Karakter trogodišnjaka - trajan

Zuuuh
nekak mi ove dobne skupine nisu baš jasne... kak od 0-3 i onda od 3-6?? Ne kuzim!!!

Kam da ja sad stavim ovo???
Jel neko kuzi kaj mene muči u ovoj podjeli???



No dobro, zasto sam ja uopce ovdje?

Znate da ja ne vjerujem u nikakva statistička istraživanja i da je to sve za mene sarma, al evo... ipak kopiram tj. prepisujem iz REVIJE novogodišnjeg broja Jutranjeg lista, jer mi se čini zanimljivo podjelit s vama:

Želite li znati u kakvu će osobu izrasti vaš mališan, trebate ga dobro pogledati u dobi od tri godine. Dotad se, naime, kaže posljednje istraživanje Instituta za psihijatriju u Londonu, očituje većina karakternih osobina koje će pojedinac imati i kao odrasla osoba.
Tako će trogodišnje dijete koje pokazuje samopouzdanje sazrijeti u odlučnu i ekstrovertiranu osobu; stidljivo dijete s druge strane, najvjerovatnije (kak sad najvjerovatnije... su istražili ili nisu??? op. prepisivačice) će postati povučena, rezervirana osoba. Mališan koji je agresivan i pokušava kontrolirati vjerovatno će postati netolerantna i nedruštvena odrasla osoba. Roditelje takve djece koji su ponosni što odgajaju "budućeg vođu" i govore kako su sretni što njihov mali "ima svoj stav", "točno zna što želi" itd., čeka dakle, iznenađenje. Vjerujte Englezima. Istraživanje je trajalo čak 23 godine. Dovoljno da ne biste ignorirali loše ponašanje svog mališana smatrajući da samo "prolazi određenu fazu".

mene je frendica danas zvala i to mi citala. ona mi kaze: meni se bas svida kakav ce ivar ispasti.

ali ja bi bila sretnija da je karakter 4 godisnjaka trajan :lol:

jer kao 3godisnjak nekako je bio sa strane, dopustao da ga vode, nije se borio za svoje ideje, a evo ga u zadnje vrijeme (otkad ne doji? :roll: :lol: ) izbori se za sve, najglasniji, pravi vođa voli ga majka, sto god Englezi rekli o tome :wink:

Uh, nadam se da ne jerbo Petra jos nije nesto razvila empatiju :( A ako i je onda vrlo selektivnu :)

Ali moze zadrzati svoju neopisivo bujnu mastu, prijateljstvenost (hrvatska rijec??), sluh i glas, a najvise vrlo ceste "mama, volim te" :)

Ovdje je se moze naci malo detaljniji sazetak te studije: http://www.ourcivilisation.com/decline/chldhd.htm

A jos o prodrustvenosti i antidrustvenosti djece, ukljucujuci i Dunedin studiju (o kojoj Mukica pise), na:
http://www.ex.ac.uk/trofs/readings/hartreading.doc

Za one koji ne razumiju engleski:
Ova studija je u stvari studija oko 1000 djece koja su se rodila iste godine 1972 i 1978, u Dunedinu, Novom Zelandu i to je takozvana longitudinalna studija, sto znaci da se djecu prati jako dugo.

Jedina je takva, u svojoj kompleksnosti, velicini uzorka i duljini, do sada.

Klince su procijenili (putem kompleksnih upitnika i anketa za roditelje o njihovoj djeci, a kasnije i samu djecu o nnjihovom drustvenom ponasanju ) prvi put u trecoj godini starosti, zatim svake dvije godine do 15te godine, sa 18 godina i sa 21.

------

meni su ti brojevi malo cudni. Iz ovog prvog clanka gore izgleda da je 10 posto trogodisnjaka bilo "van kontrole": impulsivni, emotivno neuravnotezeni, lako iritirani i nemirni. Sa 21 su ti imali problema sa stvaranjem veza, dvaput vjerojatnije od onih u drugim grupama da su usli u kriminal.

onda veli da oni koji su bili kao trogodisnjaci povuceni i nedrustveni da su postali oprezni i nenametljivi odrasli, cesto su patili od depresije i imali su malo prijatelja.

i onda veli da onih 40% (samo !?!) dobro-prilagodenih trogodisnjaka su ispali normalni.

Cek malo! Ako ih je samo 40% "normalnih", kaj su onih 60%?

Al trebao bi covjek procitati cijelu studiju, ipak je ovaj sazetak pisao novinar, mozda se nesto "izgubilo u prijevodu" :):)

Ipak, ono kaj mi se svida je u zakljucku pregleda Dunedin studije u drugom gore navedenom clanku (znanstvenog tipa) je slijedeca recenica:


Koliko god da je ovo uzbudljivo saznanje, izuzetno je vazno razumjeti da osobnost u ranom djetinjstvu ne odreduje sama po sebi da li ce se antidrustveno ponasanje pojaviti kasnije u djetinjstvu i mladenackoj dobi. Izmedu ranog i kasnog djetinjstva dolazi do velikog razvoja te promjene do kojih dode mogu maknuti dijete sa puta - i u nekim slucajevima staviti na put - k antidrustvenom ponasanju.

Ja sam bez znanja o studiji nedavno pricala kako mislim da vec vidim kakav ce Adrian biti kao odrasla osoba :)
Nekad mislim da ce mu biti tesko jer je jako intezivan i strasno sve prozivljava ali sa druge strane mislim da ce mu pomoci u zivotu njegova sloboda i prodornost i istrazivacki duh.

ja mislim da je studija jedno a reala drugo jer ono kakav ce tko biti kad odraste je nepoznanica za sada i dogadaji tokom zivota,nacin odgoja i ljudi sa kojima se srece oblikuju djete u to sta ce biti i postati kad odraste .
djete koje je vjecito kritizirano ce bit nesigurno, djete koje je pohvaljeno ce bit sigurno, djete koje je naucilo dobivat ljubav i znat ce kako je dati itd.
ovo povezujem cisto zbog primjera sa majcinstvom jer npr nitko ne zna kakva ce majka bit dok se to ne desi i isto tako beba upoznaje nas a kroz bebu tj djete, mada smo mi vec odrasle osobe, mi upoznajemo sebe i nase nove osobine.

Onaj drugi link je mrak studija je cini mi se vrlo ozbiljno napravljena i meni se svida kraj

"CONCLUSION

The development of prosocial and antisocial behavior is a complex process, influenced by personality, emotions, judgment, social relationships, and culture. We have focused on two threads of the process, personality and judgment, and have described their development. Prosocial and antisocial development is shaped by social interactions and culture. While a great deal has been learned from 50 years of research, the most fascinating questions remain: To what extent can families foster prosocial behavior in their children? How can the media be utilized to help children develop into productive citizens? Can the interactions among genes, biology, parenting and culture be understood in sufficient detail to permit effective intervention? Answers to these and other important questions await the efforts of future researchers.


"

Dakle ima jako puno utjecaja ali oni su se u ovoj studiji koncentrirali samo na 2.
Dakle ovo sto ti Fortuna kazes sa time se i oni slazu ali su htjeli vidjeti koliki je utjecaj osobnosti.


A sto se inace studija i EBM tice to je tak neki uopce ne vjeruju studija neki vjeruju samo u neke a neki vjeruju u sve :)

Fortuna, mislim da si to lijepo rekla :)

Ala, fakat je i meni ta studija mrak, ovlas sam bila pogledala jer mi je bilo kasno ali mi se bas cinila iscrpna...

Baš sam mislila otvoriti ovakvu temu, pa sam prije toga pogledala u pretražnik, i gle - tema već postoji, samo je malo stara :)

Sjetila sam se neki dan priče o toj studiji i o tome kako sam prije razmišljala: baš me zanima kakvo će mi biti dijete s tri godine, kakve osobine će pokazivati... i sad sam pomalo zbunjena, jer u svim njegovim osobinama ne mogu pronaći ništa što bi bila dublja karakterna crta koju bih mogla izdvojiti "za budućnost". Jednostavno je zaigrano dijete, i teško mi je izvući nešto više od toga.
Mame (i tate) drugih trogodišnjaka, kakva su vaša zapažanja po tom pitanju?

Ja sam kod Pije našla jednu karakternu crtu koja se ne mijenja, a to je da ima neki svoj svijet koji samo ona razumije. Neke svoje igre, pjesmice i sl. Kad joj se sluša, slušat će pozorno i surađivati, ali kada nema interes, ignorirat će te do boli. Ono - gleda te u oči, a vidiš da razmišlja o sasvim desetoj stvari :roll:
Bit će neka umjetnička duša...

Da, mislim da uočavam neke karakterne crte kod Lee:

- nije nedruštvena, dapače, jako se voli igrati sa djecom, ali nikada ne pokreće prva igru, ne zove nikoga nego čeka da djeca pozovu nju. Kad joj se neko dijete jako sviđa (npr. neke veće curice iz susjedstva) vrti se oko njih i čeka da ju pozovu. Čak je sklona praviti se da ne poznaje neko dijete koje joj se jako sviđa :shock: tj. da ne zna kako se zove - kao da želi pokazati da joj nije stalo do druženja. Rekla bih da je tu u pitanju nesigurnost, nedostatak samopouzdanja (sva je na mamicu :mrgreen: )

- definitivno je po karakteru ono što ja zovem 'furko' - znači, naljuti se, i neće otvoreno reći niti pokazati u čemu je stvar, npr. ne plače nego se ljuti u sebi. Tipično je što se jako ljutila na mene kad sam počela raditi, a nije niti jedan jedini puta zaplakala baki koja ju čuva, niti pitala za mene, nego je ljutnju i tugu pokazivala ružnim ponašanjem prema meni.
I danas se kad se MM ili ja vratimo sa posla sakrije, govori nam da odemo itd. (ovu karakternu crtu pripisujem naslijeđu MM-a)

- jako je duhovita

zadrži li karakternu crtu koju sad poprilično ispoljava bit će vrlo zahebana kad odraste.
u jednu ruku mi je drago jer je nitko neće moći "vuć za nos", a u drugu nije jer će bit "gicljiva" ako nešto u životu ne bude mogla imat.
nije joj baš najsretnija kombinacija, makar gledajući iz perspektive trogodišnjakinje.

Sad ste mi pomogli da i sama razmislim :)
Ne, definitivno nije "furko" - naljuti se u trenu, ali se brzo i odljuti. Često govori "ljut sam" ili "ljutim se", ali nakon kratkog vremena će zaboraviti na to da je bio ljut. Nije zlopamtilo (i drago mi je zbog toga).
A nije baš ni društven - nije da se plaši djece i da bježi od njih, ali voli se igrati sam (u zadnje vrijeme sve češće, čak i kod kuće), i ne pati za društvom djece.
A ima i neku zafrkantsku crtu u sebi, e sad, hoće li razviti smisao za humor ili ne, vidjet ćemo s vremenom.

Citiraj:

---

spooky prvotno napisa

Ja sam kod Pije našla jednu karakternu crtu koja se ne mijenja, a to je da ima neki svoj svijet koji samo ona razumije.

---

Ovo me podsjetilo - nedavno smo imali roditeljski u vrtiću, gdje je svaki roditelj ukratko predstavio sebe i svoje dijete. Gotovo svi (ili velika većina) su u opisu svog djeteta rekli da "živi u nekom svom svijetu". E sad, je li to slučajno takva grupa, ili su trogodišnjaci naprosto takvi, maštoviti i zamišljeni, ne znam.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Citiraj:

---

spooky prvotno napisa

Ja sam kod Pije našla jednu karakternu crtu koja se ne mijenja, a to je da ima neki svoj svijet koji samo ona razumije.

---

Ovo me podsjetilo - nedavno smo imali roditeljski u vrtiću, gdje je svaki roditelj ukratko predstavio sebe i svoje dijete. Gotovo svi (ili velika većina) su u opisu svog djeteta rekli da "živi u nekom svom svijetu". E sad, je li to slučajno takva grupa, ili su trogodišnjaci naprosto takvi, maštoviti i zamišljeni, ne znam.

---

Ne bih baš rekla jer sam u razgovoru s tetama zaključila da je i u vrtiću takva.
Npr. svi se igraju nečega, a ona se kad se njoj hoće jednostavno odvoji i izmisli svoju igru sa svojim pravilima i nitko joj onda ne treba.
Druži se s djecom i dosta je društvena, ali često ima potrebu za "svojim" stvarima.

dijete je poput cvijeta: dok ne procjeta u punom sjaju , ne znač kakav će biti

Ma ne kažem ja ništa za Piu, pa nju i ne poznajem ;) niti tvrdim da su svi trogodišnjaci isti.
Samo mi je teško razdvojiti, kod takvih (i sličnih) osobina, koje su svojstvene mnogoj djeci te dobi, a koje su karakterna crta baš tog djeteta i što će se odraziti na njegovu ličnost u odrasloj dobi. Ista dilema me muči i kod mog vlastitog djeteta, zato sam u prvom postu i napisala da je on - zaigrano dijete - a nešto više mi je teško zaključivati.
Ma, kompliciram :roll:

Baš sam pričala s tatom o tome i on se nikako ne slaže s ovim. Kaže da je njegovo iskustvo sa mnom totalno drugačije.
Kao dijete sam bila užasno agresivna, terminatorica, nedruštvena. Veli da bih po tom istraživanju slična bila i sada. A razlikujem se od sebe u dobi od 3 godine za 360 stupnjeva.

Mislite li da moj otac treba uslugu od mene?! Ja da. :lol:

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ma, kompliciram :roll:

---

Ne kompliciraš. Kužim o čemu pričaš.

Hehe nadam se ipak da će se neke njene karakterne crte koje sad pokazuje izgladiti. Janica je strašno tvrdoglava i zahtjevna, cijeli se svijet mora vrtiti oko nje (znam na koga je :lol: ). Društvena je i ne ustručava se reći svoje mišljenje, nedokazna je kad si nešto utuvi u glavu nema šanse da je razuvjerim, sama mora naći dokaze da je to što sam rekla istinito. Čini mi se da ona takav karakter ima od rođenja, već kao jako mala pokazivala je zube.

Ma ja ne znam da li se možemo toga tako striktno držati?! Znam da svi govore da djeca što upiju do svoje 5 godine ostaje za cijeli život. no, čitam i ja pa u knjizi "Emocijalna inteligencija" isto svašta piše u svezi psihičkog razvoja dijeteta na osnovu sprovedenih istraživanja....

No, što mene zanima, a mislim da bi nam svima najbolje pomoglo jest: "Da li u vašim vrtićima sazivaju roditeljske sastanke sa psiholozima koji vam govore o psihičkom razvoju djece u određenoj dobi i kako se u pojedinim situacijama i fazama psihičkog razvoja djeteta odnositi prema djeci!
Moja prijateljica je u svom vrtiću već imala dva roditeljska sastanka na tu temu (vrtić na Šalati).
moje dijete ide u Izvor i moram priznati da tako nešto uopće nemamo.... :?

ono što sam primijetila kod Isaa je da voli biti u grupi,ali i se sam zna super zabavit .
Hoću reći nije ni izraziti individualac,ali ni 100%-tni timski igrač,jer VOOOLI da je po njegovom, a voli i da privooli da bude po njegovom :roll: