Vrtic za vrijeme trudnoce - da ili ne?

Ni sama ne znam gdje da smjestim ovu temu, pa ako joj nije mjesto ovdje, neko ce je vec prebaciti :)
Dakle ovako
Sada sam 22+6, a kuci imam jednu mrvu od 25 mjeseci. Planirali smo da je posaljemo u vrtic od septembra, cak je i upisali, ali sam ostala trudna i odlazak je odgodjen i to iz razloga sto moja dr. smatra da trebam to izbjeci ako ikako mogu zbog raznih virusa, zaraznih bolesti...bar ovo vrijeme dok ne rodim.
Trudnoca mi nije idealna, trebala bih i mirovati, a sa mrvom u kuci to i nije moguce.
Druga stvar, planiramo je u martu poslati u vrtic (aBd, beba stize sredinom februara) jer mislim da necu biti u stanju voditi racuna i o njoj i o bebi (nemojte me sad razapeti), a ne bih htjela da se vrtic desi neposredno nakon dolaska bebe (i sami znate razloge).
Ono sto mene zanima je da li su oni STVARNO toliko bolesljivi i da li zaista treba izbjegavati slanje djecice u vrtic za vrijeme trudnoce ili bismo je mogli poslati vec sada? :*

nisam zagovornik glumljenja "žene žrtve" tako da bih ti ja savjetovala vrtić i to sad kad su svi na privikavanju. Bolesti su individualne, neki se uopće ne razbole , neki da. Svi su od doktora do teta u vrtiću skloni dijeliti savjete da je djetetu "bolje" doma , no ja mislim da to nije istina. Prvo bit će joj veći šok kad dođe beba da se nju potjera u vrtić, ako ostane doma ni beba ni ona neće imati ništa od toga, drugo imaš se prava u trudnoći odmoriti i posvetiti sebi. Meni su se svi zgrožavali šti trudna ostajem doma, a mala u vrtiću cijelo vrijeme, a kad su predložili da bi bilo dobro da dijete ostane doma kad se beba rodi rekla sam im da kaj se onda žale kako je njima bilo teško s dvoje djece u kući. Beba zahtjeva punu pažnju i nije fer da je jedno dijete ima dok je drugo zakinuto

Ja sam inače odgajateljica u vrtiću i moram reči da neka djeca zaista teško proživljavaju činjenicu da je mama doma a oni ne mogu biti sa njom. Doživjela sam to kod par slučajeva, a jedan je bio zaista težak. Ali to sve ovisi o djetetu i o roditelju. Mislim da bi bilo dobro da dijete krene u vrtić ali ne da bude tamo od jutra do sutra nego neko umjereno vrijeme a ako nekada vidiš da mu je dosta onda se dogovoriti s njim da ima taj vikend npr. produženi ali da u pon opet ide. Tako smo mi rješavali većinu problema. Jedna mama je radila odličnu stvar. Dogovarala se ujutro sa djetetom koliko će danas ostati- do spavanja ili duže. Pa ako si u mogućnosti probaj dati djetetu tako neki malo fleksibilniji raspored ( ali ne za vrijeme adaptacije-tada treba ići svaki dan osim kada je bolesno). A za razne bolesti je istina. Djeca uglavnom pokupe raznorazne virusiće u vrtiću pa slobodno si malo jačajte imunitet sa nekim vitaminima, čajevima,medom... Ali obavezno polazak u vrtić prije poroda i ne govoriti djetetu da je to zato što je mama trudna- ne želimo da krivi bracu ili seku. Sretno :)

Citiraj:

---

Apathetic prvotno napisa

nisam zagovornik glumljenja "žene žrtve"

---

Mislim da nije fer od tebe nazvati "glumicama" sve mame koje su kod kuće i iz tog razloga ne šalju djecu u vrtić.

Ako se radi o čuvanju trudnoće i preporučenom mirovanju, apsolutno se slažem da je potrebno mami pomoći oko čuvanja mlađeg djeteta, ali ja bih u tom slučaju uvijek radije bila za baku ili čuvalicu, no u nemogućnosti, naravno da je vrtić jedino rješenje. Bolesti, pogotovo zimske, napadaju većinu vrtićke djece, iako nema nekog pravila, no ja ne bih riskirala u prvom redu zdravlje svog djeteta, a onda i svoje... zato sam za vrtić kao krajnje nužno rješenje.

A kad beba dođe, koliko god bilo teško s dvoje (iako mi je to neusporedivo nasuprot najljepšim zajedničkim trenucima koje sam ja doživjela dok sam bila s curama na porodiljnom i ne smatram ti nikakvom žrtvom, baš sam guštala k'o prase), meni bi puno teže bilo odvoditi i dovoditi dijete u vrtić, odgovarati na pitanja zašto mora ići, pa opet te vražje bolesti...

Citiraj:

---

Dundo prvotno napisa

Ja sam inače odgajateljica u vrtiću i moram reči da neka djeca zaista teško proživljavaju činjenicu da je mama doma a oni ne mogu biti sa njom

---

Ovo što Dundo kaže potpisujem do riječi, prvenstevo razmišljajući o tome kako bih se ja osjećala da je mama tako postupila sa mnom i s bratom. Mislim da bi mi srce puklo...

Cure, hvala na odgovorima.

Linda, teta cuvalica, a ni baka servis ne dolaze u obzir. Ida ne zeli nikoga, ama bas nikoga kad sam ja tu. Cak ce prije ostati sa mnom u kuci nego izaci sa bakom u parkic, a najbolje sto nas dvije mozemo raditi u kuci je citati knjige, ja vise ne mogu.
Sinoc smo MM i ja razgovarali i definitivno odlucili da je ne saljemo u vrtic, ni sad, a ni kad beba dodje. Gurat cemo koliko budemo mogli. Znam da nece biti jednostavno sa dvoje male djece, pogotovo jer je ona jako, jako zivahna, a da ne spominjem ljubomorna, ali mi se cini da je boravak s njima dvjema manje "zlo" od toga da je posaljemo u vrtic kad beba stigne

Ako ste ti i tm došli do zaključka da je ipak bolje da je ne šaljete u vrtić računajući da time nećete ugroziti trudnoću, mislim da je to zaista ispravna odluka, tim više što kažeš da je malena sklona ljubomori. Bojim se da bi vrtić to još više produbio i zato iskoristi vrijeme dok ste još "same" da poradiš na tome da prihvati bebu sa što manje stresa.
Sretno :heart:

Citiraj:

---

dundo prvotno napisa

moram reći da neka djeca zaista teško proživljavaju činjenicu da je mama doma a oni ne mogu biti sa njom.

---

Ja sam bila trudna i doma, M u vrtiću, ali ona uopće nije znala da sam ja doma, barem joj ja nisam rekla da ne radim više i da sam doma.

Svaka čast na odluci ja isto mislim da je tako najbolje pogotovo ako je malena tako vezana za tebe. Ali bit će ti lakše kada rodiš pa jednu u kolica drugu za rukicu i cijeli dan po vani. Iako bi bilo dobro kada bi se već sada naučila odvojiti od tebe na par sati. Čisto zbog praktičnih razloga jer što kada odeš u bolnicu?
A što se tiče laganja djeci da mama ide na posao u praksi se to smatra lošim rješenjem jer uništava povjerenje između djeteta i roditelja. Oni vam imaju uši ko mali slonići i čuju i ono za što vi ne znate ni da ste izgovorili na glas. Da samo znate šat sve ispričaju kada dođu u vrtić :roll: :mrgreen:

Ja sam starijeg probala dati u vrtić u rujnu s 25 i pol mjeseci (bebač je trebao stići u listopadu). Adaptacija je bila jako teška i meni je bilo muka njega voditi u vrtić, a ja doma. Na kraju smo odustali od toga i bio je sa mnom dok bebač nije napunio 6 mjeseci. Onda je sam izrazio želju da ponovno krene (obzirom da nam je vrtić blizu često smo se šetali pored i on je škicao kaj se tam događa; silila nisam ništa). Bio je oduševljen, ali to je jednostavno zato kaj je sazrio za druženje (to im zbilja nadođe tek između 2 i pol i 3 godine).
I nije bilo tak strašno teško. Preživjeli smo. I mislim da je bilo manje šoka i ljubomore nego da je on morao u vrtić, a zaobišli smo i vrtičke zimske bolesti. BTW, od kad je krenuo, sjećam se možda jedne ozbiljnije bolesti (do polaska u vrtić mu se već i imunitet nabildao).
Maleni mi sad ide u vrtić, ali ja još radim. Kad za koji dan prestanem, mislim da će on nastaviti još samo koji dan, tek toliko da uhvatim vremena i posložim si sve doma, a onda i on ostaje doma. Naročito zato kaj će on onda biti srednji i ne bi htjela da dijete misli da mora ispaštati radi novog brace. Stariji će ići u vrtić, ali samo zato kaj mu je sad tamo tako lijepo da sam traži da ide (iako ćemo mu skratiti vrijeme - voditi ću ga malo kasnije i dolaziti malo ranije po njega).
Ništa nije nemoguće, zapravo je prelijepo biti doma sa svojom dječicom.

Citiraj:

---

dundo prvotno napisa

A što se tiče laganja djeci da mama ide na posao u praksi se to smatra lošim rješenjem jer uništava povjerenje između djeteta i roditelja.

---

Da ne bi se krio shvatio moj post, nisam rekla M ni da idem na posao ni da ostajem doma. Bila sam trudna i radila, sredinom trudnoće sam ostala doma. Ona je i dalje nastavila ići u vrtić.

nakon mog iskustva definitivno sam za to da je klinac doma ak je i mama doma, jedan od velikih razloga da idem na drugo je bilo i to da nadoknadim vrijeme sa svojom curicom jer sam morala ić radit kad je imala pet mjeseci, trebam li uopće opisat svoju depresiju kad trudnoća nije išla onako kako sam ja zamislila i mjesecima sam morala ležat doma a i par puta sam bila u bolnici, mojoj tuzi nije bilo kraja, uspjela sam izvest da ne ide u vrtić tri mjeseca preko ljeta i sad je opet krenula prvenstveno iz razloga što se voli igrat sa svojim vršnjacima al još sam u nedoumici da li da je ipak ostavim doma najviše zato što je malo malo bolesna

Joj Ivanchice, ako je jako zivahna, a uz to posesivna....neko ce nadrljati od vas tri kad beba dodje...Ne bih da te plasim, ali been there done that...
Moj ti je savjet da je ne dajes u vrtic, ali ako si mozes priustiti neku pomoc u kuci kad dodje beba, pa bila to cuvalica ili tvoja mama - uradi to. Ida se mora poceti navikavati i na druge ljude, a s druge strane, taj neko bi mogao pripaziti i na bebu, dok ti imas svoje trenutke s Idom...
Ne znam kako izgledaju vasi izlasci, ali npr. u februaru bas i neces moci iznositi novorodjence odmah napolje, a njoj ce se mozda ici na grudvanje...s druge strane, ako je Ida zivahna, nisam sigurna da ces ih moci hendlat obje istovremeno...Svaka pomoc ce ti dobrodoci.

matilda skužila sam tvoj post zato sam i napisala da oni čuju svašta i ono što ih se tiče i ono što ih se ne tiče ;)

Dakle, odluceno da je ne saljemo u vrtic :) ali ono cega se ja najvise plasim, je upravo ono sto ninet spominje, a to je da ce neko od nas tri nadrljati kad dodje beba, a sve su prilike da cu to biti ja :roll:
Ne znam kakva ce ova beba biti, ali ako bude i mrvicu na Idu, gotove smo. Ona nikom nije htjela u ruke osim meni, nisam se smjela izgubiti iz njenog vidokruga, spavala je samo sa sikom u ustima.....trebam li jos nabrajati? :lol: Vjerovatno ce jedino rjesenje biti teta cuvalica (dosta mi je pomaganja od strane familije) bar par sati dnevno da bih se kol'ko tol'ko mogla posvetiti Idi. A da budem iskrena nekako se nadam da ce bebara biti mirna tj. sve ono sto Ida nije bila pa cemo nas dvije imati puno, puno vremena za druzenje (npr. dok beba spava) :)

Citiraj:

---

Ivanchica prvotno napisa

Dakle, odluceno da je ne saljemo u vrtic :) ali ono cega se ja najvise plasim, je upravo ono sto ninet spominje, a to je da ce neko od nas tri nadrljati kad dodje beba, a sve su prilike da cu to biti ja :roll:
Ne znam kakva ce ova beba biti, ali ako bude i mrvicu na Idu, gotove smo. Ona nikom nije htjela u ruke osim meni, nisam se smjela izgubiti iz njenog vidokruga, spavala je samo sa sikom u ustima.....trebam li jos nabrajati? :lol: Vjerovatno ce jedino rjesenje biti teta cuvalica (dosta mi je pomaganja od strane familije) bar par sati dnevno da bih se kol'ko tol'ko mogla posvetiti Idi. A da budem iskrena nekako se nadam da ce bebara biti mirna tj. sve ono sto Ida nije bila pa cemo nas dvije imati puno, puno vremena za druzenje (npr. dok beba spava) :)

---

Teta cuvalica vam je idealno rjesenje! :*

poštujem tvoju odluku i da je bila drugačija, ali ova mi se priznajem više sviđa. kod svakog je to relativno i prije svega sam mora odlučiti jer će onda sam i snositi posljedice. možda je nekima vrtić jedina prihvatljiva opcija.

moj primjer je takav da sam ja jedva dočekala trudnoću upravo zbog ostanka doma s Dominikom i sad se toliko radujem porodiljnom i godini i kusur provedenoj s Dominikom doma ( i drugom bebom) da mi vrtić nije nikad pao na pamet. i on sam kaže: mama jedva čekam da izrodiš tu bebu pa da više ne moraš ići radit!

Citiraj:

---

božana prvotno napisa

moj primjer je takav da sam ja jedva dočekala trudnoću upravo zbog ostanka doma s Dominikom i sad se toliko radujem porodiljnom i godini i kusur provedenoj s Dominikom doma ( i drugom bebom) da mi vrtić nije nikad pao na pamet. i on sam kaže: mama jedva čekam da izrodiš tu bebu pa da više ne moraš ići radit!

---

Ista, identična stvar je bila i kod mene. I ponavlja se opet. Samo što ću sad uživat s njih troje. :heart:

Citiraj:

---

božana prvotno napisa

moj primjer je takav da sam ja jedva dočekala trudnoću upravo zbog ostanka doma s Dominikom i sad se toliko radujem porodiljnom i godini i kusur provedenoj s Dominikom doma ( i drugom bebom) da mi vrtić nije nikad pao na pamet.

---

Isto je bilo i kod mene.
I nisam požalila.