijetkih koje poznajemo, koji se trudimo i, za sada u tome uspijevamo, biti objektivni u odgoju prema djeci i odnosu prema školskom osoblju. No, ne znam koliko ovo sve ima smisla pisati, jer vidim da smo jedino Vi i mi zainteresirani za ovu vrstu teme. Niti mi kao roditelji ne znamo sve mogućnosti i odlike učitelja i profesora, pa nam ovakova vrsta druženja s Vama uvelike koristi. Kao što ste i rekli: medalja s dvije strane. p.s. i dalje nas brine sigurnost djece nakon obveznog boravka (17:00) a to su nam sugerirali da bi ih vjerojatno čuvali i pazili i ..... spremačice ili domari.... Mislim da nema smisla. Što vi mislite?

mislim da nema potrebe persirati mi. dozivljavam to........cudno, ali nekako imam dojam da nije zbog postovanja. :)

anyway, da, skrenuli smo totalno sa teme, ali nema veze - interesantna je tema. naravno da ne sugeriram da se djeci ne treba vjerovati, ali treba biti malo pazljiviji u tome. djeca cesto neke stvari (nenamjerno) preuvelicaju.

ajmo se vratiti na temu - slazem se da djecu ne treba pustiti same kuci. ako skola nema mogucnosti da organizira nesto, onda je jako tesko. ukoliko je alternativa da ih cistacica pricuva dok roditelji ne dodju.....pa.........bolje i to nego da su na ulici na meti manijaka i brzih vozaca, zar ne? opet - osobno ne bih nikad pustio dijete samo, nego bi pricekao i pricuvao. ali opet - to sam ja, mladi & nadobudni. :) moramo racunati na to da neki na to nece biti spremni. zasto? ekonomija vrti svijet. ;) ja, hvala bogu, u tom poslu nisam zbog place, vec zbog djecem njihovog obrazovanja i dobrobiti. :)

Najprije, prekrasan odgovor! Tu ste radi sebe samoga i dobrobiti djece. Zaista, jako je malo takvih. Na moju žalost, poznajem samo jednu takvu osobu kakva ste vi (Vi) a to mi baš i ne ulijeva previše povjerenja u sustav obrazovanja. Persiranje je samo razlog poštovanja prema vama jer ste vi osoba kojoj mi roditelji povjeravamo svoju djecu. Kada bih morala ili bila prisiljena unajmiti ili zaposliti jednu mladu osobu za čuvanje moje djece, bez obzira dali je mlađa od nas 10 ili 15 godina, vjerujte da bih i nju persirala. Jer, to je posao ili zanimanje (čuvanje djece) koje ja uvelike cijenim i poštujem. Zvuči otrcano, no, ima nas i takvih.
Velite da škola nema mogućnosti za... nebitno za što sve nema. Nemoguće, u današnje vrijeme tolikih prekrasnih i sposobnih i, što je najbitnije, školovanih ljudi, da škole nemaju kadra??????
Opet ću se vratiti na konkretan problem, pokušajte se staviti u ulogu..... recimo ravnatelja te škole: učiteljica u produženom boravku radi do 17:00. Ostaju dvoje djece u razredu. Roditelji dolaze oko 17:15. Svi nastavnici su na nastavi. Pedagogica i psihologica taj dan rade do 15:00. Vi kao ravnatelj odlazite u 14:30. Spremačice čiste hodnike i razrede koji su slobodni. Domar je ... pitaj Boga gdje?! Učiteljica odlazi iz razreda, zaključava ga! a djeca ostaju ispred razreda na nekakvoj klupici čekajući roditelje. Napominjem da se radi o djeci iz 1. razreda s nepunih 7 godina. Njima, na našu sreću nije palo na pamet da izađu kroz školska vrata, ali nije isključeno. Što biste vi, kao ravnatelj poduzeli po tom pitanju ukoliko bi vam se obratio neki roditelj i pitao, zašto je njegovo dijete van škoslkog nadzora i što je još gore čeka van ispred škole? Ajmo malo konkretno razgovarati.

Citiraj:

---

NIVES RR prvotno napisa

Nemoguće, u današnje vrijeme tolikih prekrasnih i sposobnih i, što je najbitnije, školovanih ljudi, da škole nemaju kadra??????

---

moguće, nažalost. i mm i ja smo profesori, i entuzijasti, i volimo svoj posao i djecu ali on radi u školi a ja ne. zašto? zato što od dvije školske plaće obitelj ne može preživjeti (sada nam je rata kredita za stan jednaka plaći mm). dakle, on radi za kredit a ja za sve ostalo :(
kolegice s faksa rade svugdje osim po školama, iako bi to voljele ali kako? po firmama gdje rade imaju minimalno 2-3-4 tisuće kuna veću plaću. :cry:

Citiraj:

---

NIVES RR prvotno napisa

Velite da škola nema mogućnosti za... nebitno za što sve nema. Nemoguće, u današnje vrijeme tolikih prekrasnih i sposobnih i, što je najbitnije, školovanih ljudi, da škole nemaju kadra??????

---

izvukao sam ono sto je bitno. jer poanta je slijedeca - kadra NEMA! uciteljice/nastavnike/profesore se zaposljava jos dok su apsolventi. imamo vise ekonoma u drzavi, vise pravnika, nego onih koji djecu poducavaju i odgajaju. a zelimo biti drzava znanja. zaludu nam to kad nemamo ljude koji bi to znanje prenosili. uostalom, nije bitno toliko samo znanje, koliko primjena tog istog znanja. tome treba teziti - da budemo zemlja primjene znanja, inace nam je zaludu samo znanje. to je kao mrtvi kapital, mrtvo slovo na papiru.

sto se tice konkretnog primjera - kao ravnatelj bi se potrudio zaposliti jos jednu osobu tako da bi se organizirao cjelodnevni boravak u skoli. ali da taj cjelodnevni boravak znaci 08-20. na taj bi nacin djeca poslije skole ostajala uciti u skoli.

opet 2 problema u mom preidilicnom rjesenju:

1. zaposljavanje ide preko natjecaja, i to ako jedinice lokalne samouprave smatraju da je to potrebno i osiguraju novac za to (politika.....)

2. odgoj nikako ne bi smio biti samo na skoli, nastavnicima, nego i roditeljima.

hm, sad kad razmislim, mozda sam malo pretjerao sa ovim -20........nisam siguran do kada traje nastava djeci u nizim razredima OS.... ali ok.....neka je 08-18. :)

a opet....postoje i druga moguca rjesenja (za koja sumnjam da ih se itko sjetio) - roditeljska dezurstva. znate kako ono bude u americkim filmovima. :))) zamolite ravnatelja da vam dopusti koristenje jedne ucionice za te svrhe. i onda svaki dan jedan roditelj dezura, igra se sa djecom dok ih roditelji ne pokupe. znam sto cete sada reci - to nije posao roditelja. i imate pravo - NIJE, ali................ potrebno je malo volje, malo snalazljivosti. ne mora sve biti ustogljeno i politizirano. ;) borba s vjetrenjacama nikad nije ucinkovita, pa katkad treba posegnuti za drugim rjesenjima.

Eto, postoji još netko tko se brine za budućnost sviju nas (djece, obitelji, sebe samih). Lijepo rečeno, ali tužno zvuči. Svi smo mi, na neki način, zbog nekog prošlog i drugačijeg sustava, odradili svojih 4 ili 6 godina školovanja i studiranja za nešto a sada radimo potpuno drugačije. Mislim da ne bi trebalo čekati nečijih 26 ili 20 ili 17 ili čak 7 godina da bi se svi na neki način osvijstili i prihvatili činjenicu da je Svijet oko nas jako i jako okrutan a, vjerujte, zaista je teško u tome svemu, svoju djecu zaštititi od zla, loših stvari, loših navika, lošeg društva, pa čak i loših učitweljica i profesora. Ne podcjenjujem nikoga, nemojte me odmah kriviti, molim vas, ali ukoliko se samo roditelji brinu o sigurnosti svoje djece (neki imaju i 2.500 kn plaće) a profesori misle samo o svojim primanjima (vjerojatno su viši od ovih prvih koje sam navela), nema tu sreće niti napretka a niti sigurnosti za djecu. Ponavljam, dansa su to moja djeca, sutra će biti nečija tuđa, možza vaša. Zapitajmo se, što mi činimo po pom pitanju?

Ma ne, nikako se ne bih složila s tom postavkom da to "nije stvar roditelja". Itekako je. No međutim, većina roditelja ima i još jedno dijete koje ga doma čeka, pa čak i supružnika ili čak i neke dodatne obveze s tim drugim djetetom ili..... puno toga roditelji imaju u što žele da ima se djeca dodatno angažiraju (dali po dječjoj inteligenciji, sposobnosti ili čak roditeljskoj želji da rade ono što oni nisu mogli ili uspjeli). Ima zaista svega. Lijepa je i poučna vaša gesta ili prijedlog ali u današnje vrijeme-teško ostvariva. Svi mi roditelji želimo dobro svojoj djeci a ujedno i njihovim nastavnicima ili učiteljima ili profesorima. No međutim, postoje institucije koje će na svoj, adekvatan način, odrediti, ocijeniti što je i za koga najbolje i prioritetno! Ne pamtim baš da sam se u to uvjerila ali uvijek postoji nada da će na neko "gore" mjesto doći jedna ili više njih, mlada osoba, koja će svojim intuzijazmom, maštom i znanjem uspjeti prepoznati sve ono što sada djeca nemaju (a ni roditelji) a nevjerojatno bi im to olakšalo i uljepšalo taj dio (period) njihovog djetinjstva. Pa nije valjda sve tako crno!

ocigledno nista. naveo sam primjer da pokazem da se puno toga moze uciniti. u americi je razina svijesti drustva isla do te razine da susjed pomaze susjedu, roditelj pomaze roditelju. nazalost, razmisljanjem to-nije-moj-posao napretka NEMA, srece NEMA, sigurnosti djece NEMA.


DAKLE - boriti se sa vjetrenjacama ili se nekako organizirati i pomoci samima sebi? (a oboje se svodi na isto)

Citiraj:

---

NIVES RR prvotno napisa

ali uvijek postoji nada da će na neko "gore" mjesto doći jedna ili više njih, mlada osoba, koja će svojim intuzijazmom, maštom i znanjem uspjeti prepoznati sve ono što sada djeca nemaju (a ni roditelji) a nevjerojatno bi im to olakšalo i uljepšalo taj dio (period) njihovog djetinjstva. Pa nije valjda sve tako crno!

---

e da, postoji i tu sada problem - na neko mjesto "gore" ne moze doci mlada osoba. ide ovako --> 1. profesor pripravnik --> 2. profesor --> 3. profesor mentor --> 4. profesor savjetnik u skolstvu. s tim da izmedju stupnjeva 2 & 3 i 3 & 4 MORA proci minimalno 5 godina (zakon.......), te izvanredni uspjesi.....a jos i spora birokracija......i dok dodjes do prilike da nesto mjenjas si vec ogorceni profesor sa 40ak godina i vec si utonuo u totalnu apatiju. a i oni "gore" ne zele uzimati mlade jer smatraju da ne mogu pomoci sustavu ako nisu proveli dovoljno vremena u skoli......tj. u prakticnoj nastavi.

kao sto se moze primjetiti --> politika............. :D mi koji zelimo mjenjati ne mozemo, a jednog dana kada mozda budemo mogli - necemo vise htjeti. zacarani krug. ja se nadam da moj entuzijazam nece pasti tasko skoro. :)

Citiraj:

---

NIVES RR prvotno napisa

Eto, postoji još netko tko se brine za budućnost sviju nas (djece, obitelji, seNe podcjenjujem nikoga, nemojte me odmah kriviti, molim vas, ali ukoliko se samo roditelji brinu o sigurnosti svoje djece (neki imaju i 2.500 kn plaće) a profesori misle samo o svojim primanjima (vjerojatno su viši od ovih prvih koje sam navela), nema tu sreće niti napretka a niti sigurnosti za djecu.

---

e pa mislim da su profesori jedna od profesija koja se najmanje brine za svoja primanja a puno više o drugim stvarima. mislim da roditelji često ne shvaćaju kroz što sve profesori prolaze i što sve rade za djecu. ponekad više naprave za tuđu djecu nego za svoju vlastitu. nema tog profesora koji taj posao radi zbog zarade...mislim, smiješno mi je to i napisati?! :lol:
Neku večer zvoni policija na vrata, traže mm jer je jedna njegova učenica nešto napravila. prošli semestar je mm hodočastio u centar za socialnu skrb jer je jedna učenica imala hrpu problema s nasiljem u kući. uza sve to morao je tom istom centru pisat izvješća o toj učenici da bi njen nasilni otac jednom došao do nas i napao mm koji je bio ispred naše zgrade sa mnom i našom(tad) tromjesečnom bebom. nije bilo baš ugodno...Sigurna sam da većina ljudi koje znam taj posao ne bi radio ni za puno veću plaću.
da nismo dizali kredit za stan ne bismo imali gdje živjeti, a da i ja radim u školi ne bismo bili kreditno sposobni, a bome ne bismo imali ni od kuda plačati kredit. u 3. mjesecu trudnoće nas je gazdarica istjerala iz podstanarskog stana jer ga je odlučila prodati. ne znam dal si ikad ostala na cesti? da jesi shvatila bi da se od ljubavi i entuzijazma ne može živjeti. da osim budućnosti tuđe djece moram razmišljati i o budućnosti svoga djeteta, i to sve nauštrb mojim željama. jer, ja bih voljela raditi u školi

Citiraj:

---

YosephK prvotno napisa

ocigledno nista. naveo sam primjer da pokazem da se puno toga moze uciniti. u americi je razina svijesti drustva isla do te razine da susjed pomaze susjedu, roditelj pomaze roditelju. nazalost, razmisljanjem to-nije-moj-posao napretka NEMA, srece NEMA, sigurnosti djece NEMA.


DAKLE - boriti se sa vjetrenjacama ili se nekako organizirati i pomoci samima sebi? (a oboje se svodi na isto)

---

s tim se slažem u potpunosti!
svatko treba preuzeti svoj dio odgovornosti...