Divim vam se i zavidim na dojenju...

Posustala sam i zao mi je...
29.03.2005. rodila sam najsladju bebicu na svijetu (carski rez) i silno ga zeljela dojiti. U prvih tri dana nakon poroda vidjela sam svoju bebicu cetiri puta, svaki put je spavao i nikako se nije dao razbuditi, a meni se mlijeko slijevalo na krevet. Kada su me premjestili iz shok sobe poceo je normalno dojiti i to je bio najljepsi osjecaj na svijetu, joj kako bih htjela opet...Bradavice su strasno krvarile, dali su mi sesiric, ali sam bila toliko presretna sto dojim da nije bilo vazno sto boli. Onda su opet poceli zabusavati oko dovodjenja, hranili su ga pri svakom kupanju i dobila sam upalu. Sestra mi je masirala grudi i "izmuzla" mlijeko i onda odjednom-zastoj! Dosli smo kuci, nisam nista jela, jer sam stalno povracala pri pomisli na hranu, grudi su mi bile totalno prazne, pokusavala sam pumpicom navuci mlijeko, ali sam uspjevala u 2 sata ispumpavanja navuci najvise 20 ml, bebu sam stalno drzala na prsima i on je vristao i plakao. Pocela sam davati adaptirano, nakon dva sata dojenja i to je sve postalo uzasno prenaporno, jer sam sama, mm radi tri posla (po 18-19 sati dnevno), sveki ne dolazi (kaze da zeli svoj mir), mama je uz tatu na postelji...tako da je ostalo samo adaptirano. Nekada krene neka kap mlijeka, pa se ponadam da ce krenuti, stavim ga na ciku, ali ju ne zeli vise nikako. grize me savjest, iako djeluje kao sretna beba, uredno dobija na tezini, ali ipak, moze li se od kapi mlijeka stvoriti nada za ponovno dojenje, pomozite molim vas

Znam kako ti je. Ja još uvijek imam mlijeka, izdojim nešto više od pola litre dnevno i dajem ga bebi na bočicu. Pokušavali smo sve i svašta, ali ona sve manje želi sisati, i meni je jaaako žao zbog toga (u bolnici je dobila bočicu i, naravno, zaključila da je tako lakše, pa zapravo nikad nije niti naučila sisati kako treba). Jedino je uspjevam koliko - toliko dojiti po noći, ali onda brzo zaspe.
Mislim da je moguće navući mlijeko. Ja sam na početku dnevno uspjevala izdojiti 250 - 300 ml, a sada je to oko 550 ml. Stvar je samo u tome da se što češće izdajaš, ili ako beba vuče, da je što češće stavljaš na dojku. Najbolje i jedno i drugo. I treba piti jako puno tekućine, bilo kakve (baka mog muža bi rekla "vero ne vjerujem da je baš isto voda ili nešto jače")
Želim ti da uspiješ!

Tar@, najljepsa ti hvala na poruci i ohrabrenju, i ako ne uspijem znam da me neko razumije, pa mozda i ova griznja savjesti jednog dana nestane. ma nije da mislim stalno na to, nego eto, zao mi... Zelim ti svu srecu u izdajanju, ma ja te vec vidim sa 700 ml sljedeci tjedan ;)

Draga mamaiSven,
relaktacija zaista jest moguća. Na netu se mogu naći savjeti za žene koje će usvojiti bebu i žele je dojiti. Savjete o izdajanju i relaktaciji možeš pogledati na http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...D=111&Show=603, na http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96&Tekst2ID=235 i, općenito u rubrici dojenje na Rodinom portalu (http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=96), a ako znaš engleski, pokušaj na Google-u upisati relactation. Još bih željela reći da si u datim okolnostima napravila najbolje što si mogla, trebalo bi biti žao onima koji ti ga nisu donosili nakon poroda i ja se tebi divim na jakoj želji da dojiš.

Draga VedranaV, puno mi znaci potpora koju mi pruzate, jer vecina ljudi me samo pita dojis li i odmah me napadne sto nisam, a ja se stvarno jako trudim ponovno pokusati, hodam po kuci s pumpicom u ruci, nekad je pretesko jer moram stici i sve ostalo, tri masine vesa svaki dan, kuhanje, presvlacenje, kupanje, pa pripremanje adaptiranog, iskuhavanje... Ma sta da ti pricam, znas i ti kako je. Nekad se uhvatim kako zavidim prijateljicama koje imaju pomoc sa strane, ali kad pogledam mog malog andjela pomislim ma ne treba mi niko imam njega, pa opet uzmem pumpicu u ruku i nista ne izadje, pa mu ponudim ciku, a on ju nece, pa opet tuga i sve tako. Pokusat cu, silno cu se potruditi uspjeti, a ako ne uspijem, barem se pokusati rijesiti ovog osjecaja krivnje, ma ne razmisljam stalno o tome ali kad neke (sasvim razumljivo) kaze da doji jer je to najbolje za njegovu bebu, onda razmisljam: vidis, ja ne radim ono sto je najbolje za njega, pa opet uzmem pumpicu, ali sve zavrsi iskuhavanjem bocica. Hvala, puno hvala na svemu, sada se ne osjecam toliko sama

Draga mamaisven molim te nemoj biti tako tuzna...tolika je tvoja ljubav za malog misica da on osjeca kako ima najbolju mamicu na svijetu :heart:

Ako uspijes s relktacijum supeeeeeeeeeeer, skaci do neba do veselja, ali ako ne uspijes, ni slucajno se nemoj dati uvjeriti od bilo koga da se moras osjecati krivom jer nisi kriva ni najmanje, ako je netko kriv onda su to ovi genijalci u bolnici koji se nisu potrudili pokazati ti kako to ide s dojenjem...

I uostalom, istina je da je za dijete dojenje najbolje, ali draga mama, nedaobog da se samo po tome mjeri majcinska ljubav i briga, tvoje malo sunce osjeca da ce mama napravit sve da bude sretan i to je sve sto mu treba...ljubav, a nje imas na hektolitre, jel tako :angel:

Ogromnu pusu saljem tebi i bebachu, cmooooooooooooooooook

u svemu potpisujem kloklo...

ma kako ne radiš dobro? iz svega što si napisala ja vidim da radiš najbolje za svojeg miša: voliš ga svim srcem i trudiš mu se dati sve što možeš.

ako uspijete s relaktacijom, to će biti prekrasno i svakako dobro za njega. ako ne uspijete, znati ćeš da si napravila sve što si mogla u danim okolnostima. dječica rastu i na adaptiranom, jedino bez čega ne mogu je mamina ljubav!

želim vam puno sreće i veselja :love:

Nemam rijeci, samo jedan ogromni zagrljaj i poljubac za vas koji mi u ovim trenutcima toliko pomazete :love: Zelim vam puno srece s vasim malim stvorenjcima, da budu zdravi i da dobro spavaju ;)

MamaiSven, evo i ja ti šaljem svoju podršku :heart: . Cure su ti lijepo rekle već dosta toga.
Dojenje jest vrijedno muke i svakog truda kojeg u njega uložiš! No, svaka mama živi svoj život, sama se bori sa okolnostima u kojima se nalazi i zato nitko nema pravo da vrednuje njezinu majčinsku ljubav prema tome doji li ili ne.
Nažalost i sama znaš da si ljudi puno toga uzimaju za pravo, a ponajviše da komentiraju i savjetuju iako ih nitko nije tražio savjet. Ne obaziri se!
Ako imaš snage, pokušaj s relaktacijom...
Mnogo sreće tebi i tvojoj bebi!

Draga mamaisven, ja sam isto rodila na carski, i mlijeko mi je došlo u "normalnoj" količini nakon 15 dana mučenja i izdajanja pumpicom, do tad sam joj nudila cicu i nadohranjivala adaptiranim. Ne, lažem- prvih 10 dana mi je škičala od gladi jer joj onih 10 ml iz moje 2 cice nije naravno vilo dosta, a u bolnici joj nisu htjeli davat nadohranu i s tim sam uvjerenjem pošla doma, dok mi nije došla patronažna. Sad nakon 9 mjeseci još uvijek imamo cicu kao glavno sredstvo prehrane.
Moguće je, teško je, al nemoj odustati. Od sveg srca ti želim uspjeh.

Rastužila me tvoja priča i divim ti se na trudu koji ulažeš i ljubavi koju imaš za svog malenog! Nemoj se nipošto osjećati kriva što ne dojiš - oni koji ti to zamjeraju vjerojatno nemaju pojma koliko je dojenje zahtjevan i težak posao (u početku). Želim vam oboma uspjeh i šaljem ti veliki zagrljaj podrške.

Evo uhvatih par minuta samo da vam se zahvalim svima, pumpica se otkuhava, hoce li biti u njoj ista-nemam pojma, mozda uspem u nju vodu iz pegle (koju ne gasim) da ipak nesto ima unutra :lol: . mm je naravno na poslu, ljubavnika nemam, ostavit cu broj telefona na forumu, pa da i to rijesim :/ , osnovati show "mijenjam svekrvu-al na duze vrijeme", ma doci ce sve na svoje, samo da poslozim neke stvari i da napokon snizim prevelike kriterije koje imam prema sebi.
Moram jos jednom istaknuti koliko mi znaci vasa podrska, svima vama zelim svu srecu ovog svijeta s vasim malim andjelcicima, nadam se da ce sve nase bebice biti jako zdrave i jako sretne u zivotu, evo pokazala bih vam sliku Svena, ali nemam pojma kako ju postaviti, ma nista zato- puno pozdrava svima od nas dvoje :love:

ehej, pozdrav od jedne koja je uspjesno provela relaktaciju

postoji medikament za probavu koj se zove motilium koj kao popratni efekt ima podizanje prolaktina. ja sam uz sve koristila i to

povratak na dojenje je kod mene trajao 8 tjedana

pokusaj si doma imati harmonicnu atmosferu, znaci partner bi trebao podrzavati to sto radis kao i ljudi oko tebe. kod dojenja prvog djeteta vrlo je lako razbiti mamino samopouzdanje u pocetku. kod tebe su sredili stvar jos u bolnici, uz sav stres koj ide uz carski

ak oces mogu pitat svoje s laktacije kak stvarno izvesti relaktaciju

moguce je dojiti i usvojeno djete, prolaktin i oxytocine koji su hormoni koji reguliraju dojenje opce nemaju veze sa trudnocom i porodom

e citam te ponovo i samo da dodam ak jos imas mlijeka stvarno je moguce provesti relaktaciju. drzi non stop bebu uz sebe, nosi ju u marami, tusiraj se s babom, spavajte skupa jer ce te stvari pomoci proizvodnju mlijeka

i izdajaj se ko manijak, pa makar bebi davala svoje mlijeko na bocicu

Zelim ti da uspijes jer to stvarno zelis.
I ja sam imala problema ali uspjeli sm,o nakon 24 dana. Kod tebe je malo duze, ali vjerujem da ces uspjeti. Ja sam se izdajala kao luda. Doslovce cijeli dan sa pumpicom ili je Matej "navlacio " prazne bradavice, mene je boljelo on je vristao, zatim bi dobio ono sto sam ja uspjela izdojiti i opet sve u krug.

Puno srece i upornosti!

I pusti peglu na miru, bit će kasnije vremena za peglanje.

mamaiSven i ja sam jedna koja je sa nijedne kapi, prvo dosla na 7 cc (ne citas pogresno) izdojenog mlijeka po podoju, na potpunu relaktaciju. Dakle moguce je, ali su ti potrebni popratni uslovi ... mir u glavi, spoznaja da radis dobro, da ostavis sve na stranu (ali zaista sve, ukljucujuci sveki, tm, peglanje, pranje ...) i posvetis se dojenju. Vidjet' ces u roku od 2-3 sedmice ces primjetiti promjenu.

Sta je jako bitno za relaktaciju?:
- cesta a kratka izdajanja -> svaki sat (dan i noc) po malo. Npr. izdajas dok ne vidis da ti je krenulo mlijeko u mlazu (LetDown), nakon toga primjetis da ja mlaz oslabio, ti i onda nastavis izdajati dok ponovo ne 'krene' mlijeko. Kad' drugi put stane, mozes i ti prestati sa izdajanjem.
- Izdajanje istovremeno na obije strane - jako bitno za relaktiranje i 'bildanje' produkcije.
- Mozda najbitnije od svega je tvoje samouvjerenje, ali mi smo tu da ti pruzimo podrzku!!
- Kako je vec receno, provodi sto je vise vremena sa bebom (po mogucnosti sa sto manje odjece - mislim da je ipak uslov da vam oboma nije hladno i da su tvoje dojke slobodne). Na taj nacin djete stvara pozitivnu asocijaciju prema tvom mirisu, prema toplini i mekoci tvoje dojke (i koze uopste).

Obavezno pisi kako napredujete.

Drage moje, pokusavam danima vratiti i jednu kap mlijeka da ju dam mojoj ljubavi, ali nema vise nista unutra. Na pumpicu ne izlazi nista, uvucene su mi bradavice, pa stavim sesiric, ali opet nista, malisan se malo poigra s njim, jer misli da je cuca, pa pusti. Ja mu je opet stavim, jos se malo poigra, pa pusti, a vec pri trecem stavljanju postaje nervozan i vristi. Procitala sam valjda svaki tekst koji postoji o dojenju, ali mi ne ide. S bebom sam stalno, u kontaktu kozom uzivam zbog mazenja, ali u dojenju mi nije pomoglo, valjda je previse vremena proslo i puno mu je lakse jesti iz bocice. Mozete li mi molim vas napisati nesto vise o tom lijeku za relaktaciju, jer mislim da mi je jos taj pokusaj ostao? Ako se mlijek0 uspije vratiti, spremna sam se i izdajati stalno, samo da ga bebica popije. Hvala vam jos jednom na vasim odgovorima, ako relaktacija i ne uspije znat cu da sam sve pokusala i da je bilo puno ljudi koji su me na tom putu podrzavali, a to je lijep osjecaj. Cestitam svima koje ste uspjele, izljubite svoje bebice za mene (otkako sam mama, skroz sam luda za bebama, svaka mi je nekako kao moja). :love:

pa pokusaj se izdajati (premda nista ne izlazi) na svaka 2 sata

stavi malog na prsa da te koristi ko dudu varalicu, i kad pusti slobodno ga pusti da od i nemoj nista forsirati

prema literaturi i mojima s laktacije to bi te trebalo dovesti do relaktacije ako si fanatik (meni je trebalo 8 tjedana i otkako postoji sluzba za laktaciju u mojoj bolici ja sam prva koja je uspjela vratiti se samo na dojenje)

ja sam u pocetku znala ne izdojiti apsolutno nista, pa sam nakon nekih tjedan dana dosla na 5 cc i to izdojeno sa obje strane i izdajala sam se velikom bolnickom medela izdajalicom koja vuce sa obje strane

dok ti se prsa ne naviknu to uopce nije ugodno, ali nakon 9 mjeseci najurednije sam se izdajala na najjacem i curilo je van ko blesavo.

beba ti inace moze tebe koristit umjesto dude varalice, nije dojka samo prehrana i cak i ako ne vratis mlijeko stavljaj malog na prsa cisto kontakta radi (taj sam odgovor ja dobila na laktaciji kad sam pitala da li to smijem raditi). vecina zena to ne radi jer im se ili ne da ili jednostavno nisu uspjele naci se na istoj valnoj duzini sa bebom pa im smeta takva bliskost (ovo se odnosi na ne-dojenu djecu)

Makar još uvijek dojim svojeg miša, priznajem, divim se tvojoj ustrajnoj želji za pokušajem dojenja malog Svena...skrušeno priznajem, ja bih odustala davno. Ne da ne bih imala želje, ali bih se vjerovatno prepustila nekoj "struji"..

Divim ti se (kao i svima vama koje ste ponovo uspostavile dojenje), no i ako ti ne uspije, ne osuđuj se, jer već i zbog same želje, volje i namjere, a ponajviše zbog svoje ogromne, bezrezervne ljubavi prema svojem mišu, ti si jedna PREDIVNA MAMA! :love:

MamaiSven i ja sam imala gotov identičnu situaciju. Mi smo nekako izgurali 6,5 mjeseci, ali je dojenje je bilo pravi pakao. Iskreno, da sam opet u takvoj situaciji ne znam što bih odlučila!

Nemam nista za dodati sto cure nisu rekle, samo sam te htjela pozdraviti, od mene i mog Svena, i reci da ti se divim i da zelim od srca da uspijes! Pusa

Draga mama od Svena, i meni bi se vjerojatno desilo isto to kao i tebi, da nisam znala za RODE.Naime, meni su sestre u bolnici govorile kako je beba prevelika (4,610 kg), i da ju moraju nadohranjivati.Uz to sam jos imala i carski, pa kao, to je isto negativni cimbenik. I svaki dan su mi stiskali bradavice da vide da li je doslo mlijeko! :evil: A bolilo! :shock:
Ali zahvaljujuci informiranosti zahtijevala sam od njih da ga prestanu nadohranjivati. Rekla sam im da ako sam ga uspjela u trbuhu tako lijepo «uzgojiti», uspijet cu i sada.Uvjeravala sam se da je kolostrum dovoljan za sada, ali nisam ni sama znala.Mlijeko je naravno doslo za koji dan i sve je bilo ok. :D
Ali da su mi uspijeli poljuljati povjerenje, jesu.Cak sam potrosila par stotina kuna na izdajalicu, za koju mislim da mi nije bila potrebna, jer bi se bas izdojila prije nego bi mali trazio papati, tako da sam mu 1-2 puta dala praznu ciku.
Uglavnom, podrska dojenju u bolnici je bila ravna nuli. :(
Pozdrav tebi i pusica Svenu! :)

Drage moje mame, cijelo vrijeme sam pokusavala vratiti mlijeko slijedeci savjete iz mnogobrojnih tekstova kako bih vratila mlijeko, nazalost nije uspjelo i teska srca javljam da odustajem. Mm je bio tu gotovo cijelo jutro, danas je valjda prvi put vidio kako to izgleda i rekao mi je da odustanem, da zna da je majcino mlijeko najzdravije i najbolje za bebu, ali da se boji pumpice i da ga je strah za bebu kada pocne plakati, jer mu se cica fakat ne svidja (bebach ima kilicu, doktor je objasnio da ju je "zaradio" jos u trbuhu), a i mene nekako jeza uhvati da ce se uklijestiti kad zaplace, a inace stvarno rijetko place. Ja sam ipak, tvrdoglava kakva jesam, jos malo forsirala kad je mm otisao raditi, ali sam poslijepodne zakljucila da nema smisla siliti stvar, jer nijednu kap nisam uspjela stvoriti i dati bebici, pa se pocela intenzivno tjesiti tim kako sam i ja ziva i zdrava iako nisam dojena i to pali dok ne pogledam bebu, pa savjest opet proradi, ma kad bih mogla samo malo vratiti vrijeme unatrag... Roda je stvarno super, zao mi je sto mi tu nemamo takvo sto, zao mi je i sto se ovi u rodilistu ne zalazu malo vise, ali razumijem i to, tako je malo osoblja, a tako puno pacijenata, ne znam kako je to u Zg, ali ovdje se jedna turnusna sestra brine cijeli dan za 30 beba, kupanje, presvlacenje itd, i ta ista sestra bi trebala pomagati i majkama. Jedino sto ne razumijem je to sto bi im puno lakse bilo dati bebu mami na podoj nego je nahraniti na bocicu, nazalost i sama sad hranim dijete na taj nacin, pa znam da to traje jako dugo. I ja sam medicinska sestra, radim na sasvim drugacijem odjelu i trudim se koliko mogu i znam oko pacijenata, pa mi je nekako zao kad vidim neke sestre koje nemaju vise nimalo entuzijazma u tom jako osjetljivom poslu, ne ljutim se na njih, razumijem da je tesko, samo mi je zao pacijenata, a i njih, jer je sigurno tesko ici na posao kojemu se ne radujes. Jos jednom i bezbroj puta hvala svima vama koje ste odvojile svoje dragocjeno vrijeme da mi pomognete i ako postoji bilo sta u cemu ja vama mogu pomoci, slobodno mi se obratite. Cuvajte mi se i uzivajte u ovom predivnom trenutku u nasim zivotima, joj ja jos ne mogu vjerovati da sam pomogla da se na svijet donese ovako slatko stvorenjce, stalno ga mazim, sepurim se s njim po gradu i beskrajno sam ponosna! Samo se nadam da nedojenje nece utjecati na njegovo zdravlje i da ce ova operacija kilice koja nas ceka proteci u redu. Puno poljubaca za sve vas i za vase bebice od mene koja sam se sad vec previse raspisala! Hvala vam! :love: