Nagovaranje za vrtić

Evo, da vas pitam, moj Dominik ima 2 god. i 3 mjeseca, i svako jutro ( sva sreća da sada ne radim, jer sa 8 mj. trudnoće), treba ga nagovarati oko 1sat da se obuče za vrtić. Neće, pa se igra sa svojim igračkama ,ignorira pozive da idemo kod tete S. (njegove odgajateljice)-ne spominjem riječ vrtić), onda zovem s tel. na mob. ,pa kažem da to teta S. zove, da ona pita gdje je, kada će doći, idemo van vidjeti kamione, bagere, možda koji prođe, ( voli bagere i kamione),odem van ispred vratiju pa zvonim, kao zove teta S., pa se obučem i idem pa-pa, pa stojim malo vani ko neka luđakinja, i onda nakon cjelog jutra nagovaranja, on pristane skinuti piđamu i obući se , ali jaknu neće a vani hladno, no to nekako pregrmim jer nam je vrtić blizu i sva sretna što je uopće pristao ići. I tako oko 9:30-10 mi smo u vrtiću, od 8 ujutro. da ne spominjem da si neće ruke oprati niti se umiti, edva mu pelenu promijenim. to mene izluđuje jer ja cijelih skoro 2 sata moram ponavljati ajmo vani kod tete S, ajmo se obući, gle kako si bekin, moraš ovo skuinuti i tako desetak puta.
Kako vaši klinci, imate kakav savjet?? :? :evil:

prvo, naravno da odugovlači, neće u vrtić kad zna da si doma. dakle, skroz normalno i za očekivati.

drugo, ako ti to stvarno smeta, onda prereži
ne može on toliko odugovlačiti bez da mu ti dopuštaš da odugovlači. ;)

Mi se sve dogovorimo. Moraju se umiti, oprati zube i obući (sve sami) prije pepa praščić, a kad završi rorry obuvaju se i izlazimo van.
Kad se počnu prenemagati, ja ugasim tv i odmah su za tren obučeni. Sve će napraviti za nešto ( taj crtić rorry) što je njima bitno. Možda ti zvuči malo po vojnički :mrgreen: , ali moji znaju pravila i pridržavaju ih se.

moj ne ide u vrtic, al se isto ne da van iz kuce :roll:

al ja kad stvarno moram negdje ici onda ga uzmem i presvucem, jest da on urla (najcesce 'cicuuuuuu' :mrgreen: , al onda se smiri. ne pali kod njega neka ucjena ili neka mamilica, on jednostavno voli biti doma vise nego ici u park ili bilo gdje drugdje
i kaze meni da idem sama :lol:

a za pelene, pranje, spavanje, jedenje imamo svaki dan natezanje. il me ignorira il vice glasno NE!
nekad cekam povoljan trenutak da pristane, i docekam! al neke stvari ne mogu cekati, ili zbog drugih obaveza ili su stetne (pelene recimo)

to je valjda taj terrible two (samo nama to nekak traje od rodenja, napredno dijete :mrgreen: )

Evo, danas sam pukla, na silu mu skinula body, i napola obukla majicu. Još je i tata doma jer je na nekim slobodnim danima i meni puko živac, ne mogu ga stalno nagovarati, a on ni da pomisli na oblačenje, samo ne,ne,! viče. Onda je plakao, pa ga je tata nosio, skoro je zaspao i tek kada se tata obuko da i on ide van, pristao se obuć, ali ga je tata morao nositi pa smo išli s autom obadvoje u vrtić udaljen 5 min. hoda. Ja sam živčanila na sve jer me on ujutro raživčanio i sada sam živčana i svađam se s mužem. On tvrdi da sam nesposobna odvest djete u vrtić da sve mame druge to mogu a ja ne i još me više živcira. :evil:

Frogice i moj P je samo 1 mjesec stariji. Pali jedino taktika prilagođevanja, a nekad ni to.
Dogovor je u ovoj dobi često SF, mislim ja bih se dogovorila ali on neće...

Uglavnom prolaze varijacije na temu, a da vidim jel/kako ti sam možeš super na tutu/skinuti pidžamu/obući čarape/skinut pelenu...
Ili ono, hajde da vidimo hoćeš prije obući/skinuti/oprati, jaknu/cipele/zube ti ili ja, pa ga malo pustiš da pobijedi, ali ne baš svaki put.
Nekad prolazi ono jesi pokazao djeci novi bager, vauh pa idemo što prije da svi vide...
Za oblačenje jakne prolazi kod nas kupila ti je teta S. koju obožava i odmah navlači sve što je ona kupila, ili mi kažemo da je teta S. kupila :oops:
Eto, nadam se da sam malo pomogla i pozorno čitam ostale prijedloge.

draga, ok napraviš ako prerežeš odugovlačenje, kako kaže Lutonjica, samo to učini mirno i bez živčanjenja, i sve će biti ok.

a tm reci nek ga on fura u vrtić ako on bolje zna.

vjerujem da se već svima diže kosa na glavi na citiranje Juula, ali njegova knjiga "Kako reći ne mirne savjesti" meni zlata vrijedi.

Kod mene nema natezanja.
Pa di bi došla da 2 sata nagovaram dijete da se obuče, da ga još i molim možda. :nope: .
Nekakav red se mora znati.
Nisam tiranin, ali kada se sutane, zna se kaj se mora, pogotovo ako se ide u vrtić, ako smo doma ajde, ali ovak.
Doduše, Janko je većinu mog porodiljnog proveo doma. Ali i kada je išao u vrtić, do 9 smo bili u vrtiću.

Ja potpisujem Lutonjicu i Joe.
Nisi ti nesposobna, šaljem ti :love:

Malcu se ne ide.
I moje cure znaju odugovlačiti, pisala sam i ja o tome.
L. (4 god) se nekad odbija obući pa je tata obuče i čim se on okrene, ona se skine u potkošulju :mrgreen:
A većinu vremena sve ide ok.
Ja znam da se one ne vole spremat nabrzinu, ne volim ni ja.
Mi to polako, ali se ustanemo ranije. Njih dvije budimo otprilike 45 minuta prije planiranog polaska. Pogledaju Doru ili tako neki crtić od 20-ak minuta i onda se obuku i izlazimo.
Mala sisa ujutro i nekad se tako zalijepi za mene i neće pustiti :mrgreen:
Onda joj kažem da sad pusti mamu da ode na wc i sl. i da sa sekom pogleda crtić i poslije crtića krećemo.
Nakon toga idemo bez problema :)

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Ja potpisujem Lutonjicu i Joe.
Nisi ti nesposobna, šaljem ti :love:

Malcu se ne ide.

---

X.

Mi isto nekad dogovorom, nekad nagovorom, a najcesce ja prerezem.
On urla na prematalici, ja mu velim da razumijem, da nece (nece! nece!), al i da JA hocu da se obuce i da idemo van.
Ovisi kakvo je jutro... Najcesce pali da mu dam izbor majice (uvijek ce zutu izabrat :lol:), cipela... a nekad nis ne pali pa urla dok se povrijedjeni ponos ne umiri.

Mozda osjeca tvoje oklijevanje... jesi nacisto s vrticem ili si mislis, pa doma sam, mozda ne bi morao ici...

Ja bih još samo dodala par konkretnih stvari koje nama uglavnom pomažu.

Prvo, najava svega što ćemo napraviti u idućih 15 minuta/pola sata i u to je uvijek ubačeno nešto što on voli (npr. pomoći mami oprati zube).

Drugo, ustati dovoljno rano da se on stigne malo igrati tj. dati mu njegovo vrijeme. Mi sad pokazujemo na sat do kad ćemo se igrati ili gledati crtani - "kad velika kazaljka bude na 9 onda gasimo" i to nam je trenutno jako zanimljivo. Ponekad imamo i dogovore da ćemo se igrati još 5 minuta i da ćemo na budilcu ili mobitel namjestiti da zvoni i kad zazvoni gotovo. To nam je palilo fantastično, pogotovo u situacijama kad on neće van iz auta nego bi se igrao s dugmićima.

Treće, kad nam neki dogovor nikako ne ide onda mu kažem "sad ću brojati do pet i nakon toga ću te uzeti i obući/nositi/umiti". To iz nekog misterioznog razloga isto uglavnom prođe, uglavnom dođe sam već negdje na 3.

Glavno mi je uvijek zapamtiti da svaki moj "požuri se", "moramo ići", "mami se žuri" ima kontra efekt i dodaje par minuta na spremanje. I, naravno, bitno je ne izgubiti živce, kad ih ti izgubiš on će još više. Ti sebi sama posloži u glavi što ti je koliko bitno i ako zaključiš da se nešto mora odradi to prije nego se iživciraš.

Puno sreće i živaca s malim dvogodišnjakom, svima nam treba :)

I Toni cijeli ovaj tjedan odugovlači sa spremanjem za vrtić. Kod nje je problem što zna da sam ja s malcem doma i da je ima tko čuvati. Jutros me pitala jel ja bracu više volim kad je on sa mnom kod kuće a nju vodim u vrtić. A voli inače ići u vrtić i lijepo se izigra s djecom... Meni se srce kida, a opet mislim ako sada ostane kod kuće kako će joj biti ponovno krenuti za tri mjeseca kad počnem raditi.

Citiraj:

---

TONI prvotno napisa

I Toni cijeli ovaj tjedan odugovlači sa spremanjem za vrtić. Kod nje je problem što zna da sam ja s malcem doma i da je ima tko čuvati. Jutros me pitala jel ja bracu više volim kad je on sa mnom kod kuće a nju vodim u vrtić. A voli inače ići u vrtić i lijepo se izigra s djecom... Meni se srce kida, a opet mislim ako sada ostane kod kuće kako će joj biti ponovno krenuti za tri mjeseca kad počnem raditi.

---

pa sigurno ce joj biti lakse, ako joj je sad glavni problem sto si ti doma. poslije neces biti i ona ce to normalno prihvatiti kao i do sada.

I mi smo imali kojekakve faze.
Tipa neće se oblačiti, pa neće ove cipele hoće u papučama, onda jednom sam došla u vrtić sa njim a djeca su bila već vani pa mu nisam trebala skidati cipele, ali naravno on se morao skinuti u papuće, pa sam rekla teti nek ga ona presvuće.
Svega je bilo, ali isto tako bilo je koliko sam mu ja dopuštala kad mi je već dojadilo ja sam ga oblačila a on je plakao.
Tako jednom dvaput i onda je bilo super.
Sad nam je ok on gleda crtić ja ga obučem i sve spremim i idemo. E da jedno sm ga vrjeme dobivala sa tim ako neće to što tražim od njega ugasim mu crtić. E kak je sve odmah išlo glatko.

I mi smo imali kojekakve faze.
Tipa neće se oblačiti, pa neće ove cipele hoće u papučama, onda jednom sam došla u vrtić sa njim a djeca su bila već vani pa mu nisam trebala skidati cipele, ali naravno on se morao skinuti u papuće, pa sam rekla teti nek ga ona presvuće.
Svega je bilo, ali isto tako bilo je koliko sam mu ja dopuštala kad mi je već dojadilo ja sam ga oblačila a on je plakao.
Tako jednom dvaput i onda je bilo super.
Sad nam je ok on gleda crtić ja ga obučem i sve spremim i idemo. E da jedno sm ga vrjeme dobivala sa tim ako neće to što tražim od njega ugasim mu crtić. E kak je sve odmah išlo glatko.

Ne kužim kak su ispala dva posta a samo jednom sam poslala :? :? :?