Porod-prirodan ili dirigiran

Baš me interesiraju vaši komentari na ovaj članak objavljen davne 2003. na Rodinim počecima.
Već duže vrijeme se pitam, kakvi su stavovi medicinske struke o većini onoga što Roda želi promijeniti, i kako se to obrazlaže sa stručnog stajališta. U biti me interesira što bi mi netko mogao ponuditi kao objašnjenje zašto se u hrvatskim bolnicama nešto primjenjuje usprkos svjetskoj praksi. Želim se pripremiti, da ne podlegnem baš odmah onom klasičnom uvjeravanju "to je potrebno napraviti za vašu dobrobit i dobrobit vašeg djetata."

A i na ovome članku se vidi, što je sve Roda u međuvremenu uspjela promijeniti a na ostalom se intenzivno radi. Bravo Rode.

http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...t2ID=&Show=238

I cure molim vas, dajte onu Anketu o epiziotomiji stavite na prvu stranicu (portala). Svaki put ju tražim. I pišite svoje Lokacije, ako nije problem.

za one koji ne vole klikat 8) :

"Liječničke novine

ANTE DRAŽANČIĆ

POROD - PRIRODAN ILI DIRIGIRAN

U br. 14, od studenog 2002. novinarka Borka Cafuk je napisala članak «Neka normalan porod doista bude normalan». Članak je potaknut akcijama Udruge roditelja u akciji (RODA), kojima se zahtijeva da se pri vođenju normalnih poroda u hrvatskim rodilištima poštuju preporuke SZO-a iz 1999. objavljene u dokumentu «Care in Normal Birth; a practical guide»
Ponajprije, što bi to, prema «preporukama» SZO-a, kako to navodi B. Cafuk, trebao biti normalan porod?
1. Prisutnost osobe bliske rodilji u rađaonici, čime se smanjuje postotak nepotrebnih sekcija; prisutnost zabranjena u 14 (od 36) hrvatskih rodilišta.
2. Upotreba klistira i brijanje međice je nepotrebno, njime se povećava rizik od infekcije rodilje i medicinskog osoblja virusom HIV-a i hepatitisa. Oba su postupka ponižavajuća.
3. Rodilje su (u hrvatskim rodilištima) prisiljene ležati na leđima. Takav je položaj neudoban, maternica s plodom pritišće vene i cirkulaciju pa su i trudovi bolniji i manje učinkoviti.
4. Neprekidan elektronski nadzor (CTG) je nepotreban, a on se i dalje provodi u hrvatskim rodilištima.
5. Rano bušenje vodenjaka i davanje oksitocina u ranim fazama poroda, koji se u hrvatskim rodilištima primjenjuju rutinski kako bi se porod ubrzao, nikako ne odgovara pojmu normalan porod. Nefarmakološke metode ublažavanja porodnih bolova, poput tuširanja, masaže, relaksacija, metoda disanja i drugo, u našim su rodilištima nedostupne.
6. Epiziotomiju i tiskanje trbuha je SZO ocijenila štetnima, bez vjerodostojne opravdanosti, a one se primjenjuju u hrvatskim rodilištima.
7. Zabrana jela i pića također je nepotrebna.

Na kraju članka prikazana je reprodukcija jednog starog bakrotiska o rađanju u kući, s istaknutim natpisom: Za razliku od «mračnog» srednjeg vijeka kada su trudnice rađale u fiziološkom položaju, danas ih ginekolozi podvrgavaju torturi u ležećem položaju. Je li ranije to bilo tako lijepo u «prirodnom položaju», sjedeći, kad primalja «ili priučena žena» prihvaća dijete ispod suknje rodilje, a danas ginekolozi provode torturu nad rodiljama?

Takav prirodni porod («l'accouchement naturel» ili «natural birth») isključivo se provodio u našoj zemlji i u Europi do 30-ih godina prošloga XX stoljeća, a više-manje nastavio sve do 50-ih godina. To je bio porod u kući, uz nazočnost primalje te liječnika na poziv kad porod zapne, uz nazočnost ukućana, bez brijanja međice (klizma je ipak bila armamentarium primalja). Porodi su bili dugotrajni, bolni, zatvarani su prozori stana da se vika rodilje ne čuje, bili su dugotrajni. Takv se porod odvija i danas u zemljama u razvoju.

Tada u suvremenoj medicini započinje dirigirani porod (inicijatori su bili francuski opstretičari, oni su dali naziv «l'accouchement dirige»), koji se razvija tijekom 50-ih i 60-ih godina prošloga stoljeća. Uvodi se epiziotomija. Zašto? Brojnim je istraživanjima potvrđeno da se tijekom poroda oštećuje suspenzioni i sustenzioni aparat uterusa u maloj zdjelici, a posljedica je kasnija inkontinencija mokraće i/ili descensus i prolaps maternice; epiziotomijom se u većem broju poroda ta oštećenja mogu spriječiti ili barem smanjiti.

Brijanje međice je prevencija infekcije. Svaki kirurg zna da se vlasište ne može učiniti potpuno sterilnim. Ima li kirurga koji će učiniti laparotomiju kroz neobrijan trbuh ili plastičnu operaciju neobrijana lica? Klistirom se isprazni završno debelo crijevo od fekalija. Protivnici klistira bi trebali rađati dijete u žene s punim rektumom, pa bi vidjeli kako to izgleda. Nije pitanje samo estetike, već i zagađenja okoline.

Netočno je da se rodilju prisiljava ležati na leđima, štoviše, rodilju se potiče ležati na boku, na onome gdje su leđa i zatiljak čeda u maternici, s povremenim mijenjanjem položaja. Elektronički nadzor čeda u porodu (kardiotokografija) omogućuje rano otkrivanje fetalne hipoksije i pravodobno rađanje djeteta, čime se smanjuje ne samo mortalitet djece sub partu već preveniraju i kasnije posljedice u razvoju djeteta. Otkriće i klinička uporaba oksitocina, u obliku trajne infuzije kap po kap («drip»), jedno je od najvećih otkrića u perinatologiji. Njegova primjena omogućuje pojačati slabe trudove, uspostaviti oslabljene i regulirati nepravilne trudove. Amniotomija odnosno prokidanje (ne «bušenje») vodenjaka služi istoj svrsi. Spasmoanalgezija u porodu omogućuje smanjenje porodne boli i zajedno s amniotomijom i oksitocinskom infuzijom – ubrzava porod.

Unazad 20 godina u porodništvo su uvedeni i preparati prostaglandina. Za amniotomiju, uporabu oksitocinske infuzije i prostaglandinskih preparata te davanje spasmoanalgetika postoje jasno određene indikacije, kojima se izbjegavaju ev. štetni nuzučinci. Danas porod u prvorotkinje traje i manje od 6 sati, a nekoć je vrijedilo pravilo da rodilja ne smije dočekati dva izlaza ili dva zalaza sunca! Jelo tijekom poroda se u suvremenom porodništvu ograničava iz objektivnih razloga. Želučana i crijevna peristaltika su u porodu (i u trudnoći) usporeni.

Tijekom rađanja i u trećoj porodnoj dobi ne rijetko je potrebna opća anestezija (carski rez, ljuštenje posteljice, eksploracija materišta, itd.) pa anestezija pacijentice s punim želucem predstavlja ne mali rizik. Uostalom, trajanje poroda je danas skraćeno; u prvorotkinja na 6 (+-) i u višerotkinja na 4+-2 sata, pa neuzimanje jela nije neka smetnja, ali se preporučuje piti zaslađeni čaj, uzimanje čokolade i sl; ako se porod produlji, rodilji se aplicira trajna infuzija 5%tne glukoze.

Zahvaljujući napretku perinatalne zaštite, u koju spada umjesto «prirodnog poroda» dirigirani porod, maternalni mortalitet je u hrvatskoj smanjen od oko 500/100000 u 1915-1917 godinama na manje od 10/100000 posljednjih deset godina, a perinatalni mortalitet djece od oko 90% na samo 7,3% u 2001. godini.

Možda, što se tiče samog poroda, dakle isključujući druge metode perinatalne zaštite, dobrobit dirigirana poroda pokazuje mortalitet djece sub partu: u svim hrvatskim rodilištima je 1985. godine tijekom poroda umrlo 80 (1,47%) djece, a 2000. godine samo 9 (0,20%) i to pretežno na granici vijabilnosti.

Nezamisliv je ranije bio napredak koji je postignut u perinatalnoj medicini. Napretku u porodništvu treba pridodati i napredak u pedijatriji-neonatologiji. Spomenimo da je još prije 50 godina preživljavanje živorođene djece vrlo niske tjelesne težine (1000-1499g) bilo oko 10%, a danas je u tercijarnim rodilištima i 95%.

