A šta kad mama mora dugo izbivati?

Šta onda činiti?

Uskoro idem u drugi, daleki grad. Na edukaciju od godinu dana.
Šmizlu ne mogu povesti, jer je tamo nema ko paziti.
U vrtić je ne bi dala ni ovdje, još je mala.
Baku koja je čuva ne mogu "iščupati iz korijena" i povesti je sa sobom u te svrhe.
Pronaći tetu za čuvanje je mission impossible i u normalnim okolnostima, u gradu koji poznaješ, a u nepoznatom gradu... :/ ne želim ni zamišljati.
Jedino rješenje je da ja dolazim kući petkom naveče. I onda je opet napustim u nedjelju :cry:
Moja mama je odlazila tako kad sam ja bila dijete. Dolazila je petkom, odlazila noću nedjeljom... Sjećam se toga, tad sam bila puno starija od M. sada, i ne mogu reći da mi sve to skupa nije bilo ni malo traumatično.

Postoji li kakav tips&tricks da sve to ide malo lakše?
Je li neko od vas bio u situaciji sličnoj mojoj?
Pliz bar me utješite, želudac mi je od muke u grlo stigao :(

ja ti necu puno pomoci jer - nema mi te edukacije zbog koje bih godinu dana ostavljala svoje dijete
ma nema ničega zbog čega bih tako nešto učinila

ne zelim osudjivati, nemam pojma o tvojoj zivotnoj situaciji, ali moram priznati da te ne razumijem :(

drzim fige da to riješite najbolje sto mozete

Moram priznati da ovakav odgovor nisam očekivala :/

Nisam ni ja presretna što idem, ali moram, jer bez toga ne mogu raditi dalje u struci.

Tješim se što između dva semestra postoji raspust ...

žao mi je :(

Ako ne bih imala baš nikakav izbor (dakle da mi je ta edukacija od doslovno životne važnosti), napravila bih sve ovo što spada pod nemoguću misiju: čupala baki korijene, našla čuvalicu na bilo koji način...
Ali to je iz moje perspektive, poučena iskustvom ostavljanja 20mj. djeteta (zaista silom prilika) kod bake 4 dana - štetu smo popravljali više od mjesec dana :/

ja ne bi išla..idem na poslovne putove, ali to traje maksimalno par dana..

razmišljala sam o tim edukacijama...najduži rok koji bi podnijela, i to samo da se radi o nekoj fakat turbo-mega-tetra-nikad-više-postojećoj edukaciji bi bio cca mjesec dana (manje da, ali ne i više)

ostalo nema šanse

osim za jedno 15 godina.. :)

uf :love:

Ja sam ljetos ostavila dijete na 4 tjedna na moru, bila je sa tatom kojeg obožava i koji se brine o njoj i više od mene i sa bakom koja ju svakodnevno čuva, a ja sam dolazila tako, od petka do ponedjeljka - i što reći, ne bih to više ponovila.

kakav ćeš smještaj imati tamo?
sama u stanu?
što baka radi?
je u mirovini?
ako baka ne radi probaj se s njom dogovoriti da se sve 3 preselite dok to sve skupa traje

žao mi je da tako moraš
i čestitam na hrabrosti
ja je nisam imala, ali zato stagniram u struci

Postanar u zajedničkom (vrlo malom) stanu. Finansijski ne mogu podnijeti trošak više kvadrata.
Kad ujutro napustim stan nema me do naveče.
Baka koja je čuva krhkog je zdravlja.

I, da od vitalnog je značaja, nažalost, pa ne mogu/ne žalim odbiti, jer svi mi jedemo hljeba od moje plate.

koliko mali stan?
imaš svoju sobu?
tko ti sad čuva curu?
ako je ta ista baka ja bi je molila da bar proba

Koji grad? Kad počinje ta godina dana, tj. kad moraš otići? Jako mi je žao što vam se tako namestilo, mogu da zamislim kako ti je teško :love:

garsonjera
nemam, spavam u "dnevnoj sobi"
ta baka je čuva
pitala jednom izokola, odgovor: "ne bi ja"

Beograd
u ponedjeljak ću znati više o početku i kraju

Ako se mora, mora se. Vjerujem da ti je ta edukacija zadnja opcija i da stvarno moraš ići. Ja bih onda poduzela sve da nađem tetu čuvalicu. Zašto bi to bila nemoguća misija? Mislim da se isplati pomučiti i naći nekakvu ženu. A tko bi čuvao dijete dok si ti na edukaciji?
I po meni bi puno bolja opcija bila dijete odvesti u vrtić. Kako može biti za vrtić premalo, a za odvajanje od majke na godinu dana dovoljno veliko? Pa bolje vrtić nego da te viđa vikendima. Ja bih probala sve samo da živimo zajedno. Jest da će biti užasno teško, ali mislim da je to za dobrobit djeteta. Roditelje nitko ne može zamijeniti.
Oprosti, a gdje je tata? Sorry ako je pitanje neugodno.

čuvali bi je kao i do sad tata i baka
tata ne može napustiti posao i ići s nama

Citiraj:

---

vještičica prvotno napisa

Beograd
u ponedjeljak ću znati više o početku i kraju

---

Dokle god ne budem morala da počnem da radim ja sam ti tu šta god da treba - da je čuvam, mazim i pazim zajedno sa N, pa i da je dojim ako treba :*

tata valjda ostaje u njihovom gradu, čovjek radi

mislim da bi trebala poraditi na baki, a ako ne naći čuvaricu
pa makar bila godinu dana u financijskom minusu
valjda će ta edukacija to dugoročno isplatiti

mene je mama s 2 godine ostavila mjesec dana kod tete
kaže kad je došla po mene da joj nisam htjela prići
šok je to za tako malo dijete

Citiraj:

---

vissnja prvotno napisa

Dokle god ne budem morala da počnem da radim ja sam ti tu šta god da treba - da je čuvam, mazim i pazim zajedno sa N, pa i da je dojim ako treba :*

---

:love: hvala na ponudi

Ponuda je ozbiljna. Jedino na žalost nemamo sobu viška jer živimo sa mojima.

vještičice, nemam nikakvo rješenje, ni i deju. Šaljem ti samo jedan veliki :love: i držim fige da pronađeš najbolje rješenje za sve. :*

Jao moram priznati da ne znam šta bi napravila u tvojoj situaciji.
U principu nikad nisam bila odvojena od D više od 2 dana i stvarno mislim da ne bi podnjela tooolikooo dugu razdvojenost.
Dobro dolaziš vikendom ali sve je to nekak bezveze.
Ok neču te bacati u još veći bed, nadam se da ćeš uspijeti nekako to rješiti.
A ja ti nemam neki pametan savjet nego ti samo držim fige i želim sreću da nešto uspiješ izorganizirati.
Sretno. :*

Znam nekoliko primjera liječnica koje su tijekom specijalizacije zatrudnile.
Naravno, povratkom sa porodiljnog čekala ih završetak specijalizacije u drugom gradu.
Jedna je povela dijete majku sa sobom na godinu dana, jednoj je ostalo samo šest mjeseci pa je NJM uzeo neplaćeno i svi su zajedno otišli.
Jedna je napravila ovo što ti planiraš, otišla je sama i vraćala se vikendima.
Četvrtoj je ostalo više od dvije godine, rekla je da to ne može prihvatiti, morala je dati otkaz usred specijalizacije. Prošlo je više od deset godina od toga, ona nijednu specijalizaciju nije nikada više dobila. Zapravo, dugo je bila i bez posla u struci. Sa ovog stanovišta bilo bi bolje da je tada dignula kredit i platila nekoj ženi da ide sa njima, to bi prošlo, a ona bi danas bila profesionalno realizirana majka.
U nekim strukama jako teško uskladiti obitelj i posao.

Vještičice, sigurno ti je teško, možda da probaš malo obraditi mamu ;) , ili da pokušaš naći neku čuvalicu u Bg pa da dijete ide sa tobom.
Kako god ispalo, sretno! :heart:

Vještičice, imaš li ti uopće izbora?
Godinu dana brzo prođe, a nakon toga, baš je dobro piplica napisala, bit' ćeš (i) profesionalno realizirana majka.
Ja prilično dobro znam što bih napravila na tvom mjestu: stisnula bih srce, ubijala se od posla tih godinu dana, trčala doma svaki vikend (čini mi se da si uzela u obzir sve druge opcije i da dijete mora ostati gdje je sad), trudila se sve nadoknaditi vikendom, a onda nadoknađivala cijeli život.
I ne bih se previše opterećivala time kako je život grozan i okrutan, kako je drugima lakše, kako bi dugi to bolje...Drugi su drugi, oni bi to drugačije, ti moraš tako kako moraš, to će dugoročno gledano za tvoju obitelj i tvoje dijete biti najbolje i kraj priče.
Sretno!

