Kako su se rodili misic i pticica
Evo moje price: Prvo sam rodila misica, malu curicu, a poslije pticicu, malog deckica.Razika medu njima je dvije godine.
Obadvoje djece je rodeno u Norveskoj.
Misic - porod pocinje u 5 ujutro ,dva dana prije termina,pocinje istjecati voda, nema bolova.
Nakon dobrih 3-4 sata (i pojedenog sladoleda, 4 sendvica,keksa i coca-cole) idemo u bolnicu,pjesice sa torbom u ruci. Idemo setajuci, ne zurimo se jer nema trudova, ali voda uporno polako istjece.Dolazimo u bolnicu i stavljaju nas u sobu .(nas-znaci ja i suprug) U toj sobi smo sami i izvodimo svasta, slikamo se, opet jedemo cokoladu i kekse, sve se odvija kao da sam dosla u posjetu nekome u bolnici a ne na porod.Oko 15h pocinju slabi trudovi, koji se pojacavaju,odmah zovemo anesteziologa da dobijem epiduralnu,tako da prave trudove nisam ni osjetila.Babica je izvrsna, opustena, mirna, nema panike,nema zurbe.
Oko 19h mi kaze da pocnem tiskati i to je bio jednini malo dramaticniji dio poroda, tiskala nekoliko puta i evo nje, moje kcerkice.Odmah smo poceli plakati i ja i suprug.Sivanje nisam ni osjetila, a kad je bilo gotovo sa sivanjem digla sam se odmah i otisla na wc, bez mucnina,bez bolova,
idealan porod.
Pticica - Dvije godine kasnije eto mene opet ,ovog puta trebam roditi sincica,
a ovog puta......sincic nije htio van na datum termina,deset dana nakon termina nista se nije dogadalo, apsolutno nista.Sve pretrage ok, relativno dobro sam se osjecala (relativno jer sam vec bila umorna od trbuha, loseg spavanja po noci, bebe koja vec udara u rebra tako da poskocim od bola i slicnih "malih" neugodnosti) Jedanaesti dan nakon termina, u tri sata ujutro ostar bol i voda koja pocinje istjecati ali ne polako nego u mlazevima, u bolnicu trcimo doslovno u pidzamama, u taksiju se tresem od bolova, bolovi ne prestaju, samo variraju u intezitetu.Kad smo dosli u bolnicu, ne mogu vise stati na noge, moraju me nositi do kolica.Dolazimo u istu sobu kao prije dvije godine, ovog puta ja od bolova ne mogu stajati.
Babica mi ne stize ni pomoci da se skinem iz kombinacije pidzama-kaput kad osjetim uzasnu potrebu da tiskam, s druge strane me toliko sve bolilo da sam mislila da cu poludjeti od bola.Vicem na nju da hocu epiduralnu a ona mi odgovara da je prekasno za to, da je porod vec u toku.Kad sam to cula, panika mi se utrostrucila,kako cu bez epiduralne?
Brrrrr...kako je bolilo,doslovno sam skakala po krevetu,hvatajuci jadnu babicu za sve sto mi se naslo pod ruku, tako sam je cupala za kutu, za rame,tiskala za ruku.Suprug je morao izaci van jer je s njim bila nasa dvogodisnja kcer koju nitko nije mogao cuvati,nego je morala s nama.
Nakon cupanja babice,ona je otrcala po pomoc (vidila jadna zena da za mene treba dvije osobe koje ce me drzati),dotrcala nazad sa drugom babicom ,pa sam ih obadvije totalno razcupala,izmucila svojim vikanjem i panikom,u stilu :"Ja to ne mogu...","Ja cu umrijeti...","Pomozite mi..." i slicno,one su to jako dobro sve podnosile (norveske babice su najstrpljivija stvorenja na svijetu, mozete sve raditi osim istuci ih , a one se i dalje smjese i govore istim tonom glasa)I ...konacno nakon 20 minuta skakanja,vristanja i cupanja babica...rodio se moj mali sin.
Dakle, dva poroda kao dva svijeta.
Moj savjet buducim mamama koje predu termin je, pogotovo vise od tjedan dana, da ne cekaju ni trena kad pocnu znakovi poroda, jer u tom slucaju moze ici vrlo brzo.
Sto se tice norveske bolnice, nema "bokseva",rada se u sobi, na najobicnijem krevetu. Nista narocito u sobi poslije poroda, stari kreveti,5 zena sa djecom u sobi, bebe su stalno sa mamama, ali ako hocete par sati mira, mozete pozvati nekoga od osoblja da uzme bebu nanekoliko sati.
Ali jedno je izvanredno, a to je odnos prema zenama, babice su stoici koji sve podnose, citala sam u raznim magazinima da zene koje radaju vicu na njih, da otjeraju babicu s kojom nisu zadovoljne i moraju dobiti drugu,
svi su toliko ljubazni, dive se vasem djetetu kao da je jedino na svijetu, stalno svi ponavljaju da je beba prelijepa, djele komplimente.Nema vizite, nitko ne dolazi u sobu a da prije ne kuca(!), stalno vas pitaju kako ste, sto vam treba,sve je cisto i precisto.
Ono sto mi se nije svidjelo je da norvezanke ne pricaju medusobno u sobi.Ja sam bila sa cetri norvezanke u sobi, i razumijem ako samnom nisu pricale (nisu bas ljubitelji stranaca) ali nisu ni medusobno izmjenile niti jednu rijec osim pozdrava.(oba puta se ponovilo isto)
Eto,to je moje iskustvo.
Sad sam dvostruka mama, presretna sam.
