Printable View
Svi idu na posao, nekuda trče i nemaju vremena...
Ja isto nemam baš vremena, ali ima tih trenutaka kad sinek spava i rado bih se družila i pričala s nekim o pelenama, dojenju, kilaži... :P
Nekak sam cijeli dan sama. Ma dobro, sa djetetom sam. Zato i govorim čitav dan AGUUUU, ABUUU :*
Kak vi stojite s time?
hej usamljena mama,
negdje sam među svim ovim topicima jednom pronašla (ne pitaj me gdje i koji jer sam vrlo neuka u tome i rijetko se javljam :-) ) da je najveća vrijednost rodinog portala ta kaj vidimo da nismo sami
budi sigurna da se puno nas tak osjeća ili osjećalo i to je katastrofa..
ja sam već na poslu natrag i sad više ne stignem.. ali preporučam da zoveš uporno svoje najdraže frendice i veliš im baš to kaj si napisala i našle budu vremena za tebe
ja sam tako radila i bilo je odmah lakše :-)
joooj, gdje me nadje s tom temom!! :lol: ja sam kronicno usamljena..evo mozemo ovdje pricat..u bilo koje doba..mene malo fejs spasava..inace sam samo mama tj hrana. divno je to..al muz radi a ja cuvam bebu..prijateljice su mi il u zg il u ri a ja sama ovdje...
nekad me bas ulovi neraspolozenje zbog toga.
nisi sama. to je dobro znati.
:*
a ja nikad nisam upoznala toliko novih ljudi i toliko se druzila kao kad sam bila na porodiljnim :lol:
porodiljni su mi pravi tulumi, hrpa ekipe, stalno neki muving, kave, druzenja ...
bravo!! da ja bar tako!! vjerovatno sam preljena pokrenuti se..Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
I ja sam često usamljena. Nastojim izaći, popričati, družiti se, ali puno puta nemam baš s kime; dosta frendica radi pa ne može prijepodne, a poslijepodne je meni kupanje, tuširanje, večera, znate već... dođe muž, pa malo forsiranje obiteljskog života 8) :love: i cica i spavanje...
Uglavnom, ako si negdje u Vrapču - idemo na kavu ili u šetnjicu :)
XCitiraj:
Lutonjica prvotno napisa
Izađi van. Može ti dijete spavati i vani u kolicima, a ti s frendicom na kavu.
Meni je dovoljno i da izađem na igralište ispred zgrade, već se nađe društvo (pogotovo mama za razmjenjivanje iskustava).
Nemoj se samo zakopat u kuću (ja trebam neku metodu koja bi me prisilila da ostanem u kući :lol:
prolaznica, iskoristi još dok je vrijeme za dulje šetnje. sigruno ćeš upoznati majke koje kao i ti krate vrijeme u šetnji dok dijete spava. kad krene zimsko doba, kišurina, bljezgurina i sl. već ćete se dovoljno dobro poznavati da ćete se moći posjećivati.
meni je prvi dio porodiljnog prošao u osami jer nas je čim smo došle kući zameo snijeg, a tada smo još živjeli u ulici iz koje nisi lako stizao do grada u zimskim uvjetima. ni sada se ne volim sjećati tog perioda. čim je bilo moguće počele smo izlaziti i bile vani satima. rezultat toga je da kao i lut imamo hrpu novih prijatelja i svake godine nam treba sve veći i veći prostor za proslavu rođendana :)
i ja sam bila usamljena dok sam bila na porodiljnom, sad radim pa je bolje. I čak su nekako i stare frendice me počele zvati kako sam počela raditi :? (malo mi je nejasno, pa nisam se baš tako puno promijenila dok sam bila na porodiljnom). I ja sam ti prakticirala šetnje s malom, ali to društvo o kojoj pričaju Lutonjica i pinocchio nisam našla. Evo prijedloga, imaš u studenom rodinu rasprodaju, odi malo voluntiraj ako imaš vremena, vjerujem da ćeš tamo naći društvo. Ili, probaj u igraonicu - neke primaju i djecu do 1 godinu.
Potpuno te razumijem. MM ima kratko radno vrijeme i uvijek me pita sta bi bilo da radi 8 sati dnevno kao mnogi. Ne znam sta bi bilo. Ja sam navikla biti u pokretu, da se uvijek nesto dogadja i cudno mi je sada biti kod kuce. Volim biti s bebom ali bas to sto kazes,buuu, guuu i gaaa moze neko vrijeme ali nedostaju mi "ozbiljniji" razgovori. Super mi je kad mi dodju frendice s trudnickih vjezbi, onda sati prolete. Mislim da cu biti zadovoljnija kad se vratim na posao ali sigurno i puno umornija i zabrinutija kako je moje sunasce dok mene nema. Treba na to gledati da je to jedan kratki period u zivotu (kada si samo kod kuce) i da smo u njemu nasim bebicama neizmjerno vazne. I onda mi nekako bude lakse. A nekad znam uzeti telefon u ruke i ajmo brbljancija. A moja L. samo gleda i misli si "s kim ti to toliko meljes??" :lol:
Meni je najgore što nekada imam osjećaj da mi se mozak pretvara u želatinu. Briga oko bebe je možda naporna ali nije mentalno zahtjevna a još kad se doda nespavanje - imam osjećaj da sam stvarno oglupavila. Srećom - moje frendice ( od kojih niti jedna nema djecu a malo ih je u braku ili vezi ) ipak imaju razumijevanja za to. I većinom me dobro podnose dok pričam o tome kako i koliko se maleni smije, kaka, jede.... a ja se zauzvrat stvarmo trudim da ne pretjeram. S puno njih redovito komuniciram preko maila pa sam tako u toku sa svime a ne trebam planirati vrijeme. Vidim da mame govore da su dosta poznanstva stekle u parkovima i u šetnji. Ja se nadam da ću to moći na proljeće kada maleni malo naraste. Sada je šetnja - šetnja. Ako se kolica prestanu kotrljati broji do 10 a onda kmeči :)
Ono što meni više nedostaje od druženja je shoping. Uglavnom obavljam sama kupovinu dok muž radi i to najčešće odem s autom do CC1. I onda vidim hrpu stvari koje bi probala i kupila ali nemam kud s bebom.
meni je ovaj forum kao neki bijeg iz stvarnost i kad vas citam nekako mi je lakse :* jer vidim da nikome nije lako, ma koliko nase zivotne situacije bile razlicite.
kad sam rodila ami, pocela sam se druziti sa curama koje su rodile samo par mjeseci prije mene. postale su mi jako prisne prijateljice i dan kad se ne bi prosetala s njima, nije mi bio bas dobar. tu se nisam bas osjecala usamljenom. onda sam pocela i radit i sve je bilo ok. ALI !!!!!! kad sam rodila AD, odselila sam se u dalmaciju, nigdje nikog svog, puna kuca djece, svi te gledaju ko da si pao s marsa i cude se da si "dobrovoljno" dosao ovamo i naravno privikavanje na novi mentalitet. koliko li sam kava popila sjedeci sama, pricajuci na telefon sa mojim prijateljicama KOJE MI TOLIKO PUNO FALE i gledajuci druge mame-prijateljice....
jos se uvijekponekad osjecam usamljeno, ali valjda je to normalno, a uz sve to skupa pitam se puno puta da li jos znam pricat o necem drugom osim o djeci?????? :lol:
Citiraj:
Matilda prvotno napisa
I ja ovako.
Ja sam obožavala biti na porodiljnom.
Kave, parkići, ... ma milina...drugi put još ljepše. Starija kći je imala prijatelje koji nisu tad išli u vrtić, ja razglabala i lajala s mamama.
Ne znam, ja gdje god odem odmah upoznam 2-3 mame
Čak ponekad i previše za moj ukus :mrgreen:
Šalu na stranu, valjda jednostavno u mom kvartu ima više parkića, mama i beba ili nešto takvo jer stvarno se ne moram dogovoriti s nikim za šetnju/kavu jer znam da ću ziher naići na neku poznanicu, susjedu ili ću upoznati neku novu mamu. Zapravo sve krene kad počneš dolaziti u parkiće, tad krene neka spontana komunikacija (ponekad i neželjena, sa nekim brbljavim starijim gospođama :roll: )
Dakle, pravac parkići, pa čak i ako je beba još premala za boravak na podu
Pa je, ima sigurno puna mama koje šeću same i koje ti mogu biti dobro društvo. :)
ja te razumijem,jer se i ja ponekad osjećam usamljeno.
MM radi i dođe doma tek navečer
svaki dan smo vani prijepodne i popodne,šećemo se,igramo u parkiću...
prijepodne su bake,popodne mame i tate
malo popričam,al nije to to
meni fali netko za popiti kavu i za kvalitetan razgovor;sve ovo mi je trla baba lan
obožavam ptičice :heart: ,uživam u vremenu provedenom s njima,al ponekad se navečer osjećam kao da sam cijeli dan gugu-gagi :lol:
možda sam u krivom kvartu,možda sam lik s kojim ljudi neće razgovarati :mrgreen: nemampojma kaj je :?
Ja sam usamljena kako sam promijenila mjesto boravka iz podravine u liku. Nemam baš društvo al hvala bogu cijelu trudnoću i sad porodiljni sam na rodi u pravom društvu upravo pijem kavu sa vama a Lara spava a vani kiša lije pa danas ništa od šetnje magla je. :love:
ja sam kao lutonjica i anci. Porodiljni su mi ste strane bili super, posebno prvi. Nekad morate i same priči mamama s malom djecom, ja sam ih na taj način stvarno dosta upoznala ( mada nisam baš tip koji prvi prilazi :mrgreen: ).
i ja bih u klub....
:(
najvise se druzim sa kompjuterom (nazalost)
meni su sve RODE super i totalni sam ovisnik o ovom druzenju.
imam problem ocito.. :roll:
Moras se samo pokrenuti!
Zahvaljujuci Rodinom forumu sam na prvom porodiljnom stekla takve divne prijatelje skojima se danas cujem bar par puta tjedno, a o druzenju da ne govorim....
Sada sa drugim porodiljnim nemam bas toliko vremena biti na forumu, al zato sam se zahvaljujuci prvom totalno otvorila pa evo znam pola mama u naselju (i naravno njihovu djecu) i vise mi nije nikakav problem prici jer znam da cemo se u jednoj temi sigurno naci, a to su djeca ;):)!
Stoga samo hrabro izadji van i upoznaj svijet oko sebe...
Evo da javim super vijest, jucer sam upoznala tri mame za setanje a danas preko njih upoznala jos dvije :D Danas nas se skupilo pet i ko Smogovci smo setali naseljem i svi su nas gledali :lol: :lol:
E sad jedva cekam setnje :mrgreen: :mrgreen: :mrgreen:
Podižem malo temu.
Ja sam kronično usamljena!!! Svi moji dragi ljudi žive kilometrima daleko tak da se rijetko viđamo (križamo dane na kalendaru do ponovnog viđenja).
Već dva dana hodam naseljem u nadi da ću sresti nekoga, popričati..., ali nigdje žive duše (bila sam u šetnji 2 sata i u to vrijeme srela 3 osobe, užas). Non stop visim na telefonu, gnjavim drage ljude...U susjedstvu živi par penzionera koji su mi najbolji prijatelji ovih dana. Blago vama koji živite u gradovima, više ljudi, veće šanse za upoznavanje, druženja. Živim u nadi da će skoro lijepo vrijeme i da će se konačno pojaviti neka mama s kolicima, bilo tko... Zagorje, živni malo!
E tako i ja. Ubih se od uspostavljanja kontakata, pa ćorak. Dobro, nije, ima par dragih ljudi, al veeelik je ovo kvart i puno je vremena.
Šifra: gornje Vrapče :mrgreen:
Eto, danas u trosatnoj šetnji sam uspjela sresti par ljudi i porazgovarati. Među njima je bila i jedna susjeda koja je isto doma i veli da muku muči s usamljenošću. Dogovorile smo kavicu kod mene, šetnju...tak sam živnula i sretna sam ko mali peso :D