Nažalost je napredak proizveo i neke nepoželjne učinke. Povećan je broj carskih rezova, u nekim zemljama (npr USA) i na 20-25%, u nekim ustanovama i do 33%; zato je u USA pokrenuta (uspješna) akcija da se broj carskih rezova smanji. U Hrvatskoj je 2001. godine 5672 (13,8%) dovršeno carskim rezom, čime je dosegnuta gornja granica razložnoga vođenja poroda.

Druga nepoželjna posljedica je dehumanizacija poroda; u mnogim ustanovama, posebice onima u velikim središtima, s po 10-20 poroda dnevno, porod se odvija kao «na traci». Porodničari i primalje ne rijetko zaboravljaju da lijepa riječ i držanje za ruku rodilje mnogo puta pomaže više od nekih lijekova.

Dana 11. siječnja 2003. održan je sastanak - okrugli stol udruge RODA s čelnicima Hrvatskog društva za perinatalnu medicinu HLZ-a, nekim uglednim našim opstretičarima (prof. Ante Dražančić, prof. Ivan Kuvačić, prof Asim Kurjak, prof. Višnja Latin, prim Frane Rušinović) i pedijatrima-neonatolozima (prim. Zlata Beer, dr. nada Fišer, prim. Jelena Polak, dr.sci. Milan Stanojević) te dr. Urelijom Rodin iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Sastanak je održan u vrlo konstruktivnoj i prijateljskoj atmosferi. Članice udruge RODA su dobile stvarne informacije o dobrobiti za majku i dijete suvremenih metoda vođenja poroda. Uskoro će se sastati radna skupina koja će donijeti preporuke za sva rodilišta u Hrvatskoj sa smjernicama: o pretporodnoj edukaciji trudnica i njihovih partnera, o omogućavanju nazočnosti supruga (ili drugoga člana obitelji) pi porodu, o fiziološkom porodu, o prirodnoj prehrani (dojenju) novorođenčadi. Udruga RODA je prihvatila svoje sudjelovanje u promociji brojnih drugih djelatnosti u perinatalnoj zaštiti u Hrvatskoj.

Nadajmo se uspjehu zajedničkog djelovanja na dobrobit našim majki i djece.

Prof. Ante Dražančić"

Hm, zanimljiv mi je ton kojim je autor teksta zakljucio tekst.
Zvuci kao da je Roda na tom sastanku napokon cula istinu i rekla "ahaaaa!" i sad mozemo lijepo mirno spavati sa spoznajom da je dirigiraNI porod nesto jako super.

Citiraj:

---

A i na ovome članku se vidi, što je sve Roda u međuvremenu uspjela promijeniti a na ostalom se intenzivno radi. Bravo Rode.

---

Dobro je misliti pozitivno, ali u ovom clanku autor prije svega opravdava uobicajenu praksu u nasim rodilistima, a za koju Roda misli da nije dobra.
Roda je uzburkala malo povrsinu do tada neuzburkanog mora opstetricarske prakse u HR, ali pomaci su jos uvijek mali, retorika se jako sporo mijenja i imamo jos jako puno posla pred sobom.
Zato nam je svaka pomoc dobrodosla :) .

Istina ima puno posla, ali možda neke od vas ne vide pomake koji su se dogodili zato što ste već dugo u Rodi, pa vam se čini da se borimo stalno protiv jednih te istih stvari.
Ali zar nije pozitivno i to:
- što su se rodilje ohrabrile početi tražiti svoja prava i ispunjenje svojih želja
- što je sada ipak veći broj rodilišta u kojima MM može prisustvovati porodu
- što su bolnice koje imaju financijske mogućnosti počele smatrati poželjnim nabavu pomagala za alternativne položaje kod rađanja (stolce, lopte, specijalne kravete...)
- i sigurano ima još toga.

A pogledaj samo u tekstu g. Družinića što je on tada smatrao mijenjanjem položaja kod rađanja - kaže nije točno da se rodilju ograničava samo na ležeći položaj, pa može žena birati između ležećeg na leđima i ležećeg na boku. Šta bi htjela više. Koji smiješan tip.

Gledam svoje stare postove, pa se ne mogu suzdržati da ne komentiram - kako Vedrana reče jednom prilikom "oprosti im Bože jer ne znaju".
Mislim da je gsp. Družanića nakon ovih svojih stajališta iznesenih na papir vjerojatno sram, i nadam se da se je informirao koje su preporuke i Smjernice za skrb tijekom normalnih poroda od strane WHO. Što drugo reći.

Dražančić

Isprika, krivo sam napisala, u pravu si Dražančić.

Citiraj:

---

TinnaZ prvotno napisa

Mislim da je gsp. Družanića nakon ovih svojih stajališta iznesenih na papir vjerojatno sram, i nadam se da se je informirao koje su preporuke i Smjernice za skrb tijekom normalnih poroda od strane WHO. Što drugo reći.

---

cisto sumnjam

Da je prčitao Smjernice WHO ili da ga je sram ? :lol:

:lol:

Vrlo je primamljivo biti dirigent...

Citiraj:

---

Baš me interesiraju vaši komentari na ovaj članak objavljen davne 2003. na Rodinim počecima

---

to je vec bila srednja zrela dob... :)

ja nemam komentara, cini mi se cisti gubitak vremena. Vise me zaintrigira jedna recenica tipova poput Odenta, Ine May Gaskin ili Sheile Kitzinger, nego cijeli takav clanak. Kada bi se barem moglo argumentirano diskutirati s ljudima koji tako misle, tada bi imalo neke koristi. Ovako, zali boze vremena, kako kaze moja baba.

a opet, ne mogu da ne prokomentram :)
samo jedan citat za dirigente, iz pera Sheile Kitzinger:

Prva pretpostavka medikaliziranog porođaja je ta da žensko tijelo ima nekakav urođeni nedostatak. Budući da je vrlo vjerojatno da će se pokvariti, oni koji nadziru porod , moraju stalno biti na oprezu kako bi, uz pomoć obstetričkih intervencija, predvidjeli kvar. Da bi to bilo moguće, svaki porođaj je sveden na slijeđenje određene norme. Smatra se da, ako se porod agresivno ne «vodi», tada postoji mogućnost katastrofalnog ishoda. Sljedeća pretpostavka, koja proizlazi iz ove prve, jest ta da naše tijelo nije pod utjecajem onoga što se zbiva u našem umu. (na primjer, da nema veze da li se osjećamo slobodno i samopouzdano ili se osjećamo zatočeno i tjeskobno), niti je pod utjecajem odnosa koje imamo sa drugim ljudima. Postoji još jedna pretpostavka na kojoj počiva koncept vođenog poroda: skrb tijekom poroda se sastoji od djelovanja. Nemar u profesionalnoj skrbi tijekom poroda se definira kao odsutnost intervencije, nikada kao nepotrebna intervencija.

Citiraj:

---

Sljedeća pretpostavka, koja proizlazi iz ove prve, jest ta da naše tijelo nije pod utjecajem onoga što se zbiva u našem umu. (na primjer, da nema veze da li se osjećamo slobodno i samopouzdano ili se osjećamo zatočeno i tjeskobno), niti je pod utjecajem odnosa koje imamo sa drugim ljudima

---

A kakva zabluda!!!

U zadnje vrijeme, tj. zadnjih par godina sam u potpunosti shvatila da SVE, ama baš sve što nam se događa tjelesno, ima itekakve, najveće veze s našom psihom.
I zbog toga joj se divim :)

Dobro, ima i puno vanjskih utjecaja, naravno, ali psiha je ipak pokretač svega

slušajte ovo:

2 godine nakon prvog poroda nisam se mogla sjetiti na koji točno način su mi dali drip i kada (injekcija, infuzija ...). Pretpostavila sam da je to normalno jer je prošlo puno vremena.
Nakon što sam shvatila da moj prvi porod nije bio ok, da imam traume koje sam potisnula - sjetila sam se točno načina kako sam dobila drip, štoviše sjetila sam se svojeg pitanja i sestrinog odgovora "to vam je samo infuzija", mojeg drugog pitanja kad je sestra ponovo došla nakon što je ta infuzija istekla "a kaj je u toj infuziji, zašto mi to treba" i sestrinog odgovora DRIP!!!, mojeg osjećaja da me netko iskoristio, prevario, očaja zbog bespomoćnosti jer više to ne mogu izvaditi iz sebe ... pokušaja da to prihvatim kao da nije ništa strašno, sve dok nisu počeli strašni bolovi.
.... i očaja i jada kada sam shvatila da me doktor šiva jer mi je napravio epiziotomiju, na koju nisam pristala, ali me nitko nije smatrao potrebnim niti pitati da li pristajem; osjećaja da me netko iskoristio, osakatio i da nema povratka. Naravno, i taj prvi puta (kao i drugi) je šivanje rađeno prije nego je počela djelovati anestezija.

Eto što vam je ljudska psiha.

To je bilo u Čakovcu.

Da.

Ja sam 3 godine svima govorila da nisam dobila drip, već da su mi samo prokinuli vodenjak.

A sada, mislim još uvijek ne tvrdim da sam ga dobila jer se ipak nadam da bi mi rekli, ali čitajući ova iskustva mislim si možda su ga i meni malo stavili u onu infuziju za koju čak ni nisam pitala što je :oops: , ali sam pretpostavljala da su analgetici i sedativi.
Mislim, više bi me povrijedio takav način, nego sami drip

Nema veze baš s temom, ali sam se sad sjetila.
Ali nadam se da ipak nije bilo dripa :)

Sad sam pročitala članak.
Nije mi nešto jesno.
Jesam li ja dobro shvatila da WHO govori jedno, a oni drugo? Zar je moguće?
Jer meni je taj vodič WHO-a zapravo argument za moj plan poroda

je moguće je, jer osoblje u našim bolnicama nema te Smjernice od WHO, one do nedavno nisu niti bile prevedene na hrvatski sve dok ih Roda nije prevela.
U nekim bolnicama gje je osoblje malo naprednije su Smjernice isprintali i pročitali, i mislim da se u tim bolnicama i promijenio pristup i način skrbi tijekom poroda.
Isprintaj i ponesi Smijernice sa sobom ... ;), i na svaku preporuku možeš reći "prema Smjernicama" :lol: tak' da bi se usput i zabavljala na porodu.

odavno imam isprintane prevedene smjernice, ali tek sam ih nedavno uspjela u komadu pročitati i, mogu ti reći, puno su mi pomogle da ustrajem u svojim željama. Jer ipak je tamo sve argumentirano znanstvenim istraživanjma, a mislim da si oni ne bi dopustili da bilo kakva istraživanja stave kao referencu u jedan takav vodič.

Ne mogu vjerovati da ih u bolnicamanemaju. Još sam se čudila kako je puno vremena prošlo, ipak su to smjernice još iz 1999.
Nevjerojatno.

Ali kad jednom upadneš u mašineriju i rutinu (mislim na med. osoblje) teško se izvući i prihvatiti nešto drugo.
Ali, zaboga, to je WHO. meni su oni top. ne mogu vjerovat

Citiraj:

---

Saradadevii prvotno napisa

naše tijelo nije pod utjecajem onoga što se zbiva u našem umu. (na primjer, da nema veze da li se osjećamo slobodno i samopouzdano ili se osjećamo zatočeno i tjeskobno), niti je pod utjecajem odnosa koje imamo sa drugim ljudima.

---

Da citiram babicu (babarogu) na mom porodu -
Kad sam tražila pomoć (nisam vikala, jaukala niti zapomagala, samo sam pitala što da radim, kako da dišem jer eto vidim da nešto ide nizbrdo, prvi mi je porod, nisam prošla tečaj..) rekla mi je: "Nismo mi tu da vas držimo za ruku, za to vam služi suprug. Nas je ovdije samo tri i gužva je." :evil: Da ne spominjem da se rodilište u to doba renoviralo i sve smo rađale u istoj prostorili i supruzi se nisu zbog toga uopće puštali unutra. Htjela sam ju šupit nogom u glavu ali kako???? Onako ukočena od dripa, nemoćna, jadna, bez daha, ne mogu vjerovati vlastitim ušima :shock:
Eto i to prolazi kod nas

trebala si joj reći - ajde vi fino izađite van ako niste tu da me držite za ruku, niste onda niti da držite ni mene ni dijete za bilo što drugo, i nemojte mi se više približavati. :x
ako si izabrala zvanje koje mrziš, lijepo daš otkaz i nađeš si drugi posao. Pa kaj netko nekoga tjera da radi ono kaj ne voli u ovoj državi.

Ma bila je već vani prije nego li sam uspjela doć do zraka. Tu nemoć ne mogu opisati riječima. Drip te drži u neprekidnom trudu i nisi u stanju a ma baš ništa suvislo reći. Kad nekako i kažeš poklopi te. Zna ona dobro da je u prednosti