Printable View
neki sam dan bila u sopingu sa djecom i sva se zajepurila trceci za njima po trgovini i stalno ih opominjala da nista ne diraju :/ a djeca ko djeca :shock: soping mi se pretvorio u nocnu moru :cry: u toj mojoj frci prisla mi starija zena i rekla>mlada damo nije problem u vasoj dijecici vec u vama ne odgajate svoju djecu zato su takva< :cry: bila sam ocajna :shock:
moje glavno pravilo : ne voditi djecu u (veci) shopping.
s jedne strane previse zanimljivih sarenih ambalaza, a s druge strane im je zapravo dosadno i ne znaju kud bi sa sobom - idealna kombinacija za pakao.
dok je marko bio beba do godinu i pol vodili smo ga sa sobom, a poslije više ne, sad se opet skulirao i ide s nama, ako mora....i meni je šoping naporan i kad vidim onaj red za blagajnu i ja bih se bacala po podu
Ja sam imala trik dok su moji bili mali - dala bi im nešto za grickati (sezamovo pecivo, integralnu štangicu ili pol jabuke) i to bi vezalo pažnju. Mora biti nešto što se relativno dugo jede...
Inače, shopping zaista nije najbolje mjesto za djecu, ali koji put čovjek nema izbora. Sad su moji već veliki (7 i 8 godina) i solidno disciplinirani, pa nema problema. Ipak, uvijek vodim računa da to ne traje dugo, jer njima je to naporno i dosadno, pa rade i ono što inače nikad ne bi.
Iako, nedavno u Lidlu vidjela sam vršnjaka svojih sinova koji se vozio na shopping kolicima kao na romobilu, rušio sve pred sobom, vrištao i gnjavio mamu "to mi kupiiiii". Svi su buljili u njega i okretali očima, a mama nije rekla ni riječi... Eh, TO je ono što smatram problemom. Ako vidim da se roditelj trudi zauzdati djecu, prigovorima nema mjesta, jer svatko (pa i naša djeca ili naročito djeca) može imati loš dan.
A komentare zanemari - možda je i ta žena imala loš dan, pa joj je smetalo nešto što inače ne bi ni zapazila. ;)
ja jako cesto, gotovo uvijek, idem u kupovinu sa svo cetvero djece.
rijetko imam problema.
pazim na to da su siti, eventualno im (ko sto kaze i peterlin) "uvalim" neko grickanje - najcesce vocku. i obavezno ponesem vode da imaju za piti - nevjerojatno koliko problema moze ispasti iz - zedji :o:o:o
ako su dovoljno veliki za dogovore, sve dogovore obavljamo prije ulaska u ducan. dok ne usvoje taj nacin funkcioniranja, izlazimo iz ducana cim krenu problemi. svakom od njih sam jasno pokazala da je dogovor tu da se ispostuje i da sam definitivno u stanju izaci van i otici kuci ako se dogovor ne odradi obostrano. kako sam i fleksibilna, onda nakon prvog izlaska van ponudim jos jednu sansu nakon koje slijedi odlazak kuci... mislim da do sad nismo iz kupovine otisli kuci neobavljena posla - al se sjecam jedne prigode kad smo se iz planirane ljetne vecernje "upicanjene" setnje gradom i planiranog sladoleda vratili kuci nakon nevjerojatnih 7 minuta od parkiranja :mrgreen:
Ovisi koliko su stari.
Dok je bila manja, bila je u kolicima.
Kad je bila veća, dogovarali smo se "Kupit ćemo to i to i ništa više".
Sad je i zaposlim da mi donese jogurt, trpa krumpire i sl.
[/b]Citiraj:
se-ka prvotno napisa
super su mi te dobronamjerne duše koje nemaju pametnijeg posla nego djelit savjete :roll: .
Meni se desilo da je M. s cca 1,5 -2g. htio nosit kruh ( francuz ) na način da ga vuće po podu ( nije pomoglo ni uvjeravanje, ni podmićivanje s drugom stvari) i lijepo se ispružio ispred Super Konzuma koliko je dug i širok. Da nije bilo svjedoka vjerojatno bih ga katapultirala na Mars, ali eto i muž i ja smo :cekam: sa debelim :mrgreen: na licu da našeg mališu to prođe i onda priđe neka dobra duša i kaže: pa dajte malom to što želi. Sreća njena što je i dalje bilo svjedoka :mrgreen: .
Sad me podsjetilo kak je jučer jedna teta u tramvaju objašnjavala mladoj mami zašto joj beba plaće ( ipak ona sigurno bolje zna nego mama :roll: ).
Moji ne prave drame ali se igraju skrivača i lovice. Dok su mi na oku, dok se ne sudaraju s ljudima i ne ruše robu s polica ne mislim da nešto ružno rade, to su djeca i znam da im je teško stajati kraj mene dok ja npr. proučavam deklaracije i gledam koji od 576 vrsta kornflejksa ima najmanje dodanog šećera. Ali sigurno ima ljudi koji misle da su mi klinci raspušteni.
mi M. uvijek vodimo sa sobom do sad nismo imali problema.ima naviku da nas drži za ruku a i kad se ne držimo trudim se uključit ga čim više u kupovinu tipa da on uzme sa police šta nam treba,izabere npr makarone koje hoće...za sad funkcionira.vjerojatno ima djece kojima paše bit u shopingu i djece kojima jednostavno to ne odgovara.sve u svemu najgore je kad se nađe netko sa strane i krene o odgoju.netko nebitan te dovede u situaciju da si poželiš da propadneš u zemlju i da si danim nakon toga osjećaš loše
dorain obavezno ide s statom u tjedni shopping, to im je ritual, uziva vozeci onaj mali auto s volanom, sam se zakopca. a i kad ide sa mnom do ducana nikad nema nikakvih problema.
kad bude veci i ako bude radio probleme nece ici, al ak se i dogodi da ide pa preokrene pol ducana naopacke, sta se moze, od toga jos nije niko umro.
Isto ovako...Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Jako rijetko idemo u veliki shopping svi zajedno jer se svi posvadjamo, a ako idemo L. i ja, onda mi ga je tako zao gledat kako je umoran da sam odustala od vodjenja djeteta u ducane.
Mislim da su sva djeca umorna od shoppinga, al neka reagiraju na ovaj, neka na onaj nacin.
L. se nikad nije bacao po podu, nije urlao, uvijek je spreman za dogovor, a vrlo cesto nije ni za sto ni zainteresiran jer je preumoran (iako umor nestane cim izadjemo iz ducana).
Tako da speceraj obavljam ja, a ako nesto shoppingiramo tu i tamo, to bude na brzinu, ako nam nesto zatreba tog dana.
Ako pak moras ici s klincima u ducan, unaprijed ih prije ulaska u ducan upozori da mogu dobiti samo jednu stavr i nemoj popustat, makar se i bacali po podu. Napravit ce to jednom il dvaput i vise nece jer ce znat da ne pomaze.
A. je išla s nama dok je mogla stati u sjedalicu šoping-kolica (obzirom na građu mogla je do 4. godine), ali uvijek smo nosili neku zanimaciju (najčešće štapiće i vodu)...
onda smo malo ohladili od te aktivnosti s njom, a sad je sve OK ako idem ja s njom, sluša me, donese što treba, vadi, posprema i sl. Čim je i MM s nama - koma. Naravno , zna da on nije takva klisurina kano ja :P .
Žicati u dućanu počela je tek nedavno, pa se dogovaramo unaprijed kupujemo li nešto njoj i što.
Mi maksimalno izbjegavamo voditi Leu u shopping jer se nemoguće ponaša. U shoppingu smo doživjeli jedine prave tantrume - bacanje na pod, mi ju vučemo i sl. Druga verzija je da postane nekako nabrijana, kao da joj je netko uključio dodatnu bateriju pa brblja mamahoćemoovokupitihoćemoovomogujauzetimamajaho uovekeksehoćetepaštetuzaštomamanećešpaštetu hoćemojošneštokupitirrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr
:roll: katastrofa.
Špeceraj naručujemo iz Mercatora, u DM odemo tako da se jedan od nas šeće ispred dućana sa njom, kad baš zajedno hoćemo otići u neki dućan ostavimo je kod moje mame, što je njoj (Lei) super, a navodno i baki, samo ja mislim da je mojoj mami to malo too much.
Evo prošlu subotu smo odlučili da idemo kupiti poplun za Leu, išli smo u Solidum jer je u tom centru najmanja gužva (tj. nema je) i opet je to bio neopisivi stres, jer sam ja nesmotreno otišla u novi Casa dućan malo razgledati, a Lea je upala u speed pa je ispipala svaku stvar u dućanu uz postavljanje nebrojenih pitanja. Malo mi ipak ide na živce da ne može provesti pol sata u dućanima dva puta mjesečno :/
samo da prijavim mima da sve više guštam čitati tvoje postove :*
što se tiče šopinga, u nekakvim razumnim granicama i maksimumu maksimuma od dva sata (ne u jednom dućanu, naravno) - moji zasad dobri oba dva :mrgreen:
Moj je jos mali pa nema (jos) ispade u ducanu ali koliko to dijete kradeee :lol:
Svaki put kad dodemo na blagajnu moram ga pregledat dal nesto drzi u ruci, obicno je to sitnica, neki bomboni mali koje ulovi kod blagajne ali jednom je uzeo vrecicu keksa i uopce neznam kak nisam skuzila. tek kad je na odlasku zapistao alarm, primjetila sam da ih je strpao kraj sebe :oops:
Sreca pa je jos tak mali i svima je to slatko :mrgreen:
Vidiš, Koksy, sad si me sjetila! Negdje pred ljeto A. me je u nekoj knjižari pitala možemo li kupiti neku glupost (ne sjećam se dali neki štras , nešto za omotati oko ruke, ne sjećam se više...?), odbila sam uz neko obrazloženje, a ona je začuđujuće mirno to prihvatila . Kad smo već bili van knjižare i hodali dobrih pet minuta ponosno mi je pokazala to nešto: vidi, mama, što sam si kupila! :lol: . Nakon debelog detaljnog objašnjavanja trk natrag u dućan...pa red priče o pravim lopovima, lijepom ponašanju...
zanimljivo je kako imamo dvostruke kriterije kad je i najobicniji speceraj u pitanju
mi odrasli imamo pravo da ono st smislimo da trebamo to i uzmemo a kad nasi klinci kopiraju takvo ponasanje ispadaju neodgojeni
zivo me zanima sto bi vi napravili da vam partner recimo otme iz ruke to sto (mislite da) trebate i pocne vam objasnjavati kako vam to ne treba
kod djece koja imaju autizam dolazi do prepunjenosti informacijama (previse toga za viditi i previse zvukova) i overload ih uvali u cudnovata ponasanja (moj pliva po podu, zna mahnito trcati krugove oko iste gondole)
nama je lejla otkrila metodu da napravimo listu za shopping sa slicicama i onda on trazi dio proizvoda (poslje su mi tu istu metodu otkrivali kad smo poceli sa treningom za roditelje autisticnog djeteta)
djeca imaju problema sa samokontrolom ako su umorna, ako su pospana, ako su gladna, zedna, ili moraju na wc pa sve te faktore imajte na pameti kad planirate vrijeme za odlaske u ducan
njima sigurno nije zanimljivo smrditi po speceraju i usporedjivati cijene pasteta
ja se vratila iz grada.
riiiiiiiiknula sam!
kćer ima 12 godina i njoj smo pošli kupiti trenerku.
mali ima 21 mjesec.
morala sam s njim igrati skrivača među vješalicama dok je kćer birala trenerke i išla ih isprobavati.
a u trgovini vruuuuuuuće! kupci se za nama okreću i o nas spotiču... :mrgreen:
njemu je bilo zabavno.
njoj naporno ali je na kraju našla trenerku kojom je zadovoljna pa je zaboravila sve nedaće pretraživanja i isprobavanja.
a ja sam samo mama... koja je i to preživjela i baš me briga što su ostali kupci o nama mislili (bogme i trgovci). 8)
99 % šopinga s mojom L. završi tako da ja zazivam zemlju da se otvori i proguta me. umirem od srama šta sve ona može priredit jednoj mami koja bi samo želila malo i povremeno obići dućane u potrebnoj nabavci.
najveću neugodnost mi pričinjava njen neposluh u kojem se ko neonka sjaji moj neuspjeh da postignem pristojan odgoj još pristojnijeg diteta. i ja onda trubim ko budala po dućanu: L. ne viči, L. ne dozivaj me, L. ne trči po dućanu, L. pričekaj minut i idemo vanka......L. kad izađemo iz dućana bacit ću se pod zaprežna kola da me konji speštaju ko poštansku marku. :roll:
onaj 1% su rijetki peci kad bude stvarno mirna i poslušna i ja doslovno procvitam jer ne virujem vlastitoj sreći da mi nije osramotila.
kad smo mm i ja s njom u dućanu tad je neminovno 100 postotno osramoćenje ili mene ili njega.
Ako vidim da će mi dijete biti neizdrživo u kupovini onda pošaljem muža s njim van ili ga uopće ne vodim, odgodim kupnju ili nešto treće. Ni meni se ne da svaki puta ići u kupovinu pa zašto bi od djeteta trebalo očekivati da će uvijek biti mirno i strpljivo. I ja ne bih bila očajna zbog neke babe što mi je rekla da mi je dijete neodgojeno. Baba ko baba....vjerovatno nema pametnijeg posla pa se bavi tuđim problemima. Ignorirarati ili joj uputiti koju lagano-edukacijsku verbalnu pljuskicu :mrgreen:
Špeceraj naručujemo i to ne idemo u dućane.
Dakle, jedino odjeća i obuća preostaje.
Idu s nama, ali budemo jako, jako brzi. Probam dvoje traperice i ako su ok, uzmem :mrgreen: Za pola sata smo vani.
Ne budu problemi u smislu "Mama, kupi mi", već u onome što piše Mima- postanu nabrijane i nije im dobro tamo.
Mi smo skoro svaki dan va butige :/
Al srećom, u Ck skoro nikad nije gužva i kupujemo po malo pa to kratko traje. Sjedi u velikim šoping kolicima i nešto jede, ili mi "pomaže" nešto nositi. Problem je DM jer tamo želi gurati kolica i stavljati stvari unutra.
"I ovo, i ovo i ovo..." i samo stavlja. Premala je za "kupi mi" fore, ali mislim da ćemo uskoro promijeniti obrazac kupovine.
Komentatori uvijek nađu štofa, ako nije "neodgojeno dijete", onda je nešto jedanaesto, prekratke čarape na djetetu ili nepopeglana majica, tako nebitno. Glavno da se komentira :roll:
xCitiraj:
Komentatori uvijek nađu štofa, ako nije "neodgojeno dijete", onda je nešto jedanaesto
A znam da me nekad gledaju ko da nisam normalna.
Valjda zato što izgledam ko balavica :mrgreen:
a kakve veze ovo ima sa zdravljem :lol:
moji su, da tak velim, zvahni, u shopingu
prvih nekoliko minuta je oke, dok obidjemo sve police s igrackama
a onda pocne ludnica
vuku me, ajde idemo, daj pozuri, zakaj ovo gledas, zakaj ono gledas
pa onda voze slalom s kolicima, u velikim shoping centrima deru hlace sklizajuci se po ulizanom podu i slicno
uglavnom - ak mene i djecu vidite u duckasu - izbjegavajte nas :mrgreen:
ja svoju djecu gotovo nikad nemam gdje ostaviti, a kamoli kad je shopingiranje u pitanju
a ako netko misli da su neodgojena zato kaj im je dosadno u duckasu to je NJEGOV problem, a ne moj
uopce se ne sekiram sto neki nepoznati ljudi misle o tome kako ja odgajam djecu i cinim li to uopce
ja skroz kuzim tu mamuCitiraj:
Iako, nedavno u Lidlu vidjela sam vršnjaka svojih sinova koji se vozio na shopping kolicima kao na romobilu, rušio sve pred sobom, vrištao i gnjavio mamu "to mi kupiiiii". Svi su buljili u njega i okretali očima, a mama nije rekla ni riječi... Eh, TO je ono što smatram problemom. Ako vidim da se roditelj trudi zauzdati djecu, prigovorima nema mjesta, jer svatko (pa i naša djeca ili naročito djeca) može imati loš dan.
sigurno mu je rekla jedno 276 puta
ali nikakve koristi od toga
i ja nekad izgledam kao da nezainteresirano stojim i gledam kak rade gluposti
ali nemam izbora - mogu ili ostavit kolica nasred ducana i otic doma ili obavit to po kaj sam dosla u najkracem mogucem roku, a onda ih utpat u auto i urlikat kak mi je vec dosta, kak sam im 100 put rekla i kak mi je pun kufer da nemrem s nima ni u ducan otic, a da oni ne rade neko njesra
iako mi se nakad omakne da uralm po ducanu :oops: :oops: i fakat ne znam kaj je gore.. cut mene kak urlam na djecicu koja se na tih par sekundi pretvore u andjele ili vidjet mene nezainteresiranu
Možda s mentalnim zdravljem :mrgreen:Citiraj:
Mukica prvotno napisa
To sam i ja baš htjela pitati
ma nego kaj, trebamo se maksimalno opterecivati na temu "sto ce reci drugi" i "sto drugi misle o mojem djetetu i meni kao mami"
poslozite si u glavi zasto idete u ducan i da nekako izbjegnete stresne situacije koje vama smetaju, kak uopce registrirate sve te nevazne ljude kako isijavaju negativu
Veliki dućani (ne samo shopping centri, nego i malo veći Konzum) su i meni naporni, kako ne bi bili malom djetetu.
Andreja vodim samo u lokalni mali dućančić u zgradi, kad kupujemo mlijeko i jogurt. Tamo se naučio ponašati (tu i tamo pokuša užicati sladoled, igra se vratima dućana, ali to je sve), prodavačice ga već poznaju, nema stresa.
U King Crossu smo s njim zadnji put bili dok je još bio u kolicima (znači, prije više od 2 godine), i tada smo zaključili da to nije za njega - bio je premoren, nervozan, derao se, protestirao... zapravo, s razlogom. I tako u dućane s njim zapravo ne idemo (jedino u kupnju cipela, što se mora isprobati). E sad, koliko je to dugoročno dobro, ne znam.
(uvijek se sjetim svih onih odraslih muškaraca kojima mame kupuju odjeću pa se uplašim da se i nama ne dogodi slično :mrgreen: )
Žicanje u stilu mamakupimi, mamakupimi, mamajabiovo, mamajabiono doživjela sam dosad samo u pekari, gdje redovito žica - croissant sa čokoladom (ispade da mi je dijete gladno :roll: )
e ovdje, u boldanom dijelu, sam se skroz prepoznala.Citiraj:
Mukica prvotno napisa
i ako povremeno djelujem nezainteresirano za njena njesra to je zato što u sebi brojim do milijun da ne eksplodiram i ne skočim od muke do plafona. :mrgreen:
ali kad ditetu kažete milijun i 800 puta jednu te istu stvar, a ono i dalje radi tu stvar koju ne smi/nije poželjno/nije dobro stvarno se triba zapitat jesam li ja totalno fulala u odgoju pa me ne šljivi ni pet para ili je ona stvarno toliko neuhvatljiva i "bezobrazna" da nikakve riječi ne pomažu :?
ma moji ZNAJU da ce pros "liso" na tak nekim mjestima
pa idu i preko krajnjih granica
Moji znaju da ce biti posljedica ako podivljaju u ducanu, pa na takvim mjestima uglavnom ne idu preko granica. Aliiiii trajalo je dok smo do toga dosli.
Zato im popustim u nekim drugim stvarima gdje ne treba :oops: pa odu preko granica i sve skupa dojde na isto... ;) ! Ljudi smo, od krvi i mesa.
Bitno je ne dizati prasinu oko SPORADICNIH ispada, grdo je ako to prelazi u standardni obrazac.
A kaj misle drugi (ukljucene moja mama i svekrva :mrgreen: ) odavno me prestalo brinuti, ako me ikad uopce i brinulo... Tak je bolje za zdravlje!
Slazem se.Citiraj:
stray_cat prvotno napisa
Do sada smo imali 2x scenu, kada je imala nekih godinu i pol, iskljucivo mojom krivnjom, jer je bila preumorna.
Sada mi je uzitak s njom kupovati.
Kad god naletim na ovakvu temu setim se jedne strane reklame sa završnom porukom 'Use condoms' :lol:
Mi smo sličnu zabavu imali ovu subotu.
Bilo mi je nezgodno ostavljati ga baki na čuvanju, pa sam ga "naivno" povela u AM.
Tamo gužva i ludnica.
Ukratko, moje se mirno i drago dijete pretvorilo u pomahnitalo čudovište, koje je pomelo pod u svakom dućanu u koji smo ušli. U Zari je isti tren bio ispod visilica, izbacio cipele koje su tamo bile i zalegao. :lol:
I tako u svakom dućanu: valjanje po podu, provlačenje ispod polica, "sanjkanje" između polica, kao da u životu nije izašao među ljude, pa sad nadoknađuje.
Ljudi su se smješkali ili se čudili, a ja bi samo odmahnula prodavačici : "Ignorirajte ga, neće mu ništa biti, a nema se smisla živcirati." 8)
Vjerojatno su mislili- luda žena i žalili me.
Onda sam lijepo otišla sama u ponedjeljak i kupila šta sam trebala.
ja, djeca i shopping, grozna kombinacija
ja nikada ne vodim svoje u kompletnom sastavu, a ako moram, onda jedno male kozolice za igru pomazu, da budu na miru i ne razvale mjesto...
uglavnom planiram kupovinu nabrzinu, nakon posla, prije nego odem po klince...
a to kaj ostali komentiraju, ah, protiv toga se treba cijepiti...
sad cu ja kontru 8)
moj obozava ici u shoping, vec tjedan dana prica kak je isao u "vejiki ducan" spar, naravno da se vozio u kolicima jer to obozava gdje god dodemo ili dm ili konzum
super je bio, stvarno nisam nikad imala problema sa njim oko toga
trazio je samo "tata kupi bona"
kad smo "pjeske" u lokalnom diskontu zna pouzimati cokoladice i sl. gluposti na kasi i staviti prodavacici na traku, no prije se uvijek dogovorimo sto cemo kupiti (sok ili sladoled ili životinjsko carstvo...) ak nece onda bira samo jedno od toga
e sad sto ce biti kad bude stariji?!
ihhh..ja i Sof radimo totalne neimare po dućanima..najdraži nam je recimo Getro, pa još ako je recimo uskoro fašnik..isprobavamo maske, pa onda ja nju lovim oko polica s perikom na glavi dok ona cikće
da ne spominjem dućane s igračkama..tamo se znamo zabaviti po sat vremena, sve isprobamo, izokrenemo, prolistamo sve slikovnice..i što je najbolje, ona nikad ne cvili da joj nešto kupim, a ako da, onda onak više sporta radi
špeceraj nam je isto zabavan...njoj dam vrećicu i onda dobije zadatak..mora u vrećicu staviti pet mrkvi..doduše, to je lako..teže su recimo tikvice, zato što su slične krastavcima..tako se uči brojati i raspoznavati povrće...poslije toga obavezno ona stišće one šifre na vagi dok joj ja usmjeravam ruku..obadvije se obavezno smijuljimo
ne znam...nama je shopping prva liga..nema tog dućana u kojem nema zabavnih stvari, a pogotovo za klince
eto recimo, kad smo išli u Pevec kupovati žarulje, tata je birao žarulje, a ja i ona smo uključile sve lampe na odjelu s lampama
čudi me zapravo da nas netko još nije zamolio da izađemo iz dućana
postoji i catch22...ja sebi ništa ne mogu kupiti, to je njoj strašno dosadno..kad kupujem nešto sebi idem sama, čuva je MM..ovakav 'zabavni' shopping je takav zato što sam ja previše djetinjasta i zato što se zapravo više igramo, a manje kupujemo
nije uvijek tako veselo, nekad nam se žuri, nekad je ona cviljava, nekad ja nervozna..ali u pravilu, super nam je..
Ja sam svoje dijete utrenirala i nema show programa. Bilo je par puta deranja na blagajni zbog dosade i dugog čekanja - al to je uvijek bila stvar umora i gladi i tako, a to vidim kao svoj propust. Nema dijete što radit u Metrou u devet navečer.
Od malih nogu zna da se kupuje samo ono što se treba, slatkiša nema skoro nikad, osim ako prije ne naglasim, i uvijek unaprijed kažem što će se njemu kupiti, i hoće li uopće išta ići njemu. angažiram ga i nema problema. Može se!
Ja nemam šta ispričati. Moja curica je jako mala, 6 mj. ali ne mogu odoliti, a da vam ne kažem da sam se ja tako nasmijala, da plačem od smjeha. Znam da vama nekima nije smješno, ali meni su ti klinci urnebes kao i te vaše situacije. UFFF šta me čeka.
Kako si to postigla, sta znaci utrenirati?Citiraj:
Ifigenija prvotno napisa