Printable View
Evo, da vas pitam, moj D. ništa ne priča u vrtiću i ima 2god i 3 mj. Inače doma sasvim normalno priča i komunicira,a li u vrtiću ne. U vrtiću se normalno igra, smije, jede, spava, uklapa se i sve ok,ali ne priča puno, tako teta kaže, te ako mu netko stane na žulj onda samo " plane", tj. obrani se, fizički. ja ne znam zašto je to tako. Inače sve kuži, normalno priča doma i veseo je i sve. Ima neka iskustva u tom smislu??? :?
Lena je tek sada malo počela komunicirati u vrtiću. Inače su me ljetos tete pitale da li ona uopće priča, bila sam PAF, nije mi ni palo na pamet da bi se tamo mogla ponašati drugačije nego doma. Ali, izgleda da da .....
Sada se kažem malo opustila i počela je pričati, najviše zahvaljujući pjevanju koje jako voli, a tete izgleda puno pjevaju razne pjesmice. Samo što mislim da djeca između sebe još uvijek ne komuniciraju pričanjem.
OT, naš problem, nakon mjesec i pol dana, još uvijek neće tetama reći kada joj se ide na wc. Ako je stave na wc ona sve uredno obavi, ako je ne stave, ona opet sve obavi, ali u gaćice. I sve mi naravno ispriča kada dođem po nju (da je "popikila gaćice a ne šolju"). Teta mi je čak jednom rekla : "Ha, možda ona i kaže, ali je ne čujemo".
Možda je to još jedan razlog ne-pričanja. Doma je tišina i njeg se glasić sluša, što god rekla, a u vrtiću je uvijek velika graja i nitko je ne čuje.
Ne znam što raditi, osim čekati da prođe ....
Sne, OT, T. dosta tiho priča pa smo doma vježbali kako glasno pitati tetu i kako ju povući za majicu kad hoće vode ili piškiti, rekla sam mu da je tamo gužva pa da se može desiti da ga teta ne čuje i neka samo pita ponovo i glasnije. Inače, u roku par dana od jaslica se počeo sam doma skidati za tutu i sav je ponosan :)Citiraj:
sne prvotno napisa
da, i mi doma vježbamo vikanje PIKA JENENA (piška Jelena) i doma i u teoriji zvuči dosta dobro, mislim da samo nije još primjenila na djelu.
Ovo za vučenje za rukav ili nogavicu mi se sviđa, probat ćemo.
I da, ovaj tjedan intenzivno pokušava sama navući gaćice i hlače nakon sjedenja na tuti, preslatki su, jel da? :) tako posvećeni onom što rade ...
Koliko ti cura ima god? Naime, moj D. je još u pelenama, jer neće na WC. :/
Moja curka ima 22 mjeseca. Ali već jako dugo (od njenog osmog mjeseca), nakon svakog spavanja je sjedila na tuti i (često) odradila posao, tako da joj je tuta bila poznata i bliska, znala je što se tu radi. Zato nam je odvikavanje ljetos prošlo dobro. Teta u vrtiću joj je pokazala sjedenje na wc šolji i to da može sama pustiti vodu poslije, misleći valjda da će je to motivirati da kaže kada treba. Da, bilo joj je zanimljivo, ali ne, i dalje im nije govorila, ili kao što rekoh, jeste ali je ne čuju.
A to sa pričanjem, mislim da će u konačnici sve ovisiti o teti, kao uostalom i sve što se u vrtiću dešava. Ako mu se teta obraća, postavlja pitanja, inicira suradnju, nakon nekog vremena će se djete opustiti i odgovarati. Pretpostavljam da onda treba preći i onaj prag da samo nešto traži od tete, a da to ovisi o tome koliko se blisko sa njom osjeća.
Tako je barem kod moje Lene, a ona je pomalo zatvorena, ne ide na prvu loptu (mislim čak ni na drugu).
Ovih dana kategorički tvdi : Neće šolju, kaka gaćice u vrtiću ! :(
Jučer smo donjeli dvoje mokrih hlača i tri para prljavih gaćica iz vrtića. Nije mi teško prati, ali kakav je to protest i na što? Ona je naprosto usvojila da se tamo piškaju i kakaju gaće. Zašto zaboga?
Čak i ne javi teti da je mokra. Doma neće ni minute biti mokra, odmah viče i ukipi se, ni da mrdne nogice.
Prije par dana je u vrtiću bila pokakana pa bar pola sata, ako ne i više, jer nitko nije primijetio, a ona je fino sjedila na toplom.
Da li to ima neke veze sa tim što , kada smo skinuli pelene na odmoru, tete na dežurstvu su joj još dva tjedna (dok nisu došle njene tete) stavljale pelene (bilo im je prenaporno presvlačiti joj gaćice :evil: ).
Ali to je bilo prije dva mjeseca.
Mislim da je ovo ipak više tema za "Jaslice, vrtići ....."
djeca kad krenu u jaslice/vrtić može doć do regresije (nisam sigurna jesam zapamtila izraz)...tj prestaju radit ono što su naučili i vraćaju se unazad, pišanje, kakanje u tutu, počinju opet sve u gaćice, mogu prestat pričat...
čak sam u jednoj knjizi pročitala da kad im se događa nešto novo, zanemare već usvojene vještine i usredotoče se samo na to novo...
pusti dijete na miru
nema šta za reči
kad bude imalo što za reči ono če se izjasniti
meni je u grupi godinu dana bio dječak koji je progovorio 5 riječi za svo to vrijeme..."daaaaaaaaaaaaaaaj, NE, hoću, neću, boca"
sasvim adaptirano, veselo i vedro dijete...
Čula sam za to, ali nekako mislim da nije naš slučaj, jer doma sve uredno projavljuje kao i prije. A u vrtiću u početku nije pričala, sada priča, ali ne prijavljuje, jer nikada i nije prijavljivala.
Primjer : sa MM-om je bila kod naših prijatelja koje ona ne pozna, dugo se sa njima nismo vidjeli i toj sasvim nepoznatoj ženi je rekla da hoće piškiti, žena je skinula, stavila na tutu - sve 5+.
ah, ko što uvijek pišem - stpljenja, strpljenja .....
prethodni post je išao maši, ali brane i ti si u pravu, trebam je pustiti malo na miru .....
gle,
kad bi mama ili sestre došli po njega to je nevjerovatno, dijete se ne bi gasilo tih par minuta dok bi se oblačilo za odlazak
a pjeva sve što mu do ušiju dođe...
u grupi...samo osmjeh je bio dokaz da se njemu nešto sviđa ili ne sviđa...
reakcija 0 bodova...na sve..,...
pusti je malo nek se sama snađe u svemu i počet će polako...
Moj Filip nije rekao ni riječi 8 mjeseci i meni to tete nisu rekle :shock: :evil: , dok nije došla nova teta. znao je ponijeti neku slikovnicu, pa onda priča teti o tome. S prijateljima je počeo pričati malo kasnije (tiho), a sada ga se i čuje. Znači, za prvu riječ mu je trebalo skoro godinu dana, a za razgovor sa tetama skoro dvije godine.
Kod kuće je pričljiv i previše (uopće se ne čudim), valjda mora nadoknaditi cijelo dopodne.
Bitno je da tete potiču, ali ne forsiraju previše. :love: