Printable View
Trenutno smo u fazi odnosa "psa i mačke".
Cura ima 5,5g., dečko 2,5.
Ima li nade da će se u budućnosti barem imalo slagati, da neće biti po cijele dane "mama ona je ovo... mama on mi je ono ... ja sam prva... neeee, ja sam prvi ... to je moje ... ne, mamaaaaaaaaa, uzela mi je....."
:evil:
Ukoliko ih pustim da se sami igraju, sve završi čupanjem i plačem. Ako sam moderator u igri, mrrrvicu dulje izdržimo do prve tuče ...
Ajme, di me nađe!
Ista situacija, 5i pol i 2i pol.
Tužakanje, tužakanje i samo tužakanje. Luda sam već !
Doduše, ne tuku se, jer sin (koji je stariji) zna da ne smije. Mala ga zna raspaliti kad ja ne gledam a on odmah dolazi tužakati. Pošto ju ne smije tući, često ju toliko isprovocira, da ona ne zna kako mu vratiti pa ga lupi.
Rješavam to tako da ne ispitujem ko je koga i ko je prvi. Kažem im da će oboje na hlađenje, svaki u jednu sobu, dok se ne smire. I nema igranja.
To je dobra metoda, onda štite jedan drugog i rješavaju nesporazume međusobno. Naravno, koliko je to moguće u njihovim godinama.
Ajme što sam se nasmijala :lol:
Jer smo ja i brat bili upravo takvi i izluđivali svoju mamu.
Mama...maama...maaaaamaaaaaaaaaa....
Vlastitog iskustva ( još ) nemam.
Ima nade :*
Ne sjećam se kad je prestalo/ postalo bolje ali jest.
Nakon nekoliko godina :lol:
Podižem temu kad moje curke dođu u te godine :mrgreen:
Upravo sam razgovarala s mamom, kaže da je prestalo kad smo ušli u dvadesete :lol:
Ovako je bilo i kod nas :mrgreen:Citiraj:
katajina prvotno napisa
Ne zvuči baš utješno, ali kod mene i brata je faza "psa i mačke" iz djetinjstva u pubertetu zamijenjena fazom verbalnog prepucavanja koja je trajala valjda sve dok se ja nisam odselila iz roditeljskog doma.
Sad nam je odnos relativno ok, ali daleko od idiličnog bratsko-sestrinskog odnosa kakav mnogi drugi imaju :/
ja i sestra smo 5 godina razlike i jako smo bliske, imamo super odnos. dok ona nije krenula u prvi razred srednje škole - bile smo pas-mačka. :mrgreen:
A kada dođe taj odnos pas-mačka?
Moji su 4 i 1 godinu pa to za sada funkcionira ok, vole se, ona njega obožava.
Kada da očekujem fajt? :mrgreen:
kad gospodična počne izvolijevati :mrgreen:
I mi smo tu- traje već dugo i ne nazire se kraj
Uglavnom se tako lijepo igraju, svu me milina obuzme... ali kojiput :shock: ...
skupljam iščupanu kosu, premazujem ugrize i ogrebotine...
M. je provokator, a T. ima kratki fitilj, s time da ako ona udari uglavnom se valjda podsvijesno suzdrži od toga da ga baš ozlijedi, a on gdje udari tu trava više ne raste (počupana kosa je uvijek njena, ugrizi su uglavnom na njoj...)
A kad počnu 'mamaaa, on mi je ovo...mamaaa, a ona je meni prva ono...' stvarno ne znam kako se kojiput postaviti. Kad imaš dvoje djece koji istovremeno urlaju i rone suze, jedno je izgrebeno, drugo izgriženo -što napraviti u tom trenu: je li da idem istjerivati pravdu, da vidim tko je prvi koga, tko je jače koga, tko je provocirao, a tko je prvi udario, koga treba kazniti, koga utješiti...uh. Još uvijek nemam čvrsti stav i definirano ponašanje u takvim slučajevima, i uvijek se bojim da sam jedno dijete oštetila na račun drugog, ili da sam bila prestroga prema oboje.
Srećom da se takve epizode ne događaju često, ali i to mi je previše.
Kad će to proći? I ja bih voljela znati :( .
to je proces, i ucenje za zivot, kako je to kad se zivi zajedno.
roditelji su naravno tu da pomognu djeci da rijese konflikte i da shvate da ponekad treba popustiti za drugoga...ali se i ne mogu svi konflikti rijesavati naravno...
kod nas uvije pomaze da se izdje van, u park, malo promjena ambijenta (odlazak u park, setnja s sumi) ili kod kuce malo ideja oko zanimacije (plastelin, ili nekakva druga zanimacija koja zahtjeva pomoc odraslih)
ponekad su naravno samo gladni ili umorni, he he
Ma proći će :lol:
Kad je prošlo klince od moje sestrične, onda će i sve druge proći :mrgreen: E to su bili pas i mačka! :lol:
ima. kad odu na faks :aparatic:Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
ako te tješi, s vremenom neslaganja prestanu biti fizička, a postanu verbalna, pa ako ništa drugo, moći ćeš vidjeti koliko su ti djeca zapravo maštovita :mrgreen: :nope:
ja '85, brat '86.
i moji tak F 8,5 ona I 5. on ju ne primjećuje od kad se rodila, a ona ga je obožavala. sad kak je veća, stalno je fajt, jel sad se i ona bori. tuku se nemilosrdno. kad ga ona zazove uopće se ne odaziva, a kad je bila beba, maltene je hodao preko nje. kad je ona kod moje mame, on neće ići zbog nje. kad njega nema tri tjedna (lošinj-astma) ona za njega pita, al on za nju ne, uopće je se ne sjeti, kao da ne postoji. jedino kad mu treba onda je I***ca hoćeš mi donijeti piđamu i sl.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
već je nekoliko puta izjavio da bi najrađe da je nema.
ajd sad u zadnje vrijeme se koji puta malo zaigraju, ali jaaako rijetko,uglavnom se prepucavaju i tuku. čak je bio i dva puta kod moje mame kad i ona.
tak sam tužna zbog toga :cry: .
ja sam jedinica i uvijek sam si mislila da je bratska ljubav nekaj posebno i da bum imala barem dvoje djece, tak da me ovo izluđuje.
ali se nadam i (potajno u sebi) želim i mislim da si budu, kad budu veliki super. da bar :love:
jao vrijeska!!!
padam u trans zbog toga. boli me nekad želudac. ma koma sam.
jako teško se nosim s tim.
isto 5,5 i 2,5
Samo nabrzinu: 4.5 i 2 godine.
:mrgreen:
Svakodnevni fajt :mrgreen:
uh, i kod nas svega i svacega :/
vec sam negdje napisala - neki dan noa u sobi, gleda crtic. leo sjedi za stolom, ruca. odjednom cujem nou kako vristi u sobi, place, rida :? ovaj sjedi za stolom, smjeska se i mlati nogama :? i ispadne da je, dok sam ja nesto radila po kuhinji, leo ustao i iz cista mira otisao do sobe, klepio necim nou po glavi, otrcao natrag i sjeo za stol kao da nista nije bilo :o
o ugrizima koje noa po sebi ima (leo - grizli :roll:) da ne pricam...
o sutiranjima nogom - noa lea, leo nou, noa idu, ida nou....
a ova mala - ona mlati, grize i zna se tako smijesno namjestiti, nagne se lagano naprijed, ispruzene ruke uz tijelo (ko skijaski skakaci ;)) - kad krene urlikat: aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!! sva pocrveni i loknice joj se pocnu tresti :lol:
dakle - nije dosadno. al pravdu ne istjerujem, ne ispitujem tko je koga ni zasto. tjesim po potrebi. ako ima vise nastradalih onda ih "za kaznu" ;) svih istovremeno tjesim pa se moraju i grlit i ljubit :mrgreen:
i vec im godinama ponavljam da me ne zanima tko je poceo vec - tko je zavrsio i tko je uspjesno rijesio... trebam li rec - bez nekog posebnog uspjeha :roll:
repetitio est mater............................ :P
Moji su isto tako, sve dok Mejra ne odluci da bi fino s bracom. Ona je njegov idol, slusa ju, donosi joj to i to i to i to. :shock: Ako ona odluci da ce se fino igrati (citaj ona njemu strpljivo pricati objasnjavati) onda su ko bubice. Cesto se ovo desi. Sjede ko odrasli i pricaju, kikocu, ali naravno vise je situacija pas i macka.
XCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Pridružujem se... i kod mene isto...
Al pas i mačka su u blizem srodstvu nego lvuk i mačić...
Prestrasno.. Starijem 9 mlađem 3 godine i uvjek kad su doma to je kaos...
Kod mene ista stvar. Samo što sad imam dva psa i jednu mačku. Bude onako na faze, nekad bolje, nekad gore ali uglavnom za poluditi
Ovako i ja gledam na to. Normalno je da iskre frcaju u bratskom/sestrinskom odnosu. To nije neprijateljstvo nego je zapravo znak bliskosti praćene konkurencijom. Moji su 8 i 7, pa je to već malo blaže, ali se događa da se iz najljepše igre odjednom izrodi svađa i koškanje. Ne zabrinjava me to uopće, dapače. Imam i ja slična iskustva s dvije mlađe sestre s kojima sam bila i ostala izuzetno bliska. Nastojim što manje arbitrirati, a kad se dogodi da baš počnu prelaziti granice, odvajam ih na hlađenje svakog u svoju sobu. To uvijek pali, jer se žele zajedno igrati.Citiraj:
majoslava prvotno napisa
Ajme, i moji su kao pas i mačka, ma u stvari, još i gori. Stalno, ali stalno se zbog nečega svađaju i tuku. Neizdrživo je više. Svaka igra završi svađom, a često i bez igre i ikakvog povoda se jednostavno čupkaju, čuškaju, lupaju s koječim po glavi, i sl.
Isto su slična razlika 5,5 i 2 god.
Ali isto tako mogu reći da smo se moj brat i ja uvijek, ali uvijek svađali oko nečega. I kad bi se znali najljepše zagrati uvijek bi to završilo svađom. Udaranje, pljuvanje, čupanje za kosu u i sl. je bilo dio svakodnevnice. A razlika smo samo 13 mj. Kad je prestalo? Kad je on odselio u Zg na faks. Imamo još puuuno vremena za trošiti živce. :mrgreen:
I mi smo tu negdje 6 i tri pol. Igra stalno mora biti moderirana, stvari raspodjeljene što je čije, što je zajedničko, moraju barem par sati u danu biti razdvojeni, ali i barem pola sata na samo s jednim pa drugim roditeljem na miru. Ne smiju biti previše uzbuđeni ili umorni, gladni, žedni ili gledait previše crtića, svakom po meri uzrasta, pa onda slobodna igra na zraku - onda je sve super i divno se igraju zajedno sat-dva. Samo ne znam tko može osigurati sve labaratorijske uvjete. Nama se par puta potrefilo pa smo se divili, ali ne ide to svaki dan. Na žalost. Ipak puno je bolje nego prije godinu, dvije -moram priznati. Najgore je bilo kad je ona prohodala- negjede 1 i 3 ipol on. Katastrofa. Plakanje i naguravanje cijeli dan. Poboljšanje , vidljivo traje od njezine treće, a njegove 5 recimo .
Moji se isto očerupaju bar dvaput dnevno.
High kick, low kick, pomlate se sve u šesnaest, a mene najviše nervira to što pritom urlaju i derače se.
Poslije fajta budu kao da se ništa nije dogodilo. :mrgreen:
Dobna razlika izmedju mojih djecaka je 15 mjeseci... I isto je bilo svega. Dok su bili skroz mali morala sam paziti da mali ne nastrada od velikoga, jer ovaj nije bio svjestan da je veci i jaci... A onda je mali dosao u fazu "ja grizem" pa se stvar okrenula... privremeno! ;)
Kasnije - pas+macka faze su dolazile i odlazile. Obicno kad je stariji bio u parnim, a mladji u neparnim godinama (nebitno) ali nekako u ciklusima. Najprije je bila faza otimacine - koju god igracku je jedan uzeo, i drugi je htio bas to. (Zvuci poznato? Vjerojatno je jako malo roditelja vise djece koji to nisu iskusili, ako uopce postoje...).
Natjecali su se za nasu paznju, svadjali oko racunala, mlatili (zapravo, ne pretjerano, ali bilo je sporadicnih bubotaka u glavu i sl.) itd.
Aliiii prava stvar se vidi kad su razdvojeni - cim je npr. jedan odsutan (vrtic u prirodi ili izlet) a drugi doma - taj koji je doma bez prestanka pita za brata. Mali cak nije htio ici s vrticem na more bez velikoga (koji je krenuo u skolu te godine i nismo ga mogli poslati u istoj kombinaciji).
No, kad se nakon razdvojenosti napokon nadju - nakon 15 minuta zna izbiti svadja, kao da su cijelo vrijeme bili skupa.
SVJETLO NA KRAJU TUNELA - nekako je lakse otkada su krenuli u skolu. Naucili su npr. igrati sah pa se sad vec neko vrijeme znaju zajedno zabaviti... I kartaju se (a ako dodjem u sobu pitaju "Kaj trebas? Mi se igramo...." i jasno daju do znanja da im smetam... :roll: ). No, to ne znaci da se u roku od pol sata nece opet pocupati... Vjezbaju jedan na drugome, i zapravo dosta rijetko treba intervenirati. Ja gledam kako se snalaze u sirem okruzenju (grupa, razred) i u biti sam zadovoljna. Ali da mi koji put idu na zivce s tim svojim pas-macka odnosom... eh, i te kako, ali se trudim da ih pustim nek to rijese sami. S promjenjivim uspjehom... :mrgreen:
Evo i nas, 5 i 2,5 godina. Curica je mlađa. Mislav nikada nije bio baš pretjerano odševljen sestrom.Nekada se znaju lijepo igrati, ali to gotovo uvijek završi nečijim suzama. Pa kom sam dala više jesti, kog sam duže gledala, prema kojem ću se okrenuti u uspavljivanju...
Za izluditi.
Ja bih dala mišljenje sa druge (sestrinske strane) :)
Između mene i seke je 4 1/2 god, a mene i brata 12 godina razlika.
Seka i ja smo se uglavnom ignorirale i nije tu bilo pretjerane bliskosti, ali ni agresivnosti. Između mene i brata je obostrano planula ljubav na prvi pogled. Iako je ogromna razlika u godinama, svuda sam ga vukla i obožavali smo se glupirati po kući - e to je mamu dovodilo do ludila!
Brat trči po kući zamnmom, sestra za njime, a mama sa kuhačom za sestrom :lol: . To je bio prizor :lol: . Znala je reći da smo nemogući kad smo zajedno, ali mi smo uživali :) . I kasnije, kad bih dolazila na godinšnji iz inozemtva (već stara koza od 25 godina), jedva je brat čekao (a i ja :mrgreen: ) da se raspakiram i malo odmorima pa da me nečim izazove i da započne jurnjava i rušenje po kući (ne moram spomenuti da smo letjeli kroz staklena balkonska vrata :mrgreen:).
Taj period pas-mačka će vjerojatno proći, ali i ne mora. Imam prijateljicu koja ima brata godinu dana mlađeg i nikad se nisu slagali, a danas ni ne pričaju. Mislim da je već bilo govora o tome i smatram da je sve to stvar karaktera djece, a ne godina ili razlike u godinama.
moj brat i ja smo bili pravo primjer "psa i mačke", katastrofa :mrgreen:
on je od mene stariji 6 godina i bio je grozno ljubomoran kad sam se ja rodila. uglavnom, da ne duljim - ima nade da se odnos izgladi; u našem slučaju to je bilo negdje oko moje punoljetnosti :lol:, od tad se obožavamo. ali stvarno se jako volimo i jako smo si dobri, niti najmanja svađica ili nesporazum od tada :heart:
ovako je i kod nas, samo malo veca razlika :)Citiraj:
pikula prvotno napisa
Povraticu ...
:mrgreen:
A ja se sve nadam idili i ljubavi (Posebno me iznervirala ivancica jer su njeni razlike ko i moji, a na slici ko dva "bela goluba")
Dobro...pa sta vi onda radite? Kakva ce biti moja uloga? Mirim, ignorisem, kaznjavam, pametujem, moderiram, urlam, prijetim ili sta?
vidis da si sve shvatila!Citiraj:
ninet prvotno napisa
povremeno uhvatis idilicni trenutak, i gledas i gustas...
ja već dugo mislim kako je to stvar odnosa među članovima obitelji koji se kopiraju od roditelja. U tim najranijim godinama normalno je da bude svega, svađe, tuče itd, ali kasnije kad djeca dođu u neke godine, ako je odnos među roditeljima, kao i roditelja prema djeci, pun ljubavi i nježnosti, mora doći do povezanosti među braćom/sestrama. To sam nekako zaključila na temelju mog odnosa sa sestrom i na odnosima druge braće i sestara kojima znam obiteljsku situaciju.Citiraj:
iridana2666 prvotno napisa
Baš bi me zanimalo da li vaša iskustva potvrđuju ovo moje razmišljanje.
Ah, je ima veze, ali i karakter kleš hoće odmoći, ako se baš naopako potrefi. Kao recimo Diana ne može prestat pričati isve bi s njim podjelila, a Dominik preosjetljiv na zvukove i voooli tišinuuu. To isto treba potrefiti - kao prstom u pekmez :mrgreen:
pomikaki, razmislila sam o ovom što si rekla i mislim da ti tu dajem za pravo. Sagledavajući moju obiteljsku situaciju i situaciju moje prijateljice - tvoja teorija ima dobre osnove.
:mrgreen:Citiraj:
ninet prvotno napisa
Ja ih malo pustim da se probaju dogovoriti. Jedino što starija ima malo kratak fitilj kad je seka u pitanju, a mala još skroz ne kuži pravila igre ili ne kuži što ova hoće od nje pa tu dođe do kratkog spoja...
Kad krenu grubosti i počnu vikati, moderiram :mrgreen:
Razmaknem ih, ne ispitujem ni tko je kriv ni tko je prvi. Nijednu ne krivim, ne kažnjavam... smire se brzo :)
moji se slažu....ali samo zato što gujdić uglavnom popusti.Obožava ju doslovno,a i uvijek ju brani...najslađi mi je kada kaže "pa mama ona je mala ona ti još ne zna".Da li će tako i ostati vidjeti ćemo.
U onim rijetkim situacijama kada se grabaju za istu igračku pokušavam ih potaknuti da se dogovore.
A ako ga mala zvijer terorizira ( a ona hoće i to :evil: ) ,nju pokušavam zabaviti s nečim da mi moje milo dijete ima malo mira
Kod mojih je veća razlika sin 16g malena 3g 10mj. ne mogu reći ništa osim ljubavi..od početka mu je bila slatka pomisao da neće bit jedinac nego dobit seku, stalno je tu negdje..bilo je malo ljubomore, ali to je prošlo..obožavaju se..igraju,..znaju otič u šetnju,jako su slatki.. :heart: Brat je jako osjetljiv kad je seka tužna ili plače, i jako sretan kad je ona sretna.. :heart:
Kako jos klinaca nemam (nadam se da cemo i to promijeniti u skoroj budućnosti :-) )mogu samo napisati svoje iskustvo. Razlika mene i brata je 20 mjeseci - ja sam starija i kaze mama da sam ga od prvog dana gledala zaljubljeno i bila ponosna na svog bracu. Ali, kada smo malčice odrasli, fizički smo se obračunavali stalno (cit. 2-10 puta dnevno), a jedno bez drugog nismo mogli ni 2 sekunde. Kada bi se zakacili mama je to rjesavala razlicitim zadacima - mene bi poslala na jednu stranu kuce po metlu, brata na drugu po kantu (iako joj ni jedno ni drugo nije trebalo). Kada je prestalo? Kada sam ja s 14 krenula u drugi grad u srednju skolu! Vjerujem da smo se kasnije razdvojili da bi kasnije i prestalo :-). Danas imamo super odnos i da hoćemo ne bismo se mogli bolje slagati.
između mene i sestre 3i pol g
pas i mačka do njene 18., 19., sada najbolje prijateljice :)