Citiraj:

---

Loli prvotno napisa

Vještičice, imaš li ti uopće izbora?

---

Nemam. I hvala ti što si me to pitala. Sjela sam i razmislila, i zaista nemam izbora. Imam samo ogromnu grižnju savjesti i mnogo, mnogo šta bi bilo-kad bi bilo razmišljanja. Pa onda prebacujem sebi kako možda može ovako ili onako. A znam da ne može.

Hvala svima koji su mi poželjeli sreću, trebaće mi/nam.

Višnja, ja sam prijedlog i shvatila ozbiljno, i od srca se zahvalila. :love:

Citiraj:

---

vještičica prvotno napisa

Sjela sam i razmislila, i zaista nemam izbora. Imam samo ogromnu grižnju savjesti i mnogo, mnogo šta bi bilo-kad bi bilo razmišljanja. Pa onda prebacujem sebi kako možda može ovako ili onako. A znam da ne može.

---

Prvo, jedan virtualni :love: zato jer ne mogu ni zamisliti kako ti je.
Palo mi je na pamet da napišem: ja to nikada ne bih mogla, a onda... ako si u pat-poziciji i nemaš izbora stvarno probaj misliti pozitivno. Doći će razni blagdani, državni praznici, godišnji odmor, produženi vikend.... Godina dana u drugom gradu nije godina dana na pustom otoku. Tjedno je to najviše 5 dana bez djeteta i vikend koji je samo vaš. Mogu te tvoji i posjetiti ako tati to posao dozvoli, ako možda baka može s djetetom na put pa da bude koji dan s tobom... Ne dozvoli si grižnju savjesti jer ti ne biraš pogrešno. Uopće ne možeš izabrati tako da mirna srca prihvati to što moraš i izvuci najbolje iz toga. Sretno!!

:love: Šaljem ti veliku pusu i podršku. Jasno je da je za tebe to teška odluka, vjerojatno najteža u životu. Pokušaj se ne gristi, pretpostavljam da opcija da ne ideš ne drži vodu jer sam sigurna da ti ne bi ini razmišljala o odlasku da imaš bilo kakav izbor. Mogu zamisliti tu situaciju i sigurno bi postupila kao ti.

A ove priče tipa ja nikada ne bi išla i sl. :roll: Ma dajte cure, nije vas pitala jel da ide ili ne (kao da joj nije dovoljno teška odluka bez toga), već kako da sebi i maloj olakša situaciju.

A cujes, zasto netko ne bi napisao ono sto misli? Ponekad takve price budu presudne i utjecu na nekoga. Ne mora znaciti da moze ili mora sada utjecati. Na kraju krajeva, situacija je sama po sebi dovoljno teska.
Ja bih sad napisala nesto, iz pozicije djeteta koje su roditelji/mama ostavljali iz istih ili slicnih razloga. I reci cu samo da nikad, ali nikad to ne bih svojoj djeci priustila. Lako je momentalno pregrmiti situaciju. Ali, steta nekad zna biti nepopravljiva.
Ako je odluka takva kakva je i ako je definitivna, mogu samo reci da bih se borila i rukama i nogama da to dijete povedem sa sobom. Mozda da odes povremeno tamo, raspitas se ima li koja povoljna cuvalica, mozda se ipak nadje neka fina teta koja bi ti pricuvala dijete?
Nadam se da te nisam dodatno uznemirila, ali na ove teme ostavljanja djece radi nekih visih/boljih ciljeva meni se nekontrolirano upale sve lampice u glavi i jedino s kim mogu suosjecati tada su ta djeca. Jer znam kako je. :/

Citiraj:

---

Zorana prvotno napisa

Ako je odluka takva kakva je i ako je definitivna, mogu samo reci da bih se borila i rukama i nogama da to dijete povedem sa sobom. Mozda da odes povremeno tamo, raspitas se ima li koja povoljna cuvalica, mozda se ipak nadje neka fina teta koja bi ti pricuvala dijete?

---

Ali ako dijete odlazi s majkom onda ostaje bez oca, zar ne? I bez bake koja ga čuva, bez svog doma, mjesta koja su mu poznata....
U ovom slučaju odlazak s majkom koja će po cijele dane raditi, spavati u garsonijeri u stranom gradu bez ičije pomoći (ili plaćene pomoći na koju će odlaziti veliki dio onog što majka zaradi, a zato i odlazi na edukaciju) ne čini mi se najsretnijim rješenjem.

Vještičica, bez grižnje savjesti idi i obavi to što trebaš. :*

Moze biti. Ja sam pisala iz pozicije djeteta koje je takvo nesto prolazilo. Mogu reci, iako se ne cini nimalo fer prema ocu, da je meni majka vise nedostajala. Ne da mi tata nije nedostajao, ali kad razmisljam o tim nekim stvarima, uvijek mi prvo padne napamet to da mama nije bila sa mnom. Ne znam, mozda i jeste bolje da dijete ostaje s tatom i u poznatoj okolini. A opet, mozda i nije.
Uglavnom, vjesticici zelim puno srece, kako god napravila.

možda je i bolje da je dijete malo, neće toliko patiti

mislim, sorry ako je tvoje pitanje prikrivena želja da te se ohrabri da je odluka ispravna

...što se mora, mora se

ipak, iz vlastitog iskustva...kad je mama bila trudna s bratom imala je rizičnu trudnoću, ležala je u Petrovoj pola godine, a ja i tata smo bili sami

iako sam imala samo šest godina još uvijek pamtim taj osjećaj (napuštenosti i tuge?)

svejedno, bolje je da u komadu obaviš to što moraš nego da dijete vučeš sa sobom

ipak, ono što nikako ne mogu opravdati su one generacije nesretne gastarbajterske djece koje su njihove majke i očevi napuštali odmah po rođenju i ostavljali bakama..a za što?

Pa iz istog razloga iz kojih su mene moji napustali. Iz istog razloga iz kojeg vjesticica odlazi, jer im je to pruzalo bolje poslovne, financijske i sve ostale mogucnosti za zivot. Bas sam neki dan rekla baki kako bih radije da nismo imali nista od onog sto smo imali u zamjenu za mamu i to vrijeme koje nije bila sa mnom. Ne znaci mi sad bas nista cinjenica sto se ona odskolovala ili sto su mogli kupiti auto ili stan. Ali mi je sve ono sto je islo u paketu obiljezilo i zivot i mene kao osobu, da ne govorim nas odnos.
Ok, niti je vjesticica ista osoba, niti su isti ljudi ili situacije u igri. Ali, ipak, nista nije vrijedno tog rizika. Ljudi pisu da su ostavljali djecu bakama po par dana pa da su morali tjednima kasnije izlaziti na kraj s tantrumima i kojecim. Kako je tek onda kad dijete ostavis na duzi period, za dijete beskrajan period?

Kao prvo, vještičice, svaka čast na odluci da ideš na tu edukaciju, vjerujem da ti je odluka teško pala, i kako god se na kraju odlučiš napraviti držim fige da vam tih godinu dana što brže proleti.

Ja bih pokušala dijete povesti sa sobom.
A nemora se tvoja mama preseliti tamo, može biti zajedno sa djetetom tjedan-dva u jednom gradu pa malo u drugom, tako da je tvoje dijete malo s tatom malo s mamom.
A i ponuda od vissnje nije za odbaciti!!

Mene je mama kao jednogodišnjakinju ostavila na 2 tjedna kod babe i djede (kod kojih smo tad i življeli) kad se vratila nisam htjela ići kod nje.

Od mog kolege zena je takoder morala na jednogodisnju edukaciju na drugi kraj Hrvatske, povela je malca sa sobom, nasla mu cuvalicu. Iako joj nije lako, teze bi joj bilo da ga je ostavila. A pogotovo mlacu.

Ja osobno, ne bi nikad isla, za neznam kakve pare/posao. Da se razumijemo, ne osudujem te, samo iznosim svoje stajaliste.

vjesticice, mogu zamislit kako ti je tesko :(

vjerujem da nemas izbora, pokusavam sebe zamislit u takvoj situaciji i predlazem da povedes dijete sa sobom.

beograd je velik, evo imas vissnju (bas si me dirnula s ponudom, stvarno si :heart: :* :love: ) eto vec imas nekog na koga mozes racunat, a vjerujem da jos poznajes neke ljude tamo koji ti mogu pomoci da nadjes tetu cuvalicu s kojom ces bit zadovoljna.

uostalom i tu gdje si sad radis, a radit ces i u bg, znaci to je isto. umjesto bake koja bi ju cuvala bi imala tetu cuvalicu koja ce je cuvat dok ti radis. samo sto bi u tom slucaju umjesto tebe putovao tm vikendom kad bi to bilo moguce da vas vidi.

meni ne djeluje bas nemoguce za organizirat, sta mislis? sigurno da ce bit tesko, posebno tebi: nova sredina, novi grad, dijete, posao ... uh ...

ne znam jedino financijski koliko je to problem ali cini mi se da bi dodatno placala samo tetu cuvalicu,ostali troskovi ostaju isti.

pokusaj. nemas sto izgubiti.

od srca ti zelim srecu! :heart: :love:

Citiraj:

---

Ja prilično dobro znam što bih napravila na tvom mjestu: stisnula bih srce, ubijala se od posla tih godinu dana, trčala doma svaki vikend (čini mi se da si uzela u obzir sve druge opcije i da dijete mora ostati gdje je sad), trudila se sve nadoknaditi vikendom, a onda nadoknađivala cijeli život.
I ne bih se previše opterećivala time kako je život grozan i okrutan, kako je drugima lakše, kako bi dugi to bolje...Drugi su drugi, oni bi to drugačije, ti moraš tako kako moraš, to će dugoročno gledano za tvoju obitelj i tvoje dijete biti najbolje i kraj priče.
Sretno!

---

Citiraj:

---

Ali ako dijete odlazi s majkom onda ostaje bez oca, zar ne? I bez bake koja ga čuva, bez svog doma, mjesta koja su mu poznata....
U ovom slučaju odlazak s majkom koja će po cijele dane raditi, spavati u garsonijeri u stranom gradu bez ičije pomoći (ili plaćene pomoći na koju će odlaziti veliki dio onog što majka zaradi, a zato i odlazi na edukaciju) ne čini mi se najsretnijim rješenjem.

Vještičica, bez grižnje savjesti idi i obavi to što trebaš.

---

u ovom slučaju potpisujem Loli i mim

vještičice :love: :* sretno!! Pusa maloj šmizli!

Ako već vještičica mora otići i žrtvovati tih godinu dana, zašto bi i dijete patilo na način ga se makne is poznate okoline, od bake i tate i svog vrtića (ako ide u vrtić)?
Sad se pitam zašto nitko ne bi odgovarao jednog tatu da ne ide godinu dana na profesionalno usavršavanje? Kakvi bi vam odgovori bili da je isto pitanje postavio jedan otac?

Meni isti

meni ne bi
onda bi mi bilo normalno da dijete ostane kući s majkom i bakom, a otac da dolazi vikendima
uza svu ravnopravnost i angažman oca, ipak je, pogotovo u toj dobi, majka potrebnija, i ako nije moguće da je s oba roditelja, bolje je da je s majkom

Citiraj:

---

aleksandra70vanja prvotno napisa

meni ne bi
onda bi mi bilo normalno da dijete ostane kući s majkom i bakom, a otac da dolazi vikendima
uza svu ravnopravnost i angažman oca, ipak je, pogotovo u toj dobi, majka potrebnija, i ako nije moguće da je s oba roditelja, bolje je da je s majkom

---

A koliko bi vještičica bila sa malenom ako će raditi 18 sati dnevno, vjerojatno se morati, poslije cjelodnevnog dana uhvatiti i knjige, možda ostajati i prekovremeno - žena ide na profesionalno usavršavanje, ne na godišnji! Na krjau krajeva, to radi da bi i njenom djetetu jednog dana bilo bolje.
Moj otac je pomorac, a majka je često putovala poslovno, a kad nije onda je bila kod tate na brodu. Tkogod je bio sa nama, bio je roditelj u punom smislu riječi, roditelji se moraju međusobno nadopunjavati i 'pokrivati'.
Godina dana nije vječnost, već 'samo' godina dana. Ja ne bi dvojila ni minute oko pitanja 'ići ili ne ići' svjesna da je to profesija koju sam odabrala jer ju volim znajući da je to grana koja zahtijeva konstantno usavršavanje.
Sve u životu nosi svoju žrtvu - od roditeljstva do posla.

poslije cjelodnevnog dana = cjelodnevnog rada