pažnja cijeli dan

Moja curica je od rođenja bila bebica kojoj treba jako puno pažnje. Do kad je propuzala nisam je ispustila iz ruku ni na 5 minuta jer bi odmah počela takva vriska da je ne bi mogla smirit pola sata.Sada je navršila godinu dana, stalno je nosim i sa njom sam na podu i ako se samo pokušam dignuti da bi otišla npr. na wc ili složit sendvič ona potpuno poludi. Kako nam je tata terenac mi dvije smo same doma i ja više jednostavno nemam energije za disanje. Pomoć sa strane isto nemam. Baš radi toga što konstantno vrišti ne mogu jesti, ne mogu se tuširati, ne mogu raditi ništa osim biti s njom, igrati se i nositi je. Imam 49 kila, izgledam ko kostur i čudi me da još uopće imam mlijeka. :shock:
Preko dana spava samo sat vremena i za to vrijeme u stanu mora biti potpuna tišina jer je i rezanje sira i voda iz pipe probudi i onda bude nervozna i bude još 3x gore!
Nikad je nisam ostavljala da plače, ali u zadnje vrijeme mi se čini da ili ću se ja jedan dan samo srušit od umora i izgladnjelosti ili ću je ostavit sat vremena dnevno da urla u vrtiću dok ja zadovoljim svoje osnovne potrebe. I da, kolica, sling, marama, nosiljka, sve isprobano i sve 0 bodova!
Do kad će to trajati, da li ima šanse da je nekako naučim da se igra sama makar na 10 minuta :?
Cure help!!Ima li koja od vas kakav savjet???

Ne smijes zanemarivati svoje potrebe. A opako si ih zanemarila. Nece joj nista bit dok ti doruckujes, odes na wc i sl. Ne moze se postici da dijete ama bas nikad ne zaplace, odnosno, svaki takav pokusaj je osudjen na propast.

Ma grozno mi je što to nije plakanje to je urlanje, objesi mi se oko noge i vrišti kao da je tučem i ne zaustavlja se. A ako je pustim da tako vrišti 15 minuta ona se tako uznemiri i jeca da me onda opere takva grižnja savjesti da sam čudovište bezosjećajno, a ne mama :evil:

ja mislim da se sve mi ponekad osjećamo grozno, kao da smo bezosjećajne i loše mame. Moja je g isto bila dosta zahtjevna kao beba, dosta je plakala i do 9 mjeseci nije spavala po danu više od 10-15 min.
Tvoja je curica sad već velika, pričaj s njom, neka ide s tobom u kupaonu dok se tuširaš, moja npr obožava vaditi veš iz košare, vaditi uloške iz vrećice i slagati ih okolo ... Probaj ju staviti u njenu stolicu kad radiš sendvič, daj i njoj komadić sira, mrkve ...
Moraš jesti, ići na wc i tuširati se, puknut ćeš prije ili kasnije ako ne zadovoljavaš svoje osnovne potrebe.
Probaj pronaći nešto što ju zanima, ja obično poslije imam više posla, ali bar dobijem 5-10 minuta za tuširanje.

Mislim da sam i ja pomalo "zabrazdila"u tom pogledu. :/ Moj Ivo ima 21 mjesec i zadnje vrijeme mi se čini da ću izgoriti. Trudim se ignorirati plakanje bez suza i njegove sitne ucjene, ali mi ne polazi baš uvijek za rukom. Prvo, zato što ne mogu dulje od 10 minuta biti "nemajka", a drugo, zato što mi se frajer objesi za nogu :nope:
Zadnjih mjesec dana želi imati cicu u zubima dok spava, a to me fakat izluđuje. I ono što mi je stvarno za poludit, čim čuje šivaču mašinu dolazi do mene, navlači mi materijal, uzima papučicu i sl. ne bi li ja prestala šivati.
Znam da nema baš nekog pravog rješenja, ali dok ovo pišem u meni zrije misao da budem oštrija i odlučnija.

U meni zrije ta misao svaki put kad čujem kmeeee, ali svaki joj put popustim. Jača je od mene!Evo sad je držim i na stojećki ovo tipkam! :mrgreen: Ali opet, točno znam kad ima zbilja potrebu za mojom blizinom i maženjem, a kad plače samo zato da vidi do kud su joj granice.

Čuj, navikla te imati samo za sebe i kad god je počneš učiti da trebaš malo vremena za sebe neće joj se svidjeti :mrgreen: Puno pričaj i idi na wc kad moraš (imam dijete poput tvog). Jedi kad si gladna. I ako imaš bilo koga da povremeno uskoči barem malo - ne odbijaj! Štoviše - traži!

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ne smijes zanemarivati svoje potrebe. A opako si ih zanemarila. Nece joj nista bit dok ti doruckujes, odes na wc i sl. Ne moze se postici da dijete ama bas nikad ne zaplace, odnosno, svaki takav pokusaj je osudjen na propast.

---

upravo tako i pitanje je kako i kad će ona shvatiti da nije centar svijeta

Ako ćemo vjerovat njenom horoskopu nikad neće shvatiti da nije centar svijeta :lol:
Znam da ću je morati počet ignororati, ali upravo na ovom forumu se puno pisalo o tome kako je ignoriranje užasno za djecu kako im se time slama duh i bla... bilo je još toga, pa mi je malo bed!Kad onako pruži rukice prema meni teško mi je ne obraćat pažnju imam osjećaj da u tom trenutku misli da sam zla

preozbiljno shvaćaš forum....

jedno je posvetiti se djetetu, a drugo je totalno izbrisati sebe i svoje potrebe....

no opet, svi smo različiti ....

ja niakd ne bih mogla trpiti da ne odem na wc ,bit smrdljiva ili gladna, ako nije opća opasnost

Ma imate vi sve pravo, od danas mi je misija debljanje i tuširanje svaki dan :mrgreen: , pa ćemo vidjet kako će reagirati. Samo se moram psihički pripremiti dug period njenog plakanja!

ja sam prolazila slicnu fazu sa najmladjim i nekako umanjivala problem, bilo mi ga je zao da place, tj. vristi bez ijedne suze u oku. nosila bi ga, lezala s njim...i onda me ulovila prva kriza griznje savjesti da zapostavljam velike. to je nekako proslo i tako smo ti mi gurali jos koji mjesec. svi su mi govorili da sam previse blaga prema njemu i da mu time ne cinim dobro, ali ja jednostavno nisam mogla slusat tu njegovu vrisku.moje psihicko stanje bilo je strava i uglavnom je stradao mm, nisam podvukla crtu kad je trebalo, pa sam se jedne veceri (prije mjesec i pol) samo srusila. i od tada sam stvari postavila malo drugcije.
1. meni mora biti dobro da bi i njima bilo dobro
2. ako je sit i presvucen, nece mu biti nista, ako pola sata sjedi u vrticu i gleda me dok kuham npr.
3.dosljednost u odlukama

bilo je tesko prva tri dana, zatvarala sam sve prozore da ga susjedi ne cuju koliko se dere, ali nakon tri dana to je stalo. tu i tamo "pokusava" deranjem i fol placom dobit ono sto zeli kad mu mi to ne damo odmah, ali koliko god nam to neki put bilo tesko, ne popustamo, vec do kraja ostanemo pri odluci koju smo donijeli.
moram jos dodat da je kod adriana ta faza pocela sa nekih 7 mjeseci....i mozda je i dodatno ublazilo sve ovo i cinjenica da je prohodao pa ga istrazivanje stana zabavlja.

aaa, znaci ima nas jos. moja djevojcica je takva. ima samo 5 mjesci, ali urla otkad se rodila. ja se osjecam grozno, jer moram trpiti plac i gusenje doslovno dok odem na wc. nosanje u marami po doma isto ne pali--ok je samo dok se hoda, a u kuhinji kod peci se stoji.

znaci nosim ju i bedinam otkad se probudi, i cim ju spustim da nesto obavim, pocinje vriska. ali to je pravi plac, nije neka za*ebancija. najgore je to kaj imam starijeg, koji ispasta zbog moje neispavanosti i tankih zivaca, a tata nam je terenac pa sam ja uglavnom solo s njima. koma. vani je ok--posto se krecemo a i cijelo vrijeme ju nosim--pa pokusavamo biti vani cijeli dan :roll:

jednostavno ne znam sta bi s njom, dode mi kad samo cujem taj zvuk da si skratim muke, i zivim u nadi da ce biti malo bolje kad prosjedi i kada pocne jesti nesto osim cice, najbolje nesto sto ce moci sama drzati :yes:

ne znam kako da postignem ovo o cemu marta pise, ona se doslovno gusi u placu, sva se zacrveni itd. uzas. a ja sam na rubu vec 4 mjeseca (prvi mjesec sam mislila da ce proci ;) ) :mrgreen:

Moja cura ima 3 i pol godine i bilo nam je tako kako si ti opisala sigurno prvih 2g...

I danas zahtijeva stalnu paznju, ali ajde, ipak se zaigra sama nekih pola sata dnevno. Srecom, MM puno pomaze, pa kad je on doma, ipak nesto stignem. Ali kada smo 1 na 1, jako tesko.

mikka, tak je i meni bilo, identicno, do negdje 7. mjeseca kad je propuzao i prosjedio. nema sanse da ga ispustim i nesto radim, a on me gleda, ja mu pricam i osjecam se super mama, neeeeeeeeeee, samo nosenje i to hodanje, sjesti ni pod razno! mm je isto dosta bio na poslu, i putovao okolo, al ja bas nisam isla ni po vani jer dok bi se ja spremila on bi dusu ispustio placeci

al kad je prpuzao preporodila sam se!!!!!

Meni je cijelo vrijeme isto,Prvih 9 mjeseci sam je samo nosila, i kao šta Mikka kaže, bez zaustavljanja, stalno u pokretu, a kad je propuzala, sada pred par dana i prohodala, opet je isto. Istražuje kuću i dvorište, ali samo ako sam ja na metar udaljenosti.Stalno je pokušavam animirati igračkama i zaigra se ona, ali ako se samo podignem s poda, frka!!!A i nošenje je još obavezno svaki dan po par sati iako ima 11 kila!

pa nemoj nikud ici, nego ju uzmi sa sobom u kuhinju, posjedni na stol ili stolicu, odvedi u kupaonu i nek se tamo zabavlja dok se tusiras, samo pazi da nema nista opasno na dohvat ruke. nama je to funckoniralo, probajte. znala sam ga i stavit u kolica pa u kupaonu, i onda svake sekunde dodavat stvari koje nisu igracke. je malo naporno, al bar se osvjezis.

kod nas je bio sistem da on mene ne sljivi, al ako napravim jedan korak vriskaaaaaaaaaaaaaa, i kad smo bili vani bi znao otpuzati za cas, al ako bi ja otisla od njega to je bila katastrofa
:roll:

i moja je takva samo što se ona uglavnom zaigra sama i to na trajati prilično dugo (evo je u kuhinji vadi boce iz korpe za recikliranje i naganja ih po kuhinji). ali koliko god je u tome samostalna, nema šanse da se negdje maknem. ako primijeti da me nema odmah počne kmečati. :( Međutim, ja znam da moram na wc, moram se istuširati, moram nešto skuhati...Lijepo uzmem gospodičnu i stavim je u vrtić. na početku se beskrajno žalila ali se nekako navikla (ponekad se poigram s njom dok je u vrtiću). ne provede puno vremena tamo, ali barem nešto... Inače samo trčim za njom po stanu, puzi sto na sat, diže se po svemu, ima je svugdje :roll:
inače, ona po danu nije skoro ništa spavala ali nakon što sam pročitala kako uspavati dijete bez plakanja shvatila sam koliko je dnevno spavanje važno, kako za nju tako i za mene :P Sad spava ujutro 2 sata i popodne oko sa vremena. i to je moje i samo moje vrijeme :D
nadam se da ćeš naći i ti malo vremena za sebe :love:

moja se smiri kad ima ispred sebe kup mokre robe koju treba staviti sušiti

pa vadi jednu po jednu

pa kad moram jesti plešem sa sendvičem u ruci, a njih dvije sjede kraj mene i smiju se

pa nastavim glasno pjevati, a zapravo odjezdim obaviti nuždu /objasnim da se odmah vraćam, da se razumijemo/

i tako, da se drma, pleše i pjeva

sa starijom smo njezinih prvih godinu dana ručali putar i kruh skoro svaki dan

nego, gdje živiš? na pp :)

Sve bih mogla da potpišem osim muža terenca i tih 49 kila. Ja ih imam valjda 149 jer od muke stalno nešto jedem u trku (čokoladu - to ne mora da se sprema, samo otvoriš). Ali moja dnevno spavanje odrađuje sa sisom u ustima.
E sad, Nađa ima 18 meseci i ja sam počela polako da uvodim neki red. Mi nažalost nemamo baby friendly stan jer živimo sa mojima a oni nisu baš voljni da puno menjaju svoj životni prostor. Tako da npr u kuhinji i kupatilu moram strogo da je pazim jer su joj dostupne opasne stvari. Ali npr dok ja ujutru idem na wc, umivam se, perem zube nju stavim da sedi u svojoj kadi (jer neće da nosi papuče a pod je hladan) pa joj dam štipaljke, uloške, nešto....
Kad hoću da stavim neki brzinski ručak pustim joj Teletabise, uglavnom sedi mirno, bar prvih 10-15 minuta, posle dođe kod mene pa mi se kači za nogavicu, onda joj u hranilici dam flomastere. Jeste da posle moram da perem i hranilicu i nju, ali bar pristavim ručak. Naravno 100 puta moram da prekidam da bih joj nacrtaka čiča glišu, loptu, cvet....
Ne mogu da je stavim u ogradicu ili krevetac jer već može da izađe.
U stvari najgora je kad sednem da jedem, tad me bukvalno vuče za ruke i noge, kad mi sedne u krilo prosipa i baca sve tako da jedem u trku stalno.

Vissnja ovaj pogled :lol: ista moja curica, ubija pogledom!

Moja starija je onako, dosta zahtjevna što se tiče mame :mrgreen:
Ali, meni se stvarno nikad nije dogodilo da se ne otuširam ili da nedaj bože gladujem :mrgreen:

Gle, nije ignoriranje djeteta ako ti napraviše neke osnovne potrebe za sebe. Jesti, oprati se :mrgreen:

Ono, pričaš s njom, vičeš ko ovca i janje.

Npr. ja stvarno ujutro moram popiti kavu. I dok si pravim kavu, one nešto žicaju, viču...ja se dovikujem s njima, malo pričekaju...nema ti tu ništa loše :)

Samo nek se netko usudi reći da ima :mrgreen:
maria će ga :mrgreen:

arilu, mislim da si malo predoslovno shvatila ignoriranje djeteta, pa nećaš je ostaviti da plače 3 sata.
Ja isto ne podnosim da g plače, ali u zadnje vrijeme puno glumi i onda hoda zamnom i kaže: "Gita jako pakala"
A sad još može i sama vrata otvoriti. Dakle, prije tuširanja zaključati stan, zatvoriti je sa sobom u kupaonu i moliti se da joj ne dosadi bar dok ne izađem iz kade. Stan je babyfriendly, ali me strah da si nešto ne napravi u tih minutu-dvije dok ne uspijem izaći iz kade i doći do nje.
A ja sam katastrofa ako se navečer ne operem, osjećam se grozno.

Arilu, kuzim te skroz. I ja imam muza terenca i malog priljepka. Srecom, sad je krenuo u jaslice pa se barem na par sati odmorim ali inace se moram organizirati kako znam i umijem.
Dakle, dok kuham, njemu dam da otvara ladice u kojima su, za njega, bezopasne stvari ili se igra s plasticnim flasama kraj mene u kuhinji.
Kad jedem, jede i on. Stavim ga u hranilicu kraj sebe i dam mu da jede prstima, zlicom, vilicom...kako god hoce, ja mu malo usput pomognem. Ako nije gladan dam mu rizine pahuljice ili tako nesto da se zabavlja.
Tusiram se navecer kad on zaspi, obicno odspava oko 2 sata prije nego se probudi i trazi da ja budem kraj njega.
Na wc idem brzinski, obicno tad place i udara mi po vratima od kupaone ali ja iznutra uvijek vicem "tuuu sam, sad cu doooc" tako da zna da ga nisam ostavila.

E sad, ono najbitnije, da bi djetetu bilo nesto zanimljivo, bila to igracka ili obicna plasticna posuda, prvo mora misliti da je to zanimljivo tebi. Ja znam prije kuhanja izvadit sve plasticne posude iz ladice, pa ih malo preslagivat, pa ih vratit u ladicu dok on to sve gleda. I onda on to ponavlja zamnom a ja imam malo vremena za ostale obaveze.

Sretno! :heart:

I moj Karlo je takav, ali samo sa mnom tj. kad sam ja u prostoriji bez obzira ko je još tu :evil:

S tatom se normalno igra ili se sam zaigra, u jaslicama isto, ali kad sam ja sa njim (čitaj: 22h, 2h je u jaslicama) ne odvaja se od mene. Ako je i mm tu ne šljivi ga, hoće samo mene. i svugdi me prati. idemo zajedno na wc, peremo kosu, zube, sušimo robu....sad je lakše jer nije više puzavac i početni hodač da ne mogu trknit u wc...

Potpisujem Koksy, pravljenje ručka izgleda ko cirkus. sve ladice su ispražnjene, slaže pelate i tune ili bubnja po loncima!

Eh, i ja prijavljujem slučaj vješanja za nogu, ali kod nas ipak nema urlanja. Zapravo, Oskar od rođenja rijetko plače ali itekako zna negodovati, biti mazga i postići sve što želi. Dok je on budan, njegova sam; ako se i igra sam, želi da sjedim u njegovoj blizini. :roll: Nikakvi poslovi ne dolaze u obzir u smislu da se on igra sam dok ja napravim ovo ili ono. Ali kod nas pali taktika da ga uključujem u sve svoje aktivnosti i tako uspijem zadovoljiti osobne potrebe, skuhati ručak, pospremiti nešto sitno. Npr, ako sam ja na wc-u, on otvara i zatvara vešmašinu, trpa veš u nju ili ga vadi van; dok jedem ja dam i njemu, ili se uzajamno hranimo; ako gulim krumpir, dam mu da namače ruke u posudi s krumpirom. Dok pijem kavu, on ima malu žličicu i tu i tamo mi promiješa. :roll: Sve što radi mama mora i on. Uglavnom se služim trikovima da napravim sve što trebam a da i on bude zadovoljan jer ne podnosim plač i cendranje dok god se daju elegantno izbjeći. Dakle, nemam neki pametan savjet kako da malenu odvratiš od toga što ti radi (da imam, primijenila bih ga na sebi), ali iskoristi njezinu prirodnu znatiželju u svoju korist. Možda da joj daš da te hrani ili tušira... :mrgreen: