Kako iz kreveta natrag u kindac?

Moj malac spava s nama. Iako to nismo planirali, pocela sam ga uzimat pred jutro ili kad je bio bolestan bilo mi je draze da spava samnom. I sad vec par mjeseci spava samo s nama. Probala sam kindac spojiti s krevetom ali nije upalilo. Brinulo me kako ce onda u jaslicama ali kaze teta da je bez problema zaspao sam u kindacu iako doma zaspi samo uz mene.
Da se razumijemo, meni on ne smeta u krevetu, cak stovise, bas mi je lijepo kad se stisne uz mene, ali htjela bi ga nauciti ponovno na kindac najvise zbog cinjenice da ce kroz koju godinu dobiti svoju sobu i htjela bi da nauci spavati sam. Dakle, to radim zbog njega.

Sad sam ga za popodnevni spavanac stavila u kindac (koji je jos uvijek spojen s krevetom), nije bas bio sretan ali nakon puno mazenja, zaspao je.
Da li postoji mogucnost da dijete od godinu dana ponovno navikenem da i ponoci spava i kindacu a bez dodatnih frustracija ili suza? Dakle, mirnim putem.

Mi smo uspjeli. Kako? Nemam pojma, vjerojatno zato jer je sam tako odlučio / dozvolio. Spavao je s nama od 1. dana do cca godinu dana. Negdje s godinu dana smo primjetili da više ne traži stalno fizički kontakt s nama dok spava (nije stalno priljepljen na mene ili MM-a), ali se uporno gurao na moj ili MM-ov jastuk. Onda smo donjeli kinderbet u sobu i baš kao i ti spojili ga s krevetom. Prvo vrijeme bi ga kad je zaspao s nama s našim jastukom premjestili u kinderbet, za par dana smo mu kupili njegov jastuk (skoro ga cijelog ispraznili da je skroz tanak) i kad bi s njim legli on bi sam otišao u kinderbet i legao na svoj jastuk i spavao. Kinderbet je i dalje spojen, bebač neke noći prespava u kinderbetu, a ponekad se prebaci tako da je glava do moje na jastuku, a tijelo je u kinderbetu. 1/2 tijela je uvijek u kinderbetu. :roll: I tako, to je ta priča, uglavnom, čini mi se da mu je bitan taj osjećaj ako treba fizički kontakt da se samo prebaci do nas, i po želji vrati u kinderbet. Znači kako on dirigira. :)

Lena će za par dana 22 mjeseca. Od drugog dana spava sa nama u krevetu, prvo jer je to njoj bilo potrebno, drugo jer je to meni bilo potrebno i treće, jednako važno, jer sisa još uvijek.
Ali sada sam joj spremila kinderbet, odmah do našeg kreveta, skinula stranicu tako da su kreveti spojeni. Namjestila sam lijepu posteljinu sa medvedićima, poređala unutra par njenih plišanaca i rekla joj :
"Ovo je samo tvoj krevet, tu možeš spavati samo ti i nitko drugi, ni mama ni tata. To je samo za tebe, a u velikom krevetu spava tata i mama i ponekad Lena."
To joj se dopalo, pa je tražila, kao igru da joj to ponavljam dan za danom. I voli otići u "svoj" krevet i leći ispod pokrivača, onda traži da joj pričam priču.
Sve je ispalo stvarno super, jer je ništa nisam terala, niti sam joj rekla da tu mora spavati. Jednostavno sam čekala da sama dođe u krevetić.
E sad, kod nas je to u stvari još uvijek priprema, jer ona još uvijek sisa i još se obavezno uspavljivanje na siki. Tako da nekada navečer legne usvoj krevet i čeka da sika dođe kod nje ..... onda se ja iskivim, iskrenem, i namjestim se kako je gospojici zgodno. Ako tako zaspi, noću kada se probudi i hoće sikati, samo dopuže do mene ......

Mislim da je mnogo pomoglo to što u vrtiću spava u svom krevetiću.

Danas je 2 spavanca odradio u kindacu, a tamo je zaspao i navecer, bas me zanima kako ce proci noc. Nekako mi se cini prelako... :